.

Jeste li kad razmišljali o tome? Kako bi funkcionirao i izgledao svijet bez novca?
Kako bi izgledao svijet kada bi svi radili besplatno ono što vole i kada bi sve bilo besplatno?

Da li bi ljudi i dalje proizvodili sve ove bespotrebne stvari ili bi to vrijeme radije iskoristili za druženje, istraživanje, igru i odmor?  Da li bi se i dalje proizvodili strojevi, automobili, razni alati i uređaji kratkog roka trajanja ili bi sve bilo proizvedeno sa svrhom da traje i da nam služi što duže? Da li bi umjetnost prožela čovječanstvo?
Što biste radili da novac nije bitan, da ne postoji? Posao koji i danas radite? Da li bi i dalje postojao kriminal? Siromaštvo? Beskućnici? Bolesti?
Siromaštvo, glad i sve ostale strahote današnje civilizacije ne postoje zato što živimo na siromašnoj planeti, vec iskljucivo zbog novca.  Resursi se ne iskorištavaju pametno i svrhovito zahvaljujuci novcu, već suprotno, resursi se ne troše sa svrhom već sa ciljem i iskljucivo zbog gomilanja novca (moći).

Neki bi rekli da je civilizacija “napredovala” zahvaljujuci novcu, ja bi rekao da je napredovala unatoč novcu. Koliko je besplatnih ili jeftinih lijekova zataškano zbog novca? Koliko je prirodnih biorazgradivih materijala gurnuto pod tepih zbog ovca? Dal stvarno vjerujete da su nafta, plin i elektricna energija proizvedena današnjim tehnologijama jedini i najčišći izvori energije?

Prije negu su naša bijela braća došla da nas učine civiliziranima, mi nismo imali zatvore.  Nismo imali brave ni ključeve pa među nama nije bilo ni lopova. Kad bi netko bio toliko siromašan da si nije mogao priuštiti konja, šator ili pokrivač, on bi u tom slučaju primio sve to na dar.

Bili smo previše necivilizirani da pridajemo veliku važnost privatnom vlasništvu. Nismo poznavali novac, tako da se vrijednost čovjeka nije mjerila prema njegovom bogatstvu. Nismo imali utvrđene pisane zakone, nije bilo odvjednika i političara pa nismo bili u stanju varati jedni druge. Bili smo u stvarno lošem stanju prije nego su bijeli ljudi stigli i neznam kako smo uopće bili u stanju upravljati našim životima bez tih stvari koje su (tako nam kažu) presudne za civilizirani život.

Kako bi svijet izgledao kada bi nas pokretala empatija, dobrobit svakog živog bića kao i same planete. Kako bi svijet izgledao kada bi nas pokretala ljubav(duša), a ne novac(ego)? Kako bi civilizacija izgledala kada bi nas pokretao iskreni, čisti entuzijazam i kada bi bili motivirani dobrotom, a ne prestižom i položajem u društvu, odnosno novcem.

Ukradeni raj: Mit o prenapučenosti i zašto nas trpaju u mega gradove

Kako bi bilo raditi isključivo ono što volite, što vas ispunjava i što je na dobrobit sviju, a ne tek nekolicine željne moći koju dobivaju kroz novac.
Dugovi?
Svjedoci smo svaki dan sve težeg života običnih ljudi, sve većeg utega državnog duga nad glavama, ne samo nama… svima. Kad bi se bankari svijeta u nekom utopijskom scenariju dogovorili i jednostavno izjavili da se otpisuju svi dugovi i da se ukida monetarni sustav… kakve bi to posljedice imalo, kakav bi svijet postao? Kakvo bi bilo školstvo, zdravstvo, pravni sustav, bi li bilo policije, zatvora, vojske, oružja? Bi li bilo ljudi  voljnih raditi sve te stvari? Kako bi se razvijala znanost?

Bi li ljudi bili sretniji?

Na planeti koja obiluje resursima, svi smo uvučeni u dugove koji nas opterećuju i kad više ne bi morali o tome brinuti, osjećali bi se sasvim sigurno slobodniji. Novac je uzročnik mnogih zala, on daje moć i tko ga više ima, moćniji je… Na taj način ne postaju “moćniji” pošteni i mudri, već korumpirani, lažljivi i zli. Zbog novca se pokreću ratovi i porobljavaju ljudi, čak i prodaju. U zemljama trećeg svijeta čak se i djecu tjera na prisilan rad za crkavicu… Zbog novca uništavamo prirodu. Prostitucija, droga… sve zbog novca. Spremni smo uništiti i sebe i druge, zbog novca, zato da bi ga imali više.

Kakvo bi bilo društveno uređenje? Bi li uopće postojale više države u današnjem smislu te riječi? Da li bi nestao rasizam, podjele?

Nema slobode sve dok postoji novca, nema stvarnog napretka sve dok postoji novca, a kako izgleda, ako to ne shvatimo, uskoro neće biti nas.

.

Objava SVIJET BEZ NOVCA (U BILO KOJEM OBLIKU) pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Psiholozi govore da postoji samo jedan mali broj onoga što oni nazivaju arhetipske „osobnosti“. Neki kažu da nema više od 12 osnovnih. Švicarski psiholog, Carl Gustav Jung, pokušavao je spojiti te arhetipove sa genetičkim nasljeđem i vjerovao je da su oni instinktivni. Rekao je da se mi rađamo s takvim modelima koji čine našu imaginaciju i prave je „jednim dijelom ljudskom“. On je smatrao da su arhetipovi tijesno vezani za naša tijela. Jung je identificirao 70 ovih modela u svakoj kulturi i periodu ljudske povijesti, i otkrio da su oslikavali potpuno iste arhetipske „zakone“ u svim slučajevima. Pretpostavio je da neka „Univerzalna svijest“ stoji iza svega toga. Ljudi nemaju neke posebne, niti osobne, nesvjesne umove i umjesto toga dijele jedinstvenu Univerzalnu svijest, rekao je Jung. Ono što mi zovemo svjesni um u njoj je ukorijenjen, vjerovao je, i po njemu – um je i oblikovan prema univerzalnom modelu.

Rekao bih da ovi arhetipski modeli predstavljaju softverske programe. Jung je rekao da se osobne karakteristike nasljeđuju i da su blisko povezane sa tijelom. Jesu, povezane su kroz DNK. To su modeli koji nas, po njemu, čine „dijelom ljudskim“ – ljudski softverski program. Poput svega u ovoj realnosti, „ljudsko“ je računalno tijelo, a ne osoba koja mi stvarno jesmo.

PSIHIJATRI I HIPNOTIZERI

Psihijatri i mainstream terapeuti koji proučavaju ljudski um su kao računalno-tehnička podrška, a hipnotizeri reprogrameri. Oni se ne bave Neograničenom sviješću, već računalnim „umom“. Neograničena svijest je Sve Mogućnost, ali ljudi ipak spadaju u nekoliko osnovnih arhetipskih osobnosti. Kako je to moguće? Zvuči kontradiktorno, dok ne shvatimo da imamo pred sobom dva veoma različita tipa. Jedan je Neograničena svijest, a drugi računalni program.

S obzirom da se ti programi prenose putem DNK, naredne generacije ne moraju razvijati iste karakteristike i odgovore. Kao i kod nasljedne bolesti koju neka djeca dobiju a neka ne, programi osobnosti sjede pritajeni sve dok ih nešto ne potakne. Osviješćena osoba može da nadiđe naslijeđene tendencije dobrim razumijevanjem Neograničene svijesti, ali kod neosviješćene, koja slijedi program, može doći do naslijeđenog odgovora. To se događa kod raznih vrsta strahova, fobija i karakternih osobina za koje se čini da nemaju objašnjenje u onome što se događalo u životu te osobe od rođenja. To može biti strah od pasa, iako vas pas nikada do tada nije napao, strah od letenja, iako nikada prije toga niste letjeli, strah od vode, iako sa njom nikada niste imali loših iskustava. Svi mi možemo napraviti beskonačnu listu sličnih primjera kod sebe i drugih – reakcija koje nemaju nikakvo logično objašnjenje. One su naslijeđen program ukorijenjen u DNK i svaki put kada nam se dogodi nešto od velikog značaja, mi bilježimo podatke sa kojima se sljedeće generacije možda moraju nositi ili iz kojih mogu izvući korist. Ja bih rekao da mnoge od reinkarnacijskih uspomena („Bio sam ovo ili ono u prethodnom životu“) dolaze iz podataka zapisanih na DNK disku. Naslijeđeno programiranje je jedno od mogućih objašnjenja zbog kojih su mnogi ljudi regresijom dovedeni u „prošli život“, otkrili da su neka iskustva njihove prethodne „inkarnacije“ simbolizirana u karakteristikama njihovog tijela. Neko kome je presječen grkljan (ili posjeduje program koji nosi neko takvo sjećanje) u „sljedećem životu“ bi mogao imati neku neobjašnjivu liniju poput ožiljka na grlu. Osoba kojoj je ruka smrskana u nekom mučenju mogla bi imati deformiranu ruku u ovom životu. To su uspomene uma i tijela koje se sadrže u programu i, najblaže rečeno, mnogo regresija u prošle živote otvara određene fajlove koji sadrže genetičku memoriju.

TRANSPLANTACIJA JE – DOWNLOAD

Jasno nam je da možemo naslijediti bolest kroz svoju DNK, ali je to mnogo više od toga. Mi, također, nasljeđujemo i misaone procese, stavove, sposobnosti i emocionalne karakteristike u programu računalnog tijela, i tada ih preuzimamo da budu naše osobne karakteristike i ono što smo mi. Ono što želim ovim reći objašnjava neke od „misterioznih“ promjena koje se dešavaju ljudima koji imaju presađene organe.

William Sheridan, umirovljeni američki menadžer cateringa, bio je u njujorškoj bolnici i čekao transplantaciju srca kada je otpočeo tečaj terapije umjetnošću da bi skratio dosadu zbog ležanja u krevetu. Njegov umjetnički rad je bio na nivou malog djeteta. Blago rečeno, William nije bio umjetnik po prirodi. Međutim, par dana nakon što je dobio novo srce, počeo je odlično crtati i slikati. Njegova terapeutkinja koja ga je pratila izjavila je: „Začuđujuće je kako mu se talent razvio“. I William je bio iznenađen.

Niko nije imao pojma odakle mu se tako iznenada stvorio talent. Dogovoreno je da ne ispoštuje uobičajenu anonimnost između donatora i primaoca organa, kao dio kampanje u kojoj je trebao ohrabriti više ljudi da doniraju svoje organe i, kao rezultat toga, upoznao je majku donatora. Tako je dobio šansu da popriča o njenom dvadesetčetverogodišnjem sinu Keithu Nervillu, burzovnom mešetaru s Wall Streeta, koji je poginuo u prometnoj nesreći.

William ju je pitao da li je Keith imao bilo kakve umjetničke sklonosti, a ona je odgovorila: „Bio je umjetnička duša. Pokazivao je interes za umjetnost kada je imao samo 18 mjeseci. Uvijek je više volio da dobije neki umjetnički materijal nego igračke.“ Nekako je William naslijedio Keithove umjetničke sklonosti transplantacijom njegovog srca. I to nije jedinstven slučaj. Postoji mnogo primjera primaoca organa koji su preuzeli neke osobne osobine i sposobnosti donatora. William je rekao da mu se osobnost promijenila i da je postao mnogo „pažljiviji i brižniji“. Ostali slučajevi koje doktori ne mogu objasniti također su zbilja interesantni.

Tako je npr. žena koja je imala užasan strah od visine postala planinar nakon što su joj presadili pluća bivšeg planinara, a sedmogodišnja djevojčica je dobila učestale noćne more o tome da će je netko ubiti nakon što su joj presadili srce ubijenog djeteta.

Čovjek koga nije interesirala glazba počinjao bi plakati svaki put kada čuje pjevačicu Sade, a sve se počelo događati od kada je dobio srce jednog njenog obožavatelja.

Jedan odvjetnik je iznenada počeo žudjeti za „snickers“ čokoladicama nakon što je dobio srce četrnaestogodišnjaka koji ih je obožavao.

Tipičan primjer ovog procesa je i žena koja je bila homoseksualna, a koja je postala biseksualna nakon što joj je presađeno srce tinejdžerke.

Ovo su samo neki od ogromnog broja primjera, ali je medicinsko mišljenje generalno skeptično po pitanju karakternih osobina i sposobnosti koje se presađuju organima. Međutim, medicinsko mišljenje je skeptično po pitanju svega što se ne uklapa u verziju realnosti u koju smo isprogramirani da vjerujemo. Skepticizam dolazi od nedostatka razumijevanja i potrebe da se obrani status quo – radi neznanja o toj temi.

„Moderna“ medicina je još uvijek u kamenom dobu u usporedbi s onim što još treba saznati. Ono što se događa u tim primjerima transplantacije je jednostavno. Što više o tome znam, sve mi je jednostavnije. Sve što je genijalno jednostavno je u svojoj suštini kada se ukloni veo kompleksnosti.

Na trenutak ostavite po strani očiglednu kompleksnost organa, moždanih stanica, zida želuca i plućnog tkiva (koji su svi zapravo energetske tvorevine sa svojim jedinstvenim frekvencijama) i obratite pažnju na jednostavnu istinu koja stoji iza svih njih. Tijelo je biološko računalo koje neprestano skladišti i obrađuje informacije. Iz ove perspektive, ono što se događa s pacijentima koji su imali transplantaciju je očigledno: presađen organ sadrži mentalne i emocionalne programe donatora i njegove stanice DNK. Ona, pak, sadrži elektrokemijske i energetske osobine – njihov „tip osobnosti“ – i sadrži informacije (naslijeđene, razvijene i one dobivene iskustvom) koje nazivamo „sposobnostima“ i „stavovima“.

Nakon implantacije, ta informacija se „downloadira“, tj. skida, poput softvera, u biološki računalni sustav primatelja, uključujući i njegovu auru. S toga, programi tipova osobnosti i sposobnosti postaju dostupni primatelju i, kao u primjeru Williama Sheridana, oni počnu iznenada crtati i slikati onako kako ranije nisu znali.

Credo Mutwa, čuveni Zulu šaman u Južnoj Africi, pričao je da su u vrijeme kanibalizma u južnoj i centralnoj Africi imali striktno pravilo da nesretna žrtva mora biti skuhana na jakoj vatri. Oni su znali iz iskustva (koje se baziralo na folklornim pričama) da ukoliko tijelo nije dobro kuhano, ljudi koji bi pojeli žrtvu „postali bi ona“ i preuzeli bi njenu osobnost. Kuhanje uništava stanice ili disk pogon i sprječava proces „downloada“ tokom konzumiranja – slično zagrijavanju mikroprocesora dok njegovi vodovi ne pregore.

Da li ljudi, ako jedu sirovo životinjsko meso, postaju slični i životinjama? Mora biti da je tako. Čak i neki u medicinskim krugovima, ono malo njih sa otvorenim umovima koji su imali potrebu da naprave istraživanje, vide ovdje neku vezu. Gary Schwarz, profesor neurologije, psihijatrije i kirurgije na Sveučilištu u Arizoni, vodio je tim koji je istraživao ovaj fenomen transplantacije. Proučili su 70 slučajeva u kojima je profesor smatrao da postoji mogućnost da su sposobnosti i karakterne osobine prenesene presađivanjem organa. On kaže: „Kada se organ da primatelju, informacija i energija koje su pohranjene u organu se prenose njemu. Teorija se odnosi na svaki organ koji ima stanice koje su međusobno povezane. To može biti bubreg, jetra, pa čak i mišići. Priče do kojih smo došli su veoma uvjerljive i potpuno konzistentne.

VAŠE TIJELO NIJE – VI

Sve rečeno je od ključnog značaja da bismo zaista razumjeli tko smo, kao i naš kolektivni križ. Ono što mi nazivamo ljudskom rasom, živi u najfundamentalnijem nerazumijevanju. Ona ne zna tko je, a bez te osnovne koordinate sve ostalo je poremećeno.

Identificiramo ono što jesmo s biološkim računalom i elektrokemijskim procesima koje nazivamo „mislima“ i „emocijama“. To nije ono što jesmo, već „računalni program“.

Kada razmišljamo ili osjećamo, potičemo elektrokemijske procese u mozgu i tijelu koji nastaju kao rezultat električnih signala i kemijskih procesa, što utječe na to da tijelo prenosi i ispušta određene signale. Na isti način, istinito je i suprotno: kemikalije i električna polja mogu utjecati na to da „mi“ osjetimo emocije. Zbog toga, mnogi ljudi koji žive u blizini antena za mobilnu telefoniju ili dalekovoda ili, pak, oni koji apsorbiraju određene kemikalije, mogu biti depresivni. Slično je i s mnogom djecom koja konzumiraju hranu ili napitke pune kemikalija, koja postaju hiperaktivna i imaju druge poremećaje ponašanja. To narušava elektrokemijski sistem i manifestira se kao poremećeno ponašanje.

Jedna žena u Velikoj Britaniji patila je od kliničke depresije 40 godina, nakon što su joj ugradili više zubnih plombi od žive i izašla je iz nje tek pošto su ih zamijenili i nakon što je prošla kroz program detoksikacije od žive. Za svo to vrijeme ona nije imala pojma da njena duboka i mračna depresija, koja je uključivala i par boravaka u institucijama za mentalno oboljele, zapravo, nema nikakve veze sa njom, već da je bila posljedica utjecaja žive na njen sustav računalnog tijela.

Kako je to moguće, ako izjednačimo ono što smo „mi“ s našim emocijama? Kemijski procesi ne bi trebali utjecati na to kako se osjećamo i kako mislimo ukoliko je „ja“ – Neograničena svijest – njihov jedini izvor. Ali, nije.

Oni koji su čuli svjedočanstva o iskustvima poslije smrti, znaju da sve osobe s takvim iskustvom kasnije govore o odlasku na mjesto bezgranične sreće i ljubavi, na kojem nemaju nikakvih emocija, onakvih kakve ih poznajemo u „fizičkom“ tijelu. Znam što opisuju nakon takvog iskustva koje doživljavaju na drugačiji način. To ne znači da su ljudi hladni i odbojni u neemocionalnom stanju. Upravo je suprotno.

Osjećaju neopisivu ljubav. To je emocija svojstvena ljudima koji više nisu tu. Emocije su dio računalnog softvera koji manifestira podjednako programirane odgovore koji nisu ništa drugo do elektrokemijske reakcije. Pogledajte kako živimo svoje živote širom svijeta. Mi to radimo kroz emocionalne reakcije – reagiramo u suglasnosti sa programom i stimulansom koji nazivamo „emocijom“ i „informacijom“. To je kao da ukucamo kod, pritisnemo „enter“, a softver, sadržan u DNK i celularnoj mreži, samo prati svoj program. Često taj proces ne podrazumijeva prisustvo svijesti, kao što je to slučaj kod Neograničene svijesti. Misli i odgovori dolaze iz nivoa percepcije biološkog računala.

Proučavali smo čak i koliko ljudi pati od onoga što se naziva „emocionalna zavisnost“, u kojoj postaju zavisni od kemikalija koje se oslobađaju u različitim mentalnim i emocionalnim stanjima. To može biti zavisnost od kemikalija koje proizvode depresiju, brigu ili adrenalin koji je rezultat stalnog nadmetanja ili opasnosti. Takvi ljudi konstantno manifestiraju iskustva, uglavnom podsvjesno, koja im daju „dozu“ njihove emocionalne droge po izboru. Stanični receptori koji apsorbiraju emocionalne kemikalije su oni isti koji apsorbiraju heroin ili kokain. Kada nešto iskusimo, vidimo ili čujemo, mi „reagiramo“ na to, često na način na koji bi reagirala i većina drugih.

Ljudi pitaju: koja je vaša reakcija na ovo ili ono? Zašto tako reagirate? To je upravo ono o čemu govorim: reakcija, kemijska reakcija. Skoro svaki put reagiramo u skladu s programom DNK koji nasljeđujemo i kome dodajemo naša iskustva koja nazivamo „realnošću“. Trauma koju smo doživjeli u djetinjstvu ima posebnu snagu kod programiranja naših reakcija i percepcija koje će ostati u nama čitavog života. Te reakcije se čuvaju u stanicama koje rade poput računalnih čipova. U njima su uskladišteni i naslijeđeni program i svakodnevna iskustva. Upravo ona informacija koja je pohranjena u stanicama DNK reagira na svakodnevni život na osnovu onoga kako je naše računalno tijelo isprogramirano da reagira.

Većina onoga što ljudi zovu svojim „demonima“ su, zapravo, naslijeđeni ili „downloadirani“ softverski programi koji „rade“ u računalnom tijelu. Samo ako postanemo zaista svjesni, možemo prekinuti ovaj krug i preuzeti kontrolu nad svojim životom.
U toj fazi, računalno tijelo služi svijesti kao instrument pomoću koga možete da iskusite realnost koju izaberete. Računalo više nije gospodar i mi počinjemo da živimo život, umjesto da on živi umjesto nas.

Postoji jedan „hipnotizer i trener za osobni razvoj“ u Velikoj Britaniji koji se zove Paul McKenna, koji postiže izvanredne rezultate u onome što radi. Postao je poznat, jer ima sposobnost da pomogne ljudima da pređu svojih strahova i fobija. On je prije emisije upoznao ljude koji se boje visine, paukova, letenja ili čega god, a vraćao ih je na kraju ili potpuno „izliječene“ ili im se stanje značajno popravilo. Ono što on radi je „download“ alternativnih stvarnosti na računalo i brisanje programa koji prave probleme – straha od visine, paukova, letenja… (Implantacija organa donatora, kao u slučaju gospođe koja se plašila visine, ali je kasnije postala planinarka) može izazvati sličan efekt. To je samo drugačiji način „downloada“ nove informacije u mozak – DNK.

MUŠKI I ŽENSKI PROGRAMI

Nije program samo naša „osobnost“ – to je i naš spol i naša seksualnost. Na nivou Neograničene svijesti mi nismo ni muškog ni ženskog spola, već ravnoteža oba. Najbliže se identificiramo s onim što mislimo da smo po spolu (ja sam muško, ja sam žensko) kad je to, također, elektrokemijski fenomen ili softverski program.

Britanski tisak je 2006. godine objavio priču o piletu Frikiju, koji je započeo život kao kokoška i tokom osam mjeseci je nosio jaja. Tada je „njoj“ počela rasti krijesta, počela je kukurikati u zoru i pokušavala je da se ubaci među druge kokoške.

Friki je promijenila spol mentalno, emocionalno i fizički – i postala hermafrodit! To se jednostavno dogodilo jer je „ona“, iz nekog razloga, počela da proizvodi velike količine testosterona i postala „on“.

Čitava nevjerojatna promjena spola i seksualnosti je bila prouzrokovana kemijskom promjenom. Kako „mi“ možemo biti muškarac ili žena kada kemija o tome odlučuje?

Da ponovimo, da bismo se identificirali s muškim ili ženskim spolom potrebno je da se identificiramo s računalnim programom. Ne trebamo opovrgavati da smo ovo ili ono, ili činjenicu da radimo u kancelariji, da vozimo autobus ili pilotiramo. To znači da trebamo razumjeti da to nije ono što smo mi, već ono kakvo iskustvo imamo. Ono što mi jesmo je Neograničena svijest. Obratite pažnju, također, na programiranu prirodu ponašanja kada su kemijske promjene utjecale na to da kokoška Friki počne kukurikati u zoru. Ona/on je možda pomislila: „Zakukurikat ću kada izađe Sunce“, ali, zapravo, elektrokemijski program je o tome odlučio.

Ujutro se uglavnom budim rano i dok se sunce rađa, ptice počinju pjevati. Da li neko vjeruje da su sve one imale istu takvu pomisao u isto vrijeme? Ne, nego se to uključuje u kolektivni računalni program. To je ono što se često događa ljudima kada vjeruju da imaju misli i emocije koje vode ka određenim akcijama i određenom ponašanju.

Kao što je kokoška koja se pretvorila u pijetla poželjela da se druži s kokoškama nakon kemijske promjene koju je proživjela, tako i naša seksualnost zavisi od računalnih programa koje posjedujemo i kemijskog stanja koje iz njih proizilazi.

Heteroseksualnost je elektrokemijski softverski program, kao i homoseksualnost i, ukoliko se program promjeni, kao u slučaju žene koja je bila homoseksualna pre nego što se podvrgla transplantaciji, doći će i do promjene seksualnosti. Osnovni seksualni hormoni su estrogen (ženski) i testosteron (muški). Ljudi koji žele promijeniti spol moraju primati hormonsku terapiju da bi im narasle grudi ili da bi im glas mutirao… Slično ono što se dogodilo kokoški Friki.

Period koji nazivamo pubertetom, kada kod tinejdžera dolazi do kemijskih promjena koje vode do seksualne zrelosti i sazrijevanja, također je rezultat procesa oslobađanja hormona u sustav od strane računalnog tijela. To je dio računalnog programa koji nas vodi od rođenja do starosti. Neograničena svijest se može uključiti u ovaj proces, ali ljudi koji nisu osviješćeni (većina) jednostavno slijede taj softver.

Izvor: 4dportal.com

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Naše tijelo nismo MI > Matrix i programiranje osobnosti (4dportal) pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Od gubitka sna preko debljanja do autizma, depresije… posljedice digitalne revolucije mogu biti više nego loše.

Izvor: nexus-svjetlost.com

Najnoviji izvještaj Svjetske zaklade za istraživanje raka (World Cancer Research Fund – WCRF) trebao bi zazvoniti na uzbunu u glavama roditelja širom svijeta. Nažalost, većina njih zaokupljena su baš kao i njihova djeca istim razlogom za brigu – digitalnom tehnologijom.

WCRF je pojasnio da previše vremena provedenog za ekranom potiče pretilost u djece. Dječja pretilost, pak, povećava rizik za razvoj barem 12 smrtonosnih karcinoma.

„Povećana interakcija s pametnim telefonima, tabletima i igraćim konzolama jedan je od glavnih razloga debljanja, jer ti gadgeti pridonose sjedilačkom načinu života u razdoblju kad bi se djeca trebala baviti fizičkim aktivnostima.“

Nedovoljnom vježbanju i kretanju pridružio se još jedan štetan faktor. „Poznato je također da kada djeca provode vrijeme ispred ekrana bombardirana su oglasima za brzu hranu” – objašnjava Caroline Cerny iz Saveza za borbu protiv pretilosti. „Ovaj novi izvještaj ukazuje na opasnosti nezdravog načina života te izloženost djece oglašavanju”.

Digitalna miopija

Prije negoli su došli do zaključaka, članovi WCRF-a proučili su 80 istraživanja s preko 200.000 ispitanika. A karcinomi koje pretilost pospješuje su neki od najsmrtonosnijih, uključujući rak dojke, prostate, debelog crijeva, jetre, jajnika, bubrega i gušterače. Jednako je zabrinjavajuće, prema nalazima istraživača s King’s Collegea u Londonu, da svaki sat igranja računalnih igrica povećava rizik od kratkovidnosti kod djece za 3%. Tako nastali poremećaj naziva se ‘digitalnom miopijom’.

U posljednjih 50 godina broj kratkovidne djece udvostručio se: sa 7,2% na 16,4%. U Aziji je kod zapanjujućih 96% tinejdžera zabilježen ovaj poremećaj. – upozorava dr. Mohamed Dirani iz Singapurskog nacionalnog oftalmološkog centra koji je napisao članak povezan s istraživanjem na King’s Collegeu.

Dirani, koji smatra da bi trebalo uvesti smjernice o položaju tijela i razmaku lica od ekrana, dalje navodi da je „dob pristupa pametnim uređajima sve ranija, pa tako npr. mnogi dvogodišnjaci provode i do dva sata dnevno na tim uređajima”.

„Liječnici već imaju izraz za dvogodišnjake prekomjerno izložene digitalnim napravama – virtualni autizam.“

Dr. Leah Light, osnivačica Instituta za proučavanje mozga u djece iz mjesta Hollywood na Floridi, opisuje ponašanje dvogodišnjeg mališana kojeg su u njenu ordinaciju doveli zabrinuti roditelji. Taj dječačić „ne govori, ne reagira na vlastito ime, odašilje nekoliko repetitivnih zvukova i kao da ima oslabljen sluh. Izbjegava kontakt očima i ne pokazuje stvari prstom. Nemiran je i teško mu je zadržati pozornost”.

U svoj upitnik za roditelje Light je sada uvrstila pitanje o vremenu što ga ispred ekrana roditelji dopuštaju svojoj djeci. U Danielovom slučaju radi se o više od četiri sata dnevno. „Roditelji su mi rekli da ga jedino tako mogu natjerati da jede, da bude miran ili da se odjene.” – objašnjava Light. „S ekranom ispred nosa posve bi se smirio, ‘isključio’ i podnosio bi gotovo sve”.

Zašto?

„Zato što istraživanja moždanih prikaza pokazuju da pretjerano korištenje ekrana može utjecati na prednji korteks mozga baš kao i kokain”.

Prekomjerna dostupnost

Prekomjernom korištenju pogoduje prekomjerna dostupnost. U jednom istraživanju iz 2015. utvrđeno je da je 92,2% jednogodišnjaka već koristilo neki mobilni uređaj, a da većina dvogodišnjaka koristi takve uređaje svaki dan. „Mnogi roditelji misle da djeci pomažu tako što ih zarana upoznaju s digitalnom tehnologijom.” – kaže Light. „Umjesto toga, oni ometaju njihov kognitivni razvoj”.

Ta je procjena, rekao bih, čak i preblaga. Istraživači sa Torontskog sveučilišta te iz Dječje bolnice u Torontu otkrili su da svakih 30 minuta provedenih pred ekranom povećava rizik od pojave teškoća u govoru za 49%. I premda postoje smjernice o tome koliko bi vremena djeca smjela provoditi ispred zaslona kompjutera, mnogi roditelji ne shvaćaju da su ručni uređaji jednako problematični. „Ručni uređaji danas su posvuda.” – kaže dr. Catherine Birken, pedijatrica u Dječjoj bolnici. „Iako nove pedijatrijske smjernice sugeriraju da bi trebalo ograničiti vrijeme provedeno ispred ekrana za bebe i malu djecu, vidimo da je korištenje pametnih telefona i tableta od strane djece u ranoj dobi gotovo postalo uobičajeno”.

Sveučilišni koledž iz Londona dodaje novu kap disfunkcije u ovu toksičnu kašu, otkrivajući da svaki sat koji mala djeca provedu koristeći ove uređaje znači 16 minuta manje sna po noći, u dobi kada je spavanje izuzetno važno jer je ‘plastičnost živčanog sustava’ tada na svojoj najvišoj razini. Znanstvenici su istaknuli da plavo svjetlo što ga emitiraju ovi uređaji ometa cirkadijane (dnevne) ritmove mozga. Dodatno, iznijeli su pretpostavku da stimulacija potaknuta videoigrama i raznim programima stimulira psihološko i fiziološko uzbuđenje.

Svoju djecu štite

Kolumnist Henry Fersko tumači da privučenost društvenim medijima što omogućuju ovi uređaji nije slučajna i da su „platforme društvenih medija namjerno napravljene tako da drže pažnju korisnika što je duže moguće, koristeći psihološke sklonosti i ranjivosti povezane s našom željom za prihvaćanjem od strane drugih ljudi i strahom od odbijanja”.

„Možda je to razlog da mnogi tehnološki titani koji proizvode ove programe i uređaje strogo doziraju korištenje tih uređaja vlastitoj djeci.“

Koliko je raširena opsjednutost društvenim medijima?

Prema jednom izvještaju, do vremena kad dijete napuni 13 godina njegovi su roditelji već postavili oko 1300 njegovih slika i videa na društvene mreže, a sama djeca objave svoje slike gotovo 70.000 puta u dobi između 11 i 18 godina. „Moramo dobro promisliti o toj tehnologiji jer u njoj ima mnogo toga što ima za svrhu mijenjati ponašanje korisnika, a takvi programi dopiru do djece u sve ranijoj dobi.” – kaže Monica Laurent čiji je suprug Peter radio za Microsoft i Intel.

Mijenjanje ponašanja korisnika – poticanje ideološke prilagodbe? Nije tajna da vodeći liferanti društvenih medija i uređaja korištenih za prenošenje njihovih informacija nedvojbeno naginju ljevici i da su spremni iskoristiti tehnologiju kako bi potaknuli temeljitu transformaciju Amerike u državu gdje bespogovorno vlada ‘društvena pravda’ (ovdje je to pogrdan naziv jer tzv. ‘borac za društvenu pravdu'[social justice warrior – SJW)] je osoba često ekstremnih stajališta s uporištem u prenapuhanoj političkoj korektnosti, koja zagovara društveno progresivna gledišta, uključujući feminizam, građanska prava, multikulturalizam, politiku identiteta itd.; op. prev.).

„A kada se djeci u dobi od samo jedne godine usađuje način života koji sve više daje prednost kibernetičkom prostoru (virtualnom svijetu) umjesto stvarnosti tada doista hodamo po skliskom, opasnom terenu.“

Izvor: nexus-svjetlost.com

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Virtualni autizam – opasnost za djecu (Nexus – Svjetlost) pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Jedanaesti mjesec je iza nas, stoga vam kao i uvijek donosimo top 5. najčitanijih postova u prošlom mjesecu.

Pa krenimo…

1. VRIJEME JE ZA BUĐENJE – 5G u akciji: uginule ptice padaju s krovova

Posvuda u svijetu (uključujući i Hrvatsku, Srbiju, BiH) užurbano se radi na uvođenju mega-mreže za mobilnu telefoniju, popularno zvanu 5G . Međutim, izgleda da se tu odigrava scenarij strave i užasa, naime u blizini podignutih 5G antena i odašiljača bilježimo slučajeve uginulih životinja… Opširnije…

2. MEĐUNARODNI APEL ZNANSTVENIKA I LIJEČNIKA – Zaustavite 5G!!!

Mi, dolje potpisani znanstvenici, liječnici i organizacije za zaštitu okoliša iz (__) zemalja, hitno pozivamo na zaustavljanje implementacije 5G  bežične mreže, uključujući 5G iz svemirskih satelita.
5G će masovno povećati izloženost radijskoj frekvenciji (RF) – zračenje.

RF zračenje je dokazano štetno za ljude i okoliš. Uvođenje 5G predstavlja pokus na čovječanstvu i okolišu koji je definiran kao zločin prema međunarodnom pravu. Opširnije…

3. 5G MREŽA KORISTI ISTE EMF VALOVE KAO I PENTAGONOV “CROWD CONTROL SYSTEM” (SUSTAV ZA KONTROLIRANJE MASA)

Globalno uvođenje 5G mreže je u tijeku, i uskoro ćemo moći vidjeti nove mini antene u blizini svih škola, u svakoj ulici, širom parkova i više manje po cijelome urbanom području. Ali, sigurnost ove tehnologije je vrlo upitna i vodi se žestoka bitka protiv poreznog financiranja implementacije 5G mreže. Opširnije…

4. BIVŠI DJELATNIK ENGLESKE TAJNE SLUŽBE: ‘Smrt je puštena u pogon, slijedi nam genocid kakav ovaj planet još nije vidio!’

Oni će počiniti, po mom mišljenju, najgori genocid koji je ovaj planet ikad vidio, ne samo na ljudima, nego i na životinjama i biljkama. Uzrokovat će veće uništenje od globalnog rata. – Dr. Barrie Trower Opširnije…

5. SVI BI TREBALI OVO PROČITATI! VRIJEME JE ZA BUĐENJE! 5G i internet stvari (IoT): Totalni tehnološki kontrolni sustav

5G tehnologija temelj je za “Internet stvari”, tehnološki sustav dizajniran ne samo za manipulaciju ljudskom aktivnošću, nego i ljudskim energetskim poljem. Opširnije…

Objava Top 5 najčitanijih postova u prošlom (11) mjesecu pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

POLICIJA. Ta riječ danas u mnogih ljudi izaziva nelagodu, ali istovremeno isto to mnoštvo ljudi smatra, posebice oni koji su se odlučili na službu unutar policijskih organizacija – kako je njihov posao održavanje reda i mira u društvu, i stoga od velike važnosti, koji sa sobom nosi i veliku odgovornost i nužnost da se obavlja. Mnogi mladi ljudi, tek iskoračili iz dječaštva, kreću u policijsku školu tek s maglovitom predodžbom o tome što će raditi u životu – a to je pomagati ljudima, i održavati red i mir u društvu. Naravno – njihova je predodžba daleko od stvarnosti. Ona je tek idealiziranje profesije o kojoj vrlo malo znaju, što u kombinaciji s nezrelom dobi u kojoj kreće njihovo školovanje – ili bolje rečeno, indoktrinacija – ima vrlo predvidiv ishod.

Izvor: zvono-istine

Taj ishod je stvaranje poslušnog izvršioca naredbi, koji ne propitkuje moralnost svojeg djelovanja. Toliko je duboko to programiranje da čak niti u zreloj dobi, oni koji su prošli kroz taj proces, ne uviđaju kako je nešto s njihovim uvjerenjima ne samo pogrešno, već i strahovito razorno za ljudsko društvo kao cjelinu. Oni sami sebe isključuju iz bilo kakve dvojbe o tome postupaju li ispravno ili krivo, jer su naučeni misliti kako je ispravno sve ono što je u skladu sa zakonom, a krivo sve ono što nije u skladu sa zakonom. Oni gotovo da nisu sposobni donijeti vlastitu odluku o tome što je ispravno, a što krivo činiti.

Jer um čovjeka je programabilan i djeluje kao računalo.

Ako ga hranimo lažima, za posljedicu ćemo imati djelovanje koje je krivo.

Ako ga hranimo istinom, za posljedicu ćemo imati djelovanje koje je ispravno.

U serijalu o kreaciji stvarnosti, naučili smo da se naša pojedinačna i kolektivna stvarnost manifestira kroz DJELOVANJE čovjeka. Stoga je iznimno važno, posebice za one koji rade za “državu” na bilo kojoj razini, da se suoče s istinom koja im sigurno neće biti ugodna, i koja će im sigurno aktivirati prirodni psihološki obrambeni mehanizam koji se naziva kognitivna disonanca (vidi LINK). Ta istina je da su upravo oni ti, koji svojim djelovanjem iz neznanja i svijesti koja je zatvorena – aktivno pridonose patnji, nepravdi, nesreći, pa čak i masovnim ubojstvima civila kojih je samo u 20. stoljeću bilo preko 260 000 000 pod kapom “države” i zakona koje su provodili. Jer misaoni obrazac i načela pobijenih, nisu bili u skladu s onime što je vladajuća klika smatrala poželjnim. A nisu smatrali poželjnim, jer bi to ugrozilo njihovu poziciju moći koje su se dočepali.

Važno je da se kognitivnoj disonanci ljudi odupru, da stisnu zube i hrabro je prebrode. Jer istina neće nestati zato što su odabrali da ne prihvate istinu, koliko god neugodna bila, već i dalje odabiru vjerovati u laži. Ako to uspiju uraditi – počet će na ISPRAVAN način djelovati, što će za posljedicu imati RED u našem društvu. Ako to uspiju uraditi, patnja, nepravda, nesreća i masovna ubojstva nevinih dramatično će se početi smanjivati – proporcionalno rastu broja onih koji su prebrodili kognitivnu disonancu i donijeli svjesnu odluku o djelovanju na ispravan način.

Prirodan razvoj čovjeka i usvajanje moralnih načela koja u nas u velikoj mjeri ugrađuje obitelj i okolina u kojoj smo se rodili i odrasli, u policijskih je službenika grubo prekinuta onog trenutka kada im se na izlasku iz dječaštva, u njihov odgoj umiješala “država” kako bi stvorila poslušne izvršioce naredbi koji će upravo tu “državu” braniti.

Kako smo do sada to naučili – “država” nije ništa više od instrumenta kojim se nasilje na mala vrata uvodi u društveno tkivo. To nasilje, na koje su se ljudi kroz tisućljeća povijesti toliko navikli da ga smatraju nužnim, svakodnevnim dijelom našeg života – toliko je prodrlo u svaku poru društva do mjere da ga većina ljudi uopće više niti ne prepoznaje kao nasilje.

POSTOJI LI DOBAR POLICAJAC?

Često čitamo kako je neki policajac napravio nešto loše. Standardan, programiran odgovor također temeljito programiranih ljudi nad kojima policajci prakticiraju svoje nepostojeće ovlasti (a nepostojeće su jer ih nisu imali od koga dobiti – budući da nitko od nas te ovlasti nema pa im ih nije mogao ni na koji način prenijeti – čak niti preko mitskog božanstva naziva “država” – vidi LINK) je da se radi o iznimkama, kako je riječ o “lošim jabukama” te da policajci u velikoj većini slučajeva zaista postupaju na dobrobit ljudi.

I da su stoga policajci nužni, zbog dobrobit svih.

Ta je ideja onoliko daleko od istine, koliko to uopće može biti.

To je vrlo jednostavno dokazati, bez piskaranja doktorske dizertacije na stotinama stranica. Da bismo dokazali kako je riječ o najobičnijoj laži, dovoljno je znati i razumijeti slijedeće:

• svaki se policajac obvezao, da kao dio svoje službe, provodi zakone – i to SVAKI od tih zakona

• mnogi od zakona su nepravedni, zli, pa čak i okrutni

• posljedično – svaki se policajac obvezao da će djelovati kao provoditelj zakona koji su nepravedni, zli, pa čak i okrutni.

STOGA JE POTPUNO JASNO – NE POSTOJI DOBAR POLICAJAC.

Citirao bih nakon ove izjave Marka Passia.

UVRIJEDITE SE KOLIKO GOD VAS JE VOLJA. NE ZANIMA ME SVIĐA LI VAM SE OVO ILI NE. JA NISAM OVDJE DA VAM SE DOPADNEM ILI DA VAM BUDEM PRIJATELJ NITI DA VAS TETOŠIM. OVDJE SAM DA VAM KAŽEM ISTINU.

U slijedećem nastavku vratit ćemo se u povijest i naučit ćemo kako je i iz čega nastala policija. I vidjet ćemo da se policija vraća svojim korijenima i time iz sna budi svakim danom sve više ljudi – koji napokon počinju uviđati što je Istina.

Izvor: zvono-istine

.

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava KAKO JE NASTALA POLICIJA – POSTOJI LI DOBAR POLICAJAC? – 1. DIO pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

POLICIJA je u početku, kao i svaka ideja, svoj put prema manifestaciji u stvarnosti započela kao san jednog jedinog čovjeka.

Taj čovjek nije bio običan Pero ili Đuro kojeg biste susreli na ulici. Nikako ne. Toga ste čovjeka mogli susresti ako ste imali nekog posla na adresi 10 Downing Street u Londonu – što je adresa koju već dugo vremena kao sjedište rabe premijeri Velike Britanije, ili pak u britanskom parlamentu gdje je također često bio viđen. Smatra ga se jednim od osnivača moderne konzervativne stranke. Rado je taj tip pisao i zakone – jer naravno – bio je i pravnik koji je prije ulaska u britanski parlament 1812. godine dobio vrhunsko školovanje na Oxfordu, gdje je pravo završio na jednom od svjetski najpriznatijih i najprestižnijih odjela Oxforda za odvjetnike i suce – Lincoln’s Inn-u.

Izvor: zvono-istine

Sir Robert Peel kroz čitavu je svoju karijeru bio blizu vlasti, ili u samom njezinom središtu. Služio je kao ministar u Home Office-u (recimo, nešto slično Ministarstvu unutarnjih poslova) a bio je i britanski premijer. Ne jednom, već dva puta. Prvi puta 1834. i 1835. godine, a drugi puta između 1841. i 1846. godine.

Nadimak mu je kao i mnogim Robertima ovoga svijeta s engleskog govornog područja – bio Bobby.

To je bitno znati ako nešto o povijesti policije želimo naučiti. Naime, od tih davnih dana do danas, britanske policajce ljudi od milja nazivaju “bobby”…

A također treba znati da i dan danas u Irskoj njihove tamošnje policajce u slengu nazivaju “peelers”…

Zašto?

Zato što je Sir Robert Peel otac moderne policije.

Što nam to govori?

To nam govori da policija uopće nije nešto što je oduvijek bilo prisutno u ljudskim zajednicama, da nije, onako, ničim izazvana, nekako sama od sebe nastala, i da nije “evoluirala” iz potrebe ljudi da nad njima bdije “produžena ruka zakona”…

Nastala je policija iz ŽELJE vladajuće kaste da konsolidira i ojača svoju moć, vlast i kontrolu nad svima ostalima.

Nastala je iz POTREBE vladajuće kaste da na neki način zaštite to što su opljačkali svima ostalima – i što smatraju svojim vlasništvom.

Nastala je iz STRAHA vladajuće kaste da ne ostanu bez toga što su opljačkali svima ostalima.

U drugim krajevima svijeta, moderna policija je nastajala iz istih razloga, s manje ili više varijacija prateći osjećaje želje, potreba i straha vladajuće kaste.

Idemo se malo pozabaviti povijesnim pregledom nastanka policije, koji se onima koji danas jesu policajci, zasigurno neće dopasti (što neće promijeniti činjenicu kako je riječ o Istini) a kladim se u njihovu značku da o ovome što slijedi, golema većina njih ama baš ništa ne zna – jer o tome ih u njihovim školama (ili bolje rečeno, kampovima za indoktrinaciju) sigurno ne uče. Jer da ih to u njihovim školama uče, polovina regruta digla bi se iz klupa i otišla potržiti neku drugu profesiju koja je, recimo to tako, primjerenija moralu čovjeka, za kojeg većina ljudi i dan danas drži da je bitan u njihovom životu.

Na prvu nam se istinita činjenica da policije nije oduvijek bilo među zajednicama ljudi, može činiti kao obična besmislica.

Ali, to nam više neće biti besmislica ukoliko uložimo malo vremena u istraživanje povijesti i stavljanje povijesnih događaja u ispravan kontekst, kojeg su posljedica današnje moderne policijske organizacije.

Danas većina ljudi smatra da bi se društvo u kojem živimo kaotično urušilo i nestalo kada ne bi bilo policije. Međutim – policija nije toliko dugo vremena među nama, i mnogi uopće ne znaju kako je do pojave policijskih organizacija došlo.

Danas ćemo nešto o tome naučiti, što će tezu o kaotičnom urušavanju civilizacije bez policije učiniti u najmanju ruku – upitnom.

Kroz školovanje od najranijih dana, danas se djeci usađuje u um misao da je policija nešto bez čega se ne može. U Hrvatskoj, djeca koja pohađaju 4. razred osnovne škole, organizirano posjećuju policijske postaje gdje im policajci bezočno lažu o tome što moraju napraviti kada dođu u kontakt s policajcem koji od njih nešto traži – što mogu potvrditi bez ikakve dvojbe, jer sam otac čiji je potomak završio četvrti razred osnovne škole i potrudio sam se saznati što mu je točno bilo rečeno u policijskoj postaji.

Propaganda se tu ne zaustavlja. Filmovi i TV serije, gotovo u pravilu prikazuju policijske službenike kao ultimativne borce za pravdu, a one među njima koji su naklonjeniji korištenju značke, pištolja i položaja u kriminalne svrhe, prikazuju kao rijetke, sporadične “loše jabuke” unutar njihovih redova, koje ostali policajci, kao utjelovljenje pravednosti i morala – prije ili poslije uspiju spriječiti u njihovim rabotama koje su apsolutno neprihvatljive za sliku o policiji koja se pokušava usaditi ljudima u um.

Svi smo toj propagandi izloženi.

I stoga, mnogi među nama vjeruju u nužnost postojanja policije oko nas. To nas je pak dovelo do toga da vjerujemo kako je naše društvo izgrađeno na provođenju i uvođenju “zakona i reda”, čega je policija značajan čimbenik, i koja proaktivno djeluje na prevenciji zločina obavljanjem “policijskih poslova” u ljudskim zajednicama.

Ali to je samo idealizirana strana daleko mračnije medalje “policijskih poslova”.

Sama ta ideja o nužnosti uvođenja “policijskih poslova” u ljudske zajednice, doveo je kroz model “provođenja zakona” do, za tu ideju i model, logične posljedice: pojave “policijskih službenika” – ali taj model nije nastao u srednjem vijeku, antičkom dobu ili još ranije…

U praksu ga je uveo upravo Sir Robert Peel, koji je o policiji teoretizirao još 1812. godine i pisao brojne radove na tu temu – ali nije svoje ideje ostvario sve do 29. rujna 1829. godine, kada je u Londonu osnovana prva profesionalna policijska organizacija na svijetu, naziva Metropolitan Police Service.

A nakon nekog vremena, taj model je našao svoj put i preko Atlantika.

Svakako treba napomenuti da je kroz povijest postojalo nešto što bismo uz mnogo mašte i mentalnih akrobacija nazvati “policijom”. Uvijek je bilo vojnika i naoružanih čuvara – plaćenika, ali oni nikada nisu imali nikakve veze s funkcijom koju obavlja moderna policija kakvu je osmislio Sir Robert Peel.

Postojala su čak i u privatnom aranžmanu organizirana “bratstva” ili “hermandeades” primjerice u srednjevjekovnoj Španjolskoj, ali oni su nastali zato jer NIJE postojala zaštita vladara (osim deklarativne), jer NIJE bilo agenata vladara koji su se bavili “policijskim poslovima” u ljudskim zajednicama – već su nastali iz prirodne potrebe ljudi da se sami pobrinu za svoju sigurnost.

Model Sir Roberta Peela nakon nekog je vremena došao, malo drugačijim putem ali s istom posljedicom i preko Atlantika, u dom hrabrih i zemlju slobodnih gdje su neki od tih ljudi smatrali normalnim da drže druge ljude u sužanjstvu kao robove – što su naravno bile tada još vrlo mlade Sjedinjene Američke Države.

Umjesto izvornog modela, Amerikanci su započeli na malo drugačiji način. Usvojili su koncept provođenja “policijskih poslova” kroz stvaranje “Robovskih Patrola” (Slave Patrols) – ali niti on nije nastao sve dok dana kada su robovi počeli dizati bune i preuzimati rizik bijega prema slobodi u sjevernim državama gdje robovlasništvo nije bilo ozakonjeno.

Stoga se danas u SAD rado krivotvori povijest policijskih organizacija.

Mnoge policijske organizacije u SAD danas navode da svoje korijene imaju mnogo dalje u povijesti.

Primjerice, U.S. Parks Police navode kako su osnovani 1791. a U.S. Mint Police 1792. godine. Međutim – oni nisu bili profesionalni policijski službenici koji obavljaju “policijske poslove” – već tek naoružani čuvari.

Policija u ono vrijeme naprosto nije postojala. Nije bilo nikakvih uniformiranih zaposlenika “države” koji bi obavljali “policijske poslove” u to vrijeme.

Philadelphia Police Department danas tvrdi kako su osnovani 1751. godine. Ali opet – tih godina nije bilo nikakvih policijskih službenika koji bi patrolirali ulicama, već je bilo nečega što bi se moglo usporediti s današnjim “detektivima”.

Unatoč tome, ljudi danas olako odbacuju ove vrlo jednostavno dokazive i dobro dokumentirane povijesne činjenice i trpaju ih pod “teorije zavjere”.

Zašto?

Zato što je važno u što ljudi vjeruju. Jer će u skladu sa svojim vjerovanjima i misliti. A ako misle na željeni način, neće propitkivati postojeći status quo u ljudskom društvu. Posljedično – neće moći razumjeti što je to sloboda, i mislit će da je sloboda ono što im je rečeno da je sloboda.

“Sloboda je ropstvo” – George Orwell, 1984.

U ono vrijeme prije policije, razne institucije zapošljavale su čuvare, a mnogo prije negoli je model Sir Roberta Peel-a uhvatio korijenje u SAD, postojala je privatna detektivska služba Pinkerton, koja je u jednom trenutku imala više zaposlenika od Američke vojske. Čak niti tada, Pinkertonovi agenti nisu patrolirali ulicama i provodili “policijske poslove” u potrazi za zločinima u tijeku ili zločinima koji bi se teoretski mogli dogoditi u budućnosti.

Ali – nakon što je u Velikoj Britaniji novotarija Sir Roberta Peel-a uhvatila zamah, proširila se i u Americi poput šumskog požara – ovaj puta u obliku “Robovskih Patrola”.

“Začetak i kasniji razvoj američke policije može se pronaći u mnoštvu povijesnih, pravnih i političko-ekonomskih okolnosti. Institut ropstva i kontrola manjina su ipak dva najvažnija povijesna čimbenika američkog društva koje su oblikovala rane policijske organizacije. Robovske Petrole i Noćne Straže, iz kojih su kasnije nastale moderne policijske organizacije, imale su za svrhu kontrolirati ponašanje manjina. Na primjer, naseljenici u Novoj Engleskoj postavili su indijanske Pozornike da obavljaju “policijske poslove” među Indijancima, a policija St. Louisa je osnovana s namjerom da štiti stanovnike od Indijanaca u gradovima na granicama indijanskog teritorija, dok su mnoge policijske organizacije u južnjačkim državama izrasle izravno iz Robovskih Patrola. 1704. godine, kolonija Carolina osnovala je prvu Robovsku Patrolu na teritoriju SAD. Robovske Patrole pomagale su da se održi ekonomski poredak (robovlasništvo) te su pomagale bogatim zemljoposjednicima u vraćanju i kažnjavanju odbjeglih robova koje su oni smatrali svojim vlasništvom.” – Victor E. Kappeler, A Brief History of Slavery and the Origins of American Policing

Keppeler ističe da su učenjaci poput Turnera, Giacopassija i Vandivera redom podupirali tu tezu, da je američka policija izrasla iz Robovskih Patrola, pojašnjavajući kako “literatura jasno ustanovljava činjenicu da je legalan sustav provedbe zakona postojao u Americi i prije Građanskog rata zbog točno određene svrhe: kontrole robovske populacije i zaštite interesa robovlasnika. Sličnost između Robovskih Patrola i modernih američkih policijskih organizacija su prevelike da bi ih se odbacilo ili ignoriralo. Stoga, Robovske Patrole trebale bi se označiti kao preteča modernih snaga koje su zadužene za provedbu zakona.”

Ono što danas vidimo u ljudskim zajednicama posvuda na svijetu je vrlo slično neospornoj činjenici da je američka policija nastala izravno iz Robovskih Patrola.

Da ljudi onoga vremena nisu umišljali da postoji potreba za hvatanjem odbjeglih robova i suzbijanja robovskih pobuna, nije vjerojatno da bi policijske organizacije financirane od strane poreznih obveznika ikada uspijele nametnuti se i odnijeti prevagu nad velikim detektivskim agencijama i postojećim institucijama za provedbu zakona koje nisu proaktivno obavljale “policijske poslove” unutar naših zajednica.

Možemo li iz navedenog zaključiti kako je današnja policija ovdje iz jednog jedinog osnovnog razloga – provođenja i utjerivanja “zakona” nad svima, koje su napisali oni koje zakon rijetko dotiče, a žive kao paraziti na svima nama, i nasiljem nam otimaju plodove našeg rada?

Svatko neka sud o tome donese sam za sebe.

Ipak, ja bih se usudio reći da je današnja policija tek moderna varijanta Robovskih Patrola, koja pod kontrolom drži čitave nacije – upravo onakvom kontrolom koja odgovara onima, koji su taj robovlasnički sustav kontrole i osmislili za svoju vlastitu korist.

A to je onaj sustav, u kojem moderni robovi misle da su slobodni…

Izvor: zvono-istine
.

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava KAKO JE NASTALA POLICIJA – NEUGODNA POVIJESNA ISTINA – 2. DIO pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Svijet se konačno budi vezano uz negativne učinke te pretjerano korištenje pesticida. Na mnogim mjestima diljem planeta populacija pčela drastično se smanjuje, što znači samo jedno,  propast naše civilizacije ukoliko ubrzo ne stanemo na kraj  primitivnom, zaostalom i zastarjelom načinu razmišljanja.

Žalosno je da čak i nakon što se konačno uvidjela opasnost masovnog korištenja pesticida, nisu sve zemlje poduzele odgovarajuće mjere. Neke su odlučili sankcionirati nova kemijska sredstva koja dolaze na tržište, a za koje se očekuje da će biti još i pogubnija u tom pogledu, ali ne i trenutno postojeća, po populacije pčela smrtonosna sredstva, dok se jedino Francuska odlučila na ispravne “drastične” mjere.

Francuski je na putu da postane prva europska zemlja koja će zabraniti pet vrsta pesticida, za koje su znanstvenici uvjereni da ubijaju pčele.

PRVO DUGOROČNO ISTRAŽIVANJE POTVRDILO: Najpopularnijih svjetski pesticid ubija pčele na cijeloj planeti

Sada, u svjetlu takve “radikalne” odluke, očito je bilo pritisaka s više strana. Nema sumnje da su pčelari i ekolozi potpuno ushićeni tom odlukom, kao što bi trebali biti i svi mi. Međutim, poljoprivrednici šećerne repe i žitarica nisu jako uzbuđeni zbog toga. Boje se da će ova zabrana učiniti njihove usjeve osjetljivima na druge insekte i štetočine.

Kroz provedbu ove zabrane Francuska se doista prebacila izvan očitih granica koje je postavila Europska unija. Iako je EU zabranila samo tri neonikotinoida, Francuska je zabranila svih njih pet.

Štoviše, ta se zabrana ne primjenjuje samo na otvorenim poljima, već i u staklenicima.

Britanija se u početku usprotivila toj zabrani, ali su naposljetku došli pameti nakon što se pojavilo više dokaza koji su to potvrdili. Štoviše, nakon što su istraživači otkrili da ti pesticidi uzrokuju tajanstvenu “katastrofu kolapsa kolonija” među pčelama u Europi i drugdje.

Monsantov uništavač korova UBIJA također i pčele, pridonoseći tako globalnom kolapsu uzgoja hrane

Osim pesticida, to može biti uzrokovano i gljivicama, virusima i grinjama, a sve je više dokaza i o štetnim utjecajima EM (elektromagnetskog) zračenja te RF (radio frekvencija).

Štoviše, pčele postaju ovisnicima o tim štetnim pesticidima, baš kao što smo mi ovisni o nikotinu ili drugim sličnim tvarima.

Ovi sintetički neonikotinoidi imaju sličnu strukturu kao i nikotin. Od njihovog uvođenja sredinom 1990-ih, te kemikalije napadaju središnji živčani sustav insekata.

Danas je ova kategorija pesticida najčešće korištena varijanta. Oni su se smatrali zamjenama za druge, štetnije pesticide koji su se koristili u prošlosti. Najčešće se koriste u obradi voćaka, vinograda, repe i drugih cvatucih biljaka.

Marijan Jošt: Kad izumru pčele…

Međutim, prema mnogim istraživanjima, ove kemikalije također uzrokuju ozbiljnu dezorijentiranost pčela te njihovu sposobnost povratka kući.

Nažalost, neki ljuti francuski poljoprivrednici žestoko su se usprotivili toj zabrani. Smatraju da nema dovoljno dokaza koji bi povezali pesticide s opadanjem populacije pčela.

FNSEA, najveća poljoprivredna zajednica u Francuskoj, pozvala je na izuzeće od ove zabrane u slučajevima kada ne postoji odgovarajuća alternativa. Štoviše, istaknuli su da bi takva zabrana dovela do nelojalne konkurencije između proizvođača iz Europe i onih iz drugih zemalja, što još jednom dokazuje da nažalost sami poljoprivrednici nisu svjesni koliku ulogu pčele igraju u poljoprivredi, odnosno da sa kolapsom zajednica pčela neminovno dolazi do kolapsa same poljoprivrede.

Propast populacija insekata je smrtonosno upozorenje za cijelo čovječanstvo

Suprotno tvrdnjama članova sindikata poljoprivrednika, francuska agencija za javno zdravstvo ANSES tvrdi drugačije. Po njihovom mišljenju, u Francuskoj već djeluje nekoliko održivih i učinkovitih alternativa.

Neki pozdravljaju i prijedlog za zabranu pesticida u cjelini, jer smatraju da će jedan pesticid samo biti zamijenjen drugim, a njihove pčele će i dalje umirati. Prema njima, moglo bi doći do poboljšanja njihovog stanja samo ako je svaki pesticid zabranjen.

Izvor: truththeory.com

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Francuska postaje prva zemlja u Europi koja zabranjuje sve pesticide povezane sa smrču pčela pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Stupanj razvoja ljudskog društva je određen odnosom čovjeka prema ostalim ljudima u zajednici, prema prirodi, prema životinjama, odnosu prema sebi samome, te naposljetku prema količini sreće, smijeha i zadovoljstva koje svaki pojedinac društva uživa. Iznos BDP-a pojedine države, ekonomski rast i tehnološki razvoj su parametri koji daju lažnu sliku o stupnju razvoja ljudske zajednice.

Izvor: mandrilo.com

U današnjem ljudskom društvu, nasilje, osuđivanje i natjecanje je glavni temelj odnosa među ljudima, uništavanje i nerazumno iskorištavanje prirodnih resursa je glavni pravac djelovanja ljudi prema prirodi, mučenje, progon i uništavanje životinjskog svijeta je odnos našeg društva prema životinjama, trovanje svog tijela i duhovna samodestrukcija je odnos koji uglavnom imamo prema sebi, a količina osobnog zadovoljstva i sreće je uglavnom svedena na minimum.

Neka afrička plemena su sačuvala način života i običaje koje promoviraju zajednicu sretnih ljudi u kojoj skoro pa nema zločina, nema zatvora, nema policije. Principi suradnje, kontribucije i međusobnog pomaganja su utkani u temelje ovih afričkih plemena koji nisu poznavali konkurenciju, pohlepu, izdvajanje i veličanje pojedinaca, već su njegovali zajedništvo. Uspoređujući ove dvije različite slike ljudskih zajednica, današnjeg modernog ‘zapadnjačkog’ društva i afričkih plemena, sasvim je razumno zaključiti da su stara afrička plemena (koja još nisu istrebljena od krvožedne ruke ‘modernog’ čovjeka-divljaka) bila na većem stupnju razvoja. U naše umove je ugrađena lažna slika o primitivnosti i divljaštvu Afrike i njenih stanovnika. Istina je dijametralno suprotna.

Europski kolonizatori, Britansko carstvo, Portugal, Španjolska, Francuska, Nizozemska i ostale europske zemlje su stekle i još dan danas stječu svoje bogatstvo provodeći nemilosrdnu pljačku prirodnih resursa Afrike. Ti europski divljaci su upali u Afriku u inkvizicijskom i križarskom pohodu u sponzorstvu Rimokatoličke crkve s dva cilja: jedan je bio genocid i porobljavanje lokalnog stanovništva i eliminacija starih šamana i vračeva koji su čuvali staro znanje i običaje koji su davali drukčiju sliku svijeta od one koju nas trenutno uče u školama, a drugi cilj je bio i ostao nemilosrdna pljačka prirodnih resursa. Danas je Afrika duboko podijeljen kontinent, skoro svaka država je ili u ratu ili je prošla kroz teško krvavo razdoblje. Tako rascjepkana i podijeljena ona je danas laki plijen velikih predatora u obliku Svjetske banke, MMF-a i velikih korporacija koji zajedno uredno pljačkaju prirodne resurse Afrike imajući pritom blagoslov (legalno pokriće) svih institucija svijeta dok se afrički narod drži doslovno u blatu i beznađu siromaštva. Priča o GlenCoru, najvećoj kompaniji na svijetu, koja možda ima najveće prihode u svijetu korporacija, a koja je relativno nepoznata široj javnosti, daje samo mali prikaz kako se danas sistematski vrši pljačka afričkih resursa, dok se lokalno stanovništvo truje i beskrompromisno iskorištava. Vidi: Stealing Africa – Why Poverty? Vremena kolonijalizma, robovlasništva i inkvizicije srednjeg vijeka nisu stvar prošlosti već se i danas aktivno provode na afričkom tlu umotane u malo perfidnije metode neoliberalnog globalnog kapitalizma/korporatizma pod okriljem medijske šutnje, prešutnim odobravanjem ili aktivnim sudjelovanjem globalnih centara moći.

Mislim da odgovornost za ovu situaciju leži na svima nama, pritom najviše mislim na pripadnike europske civilizacije. Vrijeme okretanja glave na drugu stranu i prešutnog pristanka je iza nas. Europa bi se trebala iskupiti Africi na način da ju prestane iskorištavati te da joj pomogne u izgradnji bogatog i mirnog društva. Ovo bi možda trebali predvoditi i inicirati današnji poglavari katoličke crkve. Javna isprika Ivana Pavla II zbog ponašanja Rimokatkoličke crkve za vrijeme Inkvizicije jednostavno nije dovoljna. Kreiranje normalnih uvjeta za život u samoj Africi je možda i jedan dobar način kako zaustaviti tzv. imigrantsku krizu. Nitko neće bježati iz svog vlastitog doma, ako tamo ima sve uvjete za normalan život. Ovo je jedini ispravni put koji vidim koji bi vodio k boljoj budućnosti ljudskog roda.

Smatram da je Afrika jedno veliko ogledalo u kojem možemo jasno vidjeti ružnu stranu našeg društva koje je steklo svoje bogatstvo na jadu tamošnjih ljudi. Sasvim je jasno da će iz napaćene Afrike k nama dolaziti jasne poruke o tome što bi trebali uraditi, čemu trebamo težiti kao ljudsko društvo i kao svaki pojedinac. Afrika možda predstavlja prekretnicu u duhovnom razvoju ljudskog društva, kad u ovim trenucima jake kozmičke svjetlosti, postanemo svjesni i jasno vidimo u čemu smo griješili i što je ispravan put. Stoga nije čudno da su mnogi poznati i manje poznati pojedinci izgradili jake veze s Afrikom bilo svojim konkretnim humanitarnim radom, umjetničkim radom ili bilo kakvim doprinosom ljudima Afrike. Primjer je Don Croft, pokojni neformalni vođa orgonitnog pokreta koji je dosta pomogao afričkom narodu u borbi protiv AIDS-a s svojim zaperima i orgonitima. Primjer je i naš Dino Dvornik s svojom legendardnom pjesmom Afrika.

Iz srca same Afrike, danas nam stižu priče, legende, poruke, te ljudi koji jasno vide sjajnu budućnost ljudskog roda dajući nam konkretan plan kako to ostvariti. Ovdje bih istakao tri afrička pojedinca čiji rad i poruke osobno cijenim. Prvi je George Ritchl koji je strastveni orgonitaš i aktivista u Južnoj Africi, poznat po svojim brojnim gifterskim pohodima diljem Afrike, kreator stranice orgoniseafrica.com. Drugi je Credo Mutawa, afrički šaman koji je usprkos progonima uspio prenijeti stare afričke legende i priče odnosno istinitu povijest ljudskog roda. Treći, po meni najznačajniji pojedinac s područja Afrike je Michael Tellinger, osnivač Ubuntu pokreta, koji promovira razvoj ljudskog društva temeljen na kontribucionizmu, na suradnji i dijeljenju, upravo onako kako su živjela stara afrička plemena. Ovo nije utopija, već sasvim konkretan plan. Više o ovom planu se može pročitati u knjizi Ubuntu, te aktivno sudjelovati u samom pokretu Ubunuta.

U nastavku teksta su kroz tri priče opisani mali dijelići običaja, načina života i razmišljanja koji su krasila stara afrička plemena. Ove poruke su jasan putokaz na kojim temeljima treba graditi zajednicu sretnih ljudi. Smatram da ovaj način razmišljanja treba usvojiti i živjeti te upravo na taj način pomoći sebi, svojoj zajednici, Africi i njenim ljudima, odnosno cijelom svijetu. Neka svjetlo koje su sačuvali starosjedioci Afrike i ostali naši preci iz starih plemena i zajednica iz svih krajeva svijeta, zasja punim sjajom u našim rukama, našim srcima, u našim životima.

Shikoba Nabajyotisaikia

Afričko pleme ima najljepšu “kaznu” na svijetu. Naime, ukoliko se dogodi da netko od pripadnika plemena učini nešto pogrešno i loše, oni ne osuđuju tu osobu. Upravo suprotno, trude se da joj pomognu, olakšaju i podsjete koliko u stvari vrijedi, a sve to na jedan veoma specifičan i dirljiv način. Oni dolaze po osobu koja je sagriješila, odvode je u centar sela, gde se potom okupi celo pleme i naredna dva dana svi provode pričajući toj osobi o svemu dobrom što je postigla i uradila u životu.
Ovo neobično pleme veruje da se svako ljudsko biće rađa kao dobro, i da svako od nas u suštini jedino želi sigurnost, mir, sreću i ljubav. Ali, ponekad, u potrazi za ovim blagoslovima ljudi prave greške koje ova zajednica u stvari vidi kao vapaj za pomoć onoga koji iste pravi. Zbog toga, oni se ujedinjuju u namjeri da ga ohrabre, podignu, ponovo povežu sa njegovom pravom prirodom, podsjete na ono što on zaista jeste! Oni svom bližnjem pomažu sve dok on ne shvati istinu na koju je zaboravio dok je griješio, a glasi “Ja sam dobar”.

“Shikoba Nabajyotisaikia” jedan je od pozdrava koji oduvijek žive u ovom plemenu.
“NABAJYOTISAIKIA” je kompliment koji je čest u Južnoj Africi, a znači “Ja te poštujem. Ja te pazim. Značiš mi!”. Kao odgovor ljudi obično izgovaraju “SHIKOBA” što se prevodi kao “Ja, stoga, postojim za tebe!”

Pjesma srca

Postoji pleme u Africi gde se datum rođenja djeteta ne računa od dana kada je došlo na svijet, niti od trenutka kada je začeto, već od dana kada je dijete bilo misao u majčinom umu. I kada žena odluči da ima dijete, ona odlazi i sjedi pod drvetom, sama, i sluša dok ne čuje pjesmu deteta koje želi doći. I kad čuje pjesmu tog djeteta, vraća se muškarcu koji će biti bebin otac, da je i on nauči. Zatim, kada vode ljubav da fizički začnu dijete, neko vrijeme pjevaju djetetovu pjesmu, kao način da ga prizovu. I kada zatrudni, majka uči babice i druge stare žene u selu bebinu pjesmu, da bi je kada se dijete rodi, stare žene i ljudi oko nje pjevali kao dobrodošlicu. Kasnije dok dijete raste, i drugi seljani uče detetovu pjesmu. S bitnim razlogom.

Ako dijete padne, ili povrijedi koleno, neko će ga podići i otpjevati mu je. Ili kada dijete uradi nešto divno, ili prođe kroz obrede puberteta, ljudi u selu pjevaju njegovu ili njenu pjesmu.
Ako u bilo kom trenutku u toku njegovog života, osoba počini zločin ili neprikladan društveni čin, pozovu je u centar sela i svi ljudi iz zajednice je okruže. Zatim joj pjevaju njenu pjesmu.
Pleme shvaća da korekcija antidruštvenog ponašanja nije kazna, već ljubav i podsećanje na identitet. Kada prepoznate svoju vlastitu pjesmu, nemate želju ili potrebu da učinite nešto što bi povrijedilo nekog drugog.

Filozofija Ubunutu

U jednom eksperimentu, antropolozi su grupici djece jednog afričkog plemena predložili igru. Pokraj nekog drveta postavili su košaru punu voća i djeci rekli da će onaj tko prvi dotrči do košare dobiti sve što se u njoj nalazi. Kad su im dali znak za start, djeca su se pogledali, primili za ruke i zajedno otrčali do košare, uzeli voće i sjeli se odmoriti dok jedu. Kad su ih pitali zašto su trčali zajedno, kad je najbrži mogao dotrčati sam i osvojiti svo voće, rekli su im: “UBUNTU: kako će ijedan od nas biti sretan ako su svi drugi nesretni?”

UBUNTU na jeziku plemena Xhosa znači: “Ja jesam jer mi jesmo”

Izvor: mandrilo.com

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Afrika u srcu – Djelići običaja, načina života i razmišljanja koji su krasila stara afrička plemena pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Posljedice zabrane konoplje

Često se kaže da u ratu najprije strada istina. Nigdje se to ne može vidjeti bolje nego u takozvanom ratu protiv droga. Počevši s histeričnom medijskom kampanjom Hearst pressa o «ludilu od džointa» početkom 1930-ih, slika kanabisa (Cannabis sativa) ili konoplje preobrazila se iz vrijedne kulture za vlakna i važnog izvora ulja i lijeka u «poganu vražju travu s korijenjem u paklu». Bilo namjerno ili slučajno, suzbijanje kanabisa popločalo je put dramatičnoj preobrazbi svjetske ekonomije.

Do potkraj 19. stoljeća svijet je pokretao sustav koji se temeljio na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi za zadovoljenje ljudskih potreba proizvodili fotosintezom, a Sunčeva se energija koristila za kombiniranje ugljičnog dioksida i vode u celulozu, osnovni građevni materijal prirodnog svijeta. Tijekom 20. stoljeća velik dio tih ugljikohidrata zamijenili su ugljikovodici koji se dobivaju ekstraktivnim industrijama ugljena i nafte. Umjesto konopljinih prirodnih vlakana došla su petrokemijska vlakna. Najlon, poliester i drugi sintetički materijali proizvodili su se u golemim količinama i promovirali agresivnim reklamama. Umjesto papirnatih vrećica i kutija stigle su sveprisutne plastične vrećice.

Milijarde tih toksičnih, nerazgradivih predmeta proizvedene su kako bi bile upotrijebljene samo jednom i odbačene da bi onda pronašle put do potoka i rijeka, i s vremenom se stopile u goleme potopljene otoke smeća u Tihom oceanu i drugim oceanima, oslobađajući u morski i ljudski ekosustav toksičnu tempiranu bombu kemikalija koje narušavaju hormone. Umjesto da se papir proizvodi iz jednogodišnjih kultura za vlakna, goleme površine drevnih šuma ruše se i pretvaraju u triješće, pa zatim kuhaju s klorom i drugim opasnim kemikalijama kako bi se dobio inferioran proizvod u usporedbi s onim što zamjenjuje.

Uništavanje i zagađivanje prirodnog svijeta nije jedini štetan učinak suzbijanja kanabisa. Opet, bilo namjerno ili slučajno, zakoni koji su prihvaćeni kako bi se nametnula zabrana poslužili su kao šablona za uspostavljanje represivne policijske države sa sve većim ograničavanjem sloboda pojedinaca. Pod maskom sprječavanja šteta od «pošasti droga», stanovništvo je podvrgnuto prisluškivanju telefona i drugim metodama nadzora, nametljivim i često nasilnim policijskim racijama i rasponu metoda kemijskog nadzora, uključujući nametnuto testiranje kose, urina i sline. Većinu trenutne zatvorske populacije čine nenasilni prekršitelji zakona o drogama, posebno u Sjedinjenim Državama gdje je privatizacija zatvora stvorila represivnu ali vrlo profitabilnu industriju za korporaciju Wackenhut i druge igrače u zatvorskoj industriji.

Štetne posljedice zabrane nisu ograničene na pojedince nego se osjećaju širom geopolitičke sfere.

Budući da se velik dio kanabisa i drugih droga biljnog podrijetla uzgaja u zemljama Trećeg svijeta, politička intervencija pod krinkom prekida opskrbe drogom koristila se i još se koristi u političke svrhe kao izgovor za vojno djelovanje. Invazija na Panamu i politička previranja u Afganistanu, Meksiku i Kolumbiji, da spomenemo tek neke zemlje, rezultat su militarizacije rata protiv droga. Usprkos golemoj količini dokaza za umiješanost američke vojske u krijumčarenje droge na veliko, uključujući unos tona i tona kokaina iz Južne Amerike u SAD radi financiranja tajnih aktivnosti, borci rata protiv droga i dalje se smatraju moralno uzvišenom stranom.

Rast industrija konoplje

Međutim, zbog neumornih napora tisuća aktivista za konoplju širom svijeta odnos prema njoj polako se počinje mijenjati. Konoplja se sada može legalno uzgajati u većini zemalja. Dok su industrije konoplje i dalje mali igrač na svjetskoj sceni, njihova veličina i raspon proizvoda postojano rastu zbog sve bolje prihvaćenosti koncepta industrijske poljoprivrede. Kako bi poticala stvarnu održivost, industrijska poljoprivreda nastoji koristiti jednogodišnje kulture kao polaznu točku za tvorničku proizvodnju, zamjenjujući mineralne sirovine kao što su željezna ruda i ugljen. Ali, mogu li konoplja i druge birane kulture stvarno utjecati na prijeteću ekološku katastrofu?

Zamislite svoju zemlju jednu generaciju u budućnosti, nakon prihvaćanja zakona po kojem bi sva industrijska proizvodnja morala biti potpuno neotrovna, biorazgradiva i održiva. U tom svijetu automobili i mnoge druge stvari sada se proizvode od bioplastike koja se dobiva od konoplje. Taj materijal nije nov. Razvio ga je 1941. Henry Ford, izradivši karoseriju koja je bila šest puta lakša od čelične, a imala je deset puta veću otpornost na sudare. Dokumentarne snimke o tom izvanrednom postignuću mogu se naći na internetu. Buduće generacije nikada neće znati što je zapravo radio autolimar, a osiguravajuća industrija znatno će se smanjiti. Možda će, u tom svijetu budućnosti, oni koji su odgovorni za suzbijanje takve dragocjene zelene tehnologije konačno biti kažnjeni.

• Papir i tekstil

Australija godišnje zaradi oko 400 milijuna dolara prodajući mljeveno drvo dobiveno sječom prašuma, ali uveze gotove papirne proizvode u vrijednosti od 1,4 milijarde dolara.

U svijetu budućnosti upotreba stabala i klora u proizvodnji papira samo je daleka uspomena.

Moderne tvornice za proizvodnju bezdrvnog papira rade okružene zelenim poljima konoplje. Milijarde dolara ušteđene na uvozu investiraju se u velike programe ponovnog pošumljavanja, stabilizacije erozije i olakšanja povratka biološke raznolikosti. Sintetička vlakna odavno su nestala, a zamijenili su ih prirodni tekstili koji dišu, proizvedeni od konoplje, ramije i bambusa.

• Gradnja i konstrukcija

Konopljin beton (hempcrete) građevni je materijal koji se proizvodi od usitnjenih unutarnjih vlakana stabljike konoplje. Pomiješana s vapnom, mljevenom drozgom ili drugim dodacima, ona stvaraju celulozni cement koji je lakši od konvencionalnih materijala, ali s poboljšanim svojstvima toplinske i zvučne izolacije. Taj materijal otporan je na vatru i u potpunosti otporan na termite.

Konopljin beton donio je revoluciju u izgradnju kuća u budućnosti. Stvrdnjava se poput betona, ali može se rezati poput drvenih greda. Svaka neželjena građevina može se jednostavno samljeti i ubaciti u novu smjesu. Može se razviti «organskiji» stil gradnje, jer je sada jednostavno preuređivati raspored unutarnjih zidova i unositi bilo koje druge izmjene u dom radi prilagodbe promjenjivim potrebama obitelji. U nekim europskim zemljama gotovo polovicu svih domova izgradili su vlasnici.

Osim toga, konopljin beton dramatično smanjuje troškove stanova pojednostavljujući gradnju: na primjer, krov izliven od konopljinog betona ojačan bambusom može zamijeniti krov s crepovima, opšav i oluk. Takav krov imat će bolju toplinsku i zvučnu izolaciju od crjepova, bit će otporan na tuču i uvelike će smanjiti rizik od požara.

Osim njegovih izravnih prednosti u gradnji, konopljin beton vrlo je djelotvoran u vezanju ugljičnog dioksida. Biološko vezanje proces je kojim biljke uzimaju ugljični dioksid i vodu i koriste Sunčevu svjetlost za sintetiziranje glukoze, a zatim celuloze. Ako se celuloza koristi u dugotrajnim građevinama onda se atmosferski ugljični dioksid praktično uklanja ili ‘veže’, poboljšavajući zdravlje klime na Zemlji. Prosječna australska obitelj proizvede oko 10 tona ugljičnog dioksida svake godine. Jedan hektar konoplje može vezati do 20 tona ugljičnog dioksida godišnje. Prosječna kuća od konopljinog betona vezala bi oko 40 tona. Kad se izgradi kuća od konopljinog betona ne uštedi se samo taj izravan ugljični dioksid.

Korištenjem cigala, crjepova i druge pečene keramike tijekom njihove proizvodnje stvaraju se goleme količine ugljičnog dioksida. Prosječna kuća od cigala stvori do 500 tona ugljičnog dioksida tijekom čitave svoje izgradnje, pa na stanogradnju otpada velik postotak domaće proizvodnje ugljičnog dioksida neke zemlje. Masovna promjena metoda gradnje olakšala bi naše ispunjavanje, ili još bolje, premašivanje ciljeva kao što su razine prema protokolu iz Kyota. Zloguki proroci mogu tvrditi da bi poštivanje Protokola štetilo ekonomiji, ali masovni prijelaz na papirnu, tekstilnu i građevinsku industriju baziranu na konoplji pružio bi ogroman ekonomski poticaj, stvarajući kvalitetne prilike za zapošljavanje i izvoz – za razliku od kratkovidnih strategija poticaja usmjerenih na potrošače koje se trenutno primjenjuju.

Sjeme konoplje u zdravlju i medicini

Na području zdravlja i medicine primjena konoplje mogla bi dovesti do dramatičnih poboljšanja u društvu.

Sjeme konoplje jedan je od najbogatijih izvora ALA (alfa-linolenske kiseline), biljnog oblika esencijalne masne kiseline omega-3. ALA ima strukturu od 18 ugljikovih atoma koja se u tijelu produžuje u lanac od 22 ugljikova atoma radi sinteze DHA (dekosaheksaenske kiseline) i EPA (eikosapentaenske kiseline). U tom obliku omega-3 ugrađuju se u mozak, stvarajući ključan dio neuronske membrane.

Omega-3 iz morskih izvora javlja se kao DHA i EPA, a uzimanje omega-3 u tom obliku zaobilazi potrebu za pretvorbom. Međutim, ALA i sama ima blagotvornih učinaka, dok korištenje omega-3 iz morskih izvora predstavlja ozbiljno opterećenje za vodeni okoliš. Osim toga, omega-3 vrlo je reaktivna molekula, pa ih oštri industrijski uvjeti koji se koriste pri ekstrakciji i uklanjanju mirisa ulja ostavljaju sa suboptimalnom aktivnošću i mjerljivim razinama zagađenja, uključujući živu i poliklorirane bifenile (PCB-i) koje je moguće naći u brojnim uzorcima proizvoda na tržištu.

Srećom, većina ljudi lako može pretvarati ALA u DHA i EPA u dovoljnim količinama za optimalan razvoj mozga. Dobro je što dvije skupine s pojačanim potrebama za DHA i EPA – trudnice i mala djeca – posebno djelotvorno obavljaju tu pretvorbu. Rad enzima odgovornih za pretvorbu može biti usporen ako postoji višak zasićenih masnih kiselina, zato za optimalne rezultate treba smanjiti njihovu količinu u prehrani.

Postoje dvije vrste esencijalnih masnih kiselina: omega-3 i omega-6. Zovemo ih ‘esencijalnima’ zato što ih tijelo ne može sintetizirati, zbog čega ih je potrebno dobivati iz hrane. Za optimalno zdravlje idealan odnos između unosa omega-3 i omega-6 bio bi jedan dio omega-3 na svaka tri dijela omega-6 (1:3). Industrijalizacija zapadnjačke prehrane i konzumiranje repičinog i drugih inferiornih ulja iz masovne proizvodnje – koja u svakom slučaju imaju nizak udio omega-3 – imali su kritičan učinak ozbiljnog smanjenja unosa omega-3 uz istovremeno dramatično povećanje unosa omega-6.

Tijelo održava homeostazu kroz dinamičnu ravnotežu između suprotstavljenih sila; na primjer, skeletno-mišićni sustav balansira suprotne mišiće za pregibanje i opružanje radi održanja položaja tijela. Biokemijski, tijelo održava svoju unutarnju homeostazu osjetljivim balansiranjem proupalnih i protuupalnih učinaka. Tijelo mora biti u stanju pokrenuti djelotvornu upalnu reakciju kako bi odbilo napad mikroorganizama i kao pomoć kod zarastanja rana, ali potom mora biti u stanju ograničiti tu upalu kako bi spriječilo neželjene kolateralne štete na okolnim tkivima.

Općenito govoreći, omega-6 masne kiseline i njihovi derivati djeluju proupalno, dok omega-3 stvaraju medijatore koji obuzdavaju upalnu reakciju. Uz prevladavanje omega-6 i nedostatak omega-3 tijelo je u trajnom stanju suvišne upale.

Oslobađanje upalnih citokina pokreće proces oštećivanja tkiva koji se, potraje li proces dovoljno dugo, manifestira kao bolest poput bolesti krvnih žila, gubitka vida i demencije. Kada su zahvaćeni sinovijalni zglobovi razvija se osteoartritis, uzrokujući jake bolove i patnje velikom postotku stanovništva.

Poput vitezova u sjajnom oklopu, farmaceutske korporacije ponudile su svoj odgovor: nesteroidne protuupalne lijekove (NSPUL). Te kemikalije temelje se na aspirinu, ali su modificirane tako da imaju brži učinak, bolja analgetska svojstva ili neku drugu karakteristiku koja njihovom proizvodu daje tržišno poželjnu prednost nad konkurencijom. NSPUL je stvorio industriju s godišnjim prihodima od više milijardi dolara, usprkos činjenici da je odgovoran za smrt stotina tisuća ljudi na svjetskoj razini. Kao neočekivana dodatna prednost za korporacije, najčešća nuspojava NSPUL-a je nadraženost želuca što često vodi do čira. Milijardama od NSPUL-a dodane su milijarde dolara od prodaje antacida poput Zantaca^®, a u novije vrijeme, inhibitora protonske pumpe.

Uza sve te skupe lijekove napredovanje bolesti tek se neznatno uspori, a nesretnom pacijentu na kraju je potrebna složena operacija radi osposobljavanja oštećenog zgloba. Je li bilo što od toga zaista nužno?

Ljude koji nastoje održavati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina i ujedno čuvaju svoja tijela od oksidativnog stresa redovitim unosom prirodnih antioksidanata biljnog podrijetla općenito ne muče osteoartritis ili druge degenerativne bolesti. Također, rijetko imaju problema s krvnim tlakom i nemaju potrebu za antidepresivima – dvjema skupinama lijekova koje donose velike prihode farmaceutskim kompanijama.

Čini se da je suvremena farmaceutska industrija čvrsto odlučila slijediti put tretiranja stanovništva lijekovima zbog stanja koja često izvorno uzrokuju njihove sestrinske kompanije iz prehrambene industrije.

Tijekom proteklog stoljeća šećerna je trska od rijetke luksuzne namirnice postala strahovito prekonzumirana opasnost po zdravlje. Kad se u velikim količinama dodaje u bezalkoholna pića i većinu prerađenih namirnica u sjedilačkom tijelu uzrokuje nagle promjene razine šećera u krvi s poremećajima raspoloženja i raširenim oksidativnim stresom, budući da se višak glukoze veže za hemoglobin i tkiva, ili se transportira u masne naslage, gdje povećava opseg struka.

Epidemija dijabetesa tipa II nastavlja se nesmanjenom snagom, dok ključni krivci poput McDonaldsa koriste gurue za odnose s javnošću kako bi se preobrazili u restorane zdrave hrane i dalje prodajući istu toksičnu masu zasićenih i trans-masti i šećera koju nazivaju hranom. Poremećaj prehrane vodi do poremećaja u kemiji krvi, posebno u profilu lipida, s povišenjem razine lipoproteina niske gustoće i ukupnog kolesterola.

Na temelju patoloških studija koje su otkrile kolesterol u ateromima koji začepljuju arterije medicinski i farmaceutski establišment smislili su kolesterolsku teoriju srčanih bolesti, tvrdeći da se visoke razine serumskog kolesterola lijepe za stjenke arterija time uzrokujući bolest. S kolesterolom kao baukom broj jedan farmaceutska industrija tada je zastrašenoj javnosti predstavila čarobne metke – statinske lijekove – koji sigurno liječe sve njihove probleme. Ti lijekovi uzrokuju ozbiljne nuspojave ali, usprkos tome, statini su narasli u industriju vrijednu milijarde dolara. Ipak, u teoriji o kolesterolu ima mnogo nedostataka, a opažene činjenice mogu se bolje opisati ako oksidativni stres promatramo kao ključni pokretački događaj u stvaranju ateroma.

Oksidativni stres rezultat je djelovanja kisikovih slobodnih radikala. Slobodni radikali nestabilne su molekule s neuravnoteženim elektronskim oblacima koje mogu oštetiti svako tkivo s kojim dođu u dodir. Ti slobodni radikali neizbježan su rezultat biokemijskog disanja. Međutim, oksidativni stres dramatično se povećava izlaganjem otrovnim kemikalijama, aditivima, isparenjima i elektromagnetskom zračenju.

Poput iskrica koje lete iz logorske vatre, slobodni radikali mogu uzrokovati štetu na tkivima u kojima se nađu ako ih se ne ugasi. U svom zdravom stanju tijelo je opremljeno impresivnim endogenim antioksidacijskim sustavom, a egzogeni antioksidanti u obilnim se količinama nalaze u voću i bobicama sazrelim na stablu i lozi, kao i u povrću.

Prema teoriji o oksidativnom stresu, bolest nastaje iz upalne reakcije koja se javlja oko mjesta oksidativne štete. Kad se ateromski plak podvrgne pažljivoj biokemijskoj analizi otkriva se da je kolesterol u plaku, koji gutaju imunološke stanice poznate kao pjenasti makrofagi, zapravo užegao. Užeglost je stanje ulja koje je bilo podvrgnuto oksidativnom stresu od izlaganja suvišnoj svjetlosti, toplini ili kemikalijama, uz nedovoljnu količinu zaštitnih antioksidanata. Užeglost ulja, a ne kolesterol sam po sebi, ono je što pokreće upalnu reakciju koja uzrokuje plak. Odgovarajući tretman trebao bi rješavati pitanje oksidacije umjesto što umjetno manipulira razinom kolesterola.

Osim toga, oksidativni stres na membrani trombocita čini ih previše «ljepljivima», stvarajući preduvjet za probleme sa žilama, bilo da se radi o srčanom udaru, moždanom udaru ili ishemiji ekstremiteta. Dok pojedinci ili skupine zbog određenih genetskih karakteristika mogu biti osjetljivi na oksidativni stres na određenom mjestu ili tkivu, temeljna patologija ostaje oksidativni stres.

Bez temeljitih promjena prehrane i načina života zdravlje stanovništva nastavit će se pogoršavati. Ljudi će postajati žrtve raznih kroničnih degenerativnih bolesti sve dok društvo više ne bude u stanju podmirivati troškove potrebne zdravstvene njege. Trenutna neuravnotežena, devitalizirana, demineralizirana i općenito manjkava nacionalna prehrana dovela je do toga da stanja koja se mogu spriječiti zajednici nanose teške socijalne i ekonomske gubitke.

Procjenjuje se da do 90 posto australske školske djece ne dobiva optimalne količine omega-3, pa se može očekivati da će to utjecati na razvoj mozga i intelektualne funkcije.

Idealan unos omega-3 također je potreban za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava. Nedostaci se mogu manifestirati kao alergije, autoimune bolesti i drugi izrazi imunološke disfunkcije.

Konopljino sjeme nudi jedinstvenu kombinaciju važnih hranjivih tvari, uključujući uravnotežen omjer omega-3 i omega-6, te impresivan raspon vitamina i minerala.

Konopljino sjeme ima posebno visoku razinu vitamina E, snažnog antioksidanta koji štiti omega-3 od užeglosti. Vitamin E, kojega tako često nedostaje u prehrani prerađenim namirnicama, od presudne je važnosti za zdravlje žila zbog toga što održava elastičnost stjenki krvnih žila. Bjelančevine u konoplji uravnotežene su i lako se apsorbiraju.

Politika namirnica od konoplje

Australija je jedina zemlja na Zemlji koja još uvijek ima ograničenja na reklamiranje prehrambenih primjena konopljinog sjemena. Dozvoljeno je koristiti proizvod na koži, ali ne i kao hranu – poput maslaca od konopljinog sjemena, sladoleda i hranjivih pločica. (To je slična situacija kao sa sirovim mlijekom, gdje su pretjerano marljivi regulatori ograničili proizvode na temelju loše znanosti, vlastitog ekonomskog interesa i političke pristranosti.)

Sjeme konoplje trenutno nije registrirano kao hrana za ljude u Australiji. Godine 2002. podnesen je zahtjev za uvrštenje namirnica od konoplje, ali je odbačen nakon političke intervencije prethodne konzervativne vlade. Godine 2009. Ured za prehrambene standarde Australije i Novog Zelanda prihvatio je zahtjev za izmjenu pravilnika, no odluka o tom zahtjevu još nije objavljena.

Međutim, u našem svijetu budućnosti stvari se odvijaju uz manje neprilika. Zakon prema kojem svi proizvodi moraju biti potpuno netoksični donio je kraj industrije junk-fooda. Nakon samo nekoliko godina prehrane širokim rasponom namirnica na bazi konoplje i prihvaćanja drugih zdravih navika kod stanovništva se bilježi napredak.

Sa suzbijanjem epidemije dijabetesa dolazi do velikih ušteda na polju zdravstvene zaštite. Višak se troši na širenje mreža biciklističkih staza po gradovima i druge sadržaje koji doprinose javnom zdravlju. Poboljšava se zdravlje majki i beba, a dolazi i do smanjenja trenutno alarmantno visokih razina astme kod djece.

Optimalna prehrana donosi brojne prednosti. Poput vatre koja se rasplamsala umjesto da tinja i dimi, metabolizam postaje djelotvorniji u pretvaranju hrane u energiju. Mentalna i tjelesna krepkost stanovništva povećavaju se te ulazimo u renesansu učenja i kreativnosti. Oslobođen okova toksičnosti junk-fooda, ljudski um slobodan je istraživati nove načine interakcije i rješavanja dotad nerješivih problema, pa započinje nova era mira i prosperiteta.

Ali koliko je vjerojatno da ćemo doživjeti prihvaćanje zakona usmjerenih na osiguravanje zdravlja i prosperiteta Zemlje i svih ljudi na njoj? Čini se da trenutni ekonomski i politički sustav kontrolira korumpirana klika s moralnim integritetom gmazova. U svijetu koji vapi za zadovoljenjem osnovnih potreba za hranom, čistom vodom i krovom nad glavom, preko 70 posto svjetskih znanstvenika radi za vojsku.

Uz financijske stresove koje nameće trenutna ekonomska situacija većina ljudi svo svoje vrijeme troši samo na prehranjivanje, odijevanje, osiguranje smještaja i obrazovanja svojih obitelji. Imati vremena i energije za konstruktivno uključivanje u politički proces luksuz je koji si malobrojni mogu priuštiti i, uz fokusiranje medija na jedno nebitno pitanje za drugim, on je postao verzija kruha i igara iz 21. stoljeća.

Interpretacija da su sve biljke i životinje stvorene kako bi ih čovjek koristio učvrstila je poruku o odvojenosti i popločala put nemilosrdnoj eksploataciji prirodnog svijeta koja je sada zlokobna prijetnja cijeloj biosferi. Masovna industrijska upotreba konoplje i drugih kultura za dobivanje vlakana može riješiti brojne svjetske ekološke probleme, istovremeno donoseći značajne ekonomske koristi.

Upotreba namirnica od konoplje može izliječiti i revitalizirati stanovništvo. Ali može li se neman pohlepnog kapitalizma, s njenom indoktrinacijom u bezumni konzumerizam, svladati na vrijeme da se spasi ono malo dragocjenih ostataka prirodnog svijeta prije nego i oni nestanu?

Za to je potrebna potpuna revolucija. Nikakvo prilagođavanje, dopunjavanje ili druge izmjene sadašnjeg ekonomskog sustava ne mogu nas ni početi približavati rješenju. Polazna točka za taj proces mora biti revolucija u odnosu čovječanstva prema prirodnom svijetu. Tada bismo mogli imati izgleda da prihvatimo taj presudan zakon kojim bi se zabranili proizvodi koji nisu potpuno sigurni i netoksični, umjesto nastavka sadašnje situacije u kojoj se rješenje zabranjuje.

O autoru:

Dr. Andrew Katelaris diplomirao je s bakalaureatom iz medicine na Sveučilištu u Sydneyu 1985., a doktorat je primio 1992. na Sveučilištu u New South Walesu, obranivši dizertaciju iz imunopatologije. Ima preko 20 godina iskustva u bolničkoj medicini te kirurškoj i forenzičkoj patologiji.

Dr. Katelaris počeo se baviti industrijskom konopljom tijekom 1980-ih, s istraživanjima usmjerenim na očuvanje australskih prirodnih šuma. Otkrio je potisnutu povijest industrijske konoplje i počeo se povezivati s aktivistima za konoplju iz cijeloga svijeta. Godine 1988. dr. Katelaris je posjetio Sveučilište Wageningen u Nizozemskoj, gdje je saznao za napredak u proizvodnji bezdrvnog papira. Posjetio je i proizvođače konoplje u Francuskoj.

Po svom povratku zajedno s drugim aktivistima započeo je kampanju za podršku konoplji u Australiji. Udružio se s režiserkom dokumentarnih filmova Barbarom Chobocky i snimio Billion Dollar Crop (Kultura od milijardu dolara), prvo široko prikazivano televizijsko razotkrivanje zabrane kanabisa, koje je potaknulo značajnu podršku javnosti.

Kao rezultat toga uspostavljen je sustav dozvola za istraživanja, čime su omogućeni agronomski pokusi s konopljom. Testirana su razna mjesta za uzgoj i stečena su iskustva, npr., u povećanju prinosa vlakana kroz manipuliranje mjestima sadnje na različitim geografskim širinama.

U suradnji sa Sveučilištem Southern Cross (Lismore, NSW kampus), dr. Katelaris je dobio dozvolu za uzgoj konoplje bogate HTC-om za fitokemijske analize i testiranje stabilnosti ekstrakata, u sklopu priprema za program dostupnosti kanabisa iz milosrđa [za potrebe bolesnika, prim. prev.]. Taj uzgoj prekinut je iz političkih razloga i Australija još nije osnovala nikakav program dostupnosti kanabisa iz milosrđa, kakvi postoje u mnogim zemljama širom svijeta.

Trenutni istraživački interesi dr. Katelarisa uključuju poboljšane metode poljoprivrednog uzgoja konoplje, bolje metode prikupljanja sjemena i razvoj građevinskih materijala od konoplje (konopljinog betona) prilagođenih australskim uvjetima. Predan je podizanju svijesti javnosti o koristi od prehrane konopljinim sjemenom.

Od posebnog su zanimanja prikladnost prehrane konopljinim sjemenom tijekom trudnoće i djetinjstva i terapijska primjena u liječenju upalnih stanja, poremećaja ponašanja i depresije.

Dr. Katelarisa može se kontaktirati e-mailom na sativaseed@gmail.com.

Izvor: http://www.svjetlost-online.com/index.php/kalendar/citaj/218

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Konoplja – Naše uže spasa do budućnosti pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Ugledna njemačko-židovska filozofkinja Hannah Arendt u jednom je djelu zapisala kako totalitarizam nije moguć ako informacijsko-komunikacijski sustav integralno nije u rukama jedne te iste moći. Suvremene tendencije okrupnjavanja i centralizacije medija, koje za posljedicu imaju činjenicu da gotovo čitavu svjetsku medijsku strukturu praktički kontrolira nekoliko ljudi, daju nam povoda za razmišljanje koja je prava uloga suvremenih medija. Jesu li tzv. mainstream mediji u službi istinitog i objektivnog informiranja građana, ili su poluge u rukama skrivenih moćnika koji putem njih ostvaruju svoje političke, ekonomske i druge ezoterične interese i ciljeve? Kako je moguće da je unatoč formalno proglašenoj slobodi mišljenja i izražavanja misli danas gotovo nemoguće javno – dakle putem medija, izraziti određene ideje, stavove i mišljenja? Zašto je u medijima sve manje kvalitetnog sadržaja, a sve više trivijalnosti, nakaradnosti, izopačenosti i sadržaja koji podilaze najnižim ljudskim porivima? Jesu li takve pojave slučajne ili su rezultat smišljenje politike?

Odgovore na takva pitanja pokušao je dati ugledni američki filozof i lingvist Noam Chomsky u svom kapitalnom djelu «Mediji propaganda i sistem». Prema Chomskome, u demokratskim sutavima nije nužno kontrolirati samo ono što ljudi rade, već i ono što misle. Razlog: misli mogu dovesti do djela, pa ih je stoga potrebno uništiti u samome izvoru. Nužno  je pritom uspostaviti okvir «dopustivog mišljenja», jednu granicu koja se u javnim medijima podrazumijeva, i preko koje nije dopušteno ići. Tako je, primjerice, u hrvatskim medijima – unatoč činjenici što ulazak Hrvatske u EU podržavao tek manji dio građana – gotovo nemoguće je bilo čuti mišljenje protiv hrvatskog ulaska EU. «Polemike» se vodila tek između onih koji zagovaraju žurni ulazak Hrvatske u EU i onih koji se zalažu za polaganiji ulazak. Kazati da ste protiv ulaska u EU predstavljalo je prelazak granice «dopustivog» odnosno «pomišljivog» mišljenja. Ako bi se netko u medijima izrazio protiv ulaska u EU, automatski bi od strane  misaone policije bio ekskomuniciran i više ne bi tako skoro vidio televizijski ili radijski mikrofon.

Zaključak: Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi

Glavni, međutim, utjecaj na ljude ne dolazi od strane televizijskih vijesti, nego kroz “mehanizme za odvraćanje pozornosti”. Oni uključuju različite programe, od sporta i humorističnih serija pa do otmjenih slika života kakav bi “trebao biti”.

Chomsky zaključuje:”Sve što ima za svoj učinak izoliranje ljudi. Sve što ih drži udaljene jedne od drugih i fokusirane na televiziju napravit će od njih pasivne promatrače”.

Velika većina populacije u demokraciji je putem “mehanizama za odvraćanje pozornosti” izolirana odnosno udaljena od svojih bližnjih i fokusirana na televiziju. Posljedica toga je razmrvljenost društva na bezlične atomizirane pojedince bez prepoznatljiva identiteta.  Koliko, primjerice, danas mladež odgajaju njihovi roditelji, a koliko sapunice i kojekakve humoristične serije koje se od jutra do sutra vrte na svim domaćim programima? Prihvaćaju li mladi kao “cool”, “in” i “trendy” ono što kažu njihovi roditelji ili ono što je rekla tamo neka “zvijezda” ili slična “moralna” vertikala?

Eto zanimljivog istraživačkog posla za sociologe, teologe i socijalne patologe. Drugu skupinu medija, pored onih za odvraćanje pozornosti, čine tzv. “elitni mediji”, usmjereni prema tzv. “političkom sloju”: obrazovanim bogatašima, pismenom dijelu populacije, kulturnim, političkim i ekonomskim upraviteljima. “Ti mediji” – piše Chomsky – “imaju malo kompliciraniji zadatak. Moraju ulijevati pravilnije stavove koji služe kao mehanizam indoktrinacije koji je u interesu moći”.
U “demokraciji”, za razliku od velike većine populacije, koja je u idealnim okolnostima izolirana i nemoćna, oni koji participiraju u  vlasti, dakle oni koje se označava kao “politički sloj”, putem “mehanizama indoktrinacije” ustrojeni su tako da izvršavaju zadatke koji su u interesu moći. I upravo su “mehanizmi za odvraćanje pozornosti” ono što suvremenu liberalnu demokraciju razlikuje od totalitarnih sustava koji su se temeljili na “mehanizmima represije”. I u današnjoj liberalnoj demokraciji moćne interesne skupine nadziru obično pučanstvo, samo, dakako, ne više putem batina i gulaga, nego putem katodne cijevi, “društva zabave” i “diktature blagostanja”. Tragovi krvi nisu pritom vidljivi, i  to je glavni razlog zašto današnji sustav funkcionira kao “perpetuum mobile”.

Osnovu današnjeg sustava medijske propagande davne je 1925. formulirao američki stručnjak za javne odnose Edward Bernays u knjizi “Propaganda” kad je zapisao da je moguće “ustrojavati ljudske umove na način na koji vojska ustrojava jedinice”. Današnja posvemašnja unifikacije ideja, razmišljanja i stavova, koja propagiranjem neoliberalnog “casino” turbokapitalizma na globalnoj razini  stvara stvara homo debilusa, čovjeka putem religije potrošaštva svedenog na zadovoljavanje svojih isključivo materijalnih potreba, pokazuje nam da je Bernays bio u pravu. Chomskova knjiga “Mediji, propaganda i sistem” malen je, ali vrijedan otpor općoj debilizaciji društva i projektu stvaranja “pasivnog stada zbunjenih promatrača”, kao jednoga od instrumenata na putu stvaranja “Novoga svjetskog poretka” i “Jedne svjetske vlade”…

Izvor: Hr svijet

U nastavku možete vidjeti vijest koja je drugi dan demantirana, odnosno dotični ubijeni novinar se dan nakon vijesti o njegovom ubojstvu pojavio živ i zdrav na press konferenciji. Koliko je ovakvih lažnih vijesti i događaja, presudnih za zbivanja u nekoj zemlji ili svijetu objavljeno a da ljudi vjeruju da su istinita? Možemo samo nagađati…

Dobro pogledajte video, izjave svjedoka, supruge i policije o ubojstvu koje se nikad nije dogodilo… shvatite koliko je samo jednostavno i lako manipulirati javnošću putem medija.

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Struktura medijske moći – Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Godine 1854. poglavica Seattle održao je nadahnjujući govor nakon što su ga predstavnici bijelaca zatražili da im proda veliku zemlju svog plemena. Taj govor, iako veoma jednostavan, sažeo je čitavu bit razvoja čovječanstva i dao nam jasnu sliku odnosa čovjeka i prirode, to jest objasnio razliku između razmišljanja “primitivnih” Indijanaca i “naprednih” te “civiliziranih” bijelaca. Iako je prošlo preko 150 godina, ovaj govor i dalje ima moć da nadahnjuje kao i u vrijeme kada je nastao, pa čak i više.

Govor Indijanskog poglavice:

”Veliki poglavica šalje poruku da želi kupiti našu zemlju. Veliki Poglavica također šalje poruku prijateljstva i dobre volje. To je veoma ljubazno od njega, jer nam je poznato da je naše prijateljstvo njemu slabo potrebno. Ali razmotrit ćemo vašu ponudu, jer znamo da bi, ako mi ne budemo htjeli prodati zemlju, Bijelci mogli doći s puškama i uzeti nam je.

Kako je uopće moguće kupiti ili prodati nebo i toplinu zemlje? Tako nešto veoma nam je strano. Budući da ne posjedujemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako vi to od nas možete kupiti?

Pokojnici Bijelaca zaboravljaju zemlju svog rođenja kada krenu na put među zvijezde. Naši pokojnici nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka Crvenokožaca. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisni su cvjetovi naša braća; jelen, konj i veliki orao naša su braća. Stjenovite gorske kose, livadski sokovi, ponijeva tjelesna toplina i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kada veliki Poglavica u Washingtonu pošalje poruku da želi kupiti našu zemlju, on mnogo traži od nas. Veliki Poglavica šalje poruku da će osigurati mjesto za nas gdje ćemo moći udobno živjeti onako kako želimo. On će biti naš otac, a mi njegova djeca. Stoga ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako, jer je nama ova zamelja sveta. Ovdje i sada postavljam prvi uvjet –  da nam ne uskratite pravo da posjećujemo grobove naših predaka, prijatelja i djece i da nas ne uznemirujete kada to budemo činili.

Blještava voda rijeka i potoka nije samo obična voda, nego krv naših predaka.  Prodamo li vam zemlju, zapamtite da je ona sveta i ponesite to svojoj djeci , a svaki je odraz duha u jasnoj vodi jezera priča o događajima i uspomenama iz života mnogih ljudi. Žubor vode je glas oca moga oca.

Rijeke su naše sestre; one nam gase žeđ. Rijeke nose naše kanuo i hrane našu djecu. Prodamo li vam zemlju, morato to imati na umu i o tome poučavati svoju djecu: da su rijeke vaše i naše sestre, te im treba iskazati ljubaznost kao prema rođenim sestrama.
Crvenokožac je uvijek bježao od Bijelaca kao što planinska magla bježi pred jarkim suncem. Ali pepeo je naših otaca svet. Njihovi su grobovi sveto tlo, isto kao i ova brda, ovo drveće; ovaj nam je komad zemlje svet.

Mi znamo da nas Bijelci ne razumiju. Njima je svaki komad zemlje isti kao i svaki drugi jer su oni stranci koji dolaze noću i uzimaju od zemlje sve što im treba. Zemlja im nije sestra, već neprijateljica; kad je osvoje, idu dalje.

Bijelac ostavlja grobove svojih predaka za sobom i ne mari za njih. On otima zemlju svojoj djeci i za to ne mari. Zaboravlja na grob svoga oca i na pravo svoje djece na rođenje. Prema svojoj se majci zemlji i prema svom bratu nebu ponaša kao prema stvarima koje se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao ovce ili sjajne ogrlice. S takvim apetitom proždrijet će zamlju i za sobom će ostaviti pustoš. Ne znam. Naš je način života različit od vašeg. Pogled na vaše gradove zadaje bol očima Crvenokožaca. No možda je to zato što je Crvenokožac divljak i što ništa ne razumije. Nema tihih kutaka u gradovima Bijelaca, nema mjesta na kojem bi se čulo šuštanje lišća u proljeće ili zujanje krila kukaca. Međutim, možda je to zato što sam ja divljak i što ništa ne razumijem.

Izgleda da buka samo vrijeđa uši. Ali kakav je to život ako ne možete čuti usamljeni krik mračnjaka ili svađu barskih žaba? Ja sam Crvenokožac i ništa ne razumijem.

Indijanac voli nježan dašak vjetra nad zrcalom jezera, sam miris vjetra pročišćen podnevnom kišom ili osvježen mirisom bora.

Zrak je dragocjen Crvenokošcima , jer sve stvari dijele isti dah: zvijeri, drveće, čovjek – svi oni dijele isti dah. Izgleda da Bijelac i ne primjećuje zrak koji udiše.  Poput čovjeka koji već danima umire, neosjetljiv je na smrad.

Međutim, prodamo li vam zemlju, znajte da nam je zrak veoma dragocjen i da zrak dijeli svoj duh sa svim životom na zemlji. Vjetar koji je našim djedovima podario pravi dah, prima i njihov posljednji izdah.

A ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje i Bijelac može osjetiti vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju.

Odlučimo li je prihvatiti, postavit ću drugi uvjet: Bijelac se mora ponašati prema životinjama kao prema vlastitoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem ni jedan drugi način. Vidio sam na tisuće bizona u preriji ostavljenih da trunu jer ih je Bijelac ubijao iz vlaka koji je jurio.  Ja sam divljak i ne mogu razumjeti kako može biti važniji željezni konj koji se dimi, od bizona kojeg ubijamo samo zato da bi smo preživjeli.
Što je čovjek bez životinja? Kad bi sve životinje nestale , ljudi bi umrli od velike duhovne samoće. Jer što god da se desi životinjama , uskoro će se desiti i s ljudima. Sve su stvari međusobno povezane.

Morate svoju djecu učiti o tome da je tlo pod njihovim nogama pepeo njihovih djedova. Kako bi naša djeca poštivala zemlju  recite im da je zemlja bogata životima naših rođaka. Učite djecu o onome o čemu mi učimo svoju, o tome da je zamlja naša majka. Ako pljuju po zemlji, ljudi pljuju po sebi samima.
Znamo ovo: zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji. Mi to znamo.

Sve su stvari međusobno povezane, poput krvi koja sjedinjuje jednu obitelj. Sve su stvari povezane. Što god se desi zemlji desit će se i sinovima zemlje. Čovjek nije istkao paučinu života, on je samo jedna od njezinih niti. Što god čini paučini, čini samome sebi.

Ali razmotrit ćemo vašu ponudu da idemo u rezervat koji bi ste osigurali za moj narod. Živjet ćemo odvojeno i u miru. Malo je važno gdje ćemo provesti preostale dane; nema ih mnogo. Naša su djeca vidjela svoje očeve ponižene i poražene. Naši su ratnici su postiđeni te provode svoje dane u besposlici i pijanstvu. Još nekoliko sati, još nekoliko zima i nijedno dijete iz velikih plemena koja su nekoć nastanjivala ovaj široki prostor ili u manjim skupinama lutala po šumama, neće preostati da nariče na grobovima naroda nekoć moćnog i punog nade kao što je i vaš.

A zašto da tugujem na svojim narodom? Plemena čine pojedinci, a i oni nisu ništa bolji od plemena. Ljudi dolaze i odlaze poput morskih valova. Takav je prirodni poredak. Čak ni bijelac čiji je Bog hodao i razgovarao s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može umaći zajedničkoj sudbini. Nakon svega, mogli bi smo biti braća. Vidjet ćemo.

Jedno znamo sigurno, a Bijelac će to možda tek otkriti jednoga dana- naš je Bog isti taj Bog. Možete vi misliti da ga posjedujete onako kao što želite posjedovati našu zemlju, ali to je nemoguće. On je Bog svakog čovjeka, a svojim milosrđem obasipa jednako Crvenokožce kao i Bijelce. Zemlju smatra dragocjenom, a ugrožavate li zemlju, vi iskazujete svoj prezir prema Stvoritelju.

I Bijelci će jednom nestati; možda i brže nego ostala plemena. Zagadite li svoju postelju, jedne ćete se noći ugušiti u vlastitom smeću.

Ali u svom nestajanju, jarko ćete sjati, ražareni snagom boga koji vas je doveo na ovu zemlju i radi neke posebne svrhe omogućio vam da vladate nad ovom zemljom i Crvenokošcima. Ovakva sudbina nama ostaje tajnom jer ne razumijemo, da svi bizoni moraju biti pobijeni, a divlji konji ukroćeni, da tajna mjestašca po šumama budu obilježena mirisom mnoštva ljudi, a pogled na zrele brežuljke zatrpan telefonskim žicama.

Gdje je šikara? Nema je više.
Gdje je orao? Nema ga više.
Kraj života i početak preživljavanja.

Stoga ćemo razmisliti o vašoj ponudi da kupite našu zemlju. Ako je prihvatimo, to će biti zato da sebi osiguramo rezervat koji ste nam obećali. Možda ćemo tamo moći proživjeti svoj kratki vijek onako kako želimo. Kada i posljednji Crvenokožac nestane sa lica zemlje , a sjećanje na njega među Bijelcima bude samo mit, ove će obale vrvjeti nevidljivom smrću moga plemena. Moje pleme voli ovu zemlju kao što novorođenče voli otkucaj majčinoga srca.

Bijalac nikada neće biti sam. Neka samo bude pravedan i ljubazan prema mome narodu jer mrtvi nisu potpuno nemoćni.

Zar sam rekao ”mrtvi”? Ne postoji smrt. Radi se samo o promjeni svijeta.

Tako, ako vam prodamo svoju zemlju, volite je kao što smo je i mi voljeli. Brinite se o njoj kako smo se i mi brinuli. Sačuvajte u mislima sjećanje na nju onakvu kakvu ste ju preuzeli.

Sa svom svojom snagom, sa svim svojim umom i sa svim srcem čuvajte je za svoju djecu i volite je…kao što Bog sve nas voli. Jedno sigurno znamo. Naš je Bog isti Bog. Zemlja mu je veoma dragocjena.”

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava Poruka Indijanskog poglavice pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

“Sloboda nije dar drugoga čovjeka, ona je dar od Boga ljudskoj duši.”

Václav Havel

Sloboda nije odsustvo pravila, ona je pravilo koje glasi – tuđa sloboda je moja sloboda

“Do istine možemo doći samo onda ako nam je data sloboda da griješimo.”

Rabindranath Tagore

Nagon za slobodu je urođen, a težnja za potčinjavanjem je nametnuta

“Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru.”

Platon

Biti slobodan znači raditi što te volja do onog trenutka kada svojom slobodom, ne narušavaš/ukidaš tuđe slobode…

“Tajna slobode počiva u hrabrosti.”

Perikle

Ako samo jedna osoba nije slobodna, nema slobode, jer se sloboda ne može dijeliti na one koji je imaju i one koji je nemaju.

David Icke

“Tuđa sloboda proširuje moju do beskonačnosti.”

Mihail Bakunjin

Sloboda nije dar od strane nositelja tamnih odijela ili vojnih uniformi, ona je naše prirodno stanje, naše neograničeno i vječno pravo.

David Icke

“Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada sistemu uvjerenja.”

Miguel Ángel Ruiz

“Sretni robovi su najljući neprijatelji slobode.”

Marie von Ebner-Eschenbach

“Najbolji rob je onaj koji vjeruje da je slobodan”

“Laž je – religija robova i gospodara. Istina je – bog slobodna čovjeka.”

Maksim Gorki

Sloboda je sloboda, ne postoji alternativa slobodi, ili jesmo ili nismo slobodni

“Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda sanja o slobodi. Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu.”

Kahlil Gibran

Biti slobodan, znači živjeti bez straha.

Poštivanje slobodne volje je sloboda, odnosno ljubav na djelu

Budi ono što jesi jer samo tada si slobodan

Slobodna osoba je neovisna osoba

 

Nastavi …

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava Sloboda pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Waldorfska pedagogija

Osnivač prve slobodne waldorfske škole je Rudolf Steiner. Prva waldorfska škola osnovana je u Njemačkoj 1919. godine.

Sve što dijete doživljava, utječe na način na koji se, kasnije u životu, kao odrastao čovjek, odnosi prema svijetu. Od prvih trenutaka života, svako ljudsko biće odgovara na utjecaje na način koji je jedinstven za njega ili nju. Nijedno dijete nije isto. Iskustvo koje doživi jedno dijete različito je od svih drugih. Priznajući važnost ovakvih zapažanja, u djetetu koje se razvija počinjemo gledati nešto što nije samo rezultat genetskog naslijeđa ili društvene sredine. Shvaćamo da nešto unutar djeteta teži razumijevanju tih vanjskih faktora zato da bi sebe moglo dovesti do  izražaja. Djeca, unutar sebe, nose sjeme onoga što će postati.  Waldorfski nastavnici  tom sjemenu pružaju potrebnu njegu kako bi ono moglo rasti. U tom procesu sve je važno. Čak i boja zidova i oprema razreda koju djeca koriste, sve je oblikovano tako da podrži i usmjerava njihov razvoj te da ih istodobno  usmjerava brizi za okoliš u kasnijem životu.

Waldorfska pedagogija jedinstvena je metoda obrazovanja, stvorena da razvije slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima.

Glavna načela

Ova  pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije, čije se metode primjenjuju u državnim vrtićima i školama. Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum, emocije, i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće.

Stečeno znanje se ne provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim ocjenjivanjem, već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno, na kraju svake školske godine. U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu, zbog čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta, već se nastava odvija po takozvanim „epohama“: jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje, u trajanju od tri do četiri tjedna.

U waldorfskoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja, koje je ukupno podijeljeno u 12 razreda. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Ostale četiri godine pohađa se predmetna nastava. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti razred, koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole.

Rudolf Steiner je zahtjevao i posebno oblikovanje prostora u kojem borave djeca i učenici. Zidovi waldorfskog vrtića primjerice obojani su bojom breskvinog cvijeta. Prostorije viših razreda također imaju svoje boje.

Izvođenjem specifičnih slikarskih i kiparskih vježbi razvija se kreativnost, čime se pokušava uspostaviti cjelovit razvoj osobe kao duševno duhovnog bića. Izvorne antropozofske vježbe imaju za cilj i poticanje zdravlja u ljudskom organizmu. Po znanstvenom ispitivanju, antropozofski obrazovana djeca obolijevaju 20% manje od alergije, od učenika ostalih obrazovnih ustanova.

Svi uporabni predmeti moraju biti od prirodnog drveta, kreativno oblikovanog. Traži se i uređenje arhitekture kroz zaobljene linije i nepravilne, pokretne plohe. Učenici waldorfskih ustanova stječu znanje kroz praktičnu primjenu teorijskog sadržaja. Odgajaju se živjeti u skladu sa ritmom prirode, i svemira, usklađujući svoje dnevne zadatke sa ritmičnim mjenama u prirodi i u ljudskom tijelu. Učenici izvode i euritmijske vježbe.

Iako učenici ne uče antropozofiju kao predmet, njeno proučavanje se savjetuje onima koji rade s djecom u školi. Roditelji imaju aktivnu ulogu u waldorfskom odgoju. Udruge građana su i zaslužne za osnivanje waldorfskih škola.

Iako učenici imaju računarstvo kao redovan predmet, ne potiče se dodir sa elektronskim medijima posebice sa televizijom. Djeca se najprije uče shvatiti način djelovanja stvari kojima se koriste. Upoznaju princip rada računala, kako bi se izbjegao moguć negativni ili nepoznati utjecaj tehnologije na čovijeka.

O trostrukoj prirodi čovjeka

Rudolf Steiner naglašavao je važnost postizanja ravnoteže u trima različitim načinima na koje se osoba odnosi prema svijetu – kroz fizičke aktivnosti, život emocija i područje mišljenja. Također je pokazao djelovanje tih triju sfera kako na ljudsku fiziologiju, tako i međusobno jedne na drugu. Glava, srce i ruka su  jednako važni za razvoj djeteta i predstavljaju osnove waldorfskog pristupa, pa se umjetničkom i radnom odgoju poklanja jednaka pažnja kao i kognitivnom razvoju.

Pokret, govor i mišljenje

Biti ljudsko biće znači vješto uravnotežavati potencijalnu neravnotežu. To se već može vidjeti u učenju prvih dječjih, još nestabilnih,  koraka i nastavlja se kroz stjecanje ljudskog najkarakterističnijeg i najfleksibilnijeg alata, govora. Razvoj govora i buđenje misli odvija se paralelno jedno s drugim. Zapažanja o ovim razvojnim stupnjevima ukazuju na činjenicu da pokret utječe na fiziološki razvoj, te tako polaže temelj kogniciji. Ovaj trostruki proces nastavlja se  u dječjem razvoju i u kasnijim godinama, te se produbljuje i proširuje. Razumijevanje ovog odnosa i njegove transformacije u dječjem razvoju temelj su Waldorfskog kurikuluma, a koliko je R. Steiner bio u pravu pokazuju danas znanstvena istraživanja kojima je utvrđeno da dijete zapamti 30% od onoga što čuje, 40% od onoga što vidi i 90% od onoga što učini pokretom.

Radni odgoj

Učiti shvatiti unutrašnje osobine  organskih ili sintetičkih materijala i načina na koji mogu biti transformirani u korisne rukotvorine ili čak umjetničke predmete, znači ujediniti sebe sa svijetom. Osobine  koje su za to potrebne (upornost, strpljivost, duboka koncentracija, kreativnost, snažna volja) omogućuju mladim ljudima da budu kako dosljedni, tako i odgovorni u svojim djelima i u svojim mislima. Ali da to bude doista tako, rad mora biti stvaran, važan i razuman, a waldorfski pristup zanatima, vrtlarstvu i ručnome radu, to i omogućuje.

Tko je Rudolf Steiner ?

27. veljače 1861. godine u Donjem Kraljevcu rođen je Rudolf Steiner.

Jedan od najvećih duhova u povijesti čovječanstva, utemeljio je antropozofiju – znanost o čovjeku osjetilnom i nadosjetilnom biću.

Tvrdio je da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao što su to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jer će istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam život.

Jedini je ezoterik koji je svoja duhovna viđenja pretočio u praksu danas poznatu i priznatu širom svijeta. Na duhovnoznanstvenim temeljima osnovao je waldorfsku pedagogiju, biološko dinamičku poljoprivredu, antropozofsku medicinu i zdravstvenu pedagogiju koje se danas primjenjuju u najprestižnijim institucijama na svim kontinentima.

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Waldorfska pedagogija i Rudolf Steiner: Sve što dijete doživljava, utječe na način na koji se, kasnije u životu, kao odrastao čovjek, odnosi prema svijetu pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Dragi prijatelji, imajte na umu da ovo sto ću napisati ovdje neće biti kratko ali da je najvrjednije što bih vam mogao dati na čitanje. Zato vas molim da pročitate i razmislite, nemojte prihvatiti, nemojte odbaciti, saslušajte i razmišljajte o tome neko vrijeme.

Došlo je vrijeme kada imamo dovoljno informacija i znanja da sastavimo djeliće davno razbijene slagalice, dijelovi koji su brižljivo bili skrivani kako ne bismo vidjeli cjelinu.

Da znate način kako svoj život i život svih ljudi na zemlji poboljšati, ne malo, nego u velikoj mjeri, zar ne biste to učinili?

(tekst nije lektoriran)

LAŽI

Učeni smo lažima, dugo i brižljivo, učeni smo da kada vidimo dijete ili beskućnika na ulici kako umire od gladi i kako se smrzava, da mi tu ništa ne možemo učiniti. Neko sebe tješi i kaže:”pa da, i mene su gazili, jedino je pravedno da ja gazim druge?” ali netko razmišlja:” iako su mene povrijedili, ja ne želim biti uzrok patnje drugih bića”…zapravo, nitko ne želi da bude uzrok tuđe patnje ali smo učeni da nema drugog načina, učeni smo da nam treba debela batina, nesposobna država koja brine o svemu, a da mi jednostavno trebamo patiti i nadati se boljem? I povjerovali smo u to ? No istina je drugačija…

DIVNE ISTINE

Na zemlji, nitko ne bi trebao biti gladan, na zemlji nitko ne bi trebao biti beskućnik, dragi moji ovo su ISTINE. Na zemlji ima toliko obradive plodne zemlje da bi svaka osoba mogla (i treba) dobiti najmanje svoj hektar zemlje, ovo se odnosi na PLODNO zemljište, sem toga postoje mnoge pustinje, brda itd., koji se također mogu pretvoriti u plodno tlo.

(tekst nije lektoriran…)

Problem HRANE

Ako pretpostavimo da dnevno pojedete 2kg hrane, na godišnjem nivou to je 730 kg hrane (većina ljudi jede manje od 2kg hrane). Jedna voćka daje oko 10-60kg hrane kada se razvije. To znači da je dovoljno imati 73 voćke kako bi imali dovoljno hrane za cijeli život. Ako pretpostavimo da bi imali 1000m2 placa, to bi značilo da bi svakom drvetu mogli dati 13m2 što znači da bi za drvo bilo 3.7m x3.7m povrsina čim bi to drveće ojačalo i malo poraslo ispod njega bi se ubacilo žbunje, maline, kupine, ogrozd, josta, aronija, i mnogo toga drugog, takođe u nekom djelu se može ubaciti dosta povrća kao i samoniklo bilje, ljekovito itd.. Dakle već za par godina bi svu potrebnu hranu mogli dobivati sa drveća, da bi zemlja prirodno bila plodna i da ne morate na njoj nešto raditi sjetite se samo amazonske sume, sjetite se ČINJENICE da tamo ima raznog voća i jednog od najvišeg drveća, a sloj humusa je zapravo svega pola metra debljine i čim se šuma uništi nestaje i tlo amazone. Tajna plodnog zemljišta je u raznolikosti bilja koje raste, monokulture uništavaju zemljiste i privlace štetocine, bolesti, ali kada izmiješate različito povrće i ubacite i nešto cetinara, onda će zemlja prirodno biti jako plodna i samo plodnijom postajati. Dakle svoju hranu bi svakako svako mogao imati,i to bez velike teškoće, jedini vas posao bio bi da krčite put svoj kroz dzunglu hrane. Ovo nije neispitana teorija, ovo su zakoni prirode uvijek postojali samo vješto skrivani od nas. (na kraju ću dati podatke i izvore svih tvrdnji,zainteresirani su dobrodosli da mi se jave,jer to je najmanje sto možemo učiniti da na zemlji bude svima dobro, zato smo tu). Neki podaci za razmisljanje: Proizvodnjom voća ostvaruje se 10-20 puta veća vrijednost proizvodnje po hektaru nego pri proizvodnji pšenice i kukuruza. Najveći prosječan prinos jabuke u Europi ima Slovenija – 49 tona po hektaru. U srbiji na zapustenim voćnjacima je prinos jabuke prosječno iznosio 11 kilograma po stablu odnosno 6,6 tona po hektaru. Europska unija ostvaruje prosječan prinos od 9,2 tone po hektaru. Prinos višnje po stablu u Srbiji relativno je skroman i iznosi 2,5 tona

Prinos maline u srbiji prosječno iznosi pet tona po hektaru što je za 6% više u odnosu na ostvareni europski prosjek. Prinos breskve u srbiji  po stablu prosječno iznosi 12 kg, odnosno 6,1 t/ha, što je duplo manje u odnosu na ostvareni europski prosjek. Prinos jagode u srbiji  prosječno iznosi 3,7 t/ha što je duplo manje u odnosu na ostvareni europski prosjek. Prinos kajsije po stablu prosječno iznosi 13 kg, odnosno po hektaru 11,7 tona

U Srbiji prosječan prinos kruške po stablu iznosi 9 kg, odnosno 4,3 t/ha

Prosječan prinos oraha u srbiji iznosi 10 kilograma po stablu, odnosno 1,3 t/ha. Europska unija ostvaruje prosjčan prinos od dvije t/ha. Prinos trešnje po stablu prosječno iznosi 11 kg, odnosno po hektaru 3,3 tone, što je manje u odnosu na europski prosjek koji iznosi 4,3 tone. Ovo ce biti jos dopunjeno ali vec razumijete da ostvariti 2 tone hrane sa hektara zapravo nije problem, vec lako ostvarivo.

PROBLEM BESKUĆNIKA I SKUPIH STANARINA, STANOVA

 Većina ljudi je nesretna jer nema životni prostor, znamo da su kuće skupe,da ne traju dugo, ali,kuće ne moraju biti skupe, ni vuk ni ptica svoju kuću ne kupuje na rate, sve se u prirodi može sagraditi jeftino lako i brzo, kako to da ljudi to vise ne znaju i ne cine? Ne zato sto je prirodno već zato sto je to neko želio, isti onaj neko ko zarađuje kada kupujemo skupe materijale… Razmislimo :zašto ne bi gradili kuće od zemlje, kamena, bala slame, to su besplatni ili skoro besplatni materijali, zašto ljudi moraju da plaćaju pijesak, šljunak i slično? Možemo pomisliti da je država tu da pazi da se priroda ne uništi, no ako otvorimo oči vidimo da je država ta koja daje blagoslov da se sve uništi, voda, zrak, zemlja, sve…. njihova jedina briga je uzimanje novca, dobrobit ljudi, životinja, prirode nije njima bitna. Tako da, ako je već ljudima potrebno da uzmu pijesak, šljunak ili nešto, država ne bi trebala da bude ta koja će cijenu tog materijala podiči u nedogled. Osnovna stvar kada pomislimo o kući od zemlje jeste da je to loša, vlazna, trosna kuca? Ali, kuce koje se grade dobro, uz pravo znanje mogu biti znatno boljih karakteristika od kuca današnjice, mogu dakle biti toplije, sa zdravijim zrakom, brze za gradnju i desetostruko jeftinije. Postoje neke stvari kojih se trebamo drzati, na primjer ne graditi zgrade prirodnim materijalima (nije nemoguće, nisu podobni za to) do prizemne kucice, ili sa malim katom sasvim mogu da odrade posao. Drugim recima, apsolutno nitko ne bi trebao da bude bez doma. Dosta ljudi je posvetilo svoje zivote edukujuci ljudi o raznim nacinima gradnji dobrih domova, dali ste znali da se za 1500 eura može sagraditi malena kucica? da li ste znali da vec sa 3000 može da se sagradi odlicna super kuca od nekih 60-80m2 a za vise samo je masta granica. Sta jos spomenuti sem da nedostaci za zivot ne postoje, samo postoje ogranicenja koja su ljudi sami sebi nametnuli….STA JE NEVJEROVATNO? Nevjerovatno je da neko umire od gladi a da smo mi odlucili da ne mislimo o tome, nevjerovatno je da se neko smrzava a da smo mi odlucili da to nije nasa stvar, neverovatno je to voda po cijelom svijetu postaje zagadjena a mi to prihvaćamo kao normalno, neverovatno je to da hrana postaje zatrovana sve vise i vise i da je i dalje jedemo bez plana za drugaciju buducnost? Neverovatno je to da se hiljade i hiljade zivotinja muci od rodjenja do dana brutalne ponizavajuce smrti bez ikakve zdrave logike i da ljudi to smatraju zdravim i potrebnim. Neverovatno je to da se umjesto sadnje vrsi konstatna seca suma…

Gdje smo mi u tome, da li smo dio PROBLEMA ILI RJEŠENJA… do juće, ja sam bio kao i većina vas, dio problema, ali našao sam rjesenje, i to divno rjesenje. nitko ne očekuje da sve svoje prodate, nitko ne ocekuje da umrete od gladi, niko ne ocekuje da vi patite da bi svetu bilo bolje, vec zapravo,ono sto vam predlazem je da vi zivite bolje i pomognete da se svi problemi na zemlji rese, da jednostavno tako, brzo, konkretno, sve možemo rjesiti, ja cu ocistiti za sobom, i mozda za jos par ljudi mogu, ako svako sredi za sebe, problemi ne postoje :))) DIVNE VIZIJE:Da li biste zeljeli da imate svoju kucu. Da je vasa kuca tako  gradjena da zvucna izolacija omoguci da slobodno mozete pustiti glasnu muziku a da nikome sa time ne smetate :)? Da li biste voljeli da vasi prijatelji budu blizu vas, na primjer, ako mozete okupiti 100 svojih prijatelja i ako bi vi ziveli na samom cosku tog naselja, do najdaljeg prijatelja bi stizali peske za 20 minuta, a ako biste bili u centru naselja svi bi vam bili u 10 minuta hoda i manje. Prijedlog je naravno da kuce gradite kraj placeva vasih najdrazih prijatelja Da li biste voljeli da imate svoj bazen? Da li biste voljeli da jedete sveze, slatko voce tokom cijele godine ? I da imate nesto suhog da pojača zimu kada je manje svježeg? Da imate neprskano povrce? Da li biste voljeli da pijete cistu izvorsku vodu? I da vas nista ne kosta ? Da li biste voljeli da disete cist zrak? Da li biste voljeli da kanalizacijski sistem na vasoj kuci uopste ne zagadjuje prirodu a da vas jednom izgradjen vise nista ni ne kosta ? Da li biste voljeli da izgradite za 10x manje novca kucicu koja bi bila 10x bolja od trenutno aktualnih (tipa blok,malter,cigla)? Da li biste voljeli da vas rad za odrzavanje kuce, svih racuna, novac za hranu i sve to oduzme svega 2-3 sata vašeg dnevnog vremena? Da li biste voljeli da posao obavljate kod kuce? Da li biste voljeli da ste u poslu sam svoj gazda? Da li biste voljeli da budete pionir u primjeni besplatne i alternativne (jeftine) energije, da li biste voljeli da pomogne i drugima po cijelom svijetu da shvate kako se ona koristi? Da li biste voljeli da pomognete da u svijetu bude 10 x vise hrane u roku od mjesec dana a da u toku sljedece 3 godine pomognete u sirenju poruke kako svako u srbiji i van moze imati svoju besplatnu hranu, bez mnogo muke a sa mnogo radosti? Da li biste voljeli da znate lijek za 95% bolesti, da je on jeftin i da ga preventivno koristiti ? Evo ukratko zdrav zivot je lek, pocnite da zivite zdravo i bolest vas nece doticati, prosirimo primjerom ideju. Ako je odgovor na vecinu ovih pitanja DA, onda je za vas nastavak, ako je na vecinu odgovor NE, onda vam se izvinjavam za dosadasnje utroseno vrijeme.

KORACI KA SREĆI:

KORAK 1

Prvi korak je ono šta sada i ovdje možete promijeniti: Postati vegetarijanac ili vegan je najbolja stvar koju možete odmah uraditi. Mislimo da je hrana skupa? jeste, a zašto? Jedan od razloga za to je sto ljudi jedu meso, cijena mesa se umjetno drži visokom na uštrb druge ne mesne hrane koja se naplačuje skuplje. Prosta racunica kaze da bi svinja izgradila jedan kilogram svoje mase, ona mora pojesti između 8-16 kilograma biljne hrane, to je hrana koju su ljudi mogli jesti. Da ne spominjemo da se oko tih zivotinja mnogo mora raditi, te ljude koji tu rade takodje platiti, utrositi ogromne kolicine ciste vode u tom procesu, potrositi veliku kolicinu goriva … Financijski katastrofalno za ljude je da jedu meso, drugo: Zdravstveno : 95 posto bolesti nastaju upravo zbog ishrane mesom  i ishrane kuhanom hranom. Zamjena za meso je… stani malo, meso je ne potrebno, za meso ne treba zamjena, jednostavno ga ne treba jesti.(tacka) Moralno: pa sta reci, zivotinje su ziva, osjecajna bica, samo monstrumi mogu muciti druga ziva bica, to nema opravdanja niti potrebu, to je to sto se tice moralne strane. Izvini sto govorim iskreno, da vase djete uzme kamen i pred vama razbija glave macicima da li biste to odobravali ? smeskali se tome? pa u vasim parizerima su razbijene glave a vi se smjeskate dok hranite bebe njima… to nije u redu, nije potrebno, nije dobro.

KORAK 2

u gradu jasno ne mozete imati 50 i vise drveca za sebe…nemojte samo dozvoliti da vas slazu kako je rad oko drveca tezak… svega par stvari trebate znati, a ostalo će priroda sama odraditi. Ona ce vam prvo biti djeca, brinut ćete godinu dvije o njima, a onda ce ona brinuti o vama za cjeli zivot, o vasoj djeci il kome god vas plac ostavite. Dakle korak 2, osigurajte sebi plac sa cistom vodom, po mogucnosti na suncanoj strani brda.

KORAK 3

Posadite voce, napravite prostor gdje ce biti vase jezero (akumulacija kisnice) odvojite  da jedan dio bude za plivanje, kupanje taj dio treba biti dublji, jednaku povrsini za kupanje trebate zasaditi trskom i barskim biljem… dobro je da dno bude nepropusno to je najprirodnije da bude kamen ili glina.  Moguće je napraviti i poput bazena, jer kada zasadite bio filter (barsko bilje) vi necete trebati skoro nista da radite oko vaseg bazen, voda u njemu ce biti cista zahvaljujuci barskom bilju i njegovoj sposobnosti preciscavanja. Raspitajte se o permakulturi, biobazenima, zivim bazenima itd. Pazite da vislje drvece ne zaklanja sunce nizem, razmislite koje sve voce mozete saditi, ne zaboravite zimsko voce, Dunje, Japansku jabuku, Musmule, Trnjine(Drenjine,Gloginje), Zimske kruske, itd.. nemojte saditi isto drvece jedno do drugog, to ce vam osiromasiti zemljiste, sjetite se amazona i sareno sadite. Kada vocke odrastu izmedju treba da dođu grmovi sa divnim plodovima, njih također ima desetina. Da li vam je voce nekad bilo skupo za kupovinu? Ako zasadite svoj vrt voca cete uvek imati,… :)) osmislite i staze, sa susjedom oznacite među sa dva reda stabala, da izmedju moze proci traktor, auto i slicno, za među moze ici i zimzeleno drvece, a moze po koje i na placu da unese drugacije materije u zemlju u ovom koraku mozete praviti bungalov, ljetnu kuhinju, šupu ili neki slican pomocni objekat.

KORAK 4

 Gradnja eko kuce. Mi smo isplanirali ovo za nasu eko kucu: Da koristi solarnu energiju,da koristi Jean Pain metod, da ima svoj plastenik u njenom sklopu, velicinu od 80m2 sto ukljucuje povrsinu dole 62m2 i 18 na spratu , da se brzo i lako gradi,d a dugo traje, da sakuplja svoju vodu, i jos mnogo toga, pogledajte u mojim albumima, ako mislite da je solarna energija nedostupna onda ste uspeli da poverujete u lazi, solarni energija svuda oko nas i vrlo dostupna ako znate kako, a to ne znaci kupovina necega sto vam neko napravio, mozete i sami lako napraviti uređaje za grijanje i iskoristi pasivno solarni princip za grijanje.(google ce vam pomoci u vasim prvim koracima u potrazi, a tu su i druge voljne osobe pa i ja.) itd…

KORAK 5 

Preseljenje. Po preseljenju ostaje vam da svakodnevno berete svoje vocke, gajite malo bastu, uzivate u vecem djelu slobodnog vremena, preporuka druzenje sa susjedima, bavljenje umetnostima, sportom. Preko ljeta je lijepo malo plodova sasuti ili zamrznuti, a preko zime vise koristiti klijanje zitarica…Jedan dio svog voca mozete zamijeniti za drugu hranu i potrepstine poput patika i odece. Jednu il dvije kosnice pcela, vasa odluka je dal cete uzimati malo meda od njih ili ne, ja osobno volim i bumbare i volio bih i jedan njihov roj da imam na svome placu. Bacite puno cvijeća da raste (to privlaci insekte, i hrani pcelice a vama oprasuje vocke i povrce) u drvecu postavite kucice za ptice, to jede nepozeljne insekte (to i šarena sadnja i nikad necete imati neki problem sa stetocinama).

KORAK 6

 Ovdje dolazi konacno stavljanje raznih energetskih sistema u pogon kao sto je Jean Pain Compost metod, to vam moze dati struju, grijanje u toku zime i kompost za bastu.

Dalje, solarna energija, koja moze biti i vrlo jeftina te da se svo ulaganje isplati za dvije do tri godine.(pogledajte moje albume),…Uvesti sistem sakupljanja kisnice u rezervoare, mi smo gledali za dvije osobe da imamo oko 30-70 tona rezervoar.

ZASTO MIJENJATI NACIN  ZIVLJANJA?

Zato sto jedan ucitelj u skoli nije dovoljan za 30 djece, dijete treba da ima i majku i oca kraj sebe,bake i djedove.

Zato sto ne bi trebalo da itko bude gladan.

Zato sto nitko ne treba da bude bez mjesta za zivot. Zato sto zivotinje ne bi trebalo da budu mucene (voce,povrce,zitarice,gljive itd … krv nije hrana za ljude)

Zato sto drvece trebamo saditi a ne sječi.

Zato sto prijatelji trebaju biti jedni kraj drugih.

Zato sto svako treba da ima svoj bazen.

Zato sto ptice trebaju imati svoje mjesto a vas plac bi i njima bio dom.

Zato sto je svakome potreban zivotni prostor i mir.

Zato sto nitko ne treba zivjeti u stresu, pod pritiscima.

TOK VELIKE PROMIJENE

Zamislite da sada kao sto nam je u planu, nas 10 ove godine ode, kupi plac, posadimo svojih 50 ili vise sadnica, sagradimo svoje jezerce i lijepo ljetujemo tamo sadimo  grmove, vinovu lozu… Druge godine prosirujemo grmove jacamo zive ograde i slicno, gradimo bungalove, mozda neko gradi kucu pa pomazemo. Trece godine vec mozemo da se prebacimo tamo i da se umirovimo, racun za vodu nemamo jer imamo bunarsku, izvorsku, sa potoka, kisnicu, il sa akumulacije. Racun za struju nemamo jer pravimo svoj agregat na jean pain, nesto fotonaponskih sol.panela ili preko toplotnih solarnih panela i peltiera. U svakom slucaju imamo svoju struju, tako da nam gradska ne treba. Racun za kanalizaciju nemamo a ne pravimo obicnu septicku vec sistem koji fekalnu preradjuje do stepena da postaje cista, ta voda se moze pustiti u prirodu , ili za navodnjavanje. Cjena grijanja u solarnoj kucicu u klasicnim uslovima bi iznosila oko 50 eura ili manje… a posto cemo biti okruzeni drvecem, grancicama i slicnim, grejanje ce nam biti besplatno. 90 il vise posto hrane cemo imati svoje, ja sam se vec sada navikao da mi za dorucak bude samo voce, cesto i za veceru uzmem vocke… po nekad provedem i ceo dan na vocu, sto je i najzdravije tako da, uz povrce koje bi poludivlje raslo izmedju drveca, uz zbunje sa plodovima, uz jedan dio razmene voca za druge stvari nema brige I sta se desava ?10 ljudi pocinje da uziva u divnom placu, kuci sa bazencetom, velikim prostorom gde deca mogu slobodno da se igraju, sa dosta vremena za kreativne igre ti ljudi su resili sve svoje finansijske probleme , stambeno pitanje itd. Pretpostavimo da to vidi 100 ljudi (na svakog čovjeka po deset sazna) tih 100 ljudi ucini isto, kupi zemlju, posadi voce, pocne da gaji svoj raj, pravi akumulacioni bazen, itd… za tri godine (ukupno sesta) i oni zive na tom placu lepo im je, za to sazna sada 1000 ljudi, ponove proces,…. za 9 godina imamo 1110 ljudi koji su apsolutno resili svoje probleme, i vise ne zagadjuju prirodu, zive sa njom, ne muce zivotinje, imaju sigurnu svoju zdravu hranu itd…

Mike Rejnolds je pokazao da njegove kuce (earth ship) mogu da se prave i u pustinjama i da mogu uzgajati hranu u njima, to znaci da ljudi u celom svetu mogu imati vodu, hranu i sve ostalo ako pametno dizajniraju svoj prostor, testovi pokazuju da kupole (kao iglo na primer) mogu podneti najace zemljotrese posto im je struktura takva. Kuce gradjene u tim oblicima su mnogostruko jace od kockica, kruzne kuce su izmedju kupole i kockice i dalje mnogostruko jace od kockice.itd. Prostora za svakog covjeka da dobije svoj plac ima dovoljno, nema apsolutno razloga zbog cega bi neko bio bez svoje hrane i bez svoje kuce. Materijali idu od jeftinog do besplatnog. Sve bolesti se resavaju sportom i presnom vege ishranom, to je to, ko zeli moze o svemu bukvalno da dobije materijal koji moze da izucava….

Svjestan sam da nece odmah da se javi 10 000 000 ljudi da promjeni svoje navike,i ne trazim od vas,meni je za ovo trebalo oko 10 godina da shvatim i krenem u ostvarivanje ovog. ali ce vjerovatno 10 da se ljudi odluci na ovo, i mi cemo otici, neki od vas ce svratiti u goste,da vide gradnju, neki da pomognu, neki ce doci da se kupaju u bazenu, neki da probaju voce.  za 3 godine ce mnogi pozeleti isto da urade, po cijelom svijetu ce se ovo moci desiti, na nama je da krenemo ovdje.

Djelujmo lokalno, razmisljajmo globalno, zaustavimo svo nasilje, zaustavimo materijalnu neimastinu kao uzrok patnje. Svako moze dobiti mjesto za zivot, kucu, hranu, da mu ne bude ni prevruce ljeti ,niti zimi hladno. Sve je ostvarivo svuda u svijetu. Jos jedna istina, neko mozda ne razmislja u pogledu da je lijepo raditi sa zemljom, iskreno ni ja o tome nisam razmisljao do skora.

Mi sada saljemo poruku kako to izgleda da svako ima sve sto mu treba, mi smo tu da pokazemo kako ljudi mogu pomoci jedni drugima, tu smo da pomognemo da se shvati sta nije potrebno a sta je to  znacajno Sa onim sto mozete definirati kao korisno, istinito i lijepo mozete mi se javiti

 Facebook grupa GLAS PRIRODE koju smo osnovali u svrhu ispunjena gore napisanog.

Autor: Panter Divlji

Više informacija o izgradnji kuće od slame:

http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/kako-izgraditi-kucu-od-slame

http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/606/

http://www.eia.hr/

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Smisao života i povratak prirodi pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Temelji novog svijeta, onog koji podržava slobodu, zajedništvo, obilje, povezanost i suživot s prirodom, leže u našoj namjeri, spremnosti i odlučnosti da istupimo iz postojećeg sustava i započnemo stvarati jedan drugačiji, humaniji način života.

Leže u našoj spremnosti da zamislimo i počnemo stvarati viziju alternativnog modela življenja koji će zamijeniti bešćutan i neosoban sustav kapitalističke eksploatacije kojemu je u interesu jedino to da nas u potpunosti učini ovisnima o njemu samome, da nas drži što više zaposlenima i da svu svoju kreativnu energiju predajemo njemu, umjesto da ju iskoristimo za vlastiti rast i razvoj. Sustav koji centralizacijom nepostojećeg novca gazi dostojanstvo svakog čovjeka perfidno ga ucjenjujući krilaticom “radi ili umri”, u kojem je čovjek sveden na razinu radilice čiji život ima vrijednost samo u kontekstu održavanja tog sustava. Sustav koji svojim nezajažljivim i neodrživim megalomanskim mehanizmom pohlepe i konkurencije nanosi štetu prirodi i njezinim resursima masovnom sječom šuma, zagađenjem voda i zraka korištenjem zastarjelih i štetnih fosilnih goriva, kemikalija, kao i stvaranjem masovnih odlagališta otpada koji se ne može iskoristiti, a koja su u velikoj mjeri posljedica nesvjesnog konzumerističkog stila života. Sustav koji je, u svojoj osnovi, parazitski i neodrživ… (Nova Vizija)

Pitanje koje se nameće je ovo: Je li drukčiji način života moguć i kako bi on izgledao u praksi?
Već sam neko vrijeme fasciniran modelom svjesnih i namjernih zajednica okupljenih u eko-selima i duboko vjerujem da je upravo takav model življenja onaj koji učinkovito može zamijeniti postojeći. U sljedećih nekoliko odlomaka opisat ću svoju viziju jedne takve zajednice, njezinih osnovnih načela te društvenog i funkcionalnog uređenja.

Zamislite sljedeći scenarij: Određena grupa ljudi jednakih životnih uvjerenja i sklonosti, okupljena u jasnoj namjeri da stvori drukčiji i smisleniji model života, kupi određeni komad zemlje negdje izvan urbane sredine, po mogućnosti u blizini šume, gdje bi osnovali svjesnu, duhovnu zajednicu utemeljenu na načelima ekološke održivosti i suživota s Majkom Zemljom. Mjesto istinske ljepote koje bi slavilo veličanstvenost i raznovrsnost prirodnih bogatstava, mjesto koje bi bilo zaštićeno od razornih utjecaja “civilizacije”, područje na kojem se ne bi rušila stabla, gdje bi životinje živjele slobodno i u miru, bez straha, dobrodošle i uključene u svakodnevni život zajednice. Drugim riječima, mjesto koje bi postalo oaza poštovanja prema prirodi.

ZAŠTO ZAJEDNICA?

Razlog zbog kojeg je model života u zajednici toliko esencijalan za postizanje globalne društvene promjene i stvaranje novog i humanijeg načina življenja leži u činjenici da smo se, prihvaćajući moderni konzumeristički stil života u velikim urbanim sredinama otuđili jedni od drugih, izgubili svoju vezu s prirodom i sva svoja stremljenja usmjerili prema surovoj individualizaciji i nadmetanju s drugima u cilju ostvarivanja svog uskogrudnog ekonomskog profita u okviru kapitalističkog sustava eksploatacije. Urbanizacija je također vremenom doprinijela i slabljenju sela s obzirom da su mnogi ljudi odlazili u velike gradove u potragu za “boljim životom”. U samom tom procesu, izgubili smo srž onoga što nas čini ljudima – sposobnost suosjećanja i zajedništva. Postali smo društvo izoliranih obitelji i stranaca koje nije briga za ništa drugo osim zadovoljavanja vlastitih interesa. To otuđenje dovelo je do niza devijantnih i destruktivnih obrazaca ponašanja, porasta nasilja i društvenih podjela. Dovelo je do izrazito neprirodnog ozračja među ljudima, do stava – ja protiv svih. Sve to skupa nas je oslabilo kao društvo i učinilo nas podložnima kontroli i ovisnima o centralizaciji moći u pojedinačnim središtima, što savršeno odgovara sustavu koji nas nastoji i dalje eksploatirati i učiniti nas sudionicima u svojoj namjeri daljnjeg iscrpljivanja resursa i narušavanja ekosustava Zemlje.

Život u zajednici pruža priliku da se ponovo prisjetimo svog prirodnog stanja, što to znači biti društveno biće, živjeti u zajedništvu i slozi s drugim ljudima jednakih životnih uvjerenja koji dijele zajedničku viziju života čiji je naglasak na njegovoj kvaliteti i razvoju pojedinačnih i općih potencijala. Pruža priliku da iznova izgradimo odnose koji se temelje na suradnji i shvaćanju da ne možemo i ne trebamo sve u životu činiti sami nego da smo zajedno jači, mudriji i pametniji, da je svaki od nas drukčiji izraz onog drugog i da u našem međudjelovanju možemo ostvariti veličanstvene stvari. U srži ovakve zajednice vladalo bi međusobno razumijevanje, osjećaj obiteljske povezanosti i povjerenja između svih njezinih članova, kao i posvećenost najvišem zajedničkom dobru. Upravo je taj duh zajedništva i podrške, ta pozitivna i iskrena energija među ljudima bila ono vezivno tkivo koje je nekada bilo prisutno u malim lokalnim zajednicama, gdje su svi svakoga poznavali i međusobno si pomagali. Povratak takvom zdravom, plemenskom načinu života u skladu s prirodom gdje ljudi zajednički uređuju svoj život na način na koji njima najbolje odgovara u namjeri da stvore zajednicu koja je samodostatna u pogledu proizvodnje vlastite hrane, energetike i stvaranju lokalne ekonomije je jedini način da se postigne decentralizacija moći i da se na lokalnoj razini stvori ogledni primjerak društva koje može koegzistirati u miru, toleranciji i dijeljenju na način koji je održiv i koji nema negativan utjecaj na prirodni okoliš.

Dieter Duhm, osnivač eko-zajednice Tamera u prilog tome kaže: “Izvorna zajednica ljudskih bića nije obitelj, nego pleme. Izvorna zajednica je vozilo ljudske svijesti, u koje je ljudski život, uključujući i obitelj, ugrađen. To je dio nečega što zovem svetom matricom, koja prožima cijeli život. U njoj se kozmički red povezuje s društvenim redom. Ona nije povezana s određenim vremenima ili kulturama nego je, štoviše, sastvni dio ljudskog društvenog postojanja koje nadilazi povijesne okvire. Zajednica je prijelazni stadij na ljestvici života, i ne može ga se preskakati. Ona povezuje individuu sa višim redom i izoštrava njegova/njezina osjetila cjeline. Zdrava zajednica odražava univerzalni red sa kojim se lakše možemo povezati. Preko te povezanosti funkcionalna zajednica crpi kreativnu snagu. Prirodna zajednica je slična organizmu u kojem ljudi i grupe predstavljaju organe. Organi zdravog organizma imaju različite funkcije i zadatke; jetra se ponaša drugačije od bubrega, a mozak funkcionira drugačije od srca, pa ipak, oni zajednički pripadaju istom organizmu. Kada žive u takvom organizmu, ljudi postupno prestaju živjeti prema principima uspoređivanja i nadmetanja te počinju živjeti prema principima međusobnog nadopunjavanja i podržavanja. Sustav drukčije ne bi mogao funkcionirati”.

DRUŠTVENO UREĐENJE I ODLUČIVANJE

Kako su ljudi i njihovi odnosi pokretačko gorivo i sama srž života zajednice, od presudne je važnosti da se ljudi što više druže, zabavljaju i povezuju na razini živog i neposrednog kontakta. Odličan način da se to postigne su zajednički ručkovi, večere, jutarnja okupljanja u meditaciji i izražavanju zahvalnosti za svaki novi dan, zajedničko vježbanje, igre, grupne aktivnosti i međusobno pomaganje, sve situacije u kojima ljudi imaju priliku razvijati odnose povjerenja i bliskosti. Kroz zajedničke razgovore, pjevanje, skupno izvođenje ceremonija i proslave stvara se osjećaj jedinstva koje održava i povezuje sve članove u širu obitelj. Jedino na takvim čvrstim temeljima zajednica doista može rasti i biti stabilna.

Lynne McTaggart je u svojoj knjizi “Polje” navela jedan zanimljiv primjer koji potkrepljuje ovo stajalište.
“Temeljno pitanje koje proizlazi iz Braudova rada tiče se čovjekove individualnosti. Gdje je svršetak svakoga od nas, a gdje početak? Ako je svaki ishod, odnosno svaki događaj u stvari odnos, i ako su misli zajednički proces, tada trebamo jaku zajednicu dobre namjere kako bismo mogli dobro funkcionirati u svijetu. Brojna druga istraživanja dokazala su da je snažna uključenost u zajednicu jedan od najvažnijih pokazatelja čovjekova zdravlja. Najzanimljiviji primjer za to je gradić Roseto u Pennsylvaniji u kojem su živjeli isključivo doseljenici iz istog područja u Italiji. Zajedno s ljudima, u cijelosti je preseljena i njihova kultura. Mještani su dijelili vrlo kohezivan osjećaj zajedništva; premda su bogati živjeli zajedno sa siromašnima, svi su imali tako jak osjećaj uzajamne povezanosti da je ljubomora bila svedena na minimum. Roseto je tada imao sjajnu zdravstvenu statistiku. Premda je u zajednici postojalo mnogo činitelja visokog rizika (pušenje, ekonomski stres, masna hrana), u Rosetu je učestalost srčanih udara bila više nego upola manja nego u susjednim gradovima. Generaciju kasnije kohezivnost grada se raspala: mladi nisu nastavili osjećaj zajedništva i uskoro je Roseto počeo podsjećati na tipični američki grad koji je samo zajednica izoliranih pojedinaca, a učestalost srčanih udara brzo se popela na razinu susjednih područja. Tih nekoliko dragocjenih godina Roseto je bio koherentan.”

Prirodno je, također, da se u svakodnevnim interakcijama između ljudi koji, premda dijele zajedničku viziju, imaju izraženu individualnost, različite sklonosti i različite zamisli o načinima ostvarivanja određenih ideja, rađaju nesuglasice i konflikti. No, ukoliko su prisutne gore spomenute vrijednosti i odnosi, svi konflikti i neslaganja će se razriješiti na konstruktivan način, u atmosferi otvorenosti i iskrenosti, gdje su svi spremni razgovarati o osjetljivim temama bez agresivnosti, optuživanja i zamjerki.

Još jedan od ključnih preduvjeta za zdravo okruženje u zajednici je prakticiranje izravne demokracije, u smislu da ne postoji hijerarhijski poredak u kojem jedna osoba ili mala grupa donosi sve značajne odluke, jer se time narušava ravnoteža moći i stvara atmosfera nejednakosti. Donošenje odluka o svim važnim pitanjima bilo bi organizirano na način da svatko ima pravo odlučivati o pitanjima od zajedničkog interesa koji će utjecati na njegov/njezin život u zajednici, drugim riječima, na temelju konsenzusa. Konsenzus je postupak donošenja odluka koji se temelji na najvećoj mogućoj suglasnosti unutar skupine, pri čemu se o određenom pitanju raspravlja sve dok ga svi nisu prihvatili u cilju najvišeg općeg dobra.

EKO-SELO I PERMAKULTURA

Imajući na umu jednu od primarnih ideja zajednice, a to je očuvanje prirode i stvaranje što slabijeg “ekološkog otiska” na okoliš, svi segmenti organizacijskog uređenja slijedili bi osnovne principe permakulture. E sad, vjerojatno se neki od vas pitaju što se u stvari krije iza tog relativno nejasnog i apstraktnog pojma kao što je permakultura. Ukratko, nastao kao izvedenica iz termina permanentna agrikultura, riječ je o konceptu koji, jednostavno rečeno, uključuje primjenu raznih alternativnih disciplina, znanja i vještina iz različitih područja ljudskog djelovanja koje za cilj imaju ekološki održiv suživot s prirodnim okolišem kao i ekonomsku neovisnost unutar lokalne zajednice.

EKOLOŠKA GRADNJA

Kuće koje bi sačinjavale to eko-selo bile bi izgrađene od prirodnih materijala, a njihova izgradnja uključivala bi alternativne, ekološki prihvatljive stilove gradnje, poput gradnje kuća od slame, kombinacijom balirane slame, blata i drveta koje bi se koristilo za potpornu konstrukciju, zemljanih kuća (poznatijih pod nazivom earthships) ili kombinacijom raznih stilova, čime bi se eksploatacija prirodnih resursa svela na minimum, a ujedno bi u takvim kućama bilo mnogo zdravije i prirodnije boraviti. Osim toga, treba naglasiti da su troškovi za izgradnju kuća od slame višestruko manji od konvencionalno građenih kuća istih dimenzija, a zbog fleksibilnosti i odličnih svojstava slame kao građevnog materijala, više-manje ih svatko može izgraditi i oblikovati po volji. O samom načinu i prednostima takve gradnje više pročitajte ovdje i ovdje.

Prilikom izgradnje kuće za jednog člana ili obitelj, svi članovi zajednice bi mu nesebično pomagali i kroz tu pozitivnu sinergiju, svaki pothvat, za koji bi inače bilo potrebno mnogo mukotrpnog rada, bio bi ostvaren s lakoćom i radošću.

S obzirom da se takvim načinom života ne radi o povratku u srednji vijek nego se teži postizanju visoke učinkovitosti i stvaranju ugodnog okruženja za sve članove, fokus bi bio na dizajniranju kuće koja bi bila u potpunosti energetski neovisna i samodostatna. U tu svrhu bi se koristili obnovljivi izvori energije, prvenstveno energija vjetra i sunca. Tako bi svaka kuća imala struju dobivenu korištenjem solarnih ploča ili vjetrenjača i toplu vodu. Na krovove bi se instalirali žljebovi za prikupljanje kišnice koja bi se skupljala u posebnom kontejneru i koristila u kućanstvu za pranje posuđa i tuširanje. Pri gradnji kuća vodilo bi se računa o tome da one budu građene po načelima pasivnog solarnog dizajna, kako bi se optimalno iskoristila energija sunca za njihovo grijanje zimi i hlađenje ljeti. Naime, pasivne solarne kuće su građevine u kojima nema aktivnog sustava za zagrijavanje. Osnovna ideja pasivne solarne kuće je da se samim oblikovanjem, orijentacijom prema suncu i visokim stupnjem toplinske izolacije, uz kvalitetnu ventilaciju prostora, stvori optimalna kuća koja ne treba konvencionalne izvore grijanja, u kojoj se toplina ne gubi i u kojoj je temperatura uvijek jednaka neovisno o godišnjem dobu. Strana kuće koja je okrenuta prema suncu najčešće je cijela obložena staklenim površinama koje upijaju toplinu sunca i ravnomjerno ju prenose na ostatak kuće čiji su zidovi sastavljeni od nekog oblika termičke mase koja pohranjuje toplinu. Termička masa uključuje zemlju u koju dio takve kuće može biti ukopan ili primjerice, zidove napravljene od automobilskih guma napunjenih zemljom.

Ono što je toliko fascinantno u pogledu permakulturnih rješenja je njihova prirodnost, logičnost i iznad svega, učinkovitost po pitanju sanacije otpada. Naime, kod permakulture se ništa ne smatra otpadom nego se sve ponovo koristi u zatvorenom održivom kružnom toku.

KRUŽNI TOK HRANE

Primjer jednog takvog kružnog toka je kružni tok hrane. On počinje posebnom vrstom organskog uzgoja hrane po načelu “vrt bez motike” kod kojeg se ne primjenjuju tradicionalne i nasilne mehaničke metode obrade tla, nego se procesom nastiranja tla slamom i ostalim prirodnim materijalima (poznato još i kao malčiranje) stvara bogato i plodno tlo koje onda daje mnogo veći prinos. Radi se o tome da iz poštovanja prema zemlji i prirodi ne radimo nešto čime ćemo uzrokovati nasilnu promjenu, poput oranja ili prekopavanja, nego blagim intervencijama kod sijanja i sađenja dopuštamo prirodi da sama proizvede obilje.

To je princip suradnje sa zemljom. Osim što je takav pristup uzgoju hrane mnogo humaniji i prirodniji, on ne zahtijeva mnogo napora kao što je slučaj kod tradicionalne poljoprivrede, gdje se neprestano borimo sa korovom, štetočinama i ostalim “napastima”. Ovdje se jednostavnim nanošenjem slame i sijena sprječava razvoj korova a zemlja se održava vlažnom dok ju takav pokrov istodobno štiti od jakog sunca. Cjelokupni proces takvog uzgoja detaljno je opisala Ruth Stout u knjizi “Vrt bez motike“.

Svaki član bi imao vlastiti vrt u kojem bi uzgajao hranu potrebnu za prehranjivanje sebe i svoje obitelji. Jedan dio mogućeg viška hrane bi se sušio i na razne načine konzervirao za zimske dane, dok bi se drugi dio prodavao na lokalnim sajmovima ili zamjenjivao za neke druge proizvode.

Nakon što smo pojeli zdravu i ukusnu hranu koju smo uzgojili na ovaj način, događa se neizbježno – tijelo se nakon procesa probave oslobađa viška tvari koji mu ne treba u obliku izmeta (kolokvijalno poznatijeg kao “dreka”:D). U ovom stupnju većina “intelektualno razvijenog” i “društveno naprednog” dijela svjetske populacije prekida krug hrane na način da svoj izmet ispire najčešće čistom pitkom vodom koju onečišćava i kao takvu ju pušta u kanalizaciju, po principu “pusti i zaboravi”, što za posljedicu ima stvaranje jednog od najproblematičnijih ekoloških onečišćenja pored kemijske i petrokemijske industrije s kojim se susrećemo u našem “modernom” svijetu. Razlog zbog kojeg dolazi do takve vrste zagađenja je prije svega posljedica naše emocionalne nezrelosti i duboke podsvjesne nelagode koja nam je ucijepljena dugogodišnjim društveno-psihološkim uvjetovanjem preko kojeg nas uče da na svoj vlastiti izmet gledamo kao na nešto prljavo, nepoželjno, zarazno, smrdljivo i ogavno, nešto čega se treba čim prije riješiti pod svaku cijenu kako ne bismo bili smatrani društveno nepodobnima nego bili pristojni i uvaženi članovi “čistog društva”, društva koje si ne želi i ne smije priznati da sere. Ovako, pustimo vodu i mi smo sve svoje probleme riješili…naša kuća i kupaona su čisti i uredni, a mi smo pristojni i bezbrižni. Kamo ta voda odlazi i gdje završava jednostavno nije naša briga, većina o tome niti ne razmišlja jer ih i sama pomisao na to sablažnjava i stvara im nelagodu. Shvaćate, naš odnos prema nusproduktu vlastitog tijela je sam po sebi devijantan i neprirodan i zbog toga smo odlučili pretvoriti ga u otpad, umjesto u resurs. Jednom kada prihvatite da je prirodno da vaš izmet smrdi, i kada ga, primjerice, počnete doživljavati kao vrlo vrijedno i visokokvalitetno gnojivo, tada se vaš cjelokupni svjetonazor mijenja. Shvaćate da je stvaranje otpada pitanje vašeg izbora i da ste vi sami odgovorni za svoje tjelesne izlučevine. Shvaćate da je u najmanju ruku neodgovorno odbacivati svoj izmet kao otpad, i njime opterećivati prirodne ekološke sustave te da ga umjesto toga možete iskoristiti tako što ćete ga procesom kompostiranja pretvoriti u gnojivo i humus, koje će vam onda pomoći da uzgojite još bolju i kvalitetniju hranu i samim time zatvorite krug hrane.

Ovdje na scenu stupa upotreba suhog ili kompostnog wc-a. Postoje mnoge izvedbe i rješenja za kompostni wc koje variraju od jednostavnih konstrukcija koje svatko može sam napraviti doma, do složenih i komercijalno razvijenih sustava koji se mogu ugrađivati u gotove stambene objekte, kao što je primjer u zemljama “trećeg svijeta” u kojima nema razvijene kanalizacijske mreže.

Sama metoda kompostiranja izmeta je vrlo jednostavna. Naime, nakon nužde, wc posipate piljevinom, lišćem, zemljom ili drugim organskim materijalima, čime se neutralizira smrad. Nakon što se sadržaj spremnika napuni, ispraznite ga na posebnu kompostnu hrpu gdje se, zajedno sa ostacima od hrane, sve zajedno kompostira u periodu od godine dana, nakon čega se dobiva bogati bezmirisni humus koji se koristi kao gnojivo.
Kao odličan izvor informacija o procesu kompostiranja ljudskog izmeta preporučam stranicu humanurehandbook.com na kojoj možete preuzeti iscrpan priručnik o prirodnom procesu gnojenja ljudskim izmetom.

RECIKLIRANJE OTPADNIH VODA

U zajednici bi se također pridavala pažnja pročišćavanju i recikliranju takozvanih “sivih voda”. To je naziv za vodu koja se u kućanstvu koristi za tuširanje, pranje rublja, u kuhinji za pranje suđa i slično i koja svakodnevno nepovratno odlazi nakon što smo ju jednom koristili jer ju općenito smatramo neupotrebljivom. Osobno, nikada mi nije pala na pamet pomisao da se takva voda može pročistiti. U permakulturi se primjenjuju razne, meni osobno zadivljujuće i revolucionarne metode pročišćavanja sivih voda. Jedan od primjera je da se pored kuće iskopa umjetno jezerce u koje dotiče siva voda. Voda se pritom pročišćava na dva načina – mehanički i biološki. Mehanički se pročišćava tako što na svom putu prolazi kroz različite granulacije šljunka, a biološki tako da se u šljunak zasade biljke koje svojim mikrobiološkim djelovanjem dodatno pročišćavaju vodu. Kao biljni pročistivači se koriste trska, šaš, vrba i ostale močvarne biljke kojima odgovara kisela sredina dobivena razgradnjom organskih materijala i deterdženata koji dolaze iz kućanstva. Svojim korijenskim sustavima, biljke upijaju nutrijente iz otpadnih voda i na taj način ih pročišćavaju. U takvim jezercima se onda mogu, primjerice, uzgajati biljke za hranu. Dakle, sve je kružno, sve se može iskoristiti. Imajući to na umu, za osobnu higijenu upotrebljavali bi se prirodni i biološko razgradivi sapuni i šamponi koji bi se proizvodili unutar zajednice.

Vidljivo je iz priloženoga da pristup koji nudi permakultura otvara jedan sasvim novi način razumijevanja i doživljavanja našeg odnosa s Majkom Zemljom. Pristup koji nas potiče na dublje promišljanje i preispitivanje naših dosadašnjih životnih stilova. On nam ukazuje na činjenicu da prirodnih bogatstava uvijek ima u izobilju kako bi se zadovoljile svačije potrebe, ali da ih nema dovoljno da bi se zadovoljila svačija pohlepa. Također, pokazuje nam kako uspješno djelovati u simbiozi s prirodom, kako svojim svjesnijim odnosom pridodati njezinoj bioraznolikosti, umjesto da stalno uzimamo od nje. Pokazuje nam kako možemo učinkovito održavati svoj stil života bez da uzrokujemo opterećenje ili trajnu štetu svojem prirodnom okruženju.

LOKALNA VALUTA

Život u zajednici, upravo zbog činjenice što na jednom užem području žive ljudi sličnih životnih uvjerenja i svjetonazora, pruža idealnu priliku za razvoj alternativnih, lokalnih valuta ili ostalih oblika lokalne razmjene i njihovu učinkovitu primjenu. Kroz međusobnu razmjenu proizvoda i usluga eko-sela sa širom lokalnom zajednicom unutar koje se nalazi, ljudi bi učvrstili lokalnu ekonomiju i u znatnoj mjeri smanjili izravnu ovisnost zajednice o dostupnosti ili nedostupnosti nacionalne valute i hirovitim te umjetno induciranim ekonomskim odnosima koji diktiraju kvalitetu života svakoga od nas. Zbog opširnosti i kompleksnosti koju za sobom povlači razrada priče o lokalnim valutama, neka ovo bude samo kratak kontekstualni uvod u mnogo složeniju temu kojom ću se detaljno pozabaviti u sljedećem postu.

Ovakav model življenja nije tek utopija. Diljem svijeta postoje mnogobrojni primjeri razvijenih i stabilnih svjesnih zajednica koje su uspjele svoje vizije i namjere pretočiti u praksu.

Nedavno je mladi austrijski redatelj Stefan Wolf snimio dokumentarac o društvenom uređenju i načinu života deset najvećih zajednica i eko-sela u Europi pod nazivom “A New We” (Novi Mi). Dokumentarac, nažalost, još uvijek nije u internetskom opticaju, no na You Tubeu možete pogledati službeni foršpan.

Jedna od najnaprednijih i najrazvijenijih zajednica ove vrste na svijetu je Damanhur koji se nalazi u Italiji, nedaleko od Torina. Osnovan još 1975. kao vizija grupe od dvadesetak ljudi na čelu s Obertom Auraudijem, razvio se u zajednicu koja trenutačno broji tisuću članova, sa vlastitim ustavom, valutom Credito, te ogromnim podzemnim kompleksom hramova, od kojih je najpoznatiji Hram Čovječanstva, kao posveta kulturama i duhovnim tradicijama svijeta. Damanhur je poligon za eksperimentiranje u raznim područjima društvenog života i uređenja, ekologije, duhovnosti, razvoja mentalnih i parapsiholoških sposobnosti, liječenja, filozofije i umjetnosti u kojoj se odražava dubok i snažan utjecaj kulture Atlantide i drugih drevnih civilizacija. Za sam opis Damanhura bio bi potreban jedan poseban post.

Pogedajte i epizodu Mišakove “Na rubu znanosti” koja se bavi mistikom Damanhura.

U Portugalu, u pokrajini Alentejo je smještena Tamera, biotop iscjeljenja kako ju zovu njihovi članovi. Riječ je o društveno-ekološkoj zajednici usmjerenoj ka stvaranju uvjeta za postizanje globalnog mira kao i aktivnom promoviranju nenasilne komunikacije u kriznim područjima svijeta. Zajednicu su osnovala tri Nijemca, Dieter Duhm, Sabine Lichtenfels i Rainer Ehrenpreis. U njoj živi otprilike 180 stalnih članova i više od pedeset studenata, gostiju i privremenih posjetitelja. Tamera je prva započela s projektom solarnog sela, mjesta koje bi isključivo korištenjem energije sunca osiguravalo sve energetske potrebe i proizvodnju hrane za zajednicu od pedeset ljudi.

Ovdje možete pročitati manifest Tamere na bosanskom

Sieben Linden (Sedam lipa) u Njemačkoj je eko-zajednica od 120 članova koja je sagradila prvu zajedničku kuću na dva kata od balirane slame u kojoj živi dvadeset ljudi.

Odlična stranica na kojoj možete saznati više o raznim ekoselima u svijetu je Global Eco-village Network (GEN) (Globalna mreža ekosela), međunarodna organizacija za povezivanje i edukaciju o dizajniranju i osnivanju eko-sela i zajednica.

O ekoselima i aktivnostima s područja Hrvatske i susjednih zemalja možete više saznati na stranicama Mreže ekosela Balkana

Literatura:

Knjižare/Knjižnice:

Jeff Merrifield: Damanhur – Stvarni san

Linkovi za skidanje knjiga u pdf formatu:

Ecovillage Design Education – priručnik/tečaj za osnivanje zajednica

Beyond You And Me – priručnik za uređenje društvenih odnosa u zajednicama.

Gaian Economics – priručnik o humanoj ekonomiji.

Designing Ecological Habitats

Creating A Life Together – Diana Leafe Christian

Sa stranice MEB-a možete skinuti seriju brošura pod nazivom “Održivost u praksi“.

ZAKLJUČAK

Jasno, svjestan sam obujma i izazova, kako organizacijskih tako i financijskih, jednog takvog projekta kakav je osnivanje eko-sela i svjesne zajednice. Međutim, ono što sam htio postići ovim postom je izdići se iznad tih prepreka i zasaditi sjeme u kolektivnoj svijesti o realnoj mogućnosti stvaranja humanijeg i skladnijeg društva koje podjednako poštuje ljude, prirodu i sve oblike života. Tamo gdje postoji snažna i jasna težnja, postoji i način da se ona ostvari. Moramo početi razmišljati izvan nametnutih nam okvira. Jedini način da ljudi povrate vlastitu moć i kontrolu nad vlastitim životima jest taj da se svjesnim udruživnjem i stvaranjem široke mreže samostalnih lokalnih zajednica pokrene proces decentralizacije. Ukoliko vas ovakav način života privlači i zainteresirani ste za ovu temu, bilo bi mi drago čuti vaše konstruktivne ideje i razmišljanja.

Izvor: nova-vizija.blog.hr

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg
medija i bez obzira na granice.

Objava Vizije Novog Svijeta 1: Svjesne Zajednice pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.
Earthship odnosno “Zemljobrod” je projekt izgradnje samoodrživih solarnih kuća koje su napravljene od prirodnih i recikliranih materijala, a konstruiraju se za maksimalno iskorištavanje raspoloživih prirodnih resursa bez tradicionalnih komunalnih priključaka.

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Eartship projekti danas postoje diljem svijeta, a sam koncept je star više od 40 godina, kada je američki arhitekt Michael Reynolds imao viziju doma koji će biti sagrađen po načelima održive arhitekture s autohtonim ili recikliranim materijalima dotičnog područja, doma koji će se oslanjati na prirodne izvore energije i biti neovisan od svih državnih infrastruktura te će ga moći izgraditi osobe bez specijaliziranih građevinskih vještina.

Unatoč tome što ove kuće nisu priključene na tradicionalne priključke struje, vode ili kanalizacije, sve ovo ne predstavlja nedostatak, već prednost, i to ne samo u vidu plaćanja računa. Ovo je dom u kojem je čovjek istinski slobodan, komercijalne usluge mu nisu potrebne jer dizajn ovog doma omogućuje stvaranje vlastitih resursa, pomoću onoga što je priroda i onako već dala besplatno. On također uključuje uzgoj vlastite hrane, te kroz sve to čini čovjeka zaista samodostatnim.

IZGRADNJA

Budući da ove kuće ne ovise o fiksnim komunalijama, mogu se graditi bilo gdje, sve što je potrebno jest slobodan prostor, dovoljno sunca i plan izgradnje. Treba napomenuti da se za izgradnju ovakvih kuća nigdje u Europi ne može dobiti dozvola, no ako se grade negdje na selu, sve što nema gornju betonsku ploču, smatra se pomoćnim objektom (poput štala ili šupa) i za to nije potrebna dozvola. Ovo su podaci preuzeti sa Facebook stranice Earthship Srbija, gdje je u selu Brusnica kod Gornjeg Milanovca 2012. izgrađena prva Earthship kuća u Srbiji.

Za materijale se može iskoristiti sve ono što pripada u kategoriju toplinske mase, odnosno ono što omogućuje kontrolu nad promjenama temperature i maksimalnu iskoristivost toplinskih razlika. Najčešće korišten materijal su automobilske gume napunjene sa zemljom, koja mora biti dobro zbijena, a koristi se zemlja s gradilišta. Unutrašnji zidovi se mogu napraviti od plastičnih flaša ili limenki koje će biti naknadno obložene žbukom, a to može biti i hempcrete, mješavina drvenaste jezgre industrijske konoplje i vapna. Krov se završava uz pomoć rešetke ili drvenih greda, a pod je direktno povezan sa zemljom tako da će tijekom hladnog vremena kuća crpiti toplinu iz tla i prirodne geotermalne energije. Zemljano tlo se koristi samo u područjima s klimom koja to omogućava, u drugim dijelovima svijeta je potrebna dodatna podna izolacija. Strane kuće koje su najviše izložene suncu su obično staklene i nakošene, kako bi se što bolje iskoristila sunčeva svjetlost i toplina. Zbog ovog načina izgradnje, protrebno je vrlo malo ili čak nimalo dodatnog grijanja.

KOMUNALNI SUSTAVI

Električna energija

Električna energija dolazi iz solarnih panela koji se postavljaju na krovu, a ako su uvjeti takvi, mogu se postaviti i vjetrogeneratori. Uz to se postavljaju baterije koje će prikupljati električnu energiju i pohranjivati je za vrijeme kada nema sunca. Ovo bi trebalo priuštiti dovoljno struje za rasvjetu, grijanje i električne uređaje, naravno, uz racionalnu potrošnju. Solarne panele možete i sami napraviti, za što postoji mnoštvo informacija u priručnicima ili na Internetu.

Voda i kanalizacija

Earthship koristi sustave za prikupljanje i recikliranje oborinskih voda, snijega i kondenzacije. Voda se prikuplja na krovu i odvodi u spremnike gdje se filtrira i koristi kao voda za piće. Ona voda koja se koristi za tuširanje i pranje, takozvana siva voda, se pročišćava i koristi za zalijevanje staklenika s voćem i povrćem. Ta se voda također koristi i za toalet, prilikom čega nastaje crna voda koja se pohranjuje u takozvane solarne septičke jame, u kojima sunčeva toplina pomaže u anaerobnom procesu razgradnje, a time nastala voda se koristi za zalijevanja vanjskih biljaka, poput cvijeća. Ovaj cjevovod koristi istu vodu i do četiri puta, a takva razina učinkovitosti se gotovo ne može naći nigdje u gradskom okruženju. To je ujedno i razlog zašto Earthship projekt može opstati doslovno samo na oborinskim vodama.

Prednosti

Prednosti izgradnje ovakvih domova su brojne. Na ovaj način, ne plaćaju se računi i ne ovisi se mrežama električne energije, vode i kanalizacije. To ne znači da će takvi domovi biti primitivni, već upravo suprotno, novac koji bi bio uložen na razne dozvole i priključke, može biti iskorišten pametnije, a uređenje doma će ovisiti o mašti. Naime, gotovo sve se može izraditi iz recikliranih materijala, od stolova i prozora do rasvjete.

Osim toga, Earthship domovi su stvarno ekološki, i zbog načina izgradnje i sustava koje koristi, ali i zbog položaja na kojima se grade, a to je van gradskih zagađenja. Nisu štetni ni za ljude ni za okoliš i zahtijevaju minimalna ulaganja. Korisni su jer pretvaraju otpad u građevni materijal i iskorištavaju oborinske i otpadne vode. Također, život u ovim objektima zahtjeva više tjelesnog rada i kretanja što će svakako pridonijeti zdravlju. Na kraju, ovdje se i uzgaja hrana, u staklenicima gdje se biljke zalijevaju pročišćenim otpadnim vodama, tako da će se troškovi kupovine hrane zaista minimalizirati, a konzumirat će se samo organski uzgojene namirnice. Uz to, mogu se priskrbiti i mesni proizvodi putem uzgoja domaćih životinja, koje će se hraniti usjevima koje ćete sami uzgojiti. Oni koji su zaista predani, mogu i ostale potrepštine proizvesti sami, poput sredstava za osobnu higijenu i deterdženata.

Na kraju, ovime se direktno utječe na sudbinu planeta Zemlje, reciklirajući, koristeći prirodne izvore energije i ne zagađujući okoliš. A tu je i nešto stvarno ne mjerljivo, što se ničime ne može platiti – vaša sloboda!

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava Earthship – projekt samoodrživih kuća pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Iako je gradnja slamom tek nedavno doživjela svojevrsni preporod i slama ponovno postala tražen građevinski materijal, ona se u afričkim ravnicama koristila još u doba paleolitika (starijeg kamenog doba). U sjevernoj Aziji i u Europi krovovi pokriveni slamom bili su proteklih stoljeća uobičajena pojava. Mnogi od izvornih slamnatih krovova sačuvani su i danas, osobito u Velikoj Britaniji. Nijemci su prije 400 godina gradili kuće od slame. Američki Indijanci pred zimu su svoje domove izolirali puneći slamom prostor između vanjskog pokrova i unutarnje obloge zida. Rani doseljenici na američkom zapadu koristili su slamu za pokrivanje svojih domova, ali tek pred kraj 19. stoljeća pojava strojeva za baliranje slame omogućila je da se ona koristi i kao materijal za izradu nosivih građevinskih blokova.

Popularnost slame u građevini naglo je opala 40-ih godina prošlog stoljeća, ali već 70-ih slama se ponovno počela spominjati kao zdrav građevinski materijal koji nikako ne bi trebalo izbaciti iz upotrebe. Tek se 1990-ih slama ponovno našla u građevinskim pravilnicima.

Prednosti gradnje slamom

Gradnja slamom:

– Omogućuje iskorištavanje resursa koji bi inače bio poslan u otpad. U SAD-u se svake godine spali oko 200 milijuna tona slame.

– Omogućuje iskorištavanje lokalnih resursa. Slama se obično može naći u blizini mjesta gradnja, a time se višestruko smanjuju troškovi prijevoza koje metal i beton obično zahtjevaju.

– Osigurava brzu gradnju. Bale slame su jednostavne i lagane i zahtjevaju manje znanja od konvencionalnih načina gradnje.

– Relativno je jeftina zbog niske cijene sirovine (bala 3 do 8kn). Slamu zbog ograničenog roka trajanja poljoprivrednici često spaljuju, a dostupnost sirovine snižava cijenu.

– Omogućava veću otpornost građevine na potrese i udare vjetra. Slama je duktilan materijal i zbog te osobine konstrukcije od slame mogu izdržati potres, a istodobno su bale slame dovoljno debele i čvrste da izdrže nalete vjetra.

– Čini građevine vatrootpornim. Sama slama je izuzetno zapaljiv materijal, ali čvrsto balirana i ožbukana vatrootpornija je od većine konvencionalnih izolacijskih materijala. U dvosatnom testu koje je provelo Nacionalno istraživačko vijeće Kanade izdržala je temperaturu od 1010°C.

– Čini građevine energetski efikasnijim. Zbog visokog R-faktora troškovi grijanja i hlađenja prostora općenito su manji u objetima izgrađenim od slame.

Dodatna prednost slame kao termoizolatora je i činjenica da se stabljike u balama međusobno povezuju i stvaraju čvrstu vezu između bala, a takođe i popunjavaju pukotine i rasede i ne postoje hladni mostovi, preko kojih bi se prenosila temperatura izvana u unutrašnjost.

– Omogućuje bolju zvučnu izolaciju. Buku koja nastaje u prometu ili dolazi od neotesanih susjeda zidovi od slame držat će izvan Vašeg doma. Slama se čak koristi pri gradnji studija za snimanje jer umanjuje šumove. Ipak, na količinu vanjske buke u prostoru utječu i drugi faktori, poput vrste i broja ugrađenih prozora i vrata.

Ako se odlučite na gradnju slamom, morate biti sigurni da slama koju ćete koristiti pri gradnji nije predugo bila izložena vlazi, prašini niti insektima.

Zbog modernih zabluda i toga što se smatra nekonvencionalnim građevinskim materijalom, pri gradnji slamom trebali biste imati na umu sljedeće:

– U nekim pravilnicima slama nije priznata kao građevinski materijal i mogli biste naići na mnoge zapreke u pokušaju ishođenja dozvole za gradnju objekta.

– Mogli biste naići na nerazumijevanje susjeda koji će biti zabrinuti zbog usporedbe estetskih i ostalih vrijednosti vašeg objekta s okolinom.

– Konzervativni bankari i financijske institucije možda vam neće izaći u susret pri financiranju projekta. Trebali biste spremni objasniti prednosti svog projekta zajmodavcu.

– Kuće od slame se prodaju teže od tradicionalnih kuća. Zbog desetljeća sustavnog degradiranja slame kao građevinskog materijala, ona je, iako potpuno bezrazložno. izgubila povjerenja kupaca.

– Iz istog razloga iz kojeg biste mogli imati problema s financiranjem, mogli biste naići i na poteškoće pri osiguravanju objekta.

– Zbog problema s vlažnošću, građevinsku slamu se treba skladištiti na suhom mjestu i na vlagu ispitivati neposredno prije ugrađivanja, nikako dugo prije nego će biti korištena.

– Bale slame bi pri gradnji trebale biti usidrene jedna kraj druge kako se konstrukcija ne bi srušila. Za ovu svrhu najčešće se koriste drvo ili bambus.

– Ravno položene bale slame osiguravaju najbolje osobine i najduži vijek ožbukane slame.

– Bale bi međusobno trebale biti čvrsto povezane užetom ili žicom za baliranje.

– Nosive bale slame trebalo bi pustiti da „odstoje“ neko vrijeme prije nego što se ožbukaju.

–  Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli.  Objekti izgrađeni od bala slame dizajnom ne moraju nimalo zaostajati za najnaprednijim arhitektonskim trendovima. Sve dok se slama koristi i održava na ispravan način.

Kuća od slame najčešće se sastoji od naslaganih redova bala na povišenom temelju, obično s nekim oblikom hidroizolacije između bala slame i potpornja. Bale se, s unutarnje ili vanjske strane, mogu povezivati klinovima od drveta, bambusa i čelika ili s površinskim žičanim mrežama, a nakon toga prevući žbukom baziranom na cementu, vapnu ili glini.

Kao što je bio slučaj s izvornim primjerima kuća, bale slame mogu funkcionirati i kao nosivi zidovi. Osim toga, građevine mogu imati i strukturne okvire od drugih materijala, obično drveta, što je osobito potrebno u sjevernijim regijama gdje težina snijega može nadići nosivu snagu zida, a slama služi kao izolacija i podloga za žbukanje.

U vlažnim klimama nužno je da završni slojevi (žbuka) budu propusni i osiguravaju ‘disanje’ zida. Ta činjenica unaprijed isključuje uporabu cementne žbuke koja se koristi kod nosivih zidova. Dodatni plus drvenog ili čeličnog okvira je mogućnost podizanja krova prije zidanja, što pruža zaštitu balama kada su one najosjetljivije na oštećenja vodom i na druge vremenske neprilike – tijekom cijele gradnje.

Bale slame također se mogu koristiti kao dio takozvanog SMS sustava zidanja, pri čemu je lagano obogaćena i pneumatski nanijeta žbuka (5 – 8 cm) na spojevima bala povezana s produljenom armaturom u obliku slova X. U ovom tipu zida cementna presvlaka ima i ulogu građe, pruža dodatnu zaštitu od potresa i požara, dok bale slame služe kao oplata i izolacija.

Održivost

Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca – obnovljivog izvora energije.

Kada objekt prestane biti u funkciji, slama se i nakon dugog niza godina može kompostirati ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje. Nema problema s otpadom.

Energetska efikasnost/izolacijska svojstva

Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent toplinske provodljivosti, odnosno, U(k) vrijednost vanjske ovojnice objekta koji se grije ne prelazi 0,35 W/m2K.

U Europskoj uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/m2K, dakle dva do tri puta niži od modernih građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih građevinskih propisa.

Kad bi se u građevinu od balirane slame još inkorporirala i načela pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa sunčane strane, dobili bismo energetski izuzetno efikasan objekt.

Ovakva gradnja znatno smanjuje količine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu.

Zvučna izolacija 0

Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski studiji grade na ovaj način. Razina buke u kućama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće.

Nizak rizik od požara

Slama gori. Da, ali ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila.

Pokušaj da se zapali bala slame mogao bi se usporediti sa pokušajem da se zapali telefonski imenik.

Iako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, nemoguće ju je zapaliti. Ne pokušavajte to kod kuće! Isto je i s balama slame.

Ako pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još uvijek povezana konopcima, iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale slame dodamo žbuku, rizika od požara nema.

To je i potvrđeno brojnim ispitivanjima na zapaljivost, o čemu možete pročitati na stranicama Njemačkog instituta za građevinska ispitivanja.

Niski troškovi izgradnje

U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za njom. Uglavnom je se smatra otpadnim materijalom.

Kod nas se cijena slame kreće od oko 3 do 10 kuna po bali, a često u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m2 ugrubo možemo reći da nam treba oko 400 bala slame.

Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove ćemo potrošiti 4000 kuna, što je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova.

Osim toga, zidove od cigala ili blokova potrebno je povezati vezivnim materijalom i postaviti toplinsku izolaciju (danas se najčešće koristi ekspandirani polistiren-stiropor), što još više poskupljuje cijelu stvar.

Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje slamom, moguće je ostvariti dodatna smanjenja troškova tako da se u gradnju uključe neprofesionalni radnici. Često su budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji.

Zidovi od slame izuzetno su pogodni za žbukanje glinom. Ako živimo u takvom podneblju da imamo pristup većoj količini gline, možemo, na primjer, iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za žbukanje kuće.

Na taj način se dodatno štedi na građevinskom materijalu – nije potrebno kupovati vapno i pijesak (čime bismo inače žbukali).

Strukturalna stabilnost

Zidovi od balirane slame su više nego adekvatni za nošenje tipičnih tereta kao što su etaže, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi.

Bale slame su prošla laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju najmanje dvokatnica. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene – teoretski bi se mogli graditi i neboderi.

Zdravo životno okruženje

Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu modernim građevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja.

Ne uzrokuje alergije jer se ne radi o sjenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća).

Kvaliteta zraka u kućama od slame bitno je bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su primjerice formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.

Izgradnja je osnažujuća i zabavna

Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na obične, nestručne ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva s gradnjom.

Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerojatno bili isključeni iz procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku.

U patrijarhalnom društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje uglavnom pod izgovorom da je gradnja “muški” posao zbog količine fizičkog rada.

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava Pametne kuće, kuće od slame pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.
Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života. Za oko mi je zapela pričica kad su ga šefovi televizijske kuće za koju je radio seriju posjeli i objasnili mu kako bi u nekoj epizodi trebao nešto promijeniti. Koliko me sjećanje služi, rekli su mu da je u nekoj američkoj državi (recimo: u Texasu) njegova emisija jako popularna, a da se, u nekoj od epizoda koje su se upravo snimale, pregrubo našalio na račun nekih stvari važnih za stanovnike te države pa bi bilo dobro da to promijeni jer su šefovi strahovali da bi se ti gledatelji mogli osjetiti pogođenima te da će se uvrijediti i možda će gledanost emisije u toj državi pasti. Drugim riječima, klasična cenzura. Seinfeldu je to, naravno, išlo na živce, nije želio odustati od svog gega, a pogotovo, vjerujem, zbog tako glupog razloga – njegov humor je ionako uglavnom često bio politički nekorektan. No, ili nije znao što bi im rekao, ili nije imao argumenata, ili mu se nije dalo objašnjavati tim ljudima nešto što oni ne bi mogli shvatiti, pa je samo rekao:

Objava Krešimir Mišak – Power of NO pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Ako je današnje društvo, civilizacija većim djelom temeljena na znanju, kako je onda moguće da se nalazimo u potpunom kaosu bilo gledano sa pozicije zdravlja, odnosno sve većeg broja oboljelih već i u najmlađoj dobi, ili pak gledano sa pozicije neimaštine, gladi, nepravednosti, međuljudskih odnosa, nemira i ratova, sve većeg zagađenja vode, zraka, zatrovanosti zemlje, hrane, … kako je moguće da naše odluke koje su temeljene na znanju prouzrokuju toliku štetu svim živim bićima i samoj planeti zemlji? 

“Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu.”

 

“Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati što je dobro da bi dobro činili.”

Prema onom što danas možemo vidjeti kuda li god okrenuli glavu, na što god usmjerili pažnju a proizlazi i potaknuto je današnjim takozvanim “znanjem”, ispada da je znanje najdestruktivnija sila koja trenutno postoji na planeti zemlji, pa tako znanstvenici na temelju svoga “znanja” stvaraju najopasnije, najotrovnije štetne i destruktivne spojeve i tehnologije koje su u mogućnosti u trenu uništiti sav poznati život na planeti i samu planetu zemlju. Dali ovaj način djelovanja-znanja možemo nazivati znanjem, na jednoj razini i možemo, za stvoriti atomsku bombu potrebno je veliko znanje, ali nije pametno i mudro koristiti je. Znanje bez mudrosti-svjesnosti je destruktivno i nepotpuno stoga svo znanje mora biti popraćeno i znanjem o našem neznanju. Neznanje prerušeno u znanje je najdestruktivnija sila koja proizlazi iz ego-uma te koja nažalost trenutno vlada ovom planetom i određuje tijek budućih događaja.

Čuvajte se lažnog znanja ono je opasnije od samog neznanja

Ono što danas nazivamo znanošću, znanstvenicima, najvećim umovima današnjeg doba najčešće su ljudi ograničenog pogleda na svijet, ljudi ograničeni raznim uvjerenjima i vjerovanjima, znanstvenim i drugim dogmama, teorijama, ljudi bez mudrosti i znanja o vlastitome neznanju, jer biti svjestan – rasvijetliti vlastito neznanje jest znanje. Dali taj krug “znanstvenika” uopće možemo nazivati znanstvenicima? Ne možemo, jer to bi bilo jednako kao da smo lažno znanje nazvali znanjem, kao da smo ljude nesputane raznim uvjerenjima i vjerovanjima, dogmama, ljude otvorena uma, istinske znanstvenike izjednačili sa ljudima koji funkcioniraju i mogu funkcionirati jedino unutar okvira vlastitih uvjerenja i dogmi.

“Znati da znamo što znamo i da ne znamo što ne znamo pravo je znanje.”

Kako ne postoji nesavršen krug jer svaki krug je savršen te u koliko nije savršen nije krug, tako ne postoje niti znanstvenici zatvorena uma, postoje samo oni koji vjeruju da su znanstvenici i koji su i se predstavljani kao znanstvenicima, jer svako ograničavanje nema veze sa znanošću, ili prema naslovu ovog teksta, svaki lažni znanstvenik opasnije je od ljudi koji nemaju veze sa znanošću iz razloga što lažna znanost daje lažne okvire znanja a lažno znanje je puno opasnije od samog neznanja. Čovjek koji ne zna i koji je svjestan svoga neznanja neće djelovati, dok čovjek koji ima lažno znanje nesvjestan svoga neznanja će djelovati unutar okvira tog “znanja”. Pa pobogu pogledajte svijet oko sebe, dali su zagađeni zrak, voda, zemlja, hrana, uništene šume, glad, bolesti, nasilje, … odraz znanja?

Na temelju apsorbiranog “znanja” koje imamo u glavi možemo zamjećivati samo ono u što vjerujemo; zamjecujemo samo vlastito znanje. A kakvo je to znanje?

Uglavnom lažno.

Lažna znanost je ta koja je stvorila GMO, kemikalije kojima nas svakodnevno prskaju putem aviona, kemikalije kojima se zagađuje voda, zemlja, zrak bez kojeg nema života, cjepiva koja razaraju imunološki sustav i uzrokuju najteže oblike bolesti, umjetna bojila, pojačivače okusa, konzervanse, umjetna sladila, elektromagnetska zračenja-zagađenja, fluor, … sve su to tvorevine zatvorenih umova, lažnih znanstvenika, lažne znanosti i lažnoga znanja.

Priroda kako svakom živom stvoru tako i nama pruža sve što nam je potrebno za život, a što mi radimo potkrijepljeni lažnim znanjem, uništavamo je te u svome neznanju uništavamo same sebe. Razna plemena po čitavoj planeti koja žive netaknuta današnjom takozvanom “modernom civilizacijom i načinom života” ne poznaju nama opće prihvaćene bolesti poput dijabetesa, autoimunih bolesti, side, raka, … itd., zašto, pa zato što žive u prirodi od prirode i u skladu sa prirodom, zato što ne poznaju znanost u obliku u kakvom je mi poznajemo, oni ne pokušavaju stvoriti-patentirati ono što oduvijek postoji u prirodi.

Lažna znanost-znanje ne samo da je uzrok današnjih najtežih oblika bolesti, već kada se i otkrije neki od prirodnih lijekova koji liječe primjerice rak, ista ta znanost učinit će sve kako taj lijek nikada ne bi ugledao svjetlo dana jer što se njih tiče, sve su to gluposti osim ako oni ne kažu drugačije. Lažna znanost-znanje uzrok je problema koja se danas nažalost predstavlja kao dio rješenja.

Napredak ili točnije nazadovanje pomoću današnjeg “znanja-znanosti” jasno je vidljivo na primjeru voćnih ili nekih drugih sadnica. Uzmimo za primjer sadnicu jabuke. Donedavno u našim voćnjacima mogli su se vidjeti samo stari nasadi jabuka, jabuka koje su bile visine i do 7. metara, koje nije trebalo obrezivati, navodnjavati, prihranjivati, prskati protiv nametnika i raznih bolesti, … jedini posao bio je u jesen sakupiti plodove te ih uskladištiti. Današnje nasade jabuka koje nazivamo naprednim-modernim nasadima da bi u jesen imali što staviti u podrum, moramo obrezivati, navodnjavati, prihranjivati, prskati protiv nametnika i bolesti svakih ovisno o vremenskim uvjetima 7 do 14. dana. Dali je to napredak? Ne samo da moramo uložiti više vremena, truda, novca da bismo ubrali istu količinu ploda, već dobivamo i plod koji je upitne kvalitete, prepun raznih štetnih kemikalija koje ujedno u velikoj mjeri završavaju u zemlji te podzemnim vodama.

Lažno znanje proizvod je obmana, a istinsko znanje ISTINE

Način na koji percipiramo stvarnost, svijet oko sebe uvjetovan je našom razinom znanja-svjesnosti, stoga, gledajući na svijet kroz naočale lažnoga znanja percipiramo stvarnost unutar okvira uvjetovanog nam znanja odnosno neznanja. Takvo iskrivljeno percipiranje stvarnosti dovodi do kreiranja osjećaja ugroze, straha, borbe za preživljavanjem te na poslijetku do samo porobljavanja, tako naše lažno znanje (strah) postaje naša tamnica.

Istinsko znanje predstavlja slobodu, jednakost i harmoniju a ne destrukciju i strah. Istinsko znanje proizlazi iz istine, onoga što jest a ne iz onog što mi vjerujemo da jest. Robujući lažnome znanju živimo u zabludi te percipiramo i djelujemo sa razine i unutar razine zabluda-lažnoga znanja.

U današnjem društvu što više “znadete” to ste svjesniji kako ništa ne znate a tome može biti tako samo u koliko se radi o lažnome znanju, jer ako se istinsko znanje umnožava onda je njega sve više i više, dok ako se lažno „znanje“ umnožava onda je znanja sve manje i manje. Odnosno, lažno znanje postavlja sve više i više pitanja dok istinsko znanje daje sve više odgovora, kako bi drugačije uopće i moglo biti.

“Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.”

Kako je znanje potrebno da bismo sagradili atomsku bombo, a mudrost za ne koristiti je, tako je i hrabrost potrebna kako bismo razotkrili istinu, a mudrost za živjeti je. Znanje bez mudrosti je nemoćno, jer mudrost je živjeti znanje. U koliko ne živimo znanje ono je skoro pa beskorisno, u nekim slučajevima može čak i poslužiti kao hrana za ego. Primjerice, koje li koristi znanja o važnosti i blagodatima vode, konzumiranja sirove hrane (voća, povrća, orašastih plodova, …), odnosno štetnosti konzumiranja raznih gaziranih sokova, mesnih industrijskih prerađevina u koliko ih i dalje konzumiramo? Znanje je moćno tek od trenutka kada ga primjenjujemo, sve ostalo je laž i samozavaravanje.

Znanje postoji samo onda kada se ono primjenjuje – kada se ŽIVI!

I na kraju, sve se svodi na istinu ili laž – znanje ili neznanje. Harmonija, razumijevanje, sreća, sloboda, … ljubav manifest su življenja u istini i istine, a strah, mržnja, krivnja, želja za kontrolom, moći, destruktivno ponašanje manifest su življenja laži i u laži.

“Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je, izbjegavajte ga!

Tko ne zna, a zna da ne zna – dijete je, naučite ga!

Tko zna, a ne zna da zna – spava, probudite ga!

Tko zna i zna da zna – mudar je, slijedite ga!”

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava ZNANOST – Religija novog tehnološkog doba pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Kako bi bilo kada bismo imali pristup svježe ubranim, organski uzgojenim namirnicama tijekom čitave godine, čak i po najvećoj zimi? Ovo nije fikcija, dapače, jer izgradnjom podzemnih plastenika povrće se može uzgajati tijekom cijele godine, bez obzira na vremenske prilike i podneblje.

Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Oni koji se bave uzgojem povrća su najsretniji kada nastupi rano proljeće, doba pripreme za sjetvu, no neki ipak moraju pričekati još neko vrijeme. Sezona uzgoja ovisi o podneblju, kod nekih traje duže, dok je kod drugih relativno kratka. Uzgojem povrća u plasteniku se može produžiti vrijeme uzgoja, no samo u toplijim krajevima su moguće rane i kasne berbe. Dakle, svi vrtlari sanjaju o tome kako bi produžili vrijeme uzgoja i berbe, a idealna prilika se pruža upravo u vidu ukopanih plastenika.

Uzgajivači su uvijek u potrazi za metodama uzgoja koje će uštedjeti energiju, smanjiti zagađenje, omogućiti kvalitetnije usjeve, ali koje će biti i pristupačne. Na sve ovo kao savršeni odgovor dolazi Walipini, podzemni staklenik, kao najbolja metoda za ekološki svjesne uzgajivače. Oni se mogu izgraditi unutar raznih geografskih i klimatskih uvjeta, a budući da je tlo toplije zimi i hladnije ljeti, stvara se daleko stabilnija mikroklima nego kod vanjskog uzgoja. Najčešće se rade na dubini od metar i po do dva i po metra, a način izvedbe je usmjeren na prikupljanje sunčeve svjetlosti i skladištenje topline dobivene sunčevom energijom.

Plastenik prekriva plastični pokrov, a najveći dio pravokutnika te konstrukcije je usmjeren ka zimskom suncu. Na južnoj hemisferi bi trebao biti okrenut ka sjeveru, a na sjevernoj ka jugu. Dubina ukopa omogućava uzgajivačima iskorištavanje toplinske konstantne temperature, tako da povrće može rasti i u hladnijim vremenskim uvjetima. Korištenjem plastike umjesto stakla, rast biljaka je poboljšan jer se na ovaj način zrake svjetlosti filtriraju. Naravno, osim što sunce služi za rast biljaka, njegova toplina se pohranjuje i akumulira u zemljane zidove i tlo, čime se grije i zrak. Količina pohranjene topline je ključan čimbenik u zaštiti biljaka od hladnoće i mraza.

Ovaj podzemni način uzgoja nije novost, prisutan je već desetljećima, a pokazao se kao učinkovit dizajn koji koristi prirodne resurse kako bi se osigurao stabilan i topao ambijent za uzgoj tijekom cijele godine. Pogodan je i za komercijalni uzgoj, za one koji uzgajaju povrće za prodaju, dovoljno je samo iskopati više ovakvih plastenika ili napraviti nekoliko većih, a prihodi su na ovaj način deseterostruki u odnosu na konvencionalne načine uzgoja.

Walipini, odnosno “mjesto topline”, osim što su funkcionalni kao prirodni izolatori i solarni generatori, su i izrazito ekonomični i pristupačniji od uobičajenih plastenika i staklenika koji zahtijevaju grijanje. Prema izvještaju Benson instituta, koji je izdao priručnik za izgradnju ovakvih plastenika, stoji kako je model veličine 6×22 metra koštao svega 300 dolara, odnosno 1600 kuna, uz pomoć volontera i korištenje jeftinijih materijala za pokrov te materijala koji se koriste za odvod vode, ventilaciju i nepropusnost.

Iako se čini da je priručnik opširan, neka vas to ne obeshrabri, on je samo vrlo detaljan što je od velike pomoći, a uz malo pripreme te sve više prakse oko održavanja ukopanog plastenika, doći ćete do stupnja kada će vam sve to biti vrlo jednostavno, a za uzvrat, moći ćete tijekom cijele godine uživati u svježim plodovima svog rada.

Izvor: Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

.

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA – Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Objava Uzgoj hrane u podzemnim plastenicima tijekom cijele godine pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.