„Istina ne postoji“; ova tvrdnja (tzv. nihilistički paradoks) sama po sebi dokazuje postojanje istine jer istu negira predstavljajući sebe kao istinitu… Dok nas nihilizam uvjerava kako ništa zbiljski ne postoji, odnosno da se ništa ne može pouzdano spoznati, relativizam nas pak uvjerava kako ne postoji apsolutna istina prema kojoj bi se upravljalo ljudsko ponašanje… I uistinu, u relativitetu postojanja čovjek apsolutnu istinu nije u stanju spoznati, odnosno dok god našim bivanjem upravlja ego relativitet je jedina stvarnost koju doživljavamo… Apsolutna istina za koju relativizam tvrdi da ne postoji je tu, samo što je mi ne „vidimo“ jer ju tražimo uvjetovanim umom (mišlju, egom), i u tom smislu i nihilizam i relativizam su u pravu – apsolutna istina je u relativitetu nespoznatljiva, odnosno doima se kao da je nema…
Naime, čovjek sa svojih pet osjetila nije u stanju spoznati apsolutnu stvarnost, već samo relativnu, ili drugačije rečeno u stanju je spoznavati samo relativnu istinu… Taj naš doživljaj stvarnosti uvijek je subjektivan… Ne može drugačiji biti jer sve što promatramo, promatramo iz svoje perspektive, iz svog položaja, sa svojim ograničenim osjetilima kojima možemo percipirati samo jedan dio spektra te stvarnosti, i sva ta iskustva koja doživljavamo putem svojih osjetila provlačimo kroz svoju misao koja je uvjetovana prošlošću… Tako npr. promatrajući Sunce mi doživljavamo njegov izlazak i zalazak iako danas znamo da Sunce ne izlazi niti zalazi, i unatoč tom znanju mi ćemo iz svoje perspektive, iz svog subjektivnog doživljaja stvarnosti i dalje taj događaj doživljavati kao izlazak i zalazak Sunca… Da to isto Sunce promatramo s nekog drugog mjesta u svemiru doživljaj stvarnosti bi bio drugačiji, ali također subjektivan… Objektivan doživljaj Sunca bi postigli jedino kada bi bili u stanju „postati“ Sunce…

Mi smo u relativitetu postojanja osuđeni na život u prošlosti… Iako živimo u sadašnjem trenutku mi ga kao takvog ne spoznajemo (čast prosvjetljenim izuzecima)… Naša osjetila nisu u stanju percipirati sadašnjost… Zvuk koji čujemo putuje do naših slušnih organa, impuls od slušnih organa putuje do mozga i kada se u mozgu taj impuls „obradi“, odnosno kada mi nešto čujemo, to što smo čuli dogodilo se u prošlosti, iako mi imamo osjećaj da je taj doživljaj zvuka trenutan… Tako je sa svim osjetilima, bol, miris, okus koje osjećamo, osjeti su iz prošlosti… Svjetlost također putuje od objekta koji gledamo do našeg oka, i sliku koju vidimo uvijek je slika iz prošlosti… Uzmite zvijezde za primjer; mi ne vidimo zvijezde kakve su u ovom trenutku već kakve su bile prije određenog broja godina, ovisno o njihovoj udaljenosti od Zemlje… Ako je zvijezda udaljena deset svjetlosnih godina od nas, mi tu zvijezdu uvijek vidimo kakva je bila prije deset godina, koliko je svjetlosti potrebno da dođe do našeg oka… Što je predmet koji promatramo udaljeniji od nas to je slika koju vidimo dalje u prošlosti…

I kako sva ta osjetilna iskustva provlačimo kroz misao koja je uvjetovana prošlošću, odnosno opterećena prošlim znanjem, naš doživljaj stvarnosti u potpunosti je zarobljen u prošlosti… Zaključak je kako nismo u stanju doživljavati objektivnu stvarnost, odnosno spoznavati apsolutnu istinu (barem ne putem naših osjeta i misli), već samo relativnu… A relativnih istina, odnosno subjektivnih doživljaja stvarnosti ima koliko i ljudi… Međutim, sve su te relativne istine odraz jedne jedine apsolutne istine… A ta apsolutna istina smo mi, kao i svekoliko postojanje… Ili, kako je Isus rekao: „Ja sam Put, Istina i Život!“… Odnosno, svatko od nas je taj Put, Istina i Život, svatko od nas je odraz apsolutne istine na relativan način… Ali do te spoznaje kako smo mi odraz apsoluta u relativitetu, odnosno do te spoznaje apsolutne istine ne možemo doći putem naših misli, putem naših riječi…

Misao nije istina, riječ nije istina, misao je misao, a riječ je riječ… Misao i riječi mogu ukazivati na istinu ali ne mogu biti istina: „Prst koji pokazuje Mjesec nije Mjesec.“… Spoznavanje istine je osobno iskustvo… Istina nije zapisana niti u jednom spisu (ideološkom, filozofskom ili vjerskom)… Zapisani mogu biti samo putokazi, i ako neke od tih putokaza prihvatimo kao istinu, sebe proglašavamo posjednicima istine dajući si za pravo da neprijateljima proglašavamo one koji su za istinu proglasili neke druge putokaze… I ako kažemo kako od svih tih uvjerenja i vjerovanja jedno mora biti istinito, a ostala lažna, opet nismo rekli istinu, jer uvjerenja i vjerovanja nisu istina, već su to uvjerenja i vjerovanja, te kao takva jedino mogu biti relativna, odnosno subjektivna istina za one koji ih takvima smatraju… Istina postoji, ali je ne možemo naći tako što ćemo misli pretvarati u dogme, u doktrinu, jer na taj način istinu ne otkrivamo, već je stvaramo…

Kao samosvijesno biće čovjek osjeća odvojenost od ostatka svijeta, promatra sebe i svijet, a ne sebe u svijetu i svijet u sebi… I kao takav se osjeća izgubljeno, ne zna gdje pripada, ne zna odgovor na pitanje „tko sam ja?“, te stoga osjeća snažnu potrebu za stvaranjem vlastitog identiteta, za pronalaženjem okvira orijentacije i cilja koji će njegovom životu dati smisao… S obzirom na to da ne znamo tko smo, prisiljeni smo stvarati vlastiti identitet, a u tome nam pomaže ego, odnosno to je njegova svrha – da nam osigura osjećaj vlastitog identiteta… Odnosno, u nedostatku znanja o vlastitom sebstvu uskače ego koji nas uvjerava da je on zbiljski „ja“ i mi to prihvaćamo jer nam se na taj način nudi osjećaj identiteta koji nam nedostaje… Ali, da bi se ego potvrdio kao naše „ja“ on taj identitet mora izmisliti, stvoriti ga umjetno koristeći maštu i s njim se poistovjetiti, odnosno mora pretvoriti laž u istinu – ustvrditi kako sam ja nešto što nisam, kako sam ja etiketa ili odjeća koju nosim…

„Sve ono za čime ego traga i za što se veže samo su zamjene za Postojanje koje ne može osjetiti.“ E. Tolle

Upravo je to poistovjećivanje s našim lažnim identitetima (uz pojam vlasništva) temeljni uzrok sukoba među ljudima… Poistovjetivši se sa svojim lažnim identitetima mi u svojoj nesposobnosti otkrivanja istine istu stvaramo pretvarajući laž u istinu, govoreći kako su ove ili one riječi istina – da sam ja Hrvat, katolik, bijelac itd., i ako te riječi pretvaram u istinski identitet (ako ih ne doživljavam kao ono što one stvarno jesu – etikete), u ime obrane te „istine“ ja sam u stanju oduzimati slobodu i život drugima… Ali riječi su samo riječi i ako ih pretvaramo u istinu, u dogmu, u doktrinu, uzimamo sebi za pravo reći: „mi smo u pravu, a oni griješe!“, i time smo stvorili najopasnije uvjerenje koje je proizašlo iz našeg uma – kako smo mi u pravu!… U ime tog uvjerenja kako smo mi u pravu, a drugi u krivu činili smo najteže zločine, i činimo ih i dalje… U ime tog uvjerenja uzimamo sebi za pravo suditi onima koji „griješe“… Uvjerivši sebe kako isključivo mi posjedujemo istinu dovodimo se do točke ludila u kojoj sebi uzimamo za pravo u ime „istine“ eliminirati neprijatelje koji tu „istinu“ ugrožavaju… Za to u povijesti nalazimo nebrojeno primjera poput inkvizicije, fašizma, nacizma itd…

Ono što nam je potrebno jest svjesnost o tome kako su svi naši identiteti lažni, kako naše dogme, naše doktrine, nisu istina... Potrebna nam je svjesnost o tome da mi nismo etikete niti odjeća koju nosimo, kako su etikete samo etikete i kako je odjeća samo odjeća… I kako ove riječi nisu istina, već samo riječi… Potrebno nam je da se prestanemo vezati uz ono što nismo – uz ego… Potreban nam je „mir Božji“…

„Svoj istinski identitet prepoznajete kao samu svjesnost, a ne ono sa čime se svjesnost poistovjećivala. To je mir Božji… Krajnja istina o tome tko jeste nije u riječima ja sam ovo ili ono, nego Ja Jesam.“ E. Tolle

Izvor: http://smisao-zivota.blog.hr/

B E S P R I J E K O R N O   K O R I S T I T E   S V O J U  R I J E Č

Prvi sporazum je najvažniji, a također i najzahtjevniji. On je veoma važan jer ćete već samo uz pomoć tog prvog sporazuma biti u stanju da se uzdignete na onaj nivo egzistencije koji ja nazivam rajem na zemlji.
Prvi sporazum glasi – besprijekorno koristite svoju riječ. On zvuči vrlo jednostavno, ali je veoma, veoma moćan. Zašto baš riječ? Vaša riječ predstavlja vašu kreativnu moć. Vaša riječ je dar koji potječe direktno od Boga. Uz pomoć riječi vi izražavate svoju kreativnu snagu. Sve iskazujete riječima. O čemu sanjate, što osjećate, i kakvi ste vi zapravo, sve se to manifestira riječima. Riječ je sila, to je vaša sposobnost izražavanja i komuniciranja, mišljenja, a samim tim i stvaranja događaja u vašem životu. Vi imate moć govora. Koja još životinja na ovoj planeti ima moć govora?
Riječ je najmoćnije oruđe koje kao ljudsko biće posjedujete; ona je čarobno oruđe. Ali kao i mač sa dvije oštrice, vaša riječ može stvoriti najljepši san, ili uništiti sve oko vas. Jednu oštricu predstavlja zloupotreba riječi, koja oko sebe stvara pakao.
Druga oštrica je besprijekorna upotreba riječi, pomoću koje možemo stvoriti samo ljepotu, ljubav i raj na zemlji. Zavisno od toga kako je upotrijebite, riječ vas može osloboditi, ili vas baciti u najstrašnije ropstvo.
Riječ je toliko moćna da jedna riječ može ukrasiti život ili uništiti milijune ljudi.
Besprijekorno koristiti riječ znači ne koristiti riječ protiv sebe. Ako vas sretnem na ulici i kažem vam da ste glupi, to izgleda kao da koristim tu riječ protiv vas. Ali zapravo ja svoju riječ koristim protiv sebe, jer ćete me vi mrziti, a to što ćete me mrziti nije dobro za mene. Dakle, ako se naljutim i svojom riječju pošaljem vama sav taj emocionalni otrov, ja koristim riječ protiv sebe. Ako volim sebe, ja ću tu ljubav izražavati u komunikaciji s vama, i to znači da besprijekorno koristim riječ, jer će taj čin proizvesti slične reakcije. Ako ja volim vas, onda i vi volite mene. Ako ja vas uvredim, i vi ćete uvrijediti mene. Ukoliko sam vam zahvalan, i vi ćete biti zahvalni meni. Ako sam sebičan prema vama, i vi ćete biti sebični prema meni.
Besprijekorno koristite svoju riječ. To je prvi sporazum koji trebate sklopiti ako želite biti slobodni, ako želite biti sretni, On je veoma moćan. Koristite riječ na pravi način. Koristite riječ da biste prenijeli svoju ljubav. Besprijekorna upotreba riječi vodi ka osobnoj slobodi, velikom uspjehu i izobilju, ona može odagnati svaki strah i preobraziti ga u radost i ljubav.

N I Š T A   N E M O J T E   S H V A Ć A T I   O S O B N O

Slijedeća tri sporazuma zapravo proizlaze iz prvog sporazuma. Drugi sporazum glasi: Ništa nemojte shvaćati osobno. Što god da se desi u vašoj okolini nemojte to shvaćati osobno. Ništa od onoga što drugi ljudi rade nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Svi ljudi žive u vlastitom snu, u vlastitom umu; oni se nalaze u potpuno drugačijem svijetu od onoga u kojem mi živimo. Kada nešto shvatimo osobno, mi stvaramo pretpostavku da oni znaju kako je u našem svijetu, i mi pokušavamo da njima nametnemo svoj svijet.
Što god da drugi ljudi rade, osjećaju, misle, ili kažu, nemojte to shvaćati osobno. Ako vam oni kažu da ste divni, oni to ne govore zbog vas. Vi znate da ste divni. Nije potrebno da vjerujete drugima koji vam kažu da ste divni.
Kada zaista vidimo druge ljude onakve kakvi jesu a da pri tome ništa ne shvaćamo osobno, nikada nećemo biti povrijeđeni onim što oni govore ili rade. Čak i ako vas drugi lažu, u redu je. Oni vas lažu zbog toga što se plaše. Oni se plaše da ćete vi otkriti da oni nisu savršeni…..
Ako vam netko ne pruža ljubav i poštovanje, pravi je blagoslov ako vas ta osoba napusti. Ako vas ta osoba ne napusti, svakako ćete s njim ili s njom doživjeti mnogo godina patnje. Kada navika da stvari ne shvaćate osobno postane kod vas duboko ukorijenjena, možete izbjeći mnoge stresove u životu. Vaš bijes, ljubomora i zavist će nestati, pa čak i tuga će jednostavno nestati ako stvari ne budete shvaćali osobno.
Kada steknete naviku da ništa ne shvaćate osobno, nećete imati potrebu da vjerujete u ono što drugi rade ili govore. Bit će potrebno da vjerujete samo sebi da biste odgovorno donosili odluke. Vi nikada niste odgovorni za ponašanje drugih; vi ste odgovorni samo za sebe.
Ako se držite ovog sporazuma, možete putovati širom svijeta potpuno otvorena srca i nitko vas ne može povrijediti. Možete reći: Volim te, bez straha da će vas netko ismijati ili odbaciti. Bit ćete sposobni da tražite ono što želite. Možete reći da, ili možete reći ne – a da pri tome nemate nikakvog osjećaja krivnje i da nemate što sebi predbaciti. Možete uvijek činiti ono što vam je na srcu. I ako se nalazite usred pakla osjećati ćete unutrašnji mir i sreću. Vi ćete ostati u tom stanju blaženstva, a pakao oko vas vas uopće neće dotaći.

N E M O J T E   S T V A R A T I   P R E T P O S T A V K E

Skloni smo tome da o svemu stvaramo pretpostavke. Problem u stvaranju pretpostavki je taj što mi vjerujemo da su one istinite. Mi stvaramo pretpostavke o onome što drugi rade i misle – mi ih shvaćamo osobno – a zatim krivimo njih i reagiramo tako što šaljemo emocionalni otrov preko svojih riječi. Stvaramo pretpostavke, pogrešno shvaćajući stvari, shvaćajući ih osobno, i završimo tako što ni iz čega napravimo strašnu dramu
Uvijek je bolje postaviti pitanje nego stvoriti pretpostavku, zato što pretpostavke predstavljaju preduvjet patnje….
Često pretpostavljamo da naši partneri znaju što mi mislimo i da im mi ne moramo reći što želimo. Mi pretpostavljamo da će oni učiniti što mi želimo, jer nas tako dobro poznaju. Ako ne učine ono što pretpostavljamo da trebaju učiniti, osjećamo se poniženim. U bilo kojoj vrsti veze možemo pretpostaviti da drugi znaju što mi mislimo i da im ne moramo reći što želimo. Stvaramo pogrešnu pretpostavku da druga osoba zna što stvarno želimo. Čitava drama nastaje kada na toj pretpostavci stvaramo i druge pretpostavke. Stvaramo pretpostavke da svi vide život onako kako ga mi vidimo. pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, osjećaju onako kako mi osjećamo…..
Za ljubav nisu potrebni razlozi; ona postoji ili ne postoji. prava ljubav znači prihvaćanje drugih ljudi onakvih kakvi jesu bez nastojanja da ih promijenimo. Ako pokušavamo da ih promijenimo, to znači da nam se oni zapravo ne sviđaju. Naravno, ako odlučite da živite s nekim, ako sklopite taj sporazum, uvijek je bolje sklopiti takav sporazum s nekim tko je upravo onakav kakav biste vi željeli da bude. Pronađite nekoga koga uopće ne morate mijenjati. Mnogo je lakše pronaći nekoga tko je već onakav kakav bismo željeli da on ili ona bude, umjesto da pokušavamo promijeniti tu osobu. Također, ta osoba vas mora voljeti upravo onakve kakvi ste, tako da on ili ona neće morati da vas mijenjaju. Ako drugi osjećaju da vas trebaju mijenjati , to znači da vas u stvari ne vole onakve kakvi jeste. Zašto biste bili s nekim ako niste onakvi kakvi bi on ili ona željeli da budete.
Najbolji način da sebe spriječimo u stvaranju pretpostavke jeste da postavljamo pitanja. Osigurajte sebi jasnu komunikaciju. Ako nešto ne razumijete, pitajte. Nađite u sebi dovoljno hrabrosti da postavljate pitanja sve dok ne osigurate da vam je sve onoliko jasno koliko može biti. Kada jednom čujete odgovore, nećete morati stvarati pretpostavke jer ćete znati istinu.
Također, pronađite u sebi dovoljno hrabrosti da tražite ono što želite. Svatko ima pravo da vam odgovori da ili ne, ali ćete uvijek imati pravo da pitate. Na isti način, svatko ima pravo da pita vas, i vi imate pravo reći da, ili ne.
Ukoliko nešto ne razumijete, bolje je da pitate i da to razjasnite, umjesto da stvarate pretpostavke.
Uz pomoć i ovog sporazuma lako ćete dobivati što želite jer će se vaš duh slobodno kretati kroz vas. Ovladati ćete vještinom namjera, vještinom duha, vještinom ljubavi, vještinom zahvalnosti i vještinom života. To je cilj Tolteka. To je put ka osobnoj slobodi.

U V I J E K   U Č I N I T E   S V E   Š T O   M O Ž E T E

Postoji još samo jedan sporazum, ali taj sporazum nam omogućava da ostala tri postanu naše duboko ukorijenjene navike. On govori o provođenju prva tri sporazuma. Uvijek učinite sve što možete.
Pod bilo kojim okolnostima, uvijek učinite sve što možete. Ništa manje i ništa više.
Imajte na umu da ono što možete uraditi neće biti isto u svakom trenutku. Kada se ujutro probudite osvježeni i puni snage, najbolje što možete uraditi više je od onoga što možete noću kada ste umorni. Najbolje što možete uraditi razlikovat će se kada ste zdravi i kada ste bolesni, ili trijezni, odnosno pijani. Najbolje što možete učiniti zavisit će od toga da li se osjećate divno i sretno, ili ste uznemireni, ljuti, ili ljubomorni.
Ukoliko se trudite učiniti više od onoga što možete, utrošit ćete više energije nego što je neophodno i na kraju ono najbolje što možete učiniti neće biti dovoljno dobro. Kada se previše naprežete, slabite svoje tijelo i radite protiv sebe, i tada će vam trebati više vremena da postignete svoj cilj. Ali ako činite manje od onoga što vi možete, izlažete sebe frustracijama, samoosuđivanju,osjećaju krivice i kajanju.
Ako uvijek dajete sve od sebe nikada nećete morati sebe kriviti. a ako sebe ne krivite nikada nećete morati patiti zbog osjećaja krivice, stida, i nećete kažnjavati sami sebe.
Ako budete činili sve što možete, živjet ćete punim plućima. Bit ćete produktivni, bit ćete dobri prema sebi, zbog toga što ćete davati sve od sebe svojoj obitelji, svome društvu, svima. Aktivnost je ono što će vas učiniti neizmjerno sretnim. Kada uvijek činite sve što možete, vi ste u akciji. Činiti sve što možete znači da to činite zato što to želite, a ne zato što očekujete nagradu. Kada nešto radite ne očekujući nikakvu nagradu, otkrit ćete da uživate u onome što radite. Nagrada će doći, ali vi se ne vezujete za nagradu. Dobit ćete i više nego što ste se mogli nadati ako ne očekujete nagradu. Ako volimo to što radimo, ako uvijek činimo sve što možemo, onda zaista uživamo u životu. Dobro se zabavljamo, nije nam dosadno i ne doživljavamo stresove.
Činite sve što možete zbog toga što tako želite, a ne zbog toga što tako morate i ne zbog toga što pokušavate zadovoljiti druge.
Ukoliko nešto radite zbog toga što ste na to prinuđeni, nikada nećete biti u stanju dati sve od sebe. Tada je bolje da to uopće ne radite. Umjesto toga vi ćete činiti sve što možete. To što uvijek činite sve što možete čini vas tako sretnim. Biti aktivan znači živjeti punim životom. Pokazati svoje pravo lice znači stupiti u akciju. Možete imati mnogo ideja u svojoj glavi, ali ono što mijenja stvari jeste akcija. Bez provođenja ideja u djelo ne može biti ni manifestacije, ni rezultata, ni nagrade.
Činiti sve što možete sjajna je navika. Ja uvijek činim sve što mogu u svemu što radim i osjećam. Činim sve što mogu da bih svome tijelu pružio sve i da bih primio ono što moje tijelo može da mi da.

Najbolji način da kažete: ˝Volim te, Bože˝, jeste da u svom životu činite sve što možete˝. Bog je život. Bog je život u akciji. Najbolji način da kažete: ˝Hvala ti, Bože˝, to je da se okanite prošlosti i da živite u ovom trenutku, upravo ovdje i upravo sada.

Što god da vam život uzme, dignite ruke od toga. Kada se prepustite i oknete se prošlosti, omogućit ćete sebi da živite punim plućima u ovom trenutku.
Pravo da budete sretni je pravo koje ste stekli rođenjem. Rođenjem ste stekli i pravo da volite, da uživate i dijelite s nekim svoju ljubav. Živi ste, samo živite svoj život i uživajte u njemu. Nemojte se opirati tome da vas život prožme, jer vas tako prožima Bog. Jednostavno živjeti, riskirati i uživati u životu, to je sve što je potrebno. Recite ne kada želite reći ne, i recite da kada želite reći da. Imate pravo biti ono što jeste.
Vi izražavate svoju božansku prirodu samim tim što živite i volite sebe i druge. Božanski je reći: ˝Hej, volim te˝.
Prva tri sporazuma djelovat će samo ako budete činili sve što možete. Nemojte očekivati da ćete uvijek biti u stanju besprijekorno koristiti svoju riječ. Ali možete dati sve od sebe. Nemojte očekivati niti da više nikada ništa nećete shvaćati osobno, samo učinite sve što možete. Nemojte očekivati da više nikada nećete stvoriti niti jednu pretpostavku, ali svakako možete i u tome dati sve od sebe.

Kada budete poštovali ova četiri sporazuma, više nikada nećete živjeti u paklu. Nikada više. Imati ćete potpunu kontrolu nad svojim životom. Četiri sporazuma su tu; vi samo trebate usvojiti te sporazume i poštovati njihovo značenje i snagu. Živite dan za danom. Vaša ljubav i samopoštovanje bit će sve veći i veći. Vi to možete. Ako sam ja to mogao, možete i vi.

Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe koju je tamo kupio od lokalnih ribara pa ih je upitao koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
“Ne treba nam dugo” – odgovoriše ribari.
“A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?”
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.
“Pa što radite sa tolikim slobodnim vremenom?”
“Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodne provodimo u krevetu sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo par pjesama. Naš život je do kraja ispunjen.”
Gospodin turist im predloži: “Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu da vam pomognem: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod.”
“I šta onda?”
“Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, a onda tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jednu čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim proizvođačima; možete i sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Meksiko Siti, Los Angeles ili čak New York ! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!”
“Koliko bi nam vremena trebalo za to?”
“Dvadeset do dvadeset pet godina”.
“I onda?”
“Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milione!”
“Milione? Stvarno? A onda?”
“Onda možete otići u penziju, živjeti u malom selu na obali, spavati do mile volje, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodne sa ženama, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu.”
“Svaka čast, gospodine, hvala vama na savjetu i ponudi, ali to je ono što već imamo sada. Zašto bismo uzalud potrošili dvadeset pet godina?”, upitaše Meksikanci

Buđenje je spoznaja da sve ono što smo tražili, sve čemu smo težili, sve što smo željeli, da je oduvijek bilo ovdje, ovdje i sada, samo što smo previše bili zauzeti sa traganjem, težnjom, željom za istim, da bismo to vidjeli.

Kad se vozimo autom i netko nam presječe put i ugura se ispred nas, psovat ćemo mu kroz staklo, gestikulirati, prijeteći ga gledati …To je trenutak kad iz nas djeluje gmazovski mozak koji reagira bez ikakva razmišljanja. Kako neutralizirati tog impulsivnog gmaza koji stvara kaos u svakodnevnom životu, a na globalnom planu svijet lišen svake humanosti? Zapravo vrlo jednostavno – samo treba pričekati jednu sekundu prije nagonske reakcije. Udahnuti i obuzdati se. To je sekunda koja bi ovaj svijet učinila boljim mjestom za život.

Što biste rekli kad bi vam netko rekao da u jednoj sekundi možete promijeniti svijet? I to ne malo nego iz samog temelja, da možete sve izokrenuti naglavce? Kad biste u to i na trenutak povjerovali, možda biste se zapitali: Okej, recimo da je to moguće, što trebam učiniti? Odgovor bi bio još besmisleniji, a glasio bi: Ništa. Ne trebate učiniti baš ništa. Zapravo, ne da ne trebate, nego ne smijete ništa učiniti. U tome se krije čarolija ovog trika.

Čaroliju omogućava način na koji radi naš mozak. Ali ne, ovoga puta ne mislim na sve one priče o tome kako sami svojim uvjerenjima stvaramo stvarnost, koje doduše smatram točnima, ali takvi zahvati uvijek zahtijevaju da se uroni u podsvjesne i duboko ukorijenjen programe o tome tko smo, kakvi smo, što je zapravo svemir u kojem živimo i u kojoj mjeri jesmo ili nismo odvojeni od tzv. „vanjskog“ svijeta. Koji se ipak sustavno čini dovoljno uvjerljivim da često konformistički (ili pak zbog mnogih obaveza koje igra postojanje sa sobom nosi) jednostavno odbacimo sve te modele (poput holografskog svemira) o tome kako je svijet samo prikaz u našoj glavi pa otuda treba početi s promjenama.

Ne, doista na umu nemam ništa metafizičko. Tek jedan mali mentalni trik osvješćivanja koji mi je pao na pamet dok sam razmišljao o modelu neuroznanstvenika Paula D. MacLeana prema kojem usred mozga, negdje u njegovu temelju, imamo ono što se službeno zove „R-kompleks“ („Reptilian Complex“), tzv. „gmazovski mozak“. To je navodno evolucijski ostatak našeg razvoja od jednostaničnih organizama do ljudi. Od svega što smo prošli u razvoju navodno smo ponešto zadržali, a na tom evolucijskom putu su se našli i gmazovi, pa otuda i „gmazovski mozak“.

Upravo je taj „gmazovski mozak“ odgovaran za sve naše tipično gmazovske reakcije, kojima naš ljudski svijet obiluje (mada ne bi trebao) – teritorijalnost, hijerarhija, strah radi preživljavanja, posljedična agresivnost (impuls „udari bez razmišljanja ili bježi“), hladnokrvno ponašanje, nagle izljeve bijesa, želja za dominacijom, sklonost ritualima… U svojoj Pulitzerom nagrađenoj knjizi ‘The Dragons of Eden’ (‘Zmajevi iz Raja’), Carl Sagan spekulirao je gmazovskom podrijetlu ljudi i također istaknuo da se u jezgri ljudskog mozga nalazi trag naše gmazovske prošlosti, taj ‘R-kompleks’, koji obavlja funkcije ‘dinosaura’ – već spomenuto agresivno ponašanje, teritorijalnost, rituale, te uspostavljanje društvenih hijerarhija.

Sve ovo zvuči nekako poznato zar ne? Kako i ne bi, kad je očigledno da su upravo suvremena politika i korporacije čisto oživotvorenje tih principa. Svi smo jako teritorijalni, potežemo sjekiru rad djelića vrta ili, fraktalno-geometrijski, šaljemo vojske i stvaramo krvoprolića zbog dijelova tla smatrajući da je to jedini način da preživimo; hijerarhijski smo odgojeni pa se sustavno oni donji uvlače gornjima pred kojima drhte, iz nikome posve jasnih razloga (možda opet strah za preživljavanjem?); na svim vodećim položajima pravila igre određuju da se treba ponašati pragmatično, ‘logički’ i hladne glave odluke donositi u smjeru manje štete – vojni obrazac u stilu „ako sto ljudi treba poginuti da bi tisuću preživjelo upravo to treba učiniti bez trunke sažaljenja“ itd; svi želimo jedni drugima dominirati (što je očigledno opet izraza straha za preživljavanjem), a koliko je lako kod ljudi stvoriti reakcije bijesa ne moram vam pričati. Vozili ste se valjda nekad u tramvaju ili sudjelovali u prometu kao vozač ili stajali u nekom redu na šalteru…

Baš sam neki dan ujutro nazočio jednom takvom primjeru ‘gmaza’ na djelu na križanju ispred svog nebodera. Neka biciklistica je prelazila pješački prijelaz na biciklu, pješacima je bilo zeleno, a neki automobil je skretao u tu ulicu, morao zastati zbog nje i potrubio joj. Ne bih ni primijetio tu situaciju da pažnju cijele ulice nije privukla ljutita galama te biciklistice na vozača, izgledalo je kao da se spustila neka unutarnja brana i kao da je sto vragova izletilo iz nje – vriska, gestikulacija, mahanje šakama, nesputani izljev pravedničkog gnjeva… No, je li bio pravednički? I sam sam biciklist, i često kršim sva moguća pravila, pa ih zato i poznajem.

A ta pobješnjela djevojka bila je barem u dva prometna prekršaja. Kao prvo, prelazila je ulicu preko pješačkog prijelaza vozeći biciklom, što je – ne bez razloga – zabranjeno. Biciklist, prema zakonu, mora gurati bicikl preko pješačkog prijelaza, jer ako samo odnekud dojuri može predstavljati poprilično iznenađenje za vozača koji bi pješaka uočio i stigao reagirati, ali munjevito dvokotačno vozilo malo teže. Drugo pravilo koje je biciklistica prekršila ticalo se činjenice da se vozila biciklom po nogostupu. S druge strane ulice na nogostupu ucrtana je biciklistička staza te je trebala nju koristiti, a ako nema staze – nalažu prometna pravila – tad je trebala voziti desnom stranom kolnika.

I tako se zapravo uopće nije smjela nalaziti tamo gdje se nalazila i galamila. Tko zna, da je pričekala koju sekundu i razmislila možda bi priča završila tako da bi se ona ispričala vozaču, a i vozač njoj.

No, ponekad je tako ekstatično prepustiti se gmazu. Mračna je to ekstaza.

Svijet i izgleda kao da ga je skrojio sam R-kompleks,  gospodin „gmazovski mozak“. Doduše, ima isti taj svijet i puno tonova humanosti, suosjećajnosti i suradnje, kad se spustimo na niže razine svakodnevnog života, ali zadržimo još koji trenutak u glavi ovu širu sliku. Jer taj korporativni militaristički „gmazovski“ svijet ipak animiraju ljudi. Oni su vojnici, oni su generali, oni su premijeri i bankari, oni su mali diktatori na šalterima banke ili u vidu predstavnika stanara ili nekog službenika u općini koji rano ujutro mrzi samog sebe, a već od devet cijeli svijet. I svi oni igraju zadane uloge, spremno u stranu odgurujući svoju ljudsku prirodu.

Ali ne radi se čak ni o ulogama u društvu. Kad se vozimo autom i netko nam presječe put i ugura se ispred nas, psovat ćemo mu kroz staklo, gestikulirati, prijeteći ga gledati ako već nećemo pokušati vratiti zamišljeni izgubljeni položaj u prometu.

To je trenutak kad iz nas djeluje gmaz koji se bori za teritorij i reagira impulsivnom agresijom bez ikakva razmišljanja , a ne sisavac, a ne daj bože onaj koji si tepa da je „homo sapiens“, sav satkan od razuma.

Kad ste na nekom poslovnom sastanku, nećete se jednako ponašati ako ste hijerarhijski na najvišem položaju među prisutnima ili ako ste hijerarhijski nisko. Glas, držanje, izbor riječi, sve će biti drugačije.

I to je trenutak kad u vama djeluje gmaz.

U drastičnim primjerima, ako se nađete u po život opasnoj situaciji, i možete se spasiti jedino tako da nekom drugom izazovete smrt, to ćete vjerojatno i učiniti. Jer i to se gmaz bori za preživljavanje. Čovjek bi možda razmišljao iz neke empatične više sfere u kojoj njegov život ionako pripada nekom višem kozmičkom redu ili kozmičkoj inteligenciji.

Kako neutralizirati tog gmaza koji stvara kaos u svakodnevnom životu, a na globalnom planu svijet lišen svake humanosti?

Zapravo vrlo jednostavno – samo treba pričekati jednu sekundu prije nagonske reakcije. Udahnuti  i obuzdati se. Toliko (ako ne i manje) potrebno je našem neokorteksu, onom naprednom dijelu mozga koji koristimo za mnogo toga, pa i za razmišljanje, da se upali.

Neka budala mi je presjekla put na cesti i ugurala se ispred mene? …(ne reagiraj) …Hm, zapravo, pa što onda? Možda osoba za upravljačem tog automobila ima neki problem pa joj se žuri na važni sastanak ili bolnicu. Ili po dijete u školu? Siguran sam bi ta osoba imala neko dobro objašnjenje da se sad nađemo i popričamo. Hm, a možda je takav potez u prometu napravila polu-slučajno? Sjećam se kad sam u nekim prilikama bez pravog razloga nekog preticao i prestrojavao se. A par minuta kasnije opet sam bio mirni sudionik prometa. Što mi je bilo koji trenutak ranije, vrag će znat’. Uz sve to, meni se ionako zapravo sada uopće ne žuri. A da mi se i žuri, taj automobil me u tome ne bi smetao. Ionako se vidimo na slijedećem semaforu. Kao da se u gradu uopće negdje može stići brže nego što se može, to jest nego što je omogućeno trenutnim prometnim okolnostima?

Sve navedeno u ovom primjeru neokorteks izvrti u jednoj desetinki sekunde. Ali mu treba dati tu jednu desetinku, otvoriti bar malo prostora za njega, jer on je kao dobroćudni medo, malo je veći, sporiji i složeniji od manjeg i naglog bratanca R-kompleksa, ali kad se ‘zalaufa’ nemoguće ga je zaustaviti. I ne boji se. On nekako zna da mu zapravo nitko ne može ništa. Ima integritet.

Napravio sam mnoge mentalne eksperimente poput ovog navedenog, na mnogim situacijama koje sam promatrao sa strane. Probajte i sami. Posvuda  možete promatrati nagle isprovocirane reakcije iz gmazovskog mozga i potom možete zamišljati alternativne scenarije, u kojima osoba nije dopustila gmazu u sebi da dođe do izražaja nego je odgodila nagonsku reakciju samo za sekundu. Ta sekunda mijenja cijeli scenarij i, posljedično, ishod. U kojem ima daleko manje štete i razbijenih nosova, a daleko više razumijevanja i možda čak novih prijateljstava.

Ta sekunda je zapravo granica između svjetova, točka razdvajanja ili bolje rečeno – točka sastajanja. Odšuti, zastani, razmisli, promatraj, ne reagiraj odmah – i otputuj na planet koji pripada ljudima. Nisam se još odvažio zamišljati utjecaj te čarobne sekunde na poslovni svijet, vojske i ratove, politiku, ‘opasne’ četvrti…To je neistraženo područje. Ali jedno je sigurno: jedini gmazovi oko kojih trebamo brinuti ne stižu iz svemira ili drugih dimenzija, oni su u nama.

Sretna je okolnost da smo mi ti koji posjedujemo ključ od njihovih vrata, jer mi smo pravi vlasnici te sekunde koja čini razliku.

Izvor: radioliberum.com
.

Želja za uzimanjem ove tekućine javila mi se prije mnogo godina, no kao i za sve ‘prave’ stvari potrebno je pričekati pravi trenutak i sazrijeti. Dugogodišnje pisanje o brojnim svjetovnim i alternativnim temama, intervjui koji su sezali od jednog Davida Ickea pa do Alexandre Stan ili Elitnih odreda bili su mi odskočna daska u prilično raznolikoj novinarskoj karijeri, ali vrlo vjerojatno i u odrastanju od vrlo neozbiljnog dječarca do današnje slike (prijatelji će odmah reći da je ova prvotna opaska i danas vrlo aktualna).

O brojnim stvarima sam teoretizirao, a neke sam i isprobao na svojoj koži, poput regresivne hipnoze i povratka u ‘prošle živote’, namještanja prvog vratnog kralješka ‘atlasa’, pa do tetoviranja ili mjerenja energetskog tjelesnog omotača. Neki su se smijali mojim tekstovima, neki su odlučili kritički sagledavati sve mainstream vijesti (što je zapravo i moj cilj) dok su se treći posve odvojili od grube stvarnosti i odlučili se na suživot s prirodom. No, moram priznati, ayahuasca mi je otkrila odgovore na brojna pitanja.

Tehnički podaci

Prije svjedočanstva moram iznijeti par tehnikalija za šire čitateljstvo. Ayahuasca je, kao što sam rekao, napitak šamana za liječenje i podizanje svijesti o sebi i svijetu koji vas okružuje. Za takve dublje spoznaje potreban je psihodelični učinak kojeg osigurava molekula DMT-a, popularno prozvana ‘duhovnom’. Ukoliko mislite da ćete postati drogeraš, nemate se čemu bojati – daleko je veća opasnost od opijata poput kave (kofeina), alkohola (C2H5OH) ili cigareta (nikotina). N,N-dimethyltryptamine iliti DMT je triptamin koji se prirodno javlja u ljudskom tijelu kao neurotransmiter i stvara se u vrlo malim količinama tijekom normalnog životnog metabolizma putem enzima triptamin-N-metiltransferaza.

Narav DMT-a je lakše shvatiti na način da posjeduje indolnu strukturu i sličan je neurotransmiteru serotoninu koji je također po prirodi triptamin, te je poznat kao tzv. ‘hormon sreće’. Ovom usporedbom shvaćamo da je DMT sasvim normalna i prirodna supstanca koju proizvodi i luči ljudski organizam u određenim dijelovima životnog procesa. Dr. Rick Strassman sredinom 90-tih dolazi do ideje stvaranja velike studije o molekuli DMT-a, po njegovom mišljenju, duhovne molekule koja je pravi dokaz postojanja duše, duhovnosti i povezanosti. Dvije godine su bile potrebne za pribavljanje raznih dozvola no kraj je bio i više nego uspješan, dozvola je stigla, istraživanje je moglo započeti, a brojnim subjektnim iskustvima i isto tako uspješno završiti (detaljnija iskustva subjekata pogledajte u dokumentarnom filmu ili pročitajte u knjizi).

Ayahuasca – hrana za obnovu mozga

Zaključci istraživanja su bili revolucionarni. Naime, do tada se vjerovalo da se mozak ‘hrani’ isključivo glukozom dok sve psihodelike, alkohole i ostale štetne kemikalije odbija prirodnom obranom te mu oni štete na brojne načine. To je pravilo bilo valjano sve do pokusa s DMT-om. Otkriveno je da je DMT ne samo prirodni proizvod mozga nego prilikom njegove konzumacije pušenjem, injekcijom ili oralno mozak na sve načine pokušava ‘prisvojiti’ što veće količine ove molekule, te, nakon što dođe do svojevrsnog preopterećenja ili zasićenja istom, nastaju tzv. ‘astralne projekcije’, odnosno, napuštanje duše subjekta i izlazak iz 3D vozila zvanog ljudski organizam.
.

.

Upozorenje – murija nema sluha za DMT, za razliku od kriminala političara

Prije svega što pročitate, veliko upozorenje >> DMT je zabranjen u Hrvatskoj od 2009. godine, a diljem svijeta se ne smije koristiti niti u znanstvena istraživanja i možebitnu primjenu kao lijeka za brži oporavak od moždanog udara, kao niti za ‘osobnu primjenu’ – izuzev određenih država u Južnoj Americi i religijskih zajednica u SAD-u. Dakle, iako ja preporučujem da se napitak konzumira pod svaku cijenu, zakon, policija i država Vam to brane, a ja također ovim tekstom mogu pasti pod ‘promociju droga’ i kazneno odgovarati. Savjest vam mora biti na prvom mjestu i ne zaboravite da kod nas čak i premijeri, ministri i predsjednici krše zakone pa se samo trebate povesti njihovim primjerom – nažalost, ‘Ostojićevci’ posjeduju veliku dozu licemjerja pa vam policija ipak neće oprostiti konzumaciju, za razliku od dodvorništva prema političkim ‘glavonjama’.

A sada opis… Neću reći kada, gdje i s kime sam konzumirao napitak. Bitno je da se sve odvijalo u prirodi, a klasični višednevni rituali uključuju šamana, tradicionalnu glazbu i dim posebnog duhana, kao i brojne druge finese. To vam može, a i ne mora biti nužno – sve je podložno različitim interpretacijama. Nužno je navesti i dijetu koju trebate provoditi do tjedan dana prije konzumacije, čisto da izbacite konzumerističke otrove iz vlastitih organizama. Dan prije trebate svu prehranu bazirati na manjim količinama voća i većim količinama vode.

Život bez brige odlična uvertira

Naravno, ja se toga nisam držao pa sam večer prije rituala vodio jedan event, pio pivo, jeo pizzu i glavom bio u sasvim drugim pričama, poput recimo nogometa. Zapravo, sve što sam ja radio vi ni u kojem slučaju nemojte! Kako takve stvari dolaze u serijama, zaboravili smo ponijeti tradicionalnu glazbu i duhan, a jedino što smo zapravo ispoštovali je prazan želudac i manja količina unesene vode sat vremena prije početka. Pili smo odvojeno Ayahuascu (koja sadrži nužni MAOI iliti inhibitor monoaminske oksidaze što ukloni prirodnu blokadu za unos DMT-a u organizam) i izvor DMT-a, iz mimoze.

Gledao sam na desetke dokumentarnih filmova i sličnih stvari i u svakom je jedna točka zajednička – bjesomučno povraćanje nakon ispijanja tekućine zbog ‘ogavnog okusa’. Iskreno, Ayahuasca ima miris sličan klinčićima i okus poput nezrnatog soca, dok je DMT ipak neka druga priča – opora tekućina koja zbog grubosti doslovce isuši usa. Odmah sam prepoznao kako samo piće nije toliko loše za ispijanje i sumnjao sam na dva razloga povraćanja – neprilagođenost želuca na takav okus ili izbacivanje toksina iz organizma.

Srce Amazone

Nakon što sam se izolirao u prilično mračnoj prostoriji i ispio tekućinu, slijedilo je dugotrajno iščekivanje u krevetu. Sve četiri u zrak i nakon sat vremena bez ikakvog učinka pala je odluka za još jednu rundu, iako je bilo jasno da bi ovakva ideja mogla završiti (pre)velikim količinama DMT-a u organizmu. Okus je opet isti, s tim da sam bio žedniji i brže sam popio. Počele su sumnje u kvalitetu ispijenoga, no kao što ćete vidjeti – bez ikakvog razloga. Nakon novih pola sata počeo je ‘cirkus Colorado’. Prvo su zvukovi postajali sve glasniji i oštriji, a zatim sam osjećao toliku opuštenost kakva me u životu nije pogodila. Izvijao sam se poput balerine i intenzivno osjećao svaki djelić tijela, kao da sam počeo percipirati da me svakodnevne obaveze odvlače od nekih iskonskih opuštanja i uživanja.

Osjećaj je iz minute u minutu bio sve bolji i ugodniji, tijelo mi je postalo poput gume. Izuzev tih ‘svjetovnih’ udaraca, osjećao sam se i psihički gotovo neopisivo. Tolika količina ugode sa svih strana i izvora gotovo je nepojmljiva – kao da se prepustite najljepšem ljetnom prizoru uz lagani vjetrić, a istovremeno ste u nekakvom filozofsko-psihičkom klimaksu i ‘agapičnom’ orgazmu. Oko vas se odjednom počinju pojavljivati potoci, lijane, miris prašume, zvuci žamorenja i životinja… Jednostavno postajete dio Amazone i sve još jače potenciraju udarci bubnjeva iz nepoznatih izvora – stereo, ma čak i 11.1 zvuk su za to smiješni tehnički dosezi.

More kaleidoskopa i ornamenata

Nakon kratkog uživanja vraća se stvarnost i percepcija, te se opet nalazite u realnom vremenu. Pričao sam s ostalima uključenima u proces i sve je bilo po starom. No, moja narav je podcijenila iskustvo – gotovo u istom trenutku sam mislio da je sve završilo… I prevario sam se najviše u cijelom životu. Nakon petnaest minuta ćakulanja legao sam na krevet i vratio se u skroviti život Ayahuasce. Prvim zatvaranjem očiju stvorio se nekakav paralelni svijet – halucinacije su stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, kaleidoskopskih mora – skidam kapu majstoru koji je za potrebe filma ‘Poručnik Blueberry’ stvorio taj dinamični svijet!
.

.

‘La vita è bella’

Mene je ‘biljka’ (zapravo ne znam s kim sam komunicirao, je li to ‘Bog’ prerušen u prašumu ili prirodu, utjelovljen u ženi?) kroz niz osobnih alegorija i vizija vodila kroz određene životne situacije (vezane uz rat, odrastanje, trenutne odnose s meni bitnim osobama) i pomoću signala (namigivanje) razjašnjavala sve što me je ikada zanimalo. Moje stvarno ‘JA’ me je toliko šokiralo i istovremeno oduševilo da uopće ne sumnjam kako sam se od tog iskustva posve promijenio kada je u pitanju percepcija prema stvarnosti. U jednoj viziji (da u primjeru vidite način razmišljanja Ayahuasce) sam se vrtio na velikom vrtuljku (poput ‘London Eye’) i malo vozio velikim brzinama da bih zatim naglo kočio i tresao se u sjedalici. Vrištao sam od sreće, ali djeca oko mene nisu identično reagirala – neki su plakali, neki povraćali, a neki su željeli odustati od vožnje. Ispod su stajali vlasnici vrtuljka i s cigarama u ustima i licima identičnima prelijevanim bojama na Picassovim slikama (čovjek je vidio!).

Aya mi tumači situaciju – vidiš, taj vrtuljak je život. Vlasnici dolje uživaju, a vi se vozite. Njima nije bitan novac nego strah. Vrtuljak se vrti i mijenja rotaciju, ubrzava i naglo šokira zastajkivanjima – baš kao život. Neki poput tebe su odlučili pustiti adrenalin, brigu na veselje i uživaju u neočekivanim događajima i prevratima te vrište punim plućima. Drugi pak dopuštaju da im sve smeta, povraćaju, grče se i najradije bi se zalijepili u sjedalo i vrtjeli se stalno istim programom. Ne postoji zapravo dobra ili loša vožnja – sve je stvar percepcije! Sustav vožnje je taj koji stvara ljude podložne navikama…

Ljubav – ključ spoznaje

Nakon desetaka vizija i spoznaja sve završava upravo onako kako je i započelo – prepušteni ste bezuvjetnoj i bezgraničnoj ljubavi. Nevjerojatno je da mi je zapravo glavni zaključak svega bio taj da svi problemi počinju zbog straha od nedostatka ljubavi, odnosno krive percepcije da je nemate svugdje oko sebe – ne živi se od ljubavi, ali se svakako živi s ljubavlju! Ljubav nije fizika, matematika niti kemija ili biologija, zato ona ne stvara razliku potencijala u Transurfingu, zato je ona toliko nelogična i ne može se potaknuti nasilno… Znam da će mnogi nakon ovog svjedočanstva reći da sam ‘fijuknuo’, no taj mentalni film me zapravo i ne brine. Rick Simpson je rekao da bi svijet bio sretnije mjesto kada bi svako jutro počelo s kanabisom – kada bi jednom mjesečno uzeli Ayahuascu, promijenila bi se paradigma svijeta kakvog poznajemo. U nastavku ću staviti jedan citat iz vlastitog romana ‘Aurora’ u kojem ćete moći pročitati daleko opsežnije svjedočanstvo o ovom presudnom trenutku života – kako trenutno nemam izdavača, roman bi mogao biti i besplatan za skidanje na netu… Iako osobno više preferiram tiskano izdanje, pa ne sumnjajte da ću se potruditi u tom smjeru!

AURORA

‘Cijeli svemir je jedan organizam, spreman da pruži djelić kao i sveobuhvatnu ljubav svakome. Nisam sam! Majka priroda ima fragment svoje ogromne suosjećajnosti i za mene. Ovo je zagrljaj kakav niti jedna majka ne može pružiti, osim one univerzalne. Ljubav teče mojim venama – napokon sam onaj koji sam uvijek želio biti, onaj koji voli i kojeg vole, onaj koji nekontrolirano osjeća i drugi ga razumiju, onaj pjesnik čija je duša u tisućama boja, čiji je stih u milijunima zvukova i čije je risanje iznad svih ćula. Snob i boem, bogataš i siromah, tlačitelj i rob… Svi smo jedno! Napokon imam onaj luckasti osmijeh, onu bit postojanja koja nadilazi sve ratove, tužne ljubavi i ružna sjećanja. Beskrajna ljubav me razumije upravo onakvog kakav zbilja jesam – izgubljeno dijete u carstvu iluzija koje nastojanjem da postane iluzionist gubi onu nevinost koju posjeduje samim postojanjem. Budi svoj! A sve ostalo će providnost dovesti na svoje mjesto. Spoznaju nakratko prekida more kaleidoskopskih prizora, bogatstva boja i scenografija kakve se ne bi postidio niti Picasso glavom i bradom. Šum prašume razdvaja predrasude i plasira me tamo gdje sam zapravo uvijek i želio biti – u utrobi Majke Zemlje, spojen sa svim živim oko sebe. Planktoni, alge, biljke, životinje, zvijezde, maglice, crne rupe – sve je to u svojoj spiralnoj bazi isto, bazirano na ljubavi koja ih je stvorila. Danas ću plakati za tobom, Aurora – zbog sreće što si svoja. Jer kad si svoja onda si zauvijek i moja, a ljubav nije posjedovanje, već sloboda…’

Ratko Martinović

Izvor: brodportal.hr

Vezani postovi:

ISKUSTVO S AYAHUASCE – 1 dio

ISKUSTVO S AYAHUASCE – 2 dio

Ljudska vrsta nije niti blizu spoznaji na koji način svemir funkcionira, a naš je pogled na stvarnost vrlo skučen i zatvoren.Svijest (što god ona bila) ima dominantnu ulogu, u sebi krijući vrata u druge svjetove, a izraz Davida Iceka „zatvor pet osjetila“ odista dobro opisuje naše sadašnje stanje.

Jedno od  najintrigantnijih područja ufologije postalo je poznato pod imenom ‘otmice’. Sigurno vam ne zvuči nepoznato  -  barem zbog toga što je poslužilo kao predložak za slavne  TV-serije “Dosjei X”, “Uljezi” i “Oteti” (“X-files”, “Intruders” i “Taken”.)

Mnogo je varijacija, ali postoje neke univerzalne karakteristike iskustva otmica. Ukratko, oteti su najčešće prinudno odvučeni prema moćnoj svjetlosti, često dok voze ili spavaju u krevetu. Skoro bez iznimke, kasnije se ne mogu sjetiti izgubljenog razdoblja vremena. Vrlo često nose psihičke, ali i fizičke ožiljke  svojih iskustava. Psihički “ožiljci” pokrivaju raspon od  noćnih mora i tjeskobe do kronične živčane uznemirenosti, depresije i čak psihoze, a fizički ožiljci, ništa manje tajanstveni, obuhvaćaju ubodne rupice i znakove rezanja te ogrebotine, opkeline i rane.

Iskustva otmica – mada vrlo stvarna i traumatična za ljude koji su ih proživjeli, i s velikim utjecajem na njihov cjelokupni život – uistinu nalikuju izmišljotinama inspiriranim trećerazrednim sf-filmovima. Neki susreti s izvanzemljanima tijekom otmica su zlokobni, traumatizirajući i tajanstveni. Drugi izgledaju kao da u sebi kriju iscjeljujuće ili obrazovne namjere. Najčešće, pričaju otimani, bića ili ljudi im kažu ili ih upozore da ne pričaju o svojim iskustvima. No, na većini otetih je ionako primijenjena neka metoda blokiranja pamćenja pa do svojih sjećanja često moraju doći pomoću raznih psihoterapeutskih metoda.

Daleko od takvoga stava na početku nije bio niti pokojni dr. John Mack, profesor psihijatrije na Medicinskoj školi Harvard , autor  (ili koautor) deset cijenjenih knjiga iz različitih područja psihijatrije, uključujući i «A Prince of our Disorder», biografiju T. E. Lawrencea ( poznatog i kao  Lawrence od Arabije) nagrađenu Pulitzerovom nagradom.

1994. je napisao knjigu  “Otmica – susreti ljudi s nezemljanima”), a  1999. slijedila ju je knjiga «Pasoš za svemir: ljudska transformacija i susreti s nezemljanima»)..

Mackov pristup temi bio je drugačiji od pristupa njegovih prethodnika koji su istraživali „otmice, jer je smatrao da se niti jedan rad do tada nije bavio onim što se njemu učinilo ključnim u cijelom fenomenu otmica, a to su implikacije na ljudsku svijest i na otvaranje percepcije raznih stvarnosti “iza” manifestiranog fizičkog svijeta te potrebe za promjenom našeg mjesta u kozmičkom poretku. U predgovoru knjige je i napisao da se ona ne bavi tek NLO-ima ili otmicama ljudi od strane  nezemljana, već pitanjem na koji način fenomen otmica, u isto vrijeme traumatičan i transformativan, može proširiti  naš doživljaj nas samih i naše razumijevanje stvarnosti te probuditi naše uspavane potencijale istraživača svemira bogatog misterijom, značenjem i inteligencijom.

Dr. Mack je zaključio da otmice nije moguće objasniti samo psihijatrijski. Štoviše, čak ih nije moguće objasniti niti unutar zapadnjačkog okvira promatranja svijeta. Takva spoznaja slavnog je psihijatra stavila pred izbor – ili će iskriviti i razvući psihologiju, zanemariti fizičke tragove, slučajeve kod male djece i čak dojenčadi te povezanost s NLO-ima te nastaviti inzistirati na psihosocijalnom objašnjenju otmica u skladu s prevladavajućom znanstvenom ideologijom Zapada, ili će ostati otvoren prema mogućnosti da je okvir naše dogovorene stvarnosti preograničen te da unutar njega nije moguće u potpunosti objasniti ova iskustva. U tom slučaju, kako bismo razumjeli što se zbiva, potrebna nam je nova znanstvena paradigma.

Mack je zaključio da se čini kako otimani neamerikanci opisuju veći broj varijacija nezemaljskih entiteta od Amerikanaca. Opisi se kreću u rasponu od  sićušnih ljudi do visokih bića s kapuljačama, a među njima se nalaze i gole individue obaju spolova te humanoidna bića svih vrsta ili oblika glave, stopala i ruku. Primjerice, u rujnu 1992. godine Macku je jedan nizozemski par  NLO-posjetitelje opisao kao majušne, rekavši i to da su se pojavili u bojama duge – zelenoj, narančastoj i ljubičastoj.Profesor Mack je ustanovio da su opisi otmica otprilike slični. Osobe prije otmice čuju zujanje i vide svjetlost što dolazi iz broda, a kada ugledaju mala siva bića kako dolaze po njih, već su paralizirani. Opisi kruškoglavih niskih stvorova, velikih crnih očiju i u jednodijelnim kombinezonima, koji komuniciraju telepatski, također se većinom podudaraju, kao i pokusi koji se obavljaju na otetima.

Mack je ustanovio da su još slabije od samih slučaja otmica dokumentirane posljedice njihova iskustva. Brazilska psihologinja Gilda Moura, koja je radila s otimanima, izvijestila je o paranormalnim sposobnostima koje su u Brazilu mnogi otimani sticali nakon susreta s nezemljanima. Bile su to telepatske sposobnosti, vidovitost, vizije i primanje duhovnih poruka koje se često tiču svjetske ekologije, budućnosti ljudskog roda ili socijalne pravde. Prema Mouri, mnogi otimani nakon svog iskustva odluče promijeniti profesiju.

Fenomen otmica Macka je doveo do uvida da mi sudjelujemo u svemiru ili svemirima koji su prepuni inteligencija od kojih smo se odrezali, izgubivši osjetila pomoću kojima bismo ih mogli spoznati. Za razliku od svega nabrojanog, kaže Mack, fenomen otmica dohvaća nas tamo gdje živimo. On grubo ulazi u fizički svijet, bez obzira je li jest ili nije od ovog svijeta. Kao logični nastavak istraživanja  fenomena otmica, Macka je počelo zaokupljati istraživanje drugih vrsta inteligencija, koje postoje bilo na ovom ili nekom drugom svijetu, ili čak u nekoj drugoj dimenziji. Kroz rad s otimanima zaključio je da ljudska vrsta nije niti blizu spoznaji na koji način uopće svemir funkcionira, dok je naš sadašnji pogled na stvarnost počeo smatrati vrlo skučenim i zatvorenim.

Kad otmica počne (obično tijekom noći ili, češće, tijekom jutarnjih sati) osoba isprva može misliti da je riječ o snu. Ali pažljivo ispitivanje će otkriti da osoba uopće nije zaspala ili da je iskustvo počelo u svjesnom stanju nakon buđenja. Također, osoba može osjetiti fini pomak svijesti, ali to stanje je stvarno, baš poput onog “normalnog”. Ponekad, kad osoba tijekom razgovora ili hipnoze otkrije da je ono što je smatrala snom bilo zapravo bizarno, zastrašujuće i živo iskustvo za koje se može prisjetiti da se događalo više puta i za koje ne postoji objašnjenje, dolazi do šoka ili tuge.

Nakon prvog kontakta, osobu se najčešće “odlebdi” – najčešće korištena riječ – niz hodnik, kroz zid ili prozor kuće ili pak kroz krov automobila. Obično su otimani zapanjeni otkrivši da su prošli kroz čvrsti predmet, a da su pritom osjetili samo mali osjećaj vibracije. U mnogim se  slučajevima čini da je izvor energije zraka svjetlosti ili “rampa” za prevoz otetoga do letjelice koja ga čeka. Oteti je obično u društvu  jednog, dva ili više humanoidnih bića koji ga vode do broda. U jednom trenutku osoba shvati da je ukočena ili potpuno paralizirana dodirom ruke ili instrumenta jednoga od tih stvorenja. Oteti i dalje može pomicati glavu i obično vidi što se zbiva, iako često zatvara oči da bi izbjegao stvarnost toga što se s njime zbiva. Ta bespomoćnost predstavlja značajan dio zastrašujuće prirode toga iskustva.

U knjizi „Alien Agenda“ Jima Marrsa, odličnog i sistematičnog pisca i novinara među obrađenim temama, našlo se, naravno, i poglavlje o otmicama, kao najčudniji dio priče o NLO-ima. Dok neobične letjelice možemo staviti u svoj mentalni okvir (jer i mi imao letjelice i jer i mi letimo u svemir), pa makar izveli i neki pogrešni zaključak, iskustva otmica stavljaju nas pred kušnju. Istu kušnju u kojoj su se našli i drugi istraživači otmica, od kojih su neki, poput dr. Macka  koji su, stavivši sve dostupne podatke na hrpu, zaključili da se iskustva otmica zbivaju u paralelnom svijetu ili bar malčice odmaknutom od našeg.  Da su više nalik šamanskim iskustvima nego pravim otmicama. Drugim riječima, ljudi ne umišljaju, sve im se to zaista događa, ali pomalo s onu stranu.

I dok su, kako kaže psihijatar John Mack, u zapadnoj znanosti šamanska iskustva smatrana tek subjektivnim doživljem, nečim što zapravo nije stvarno nego neka vrsta halucinacije, jer – osim priča – šaman nikad ne bi ništa donio „s druge strane“, kod iskustava otmica prvi put se događa da taj svijet, u kojem se zbiavju ta neobična iskustva za koja se ne može jasno reći jesu li subjektivna ili objektivna,  ostavlja fizički trag u našem svijetu – poput ožiljaka, usadaka ili pak naopakom okrenutih pidžama. Znači , ona se STVARNO događaju. Ali opet – par sivih bića koji noću uđu sobu, paraliziraju i oduzmu volju svim prisutnima i onda osobu odlebde kroz zid van pa u svemirski brod – to je zaista malo previše za nas , zar ne? A i za one kojima se to događa.

Najuporniji i najtemeljitiji istraživači NLO-a davno su došli do zaključka da nam za NLO-e možda nije dovoljna naša percepcija svemira iz Zvjezdanih staza, u kojoj se mora letjeti od planeta do planeta koz svemir da bi se susrelo s drugim bićima.  Francuski astrofizičar Jacques Vallée u knjizi „Passport to Magonia: From Folklore to Flying Saucers” („Pasoš za Magoniju: od folklora do letećih tanjura“) davno je iznio tezu da su suvremeni „izvanzemljani“ možda ono isti što su u prošlosti bili vile, vilenjaci, ili patuljci.

Pomalo je to na tragu crtici iz 1907. godine, kad je  pjesnik William Yeats  potaknuo  na istraživanje antropologa Evansa-Wentza s kalifornijskog sveučilišta da se zaputi na dvogodišnje putovanje po Irskoj, Škotskoj, Wallesu i Cornwalu, kako bi razgovarao s ljudima koji su se susreli s vilenjacima, vilama, patuljcima i slično. Yeats je Evansu rekao da susreti s vilama i vilenjacima postaju sve rjeđi kako vrijednosti 20. stoljeća zamjenjuju stara vjerovanja te da ih je potrebno dokumentirati pre nego ta tradicija potpuno nestane. Možda su ljudi tada u polumračnim šumama i sunčanim livadama zaista  bili svjedoci pojavljivanju čudesnih stvorenja i možda su mogli spaziti patuljke kako se skrivaju iz korijena stabla ili vile koje plešu po livadi?  To je bilo zato jer su znali da postoje. Danas znamo da ne postoje, pa ih ne vidimo.

Tako opisan svijet je svijet povratne sprege u kojem svijest (što god ona bila) ima dominantnu ulogu, u sebi krijući vrata u druge svjetove, a izraz Davida Iceka  „zatvor pet osjetila“ odista dobro opisuje naše sadašnje stanje. Slučaj koji ću kasnije spomenuti ukazati (vezan uz konzumaciju nekih gljiva) 1960-tih godina nije bio usamljen. Mnogi su hipici pokušali učiniti isto što i šamani – gljivama  otvoriti ‘vrata percepcije’, što je – kao što je općepoznato – naslov knjige po kojoj su The Doors sebe nazvali.

Pitanje svijesti općenito je tek dodirnuto područje. Jedan od onih koji ga istražuju je Institut za noetiku, koji je osnovao Edgar Mitchell, astrofizičar i bivši astronaut te šesti čovjek koji je hodao po Mjesecu . On se ne slaže (kao što je objasnio u intervjuu u emisiji Na rubu znanosti) s „idealističkim filozofskim shvaćanjem“ da je svijest temelj svega: „Na temelju svog rada u kvantnoj fizici u posljednjih desetak godina, mislim da ako uzmemo u obzir kvantno sprezanje čestica, koje danas dobro razumijemo, dakle kvantno sprezanje čestica u nelokalnom smislu toga sprezanja, mogu to definirati, zapravo mogu postulirati da je to temeljni stupanj svjesnosti u prirodi. Drugim riječima, čestice koje se sprežu, bez obzira na to gdje se nalazile u svemiru u odnosu jedne naprama drugoj, trenutačno su svjesne da se nešto događa onoj drugoj.  One reagiraju na to. Ako to definiramo kao svjesnost, to je najtemeljniji aspekt onoga što zovemo svijest.“

Znanost je naša suvremena tehnika kojom potvrđujemo našu percepciju i ono što smatramo istinitim. Ali već 400 godina, od vremena Newtona i Descartesa, znanstvena zajednica pomalo izbjegava neuhvatljivu temu svijesti jer je uvjerena da to spada u teologiju, a ne u znanost. Tek su neki, u današnje vrijeme, počeli preispitivati zastarjele ideje i pokušati razumjeti svijest iz perspektive znanosti.  Sigurno jest: s ubacivanjem svijesti u jednadžbu više apsolutno ništa neće biti kao prije.

U posljednjih desetak godina dr. Schempp iz Njemačke otkrio je tzv. kvantni hologram – nelokalnu kvantnu strukturu. Schempp je otkrio da sve emisije (kao grupa) iz nekog predmeta, bez obzira radi li se o ljudskom tijelu ili zgradi, nose informacije o tome fizičkom tijelu. Te informacije zove kvantni hologram. Nije lokalan, kao i ostali kvantni fenomeni, i prenosi informacije nelokalno, pa se može reći da se prenosi poljem energije nulte točke. Mitchell je dodao da dokazi upućuju da je to temelj naše percepcije i podsjetio na izreku da je intuicija naše šesto osjetilo, ali ako su ovi podaci točni, onda je intuicija naše prvo osjetilo jer se temelji na kvantnim informacijama koje su postojale puno prije nego što su nastali naši osjetilni mehanizmi. I evo nas opet pred ‘vratima percepcije’. Zatvorenima, jer smo naučeni da ne izlazimo iz ‘zatvora pet osjetila’. Za to očito treba….napraviti nešto sa sviješću.

Dakle kvantni hologram, čini se, služi kao prijenosnik informacija, može se naći posvuda a, kako je Mitchell objasnio, temelji se na fenomenu emisije i apsorpcije na kvantnoj razini prirode. Najvažnije jest: čini se da je to mehanizam pomoću kojeg priroda uči. Razmjena informacija između materijalnog objekta i njegova okoliša dokazuje da je evolucija sustav koji uči, a ne da se nasumično razvija. Taj pristup daje sasvim novi pogled na biologiju i evoluciju u kakvu se danas s takvom sigurnošću vjeruje usprkos svi njenim rupama , ali vjerojatno će proći nekoliko desetljeća prije se to zbilja shvati, ako su Institut za noetičke znanosti i drugi istraživači na pravom tragu.

Zapravo je riječ o neatraktivnom, ali izuzetno važnom izrazu: povratna sprega. Dobivanje kvantne rezonancije jednako je situaciji kada se trzne jedna violinsku žicu u prostoriji, a zvuk iz slično ugođene violinske žice odjekuje na drugoj strani prostorije. Kvantna rezonancija daje nam osjećaj međusobne povezanosti i čini se da je odgovorna za sve fenomene poput gledanja na daljinu i drugih izvanosjetilnih pokusa, a nalazi se u temelju naših najosnovnijih perceptivnih mehanizama, tj. svih naših osjetilnih mehanizama. Možda je to naslućivao pjesnik William Yeats, promatrajući kako je ljudska svijest 1907. postajala sve usklađenija s tehno-svijetom, a sve manje usklađena sa svijetom duhova šuma, rijeka i planina. Možda više  nije rezonirala s njim, pa su patuljci i vile – ‘nestali’.

Mitchell smatra da se veći dio tzv. mističnih iskustava može objasniti kvantnim principima i da su drevni istraživači to dobro pretpostavili, ali zapravo nisu znali što se događa. Budući da se proučavanje svijesti sve više prihvaća u fizikalnim znanostima, kao i činjenica da se kvantni principi mogu primijeniti i na biologiju, Mitchell smatra da ćemo otkriti fantastične nove stvari o nama samima.

Evo sad zanimljivog  slučaja o kojem sam pročitao u Marrsovoj knjizi „Alien Agenda“. Riječ je o istraživaču i kalifornijskom umjetniku Jeffersonu R. Weekleyu, koji je 1992. prijavio ugodnu posjetu bića nezemaljskih bića kao rezultat psihodeličnog eksperimenta. Iako je priznao da se upoteba moćnih psihodelika može uzeti i kao glavni razlog da se njegova priča  smatra tek halucinacijom izazvanom drogom, zanimljivo je zabilježiti sličnost te priče s drugim pričama o posjetima nezemaljskih bića (ako su nezemeljske) tijekom iskustava otmica.

Tri mjeseca nakon što je  konzumirao gljivu koja ja sadržavala psilocibin, Weekley je rekao da se probudio usred noći i otkrio da tri male figure stoje kraj njegovog kreveta. „Bili su bijeli s malim i krhkim tijelima, velikim trokutastim glavama i velikim  svijetlim crnim očima“, rekao je Weekley. „Obuzeo me strah. Osjećao sam se bespomoćno. Bića su samo stajala i buljila u mene. Zaista su bili tamo! Odašiljali su osjećaj iznenađenja i znatiželje. Onda sam nekako znao da nisu oni došli do mene nego da sam ja nekako ušao u njihov svijet. Odlučio sam se ponašati kao da imam lucidni san i zaželio sam da se ‘probudim’. Mogao sam osjetiti osjećaj zbunjenosti koji je dolazio od ta tri bića dok su uzmicali od mene. Vratio sam se u normalno stanje svijesti i pogledao okoloo. Sad je soba bila prazna“.

Weekley je rekao  da ga je ovo i druga iskustva usmjerilo da se  zainteresira za literaturu o NLO-ima, zato jer je opis popularnih „sivih“ bio vrlo sličan malim bićima koja je vidio u svom domu. No, dodao je: „Ti mali ljudi  su bili znatiželjna i zaigrana bića koja su više bila nalik patuljcima nego nezemaljskim znanstvenicima koji rade zastrašujuće genetske eksperimente na osoboma protiv njihove volje.“ Rekao je i: „Znao sam da ta bića nisu s nekog drugog planeta. Ona postoje u svijetu odmah do naših vrata i čekaju da mi prođemo“. Kako je to nekako zaključio, stavivši sve podatke na hrpu,  i Jacques Vallee.

A neki drugi su to i doživjeli. Najdokumentiranije spoznaje o nevjerojatnim mogućnostima svijesti i čudnovatoj prirodi svijesti i svijeta stižu iz istraživanja ‘gledanja da daljinu’ (remote viewing). I istraživanja ‘gledanjem na daljinu’.

Izvor: radioliberum.com

Jezivo je da ne može biti jezivije. Ali se zbiva pred našim očima. Naš planet je, očigledno, napadnut. Svatko tko je makar napola osviješten može vidjeti da današnji svijet srlja u katastrofu, iako za to, u biti, nema razloga. Naši resursi su bogati, a golema većina ljudi na Zemlji su pojedinci puni ljubavi, etičnosti i dobrih namjera.

Međutim, posve je očito da su vlastodršci i oni koji imaju ekonomsku moć pravi manijakalni psihopati koji neprestance pronalaze nove načine iskorištavanja i izrabljivanja čovječanstva i njegova prelijepog doma pod nazivom Zemlja ili Tera.

Kao u izrazu terraforming (engl. otprilike: „namjerno preoblikovanje Zemlje”). No, o tome nešto kasnije.

Kako god uzmete – politički, ekonomski, društveno – čini se da nas doslovno napada nešto strano našem svijetu i da nas netko sustavno zlostavlja, razdvaja i uništava.

Pogledajte samo nuklearnu noćnu moru koju nitko ne primjećuje. Nuklearno zračenje sada je službeno nadmašilo sva mjerenja! Čak i da nema neprestanog i smrtonosnog zračenja iz Fukushime, na ovom ludom planetu čovječanstvo je ozračivano na sve moguće načine. Ozračeni smo sa svih strana. Tako imamo: desetljećima provođenja testiranja nuklearnih bombi, radijacijske pljuskove iz Fukushime, kontrolne točke TSA (američke Uprave za sigurnost robe i putnika), liječničke ordinacije, ozračenu hranu, osiromašeni uran korišten u ratnoj menažeriji te u raznim industrijskim pogonima, cureće nuklearne reaktore… Jedno gore od drugoga.

A gdje su tek elektromagnetsko zračenje koje prži svakoga u blizini antena mobitela ili GWEN tornjeva, držanje mobitela uz uho, pametna električna brojila (smart meters), življenje u elektromagnetskom smogu ukrštenih strujnih vodova i, povrh svega toga, bežični uređaji (wi-fi).

A to je samo ono za što znamo.

Što, pak, ne obuhvaća chemtraile i druge sulude geoinženjerske ‘eksperimente’, izrežirane mega-naftne katastrofe i toksifikaciju naših vodenih površina na razne načine, npr. putem hidrauličkog frakturiranja tla (fracking) da bi se dobio plin, da ne govorimo o besmislenim ratovima koji se vode širom svijeta, itd.
Sve se otelo kontroli, ali sve to ima i svoj izvor.

Zašto to rade?

Da smanje broj stanovništva? Promijene našu genetsku strukturu? Stvore izmijenjenu ljudsku rasu sposobnu samo za obavljanje služavničkih zadataka kako bi se udovoljilo rasi gospodara oslobođenoj ili zaštićenoj od tih mutacijskih utjecaja na namjerno izmijenjenom planetu?

Znam, prilično jezive pretpostavke. Ali i vrlo moguće.

Depopulacija je izraz iz svakodnevnog rječnika Elita. Mi smo pošast koju treba istrijebiti, za što samo čekaju pravi trenutak. I to je sve. A oni kojima će biti ‘dopušteno’ da prežive ili će biti ‘modificirani’ kako bi preživjeli, tobože će im služiti svojevoljno i radosno.

Konačna predaja bit će podvrgavanje čipiranju. To je posljednja slamka koja će slomiti kičmu slobode svih koji tome podlegnu.

KAKO je to moguće!?

Osobno sam skloniji razmišljati o tome kako takve stvari mogu biti istinite, a ne o tome kako NISU moguće. Ako govorimo o čudnovatosti, ne moramo gledati izvan našeg sadašnjeg svijeta. Bit će dovoljno bolje pogledati što nam je neposredno pred očima.

Namjerno preoblikovanje Zemlje i plan depopulacije

U osnovi, to je u srži onoga čemu svjedočimo u današnjem svijetu. Ova transformacija odvija se stoljećima: ‘stado’ se drogira, modificira i prorjeđuje kako bi se njime lakše upravljalo dok nadobudni Vladari pokušavaju stvoriti svoj savršeni, prosvijetljeni utopijski svijet… s nama kao njihovim robovima.
U njihovom ratu kojim žele promijeniti te upravljati čovječanstvom i našim okolišem sada svjedočimo posve novoj, izvanorvelovskoj fazi.

Ako slijedite trendove i društvene koncepte koji su se pojavili posljednjih nekoliko godina, razabire se jedan ubrzani obrazac. Dok se naše nebo zaprašuje kemikalijama koje u cijelom svijetu stvaraju gustu, metaličnu izmaglicu – blokirajući Sunce i trujući stanovništvo, biljke, životinje, vodu i tlo za buduće generacije – naš prehrambeni lanac također se genetski modificira, i to tako bezobzirno i žestoko, uz nehajan blagoslov države, da vam se od toga zavrti u glavi.

Povrh svega toga, dok se sve više kemijskih otrova ubacuje u našu hranu i vodu, stanovništvo se podvrgava cjepivima i farmaceutskim proizvodima kako bi se dodatno promijenili prirodni ustroj i ponašanje. Mediji i znanost nagovaraju nas da ‘prigrlimo’ nove, eksponencijalno sve brojnije tehnološke promjene i da naposljetku doslovno prihvatimo čipove u vlastitom tijelu, čija je prava svrha društvena i ekonomska kontrola. Ako bolje pogledate vidjet ćete navalu propagande koja nas potiče da postanemo ‘transljudi’, što je koncept (‘transhumanizam’) koji je uvelike promican u glazbenoj industriji i Hollywoodu.

Ova bitka za Zemlju i očigledno pripremanje tajnih sila za ostvarenje njihovih ezoterijskih planova i ciljeva odvija se milenijima. Pogledajmo malo dublje nekoliko aspekata ove bitke za prevlast od strane generacija tiranskih vlastodržaca.

Rat na Terri? Itekako

Jasno je da iluminatska elita i njihovi slugani žele podjarmiti sve narode na Zemlji, u velikoj kulminaciji višemilenijskog planiranja, manipulacije i opakog društvenog inženjeringa. Kao što znamo, pravu istinu zakopali su, iskrivili i preinačili ne samo pobjednici nego i Vladari iz sjene koji se do dan-danas poigravaju s obje strane u svim sukobima.

No, na naš planet nadire bujica rastućeg osvještavanja, a rezultat toga je da već neko vrijeme na vidjelo izlaze ključne činjenice. Njihovi nekoć tajni (ili okultni) planovi i metode bivaju razotkriveni i iznijeti na svjetlo dana, da ih svi vide.
To se naziva ‘buđenjem’. I to je nešto čega se oni boje.

Psiho-socijalna kontrola – hegelovska dijalektika Iluminata

Važno je razumjeti na koji način uspijevaju potlačiti čitave narode i stanovništvo. Ovo je očito kompleksna tema jer se služe mnogim metodama, uključujući strah, zastrašivanje, bezočne izmišljotine, lažne pretpostavke pa čak i vradžbine i tehnike doslovne kontrole uma, uz tehnologije omamljivanja stanovništva medikamentima i modificiranom hranom. Mi nemoćno gledamo uspon i pad vladajućih struktura, manipuliranje tržištima u korist pohlepnih iluminatskih despota, a društvo biva razarano tako što ga mediji neprestano bombardiraju golemim količinama zatupljujućeg hedonističkog smeća.

• Nasilje, seks i buntovništvo se osuđuju, a s druge strane se žestoko promiču i populariziraju.
• U ime takozvane slobode, ograničenjima proizašlim iz političke korektnosti i lažne zabrinutosti za ‘sigurnost’ stavljaju se okovi na noge svih slojeva stanovništva koji ih rado prihvaćaju, suočeni s lažnim prijetnjama izvana (poput ‘terorizma’).
• Tobožnji predstavnici naroda – političari – iznose fantastična obećanja, nakon čega redovito čine upravo suprotno.
• Religije uvelike manipuliraju i lako utječu na goleme mase nesigurnih ljudi, pokorne autoritarnoj hijerarhiji koja im zapovijeda da moraju voljeti Boga koji će ih poslati u pakao usude li se izaći iz zadanih okvira.
• Zlostavljanje djece se osuđuje, a zna se da je rašireno i nekažnjeno među pripadnicima elite i redovničkih redova.
• itd!…

Dobrodošli u Distopiju

Svatko tko obraća pozornost na svijet oko sebe može vidjeti da nas udaraju sa svih strana. I to namjerno… Tako nas guraju na željeno mjesto, služeći se takozvanom hegelovskom dijalektikom. Jednostavnim, praktičnim rječnikom, David Icke objašnjava hegelovsku dijalektiku kao „problem-reakciju-rješenje”.

Drugi primjer: Okoliš je pod smišljenim udarom, dok ‘oni’ hine da se bore za njegovo očuvanje.

Pogledajte samo namjerno trovanje naše atmosfere chemtrailima, zagađivačima i nepotrebnim korištenjem fosilnih goriva, dok nas licemjerni pripadnici elita i lovci na krupnu divljač, iz raskošnog Sierra Cluba, osuđuju što vozimo automobile ili što izdišemo ugljični dioksid. Recite mi da to nije bezumlje.
Zatim imamo ‘tretiranje’ naše pitke vode fluorom, klorom, raznim metalima i drugim aditivima, a istovremeno smo podvrgnuti oštrim kritikama jer dovodimo u sumnju takvo postupanje vlastodržaca i njihovu božansku mudrost.
Pogledajte ograničenja nametnuta na prirodne lijekove i dodatke prehrani, dok oni reklamiraju opasne farmaceutske proizvode i zarađuju milijarde dolara.
I ono što je možda najstrašnije: genetska modifikacija samih namirnica koje unosimo u tijelo da bismo se održali na životu, dok oni stavljaju izvan zakona domaće vrtlarstvo, sjemenje i male farme!! To je doista teško svjesno probaviti, da tako kažemo…

A cijelo to vrijeme oni imaju odabrane, posebne organske farme na kojima uzgajaju hranu za sebe.

Prava istina – Svijet ne mora biti kakav je sada

Kada bi pripadajućim stanovnicima Zemlje bilo omogućeno da slijede prirodne i svjesne zakone univerzalnog tvorca imali bismo obilje hrane, besplatnu energiju, razuman i obziran javni diskurs i veselu interakciju te intuitivnu svjesnost gdje bismo se prirodno ravnali prema zakonima svemira koji osnažuju energiju… slično metalnim strugotinama koje se pravilno raspoređuju i bivaju nabijene prirodnom magnetskom energijom.

No, ono što je najgore za vladare i vladajuće strukture, mi bismo bili osnaženi, a oni bi izgubili posao – i više ne bi mogli isisavati našu energiju i životne sile poput vampira, što i jesu.

Ali, tko stoji iza Iluminata? Kakav je stvarni plan?

Istraživači već dugo vremena kopaju, slijede tragove, povezuju točkice, nagađaju i formuliraju pretpostavke. Istina ima prirođenu moć i vrijednost, mnogo snažniju od suprotstavljenog čarobnjaštva koje sve pokušava zgrabiti samo za sebe.

No, istina izlazi na vidjelo!

Tko zna, možda se radi o nekoj izvanzemaljskoj rasi transdimenzionalnih bića ili demonski opsjednutih opakih sotonista koji izvršavaju zapovijedi svojih gospodara. Moguće je i jedno i drugo. Ali, da vam ne bih davao pogrešne opcije glede rješenja ove zagonetke, zašto to sami ne dokučite?

Neka ozbiljna pitanja

Postoji li ovdje neka zavjera ili skrivena namjera moćnih entiteta, ili je sve to puka slučajnost i konvergencija uglavnom nasumičnog i nehotičnog razvoja utjecaja i događaja? Bi li se moćni ljudi doista sastajali i planirali ili „kovali zavjeru” za ostvarenje vlastite sebične elitističke agende i zamisli o utopiji koja se možda neće sviđati svjetskom stanovništvu? Nalaze li se možda pod snažnim utjecajem ili pod kontrolom moćnih izvanzemaljskih, transdimenzionalnih ili spiritualnih entiteta koji pokušavaju provesti neki ezoterijski plan kako bi stvorili dom za svoju vrstu?

Ha, tko će ga znati. Ali, drevne predaje nekoliko kultura opetovano iznose istu priču o pradavnoj invaziji Zemlje od strane neke druge vrste koja se sparivala s ranim hominidima kako bi stvorila ono što danas znamo pod nazivom Homo sapiens. Kako ćemo se time pozabaviti? Oslanjajući se ponovno na religijske mitove i držeći sve to na sigurnoj udaljenosti, uz pomoć hijerarhijskog lupetanja?

Vrijeme je da se osvijestimo. Ako uistinu vjerujemo da smo svi mi svijest te, u biti, dijelovi jednog beskrajnog svemira, možda bi bilo bolje da počnemo osluškivati vlastito srce, da počnemo propitkivati „partijske linije” (uvriježene koncepte) i da sami počnemo ozbiljno istraživati stvari.

Jer mi smo napadnuti.

Zaključak

Zemlja i čovječanstvo nesumnjivo su u procesu transformiranja, a to nije slučajno i definitivno se ne događa uz naš pristanak. Ali se događa zbog naše neupućenosti i neznanja. Ako doista znamo da vladari ovog svijeta provode neki gadan plan – a samo lud čovjek u to ne vjeruje – tada je naša zadaća vidjeti kakav je to plan i potruditi se raskrinkati ga i zaustaviti. Možda je najbolji način nesuradnja s vlastima i davanje vlastitog doprinosa u energičnom buđenju ljudi.
Ne polako već brzo, Zemlju se pretvara u nešto drugo negoli je ona po svojoj prirodi. Po svemu sudeći, ideja je sljedeća: oni koji prežive te izmanipulirane promjene bit će tim podrške ovim bezdušnim transdimenzionalnim vladarima koji lijepo mogu opstajati u atmosferi koju nastoje stvoriti. Ustvari, takva će atmosfera vjerojatno podržavati njihov životni oblik bolje negoli to čini sadašnja prirodna Zemlja.

Prilično znanstveno-fantastično?

Zapravo i nije, niti je daleko od mnogih religijskih učenja. Problem je u tome što manipulirane religije drže mase zakačene uz vrlo usku, maglovitu priču, i posve ovisne o samozvanoj hijerarhiji dok čekaju na konjicu da ih spasi. Iako je nedvojbeno da je u religijska učenja uneseno mnogo istine, vjerske paradigme su vrlo kontrolirane, ograničavajuće i obeshrabrujuće. U međuvremenu, vladari nekažnjeno ubijaju.

Kako god na to gledali, ljudski rod je napadnut, a napadači pucaju iz svih oružja. Što više ljudi prozre tu gnusnu zavjeru – bez obzira na koji je način prepoznali – i sukladno tome poduzmu svjesne korake da to spriječe, to će napadači imati manje snage da svoje nakane provedu u djelo.

A s pojavom ove vibracijske promjene ka sve većoj svjesnosti, poput izlaska sunca nakon tamne noći, mračnim sjenama neće preostati drugo nego da nestanu.

Do tada moramo zapaliti što više baklji možemo!

S ljubavlju, Zen

Autor: Zen Gardner
www.zengardner.com

Izvor: svjetlost-online

Svaki atom u svemiru je međusobno povezan. Vrijeme i udaljenost ne znače ništa u razmjeni energije ili informacije između bilo koje točke u svemiru (pa i u samom čovjeku). Vakum koji ‘popunjava’ 99.99% prostora u svemiru, u čovjeku, pa i samom atomu je polje beskonačne energije i potencijala iz kojega se manifestiraju sve pojave u svemiru kao savršena kreacija s točno određenim redom i svrhom. Čovjek i ova fizička realnost je samo jedna od tih savršenih kreacija. Posljedica toga je:

• Svaki događaj u svemiru utječe na sve u svemiru i to instantno. Klasična fizika se temelji na pogrešnoj pretpostavci da točka u prostoru ne može utjecati na drugu točku nakon određene udaljenosti. ‘Lokalnost’ događaja ne postoji, tj. govorimo o ‘nelokalnosti’ kao temelju svemira i svega oko nas.
• Čovjek može mislima i osjećajima utjecati i mijenjati fizički svijet (onaj koji percipiramo s svojim osjetilima). To je sasvim jasno, ako promatramo na ljudsku misao ili emociju kao kreaciju koja izaziva ‘događaje’ koje mogu utjecati na svaki atom u svemiru i slagati novi poredak atoma, novu pojavu, novu stvarnost.
• Svaka nova kreacija u svemiru i svaka pojava se kreira sljedeći samo jedan univerzalni princip, a to je sveta geometrija. Stoga svaki dio svemira sadrži iste građevne blokove, koji se mogu prepoznati kroz geometrijske likove (Platonove solide) uz poštovanje zlatnog reza (phi omjera 1.618). Ta sveta geometrija određuje izgled i raspored kristalinske rešetke u kristalu, raspored atoma u molekuli, fizičku građu čovjeka, izgled cvijeta, fizionomiju cijele galaksije. Iz ovoga slijedi da kaos ne postoji. Postoji samo savršeni red. Što je poredak stvari savršeniji to neukom promatraču izgleda kao veći kaos.
• Svaki dio svemira sadrži informaciju o cijelom svemiru, svaka stanica ljudskog tijela sadrži sve informacije i sve moguće znanje svemira. Ovo opet proizlazi iz instantne i potpune razmjene informacija između svakog djelića, svake čestice u svemiru te istih građevnih sveto-geometrijskih blokova od kojih je sve sastavljeno. Govorimo o fraktalnoj prirodi svemira (mikrokozmos odražava makrokozmos i obratno) ili holografskom svemiru (iz svakog djelića svemira se može rekonstruirati čitava slika svemira).

Piše: mandrilo.com

Sve ove izrečene tvrdnje nisu ništa novo, svima su poznate i prihvatljive i to možda više prihvatljive iz aspekta duhovnosti jer sve ove tvrdnje nedvosmisleno upućuju, dapače vrištu staru duhovnu poruku koja se može naći u bilo kojem duhovnom tekstu svake civilizacije, a to je da smo svi JEDNO!

Međutim, kako živimo u svijetu u kojem je dominantna lijeva polutka mozga koja voli logično rasuđivati, ali nažalost na potpuno pogrešnom znanju koje nam se namjerno usađuje od rođenja, tvrdnja da smo svi mi jedno pod naletom pogrešnog zaključivanja temeljenog na krivim podacima lako pada u zaborav otuđenosti, odvojenosti, tzv. pragmatizma, utrke za uspjehom u društvu lažnih vrijednosti.

Ovim tekstom ću probati približiti toj našoj lijevoj polutci mozga da je tvrdnja da smo svi mi JEDNO istinita, logična i jedina moguća, a kao takva nije plod sanjarenja, pustih želja i nada, već posljedica same strukture svemira u kojem živimo. Kvantna fizika se već približila ovoj istini kad je otkrila tzv. nelokalnost događaja u svojim eksperimentima kad fotoni udaljeni 7 milja imaju instantnu komunikaciju i interakciju. Biologija se ovoj istini približila identifikacijom DNK-a kao skalarne antene sposobne za instantnu komunikaciju. Brzina svjetlosti kao najveća moguća brzina u svemiru je stvar prošlosti.

Činjenica je da sva znanja iz svih područja znanosti (biologije, fizike, kemije, geometrije) i duhovnosti se međusobno prožimaju i tek zajedno mogu dati potpune odgovore na vječna pitanja o pravoj prirodi svemira i čovjeka. S druge strane kao što je i sama priroda svemira holografska, tako je i znanje holografsko, odnosno bilo kojim putem da pođemo (npr. iz područja fizičkih pojmova kao što su kvantni potencijali ili skalarni valovi) uvijek ćemo doći do točke kad to znanje iz tog specifičnog područja možemo translatirati ili uočiti sličnosti ili nadopuniti znanjima iz drugih polja.

To je u biti jedna veličanstvena i uzbudljiva priča o nama, ljudima i ovom dijelu svemira gdje živimo ispričana mnogim jezicima: fizičar će koristiti pojmove kao što su skalarni valovi, biolog će se služiti s pojmovima kao što su geni i DNK, duhovnjak će koristiti pojam duše. Stoga idemo povezati sve te male djeliće znanja, naizgled nepovezive, te iz tog prividnog kaosa napraviti jasnu sliku i otkriti savršeni red.

Gregg Barden – Razumijevanje polja srca

Kratak uvod u ovaj članak: intervju s Gregg Bardenom:
.

Kada se od znanosti pokušava napraviti religija, tada se govori o zakonima prirode. Ne postoji takva stvar kao što je zakon prirode, nikad ga nije bilo, nikada ga neće ni biti. Priroda vam omogućava da uradite što god zamislite, ako ste dovoljno pametni da shvatite kako. Ništa nije zabranjeno nikakvim uklesanim zakonicima u kamenu. Fizika kao znanost daje generalni opis pojedinih prirodnih pojava, ali uvijek pod određenim pretpostavkama, stoga su svi ‘zakoni’ današnje fizike dobri ako se držimo predefiniranih pretpostavki, odnosno ako se držimo postavljenih granica, a to nije ništa drugo nego crkvena dogma.

Tom Bearden

Redukcija znanja = današnja znanost

Fizika je znanost koja pokušava naći zakonitosti u prirodnim fenomenima. Međutim, čak i danas u doba ‘tehnoloških čuda’ fizičari se i dalje muče da opišu sve prirodne zakonitosti s jednom jasnom definicijom, stoga danas imamo opću i specijalnu teoriju relativnosti, klasičnu elektrodinamiku i kvantnu mehaniku kao glavne grane fizike koje se u nekim važnim stvarima uopće ne mogu ‘složiti’. Kako bi uspjeli ‘ugurati’ rezultate dobivene eksperimentima u svoje formule i zakone, fizičari često pribjegavaju redukcionizmu tako da sve ono što im ‘smeta’ pri definiciji formule strpaju u neku konstantu ili jednostavno izbace iz modela tako da reduciraju uvjete pod kojima je taj ‘zakon’ održiv.

Stoga možemo reći da je današnja fizika redukcionističke prirode i da su sve formule i zakonitosti koje se danas nameću kao crkvene dogme u biti samo dobar pokušaj, najbliža aproksimacija opisa prirodnih fenomena, a često daju samo polovičnu definiciju onog što se stvarno zbiva oko nas. Ovakva situacija nije slučajna, već je plod strogo usmjerenog obrazovanja i sistema nagrada i financiranja s jasnim ciljem da se ljudskom rodu uskrate prava tehnološka dostignuća koja bi bila moguća kad bi se znanstvenici raznih disciplina ‘pustili s lanca’, povezali razne djeliće informacije iz biologije čovjeka, povijesti, informatike i same fizike u jednu multidisciplinarnu cjelinu čiji bi rezultat bila slobodna i besplatna energija za cijeli planet (Tesla je s svojim Wardenclyffe tornjem iz 1917.g već bio na pola puta s ovim projektom), kad bi antigravitacione letjelice bila normalna stvar, a sam pojam bolesti i trošenja nafte i ostalih minerala za pokretanje civilizacije neki anarhizam iz prošlog vijeka.

Prava priroda elektromagnetizma – Maxwellovi stojni skalarni valovi

Temelj klasične elektrodinamike, klasične optike i električnih krugova su Maxwellove jednadžbe. James Clerk Maxwell (1831.g. – 1879.g.) je definirao svoje jednadžbe koristeći Hamiltonove kvarternione (quarternions). William Rowan Hamilton (1805.g. – 1865.g.) je bio fizičar koji je smatrao da su sve fundamentalne fizičke veličine proizvoljne, odnosno da ih je čovjek sam definirao i da se kao takve mogu zamijeniti jednom jedinom jedinicom i to jedinicom vremena. Njegovi kvarternioni su upravo matematička formulacija strukture vremena koju je Maxwell koristio u svojim originalnim jednažbama za opis elektromagnetizma.

Međutim, zbog kompleksnosti računanja s kvarternionima, ali i zbog drugih razloga (namjerno zatiranje prave prirode stvari), Oliver Heaviside (1850.g. – 1925.g.) i Heinrich Hertz (1857.g. – 1894.g.) su reducirali Maxwelove jednadžbe na vektorske formulacije koje se danas uče u elektrotehničkim školama pod pogrešnim nazivom Maxwelova teorija, a kojima su jednostavno ‘izbacili iz igre’ više značajnih komponenti elektromagnetskog polja koje su te jednadžbe definirale, a koje se danas često nazivaju skalarnim valovima.

U Maxwellovoj originalnoj kvarternionskoj teoriji, skalarna komponenta često ostaje onda kad je direkciona komponenta EM polja jednaka nuli. Odnosno kada se dva elektromagnetska vala jednake amplitude ponište (u protufazi su). E.T. Whittaker je 1903.g. razradio skalarnu teoriju na osnovu originalnih Maxwellovih jednažbi. Whittaker je predložio da vektor EM polja može biti predstavljen kao interferencija skalarnih stojnih valova, te obratno, da se EM polje može iskoristiti za generiranje stojnog skalarnog vala. Te je pokazao kako se EM energija vala može pretvoriti u elektrogravitacionu silu. Da njegove postavke imaju temelja, dokazali su u kvantnoj mehanici s tzv. Aharonov/Bohm efektom, 55 godina kasnije, te u praksi izumitelji kao što je Kanađanin Hutchison (Hutchison efekt) i Floyd Sweet koji su s svojim napravama mogli ostvariti antigravitaciju.

Može se zaključiti da je elektromagnetsko polje samo jedan oblik energije koje naši instrumenti mogu očitati i izmjeriti kao posebno električno i posebno magnetsko polje. Druga strana lica elektromagnetskog polja je suptilna  energija u obliku skalarnih valova koju ne možemo očitati klasičnim instrumentima, stoga nam ona ostaje ‘skrivena’. Gledajući kroz prizmu dualizma i ying-yang principa ili čak samo trećeg Newtonova zakona akcije i reakcije, sasvim je logično da ako postoji pojava kao:

• električna struja koja grije vodove, da mora postojati i tzv. radiantna energija koja hladi električne vodove,
• ako postoji fisija, mora biti i fuzije,
• ako ima eksplozije, ima i implozije,
• ako postoji centripetalna sila, da postoji centrifugalna sila,

te ako postoji elektromagnetsko polje koje po svojoj prirodi odgovara zagrijavanju (vodova, tkiva), fisiji, ekspanziji, kretanju fotona, gravitaciji, koja ima maksimalnu brzinu kretanja jednaku brzini svjetlosti da s druge strane ‘medalje’ postoji sila ili energija koja je po svojoj prirodi:

• vrši hlađenje umjesto zagrijavanja,
• vrši fuziju,
• zaslužna je za antigravitacioni efekt,
• mnogo se brže propagira od svjetlosti (instantna je u svim točkama opservacije, pa je i sam pojam brzine i vremena nepotreban),
• njeno prisustvo se ne može odrediti kretanjem mase (fotona), već se manifestira stojnim valovima u vakumu koji se danas ne mogu detektirati instrumentima klasične ‘moderne’ znanosti.

Pošto klasična fizika odbija razmatrati i dublje analizirati i kvantificirati ovakav suptilni oblik energije, razni izumitelji (Tesla, Reich) je nazivaju svojim terminima i opisima stoga je sasvim logično pretpostaviti da je energija jedna i jedina pojava, a elektromagnetizam, gravitacija, Teslini valovi, skalarni valovi, orgonska energija, su samo razna lica te pojave.

Reference:

Tom Bearden

Kvantna mehanika i djelovanje na daljinu

Aspect eksperiment

1982.g. Alain Aspect i njegovi kolege uspješno izvode eksperiment u Parizu. Eksperiment je bio monumentalan događaj u povijesti znanosti jer implikacije imaju potencijal da uzdrmaju same temelje fizike i znanosti općenito, ali nažalost, upravo možda radi ovoga razloga, ovaj eksperiment je bio ignoriran i relativno slabo poznat široj javnosti.

Aspect i njegov tim su našli da pod određenim okolnostima, subatomske čestice kao što su elektroni i fotoni, mogu instantno međusobno komunicirati bez obzira na udaljenost koja ih dijeli, bila ona 20 metara ili 20 milijardi milja. Na neki način svaka čestica uvijek nekako zna što ona druga radi. Ovo naravno krši najveću brzinu svemira, brzinu svjetlosti. Isto tako pokazuje da svemir ima međupovezanost koja se ne može objasniti u kontekstu tradicionalne fizike. Najvažnije svojstvo ovog eksperimenta je da su direktno detektirali nelokalnost. Ono što je otkriveno kao temeljna istina o svemiru je da postoje korelacije koje se odvijaju instantno bez obzira na udaljenost između objekata.

Nelokalnost

Posljedice rezultata Aspect eksperimenta koji dokazuje nelokalnost bi zahtijevalo restrukturiranje našeg razumijevanja stvarnosti iz perspektive kvantne mehanike. Zašto? Zato jer klasična fizika i velika većina kvantne teorije tvrdi da je fizička realnost lokalna – točka u prostoru ne može utjecati na drugu točku iza neke relativno kratke udaljenosti. Međutim, osim Aspect eksperimenta, 1997.g. je urađen još jedan eksperiment u kojem su čestice svjetlosti (fotoni) nastale pod određenim uvjetima poslane u različitim smjerovima na detektore udaljene oko 7 milja. Kao i u Aspect eksperimentu, rezultati su pokazali da fotoni imaju međusobnu interakciju ili komunikaciju koja je trenutna. Iako 7 milja nije velika udaljenost za nas u relaciji kvantnog svijeta to je kao pola puta preko čitavog svemira.

Najvažnija implikacija nelokalnosti je da je svaka čestica u svemiru povezana (eng. ‘entangled’) s ostalim česticama, kao čestice u eksperimentu, fizička realnost je na svom najosnovnijem nivou u biti nepodijeljena cjelina. Isto tako demonstrira da su fizički procesi međusobno ovisni i interaktivni, kao jedan organizam, što je na neki način slično Platonovoj drevnoj kozmologiji.

Bohmov kvantni potencijal i ribe u akvariju

David Bohm je već 1943.g. u radu s plazmom otkrio neobično ponašanje elektrona u plazmi koji se nisu ponašali kao odvojeni entiteti već kao djelići jedne cjeline. Kako bi opisao tu međusobnu povezanost i trenutnu komunikaciju između  čestica, Bohm je vjerovao da ispod kvantnog nivoa postoji tzv. subkvantna razina koju je nazvao kvantni potencijal. Počeo je od teze Nielsa Bohra da se radi o jednom nedjeljivom sistemu i išao korak dalje predlažući da je cjelina primarna realnost. Vjerovao je da razina na kojoj kvantni potencijal radi ne poznaju lokaciju. Ideja da je nešto odvojeno od drugog nije bila dio polja, već cjelina.

Aspect eksperiment je u biti proveden kako bi dokazao Bohmovu teoriju o nelokalnosti odnosno kvantnom potencijalu kao ideji o cjelini i međupovezanosti. Rezultati eksperimenta su potvrdili utemeljenost njegovih ideja.

Kako bi se bolje objasnilo značenje kvantnog potencijala i nelokalnosti, možemo se poslužiti primjerom akvarija koji ima jednu ribu. Zamislite da nikada nismo vidjeli akvarij niti ribu. Jedino znanje koje imamo o njima su dvije kamere, jedna ispred akvarija, a druga usmjerena s bočne strane akvarija. Ako pogledate na dva monitora koji prikazuju sliku s kamera, možete pretpostaviti da su ribe prikazane na dva monitora odvojeni entitet. Naposljetku, kamere su postavljene pod različitim kutom tako da će svaka slika biti drukčija. Ali kako nastavljate gledati ribu na monitorima, postajete svjesni da postoji izvjesna veza između njih.

Kad se jedna okrene, druga napravi odgovarajući, malo drukčiji zaokret, kad je jedna okrenuta licem naprijed, druga riba biva okrenuta postrance. Ako niste svjesni cijele situacije, možete čak zaključiti da te dvije ribe imaju trenutnu komunikaciju, ali to očigledno nije tako. U biti ne postoji trenutna komunikacija, jer na dubljem nivou stvarnosti, dvije naočigled različite ribe su jedno. Po Bohmu, prividna konekcija koja je brža od brzine svjetlosti između dviju subatomskih čestica nam govori da postoji dublji nivo stvarnosti koje nismo svjesni, puno kompleksnija dimenzija izvan naše vlastite koja je analogna akvariju. Mi percipiramo subatomske čestice kao odvojene entitete zato što vidimo samo dio njihove stvarnosti.

Skriveni red

Bohm je shvatio da smo okruženi različitim stupnjevima reda, neke stvari su u organizirane u većem redu nego druge. Ovoga je odvelo do ideje da je red hijerarhičan i da u svemiru možda nema limita hijerarhijama reda. Možda stvari koje vidimo kao nasumične i neorganizirane su u posložene u višem redu i samo imaju privid slučajnosti i kaosa. BBC-ova TV emisija ga je potakla na ovo razmišljanje. U toj emisiji je bila specijalno dizajnirana tegla s rotirajućim cilindrom s vrlo malim razmakom između cilindra i stijenke tegle. Tegla je bila napunjena glicerinom (gusta, prozirna tekućina) i lebdeći bespokretno u glicerinu, nalazila se kap tinte.

Kad se cilindar počeo okretati, kap tinte se raspršila u glicerinu i činilo se da je nestala. Ali kad se cilindar počeo okretati u suprotnom smjeru, tinta se polako počela skupljati formirajući originalnu kap. Ovo je potaklo Bohma na ideju da red može biti skriven od pogleda (nemanifestiran) kao kad je kap tinte raspršena ili manifestiran kao kad se tinta vratila u stanje originalne kapi.

Reference:

Teorije svemira

Holografska priroda stvarnosti

Holografski model opisuje stvarnost kao sliku sastavljenu od raspona frekvencija koju kroz naša osjetila i vjerovanja interpretiramo kao čvrsti fizički svijet. Karakteristika ove slike stvarnosti je što je sastavljena od misli (misao kao kreator svemira) i što svaki dio daje potpunu sliku cjeline (cijeli svemir je opisan u zrncu pijeska). Holografski model u biti definira čvrstu fizičku stvarnost kao iluziju i jedan izraz beskonačne svijesti, uma ili polja koja povezuje sve djeliće u jednu cjelinu u kojoj nema odvojenosti (prostor i vrijeme). Čovjek je hologramska slika, a kao dio veće cjeline može utjecati svojom sviješću i umom na sve ostale dijelove holografskog svemira.

Kako ovi generalni opisi djeluju apstraktno, možda je najbolje dati jedan ‘plastični’ primjer. Holografsku prirodu stvarnosti najbolje opisuje slučaj u kojem hipnotizirani čovjek biva uvjeren od strane hipnotizera da ne vidi svoju kćer. Kako bi dokazao da otac pod hipnozom ne vidi svoju kćer u sobi, hipnotizer staje iza njegove kćeri i pita oca da očita trenutno vrijeme i posvetu na njegovom ručnom satu. Otac bez problema uspijeva očitati vrijeme i posvetu na satu, iako je njegova kćer između njega i hipnotizera, kao da kćerka nikad i nije postojala. Autentičnost ovog događaja je potvrđena od strane dosta svjedoka.

Ovaj slučaj dokazuje da fizička kruta stvarnost ne postoji, već postoji samo naša interpretacija te ‘stvarnosti’ ili bolje rečeno iluzije. Kad bi čovjek mogao odbaciti svoje temeljne programe onda bi vrlo lako prihvatio mogućnost da vidi više nego što mu osjetila dopuštaju, te da istu tu stvarnost može sam stvarati i mijenjati kako poželi. Dapače, baš na ovom primjeru nevidljive kćerke možemo konstatirati da živimo život u svojevrsnoj hipnozi i ograničavamo naš doživljaj stvarnosti na uski dio onoga što stvarno tamo postoji, te da sve stvari možemo gledati iz drukčije točke gledišta.

Sanjao sam da sam leptir ili je leptir sanjao da je Konfucije.
Konfucije

Michael Talbot u svojoj knjizi ‘Holograsfski Svemir’ pomoću ovog pristupa objašnjava sve ‘paranormalne’ pojave kao što su telepatija, viđenje na daljinu, nelokalnost uma, telekinezu, iskustva blizu smrti i i slične pojave. Preporučujem za pročitati, iako ima dosta zamornih opisa i kompliciranih interpretacija pri čemu se možda gubi glavna poruka knjige.

Reference:

Micheal Talbot – Holografski svemir

Magično dijete vidi ‘sve’

Djeca su sposobna ‘vidjeti’ veći dio stvarnosti nego mi odrasli (ne mislim samo na osjetilo vida). Djetetovo igranje sa zamišljenim ili nevidljivim prijateljima, za nas odrasle je možda fantazija, ali za djecu je to stvarno iskustvo. Možda bi i mi odrasli vidjeli ta ‘nevidljiva’ bića da nam naši roditelji nesvjesno nisu ‘isprali’ mozak od tih maštarija i igrarija, da nismo išli u velike praonice mozga koje se danas iz nekog razloga zovu škole i da nismo gutali i primali sve one lijekove, cjepiva i zagađenu hranu. Ovo dokazuje tvrdnju da stvarnost nije stvar percepcije i osjetila nego uvjerenja, odgoja, predodžbi i interpretacije, odnosno ‘programa’ koje smo usvojili u kritičnom periodu razvoja našeg uma.

Svako dijete do sedme godine života karakterizira magično razmišljanje, odnosno fantaziranje, maštanje i misli koje nemaju dodira s stvarnošću (bar ne onom koju mi odrasli doživljavamo). Umjesto da dopustimo djetetu da slobodno istražuju svijet oko sebe i igra se u ‘svijetu mašte’, mi odrasli se trudimo da ga što bolje ‘pripremimo za život’ i ukalupimo u naše shvaćanje stvarnosti i nesvjesno mu prenosimo sve svoje tjeskobe, strahove te društvena programiranja. Činjenica je da svako dijete, ako mu se pruži ‘siguran’ okoliš roditeljske ljubavi, uvijek vidi više, razumije više i pravi je genije u odnosu na nas odrasle, a kad počne preispitivati naše svjetonazore i naše kvazi znanje, uvijek se uplašimo kad čujemo to jednostavno i nevino pitanje: ZAŠTO?

Kako Joseph Chilton Pearce ističe u svojoj knjizi ‘Magično dijete’ nakon milijuna godina ljudske evolucije, zar nije razumno pretpostaviti da priroda nije u krivu kad je kreirala ljudsko dijete kao biće koje ima samo jedan cilj u životu: a to je da nauči sve što može o ovom svijetu i to kroz igru, smijeh i ‘fantazije’. Stoga slušajte svoju djecu, učite od njih.

U knjizi ‘Magično dijete’ se može pronaći i istraživanje o mačkama koje su se u kritičnim tjednima razvoja netom nakon okota držale u kavezima s vertikalnim prugama. Kad su ove mačke odrasle, bez problema bi izbjegavali vertikalne prepreke kao noge od stola, ali bi redovno udarala glavom u horizontalne prečke jer ih jednostavno ne bi vidjela. Ovo ističem kao još jedan dokaz da naša osjetila imaju manji udio u doživljaju stvarnosti, ma kakva god ona bila, a više naša interpretacija, odnosno uvjerenja u našem umu.

Međutim, iako većina ljudi biva zatupljena i dobro ‘ukalupljena’ u ovaj svijet bio-robota (čitaj: modernu ljudsku civilizaciju), činjenica je da postoje izuzeci koji dokazuju da čovjek može vidjeti i učiniti više nego što to današnji konsenzus o realnoj stvarnosti dopušta. Nažalost ovi izuzeci se izoliraju i stigmatiziraju kao paranormalni ili nadnaravni slučajevi, ali situacija je upravo obrnuta, to su djeca koja su unatoč pokušaju programiranja od okoline uspjela sačuvati svoj izvorni dar, dar koji svi mi nosimo u sebi, samo ga nismo svjesni.

Kao veličanstveni primjer, koji oduzima dah (bar meni) je priča o Akiane Kramarik, indigo djetetu. Više o njoj na akiane.com

Reference:

Joseph Chilton Pearce – Magično dijete

Ako smo iskusili život kroz oči djeteta, sve će biti čarobno i izvanredno. Neka naša znatiželja, avantura i očaranost životom nikada ne završi…
Akiane

Sveta geometrija i fraktali

U ovoj stvarnosti postoji bezbroj nivoa savršenog reda kao što je i sam David Bohm zapazio. Primjer je sama priroda: razvedenost obale, krošnje stabla, šuma, vegetacija, raznolikost oblika životinjskog svijeta, snježna pahuljica, kristali, oblaci izgledaju nasumično, kaotično, kreću se, rastu i nestaju bez nekog očiglednog reda. Međutim, činjenica da se svaka pojava u prirodi može matematički opisati i to pomoću fraktalne geometrije što dokazuje da u prirodi vlada savršeni matematički red. Karakteristika fraktalne stvarnosti je to što se sastoji od beskrajnog broja sličnih dijelova, koliko god ‘zumirali’ tj. duboko išli u mikrokozmos otkriti ćemo iste oblike i strukture kao i na makro skali (svemir u svemiru: spiralno kretanje galaksije i spiralna puževa kućica).

Misaono, fraktal je način promatranja beskraja.
Mandelbrot

Sveta geometrija nadopunjuje fraktale u smislu da jasno definira oblike i proporcije po kojima se bilo što u ovom dijelu svemira ponaša i kreira. Naime, u našoj stvarnosti svaki oblik i svjesni entitet teži minimalnoj potrošnji energiji i dugovječnosti, stoga se svaki gradivni djelić (fraktal) postavlja u odnosu na druge u savršeno pravilnoj geometrijskoj proporciji. Temelj svete geometrije su tzv. Platonovi solidi: kocka, kugla, tetrahedron, oktahedron, dodekahedron, isokahedron. Sva ova tijela se mogu pronaći u tzv. Metratronovoj kocki, a svako od njih u svojoj osnovi ima phi omjer (zlatni rez). Phi omjer = 1.1618. Cvijet života koji je 2D projekcija Metatronove kocke se može pronaći na raznim drevnim građevinama (Egipat, Kina) što upućuje da su naši preci znali matematički opisati strukturu svemira. Proporcije ljudskog tijela, spiralni izgled galaksija, latice cvijeća, molekularne rešetke, periodni sustav elemenata, doslovno sve pojavnosti u ovoj našoj stvarnosti poštuju geometrijske obrasce i proporcije svete geometrije.

Sveta geometrija i fraktali daju matematički opis naše stvarnosti. Potvrđuju Bohmovu teoriju da živimo u stvarnosti organiziranu po načelu savršenog reda, samo nismo dovoljno osviješteni da ga shvatimo i uvidimo. Isto tako, fraktalna sveta geometrija dokazuju uzaludnost eksperimenata u Cernu i sličnim laboratorijima s akceleratorima čestica gdje znanstvenici pokušavaju naći najmanju česticu (božansku). Najmanja čestica u svemiru ne postoji, jer fraktali nas uče da koliko god išli duboko u mikrokozmos (građenjem većih i moćnijih akceleratora) uvijek možemo pronaći nove manje čestice. Bitnije je shvatiti podjelu i sistem gradnje strukture svemira, a sveta geometrija pruža odgovor na to pitanje.

Sveta fraktalna geometrija je od iznimnog značaja stoga ću je opširnije obraditi u svojim sljedećim tekstovima.

Reference:

• O duhu i njegovim moćima
• Sacred Geometry Explained
• Spirit Science – Math of God
• Spirit Science – The Flower of Life
• Drunvalo Melchizedekl

Spiralni izgled galaksija, spiralni izgled oluja, spiralni izgled kućice puža, sve dizajnirano po strogim nacrtima svete geometrije

Kakav je mikrokozmos, takav je makrokozmos,
Kakav je atom, takav je i svemir,
Kakvo je ljudsko tijelo, takvo je i kozmičko tijelo,
Kakav je ljudski um, takav je i kozmički um.

Vede

Čovjek

Čovjek nije samo puki elektrokemijski mehanizam koji pri svom funkcioniranju emanira i odašilje razne frekvencije u elektromagnetskom spektru kojega i klasična znanost i medicina može izmjeriti (mjerenje električnih signala mozga (EEG) i srca (ECG) i po tome odrediti stanje organizma, već je čovjek suptilno biće koje prvenstveno funkcionira u polju tzv. suptilne (ili skalarne energije, tj. one ‘skrivene’ koju klasična znanost još ne priznaje) energije komunicirajući s cijelim svemirom i s cijelim čovječanstvom instantno, bivajući svjestan svega u cijelom svemiru, te dobivajući informacije o onome što poželi, kad poželi iz beskonačnog polja znanja koje mu stoji na raspolaganju. Elektromagnetska emisija fizičkog tijela je samo puko mreškanje vode na površini jednog ogromnog jezera neslućenog potencijala ljudskog bića. Ovaj opis nije ništa novo i revolucionarno, možda samo malo grublji prikaz onoga što stoji već tisućama godina zapisano u raznim duhovnim tekstovima raznih civilizacija, te proizlazi iz prethodno danih opisa holografskog svemira i kvantne povezanosti svake čestice u svemiru.

Veličanstvenost i sposobnosti koje svaki čovjek ima je možda beskonačan, ali da se podsjetimo samo nekih:

• gledanje na daljinu
• proročanstvo
• telepatija
• intuicija
• liječenje i dijagnoza na daljinu
• molitva
• telekineza (pomicanje predmeta, mrvljenje ili savijanje metala),
• radiestezija: detekcija suptilnih energija
• nelokalnost uma: hidrocefalus je bolest kada veliki dio mozga ispunjava vodena masa, ali ljudi s ovom bolešću mogu normalno funkcionirati, te tako dokazuju da čovječji um i memorija nisu lokalizirani u fizičkom mozgu (male sive stanice), veći su dijelovi suptilnog čovječjeg energetskog tijela, odnosno imaju nelokalnu prirodu.

Sve ove ‘paranormalne’ sposobnosti čovjeka su urođene i prirodne svima nama, a ne samo ‘darovitim’ pojedincima. (Digresija: sam pojam paranormalnosti je posljedica uvjetovanog programiranja, jer implicira da to nije normalno, iako je u biti sasvim normalno.) ‘Daroviti’ pojedinci su oni koji mogu svjesno koristiti sve svoje potencijale, dok je nažalost većina ljudskog roda nesvjesna toga i odgajana u duhu da je to nemoguće. ‘Paranormalne’ sposobnosti čovjeka su posljedica same fizičke građe čovjeka, odnosno mogućnosti da čovjek odašilje i prima skalarne valove suptilne energije. I tu nema nikakve mistike niti posebne talentiranosti.

Naime antena za odašiljanje skalarnih valova mora biti u obliku Mobiusove superzavojnice (dva vodiča isprepletena pod pravim kutem, osmica ili znak za beskonačnost) kada se suprotni tokovi energije poništavaju i stvaraju skalarni val (vidi prethodno poglavlje o skalarnim valovima). DNK koji se nalazi u svim stanicama čovjeka ima oblik niza Mobiusovih zavojnica (double helix) odnosno skalarne antene i kao takva može primati i slati skalarnu energiju. Ovo opet nije ništa novo, već se sasvim poklapa s raznim istraživanjima o ‘nevjerojatnim’ mogućnostima DNK kao npr. mogućnost hiperkomunikacije koju su ustanovili ruski istraživači (Garjajev), a temelje je na činjenici da DNK stvara crvotočinu koja omogućava komunikaciju izvan prostora i vremena s bilo kojom točkom u svemiru.

Nadalje, na makroskopskoj razini kontinuirani protok krvi kroz arterijski sistem koji prolazi kraj venskog sistema, ali u suprotnom smjeru isto sadrži strukturu Mobiusove skalarne zavojnice. Dapače cijeli krvotok u ljudskom tijelu sliči na figuru osmice Mobiusove zavojnice. Električna aktivnost srca proizvodi najjače elektromagnetsko polje, centar je kardiovaskularnog sistema, a sama predstavlja jednu veliku Mobiusovu zavojnicu: venska krv koja prolazi kroz desnu klijetku se križa s arterijskom krvlju koja prolazi kroz lijevu klijetku u suprotnom pravcu.

Upravo je nevjerojatno da dva možda najvažnija dijela našeg fizičkog tijela: srce (središte ljubavi) i DNK (nacrt i memorija beskonačnog kapaciteta za sve naše sposobnosti) služe za skalarnu instantnu hiperkomunikaciju s kojom smo povezani svakim ljudskim bićem, s cijelim univerzumom  i ostalim oblicima života u njemu. Možemo reći da smo svi međusobno povezani te na izvor energije koji čini svemir. Mi smo potpuno međusobno ovisni. Naše tijelo, naš mozak i naša svijest su neraskidivo vezane s ostalom materijom u svemiru. Svaki atom i molekula u nama ovisi o ostatku svemira, a i obrnuto. Naš mozak i ostali dijelovi naše živčane fiziologije su međusobno povezani ovom nevidljivom komunikacijskom mrežom koja koordinira i regulira ponašanje pojedinih dijelova našeg tijela.

Srce kao veliki skalarni generator

Reference:

Scalar waves and Human Mobius coil system

Lipton i biologija vjerovanja

Bruce Lipton je biolog koji je na osnovu istraživanja ponašanja stanica i utjecaju gena i okoliša na stanice došao do zaključka da ne postoji genetski determinizam, odnosno da geni ne kontroliraju stanice, odnosno našu biološku ekspresiju (fizičke karakteristike, bolesti i ostalo). Geni samo daju mogućnost, a onaj tko kontrolira koji će se gen aktivirati, a koji neće je naš um, odnosno naša percepcija okoline u kojoj živimo. Pošto je percepcija okoline, uvjetovana raznim programima u našem podsvjesnom i svjesnom umu (našim konceptima), ta percepcija može biti iskrivljena, netočna u odnosu na pravo stanje stvari, stoga umjesto pojma percepcije, Bruce Lipton koristi koncept vjere te tvrdi:

Vjerovanja upravljaju biologijom čovjeka

U svojim radovima pruža niz dokaza kako ljudske emocije kontroliraju ponašanje stanice. Najbanalniji primjer je utjecaj hormona adrenalina i histamina na stanicu. Kad stanica iz okoliša primi protein ili signal koji aktivira H1 histaminski prekidač, tada ima zaštitnu reakciju, odnosno osjeća da se u blizini nalazi toksin te pokušava inhibirati sve procese koji bi omogućili da toksin našteti stanici. Kad se aktivira H2 receptor tada stanica dobiva signal iz okoliša da je hrana prisutna i da ide u stanje hranjena i rasta. Interesantno je da adrenalin isto ima dvojaki efekt: može potaknuti stanicu na rast ili na inhibiciju, ali najbitnije je to da adrenalin koji se oslobađa pod utjecajem središnjeg živčanog sustava ima veći prioritet nad histaminom koji se oslobađa lokalno. Ovaj primjer dokazuje da svjesni um ima moć da kontrolira reakciju na okolinu i da umjesto uvjetovanih reakcija na okolinu (strah, inhibicija, bolest) može svjesno promijeniti tijek stvari i osigurati okoliš u kojem stanice mogu nesmetano rasti (zdravlje).

Bezbrojni su primjeri tzv. placebo efekta u kojem su pacijentima davane obične šećerne pilule, ali zbog vjerovanja da piju pravi lijek, pacijenti su ozdravili. Dapače, danas postoji teza da niti jedan farmakološki lijek (kemijski otrovi koje danas nazivaju lijekovima) nema nikakvo djelovanje već se uglavnom zasniva na tzv. placebo efektu. Nažalost s druge strane medalje postoji i tzv. nocebo efekt, kad pacijent oboli i umre iako za to nema pravog biološkog razloga. Primjer je kada se čovjeku priopći da boluje od neizlječive bolesti (npr. rak), pod utjecajem okoline i iskustava drugih, čovjek odmah pomisli da su mu dani odbrojani, padne u depresiju, pa čak i ako nije u stvari bolestan (npr. pogrešna dijagnoza) naposljetku se razboli i umre.

Lipton u svojoj knjizi daje još jednu potvrdu fraktalne ili holografske prirode stvarnosti kada stanicu uspoređuje s cijelim ljudskim organizmom, naime stanica kao i čovjek ima svoj dišni, probavni, živčani sistem potvrđujući da je svaki naš dio slika cjeline.

Svakako preporučujem čitanje knjige Brucea Liptona ‘Biologija vjerovanja’.

Reference:

Bruce Lipton – Biologija vjerovanja

Utjecaj emocija i misli na fizičku stvarnost

Tijekom terorističkih napada na WTC blizance u New Yorku, u tzv. 9/11 događaju, GOES sateliti američke NOOA agencije su zabilježili neoubičajena očitanja u magnetskom polju cijele planete Zemlje i to netom nakon samih udara aviona u zgrade u WTC-a. Prvi skok u magnetskom polju je očitan 15 minuta nakon udara prvog aviona u toranj WTC-a. Ovaj skok se dogodio kad je velika većina Amerikanaca, a i svjetskog stanovništva postala svjesna ovog napada. Nameće se zaključak da su ljudske emocije, u ovom slučaju suosjećanja i tuge, koncentrirane u uskom vremenskom okviru utjecale na magnetsko polje Zemlje i to u takvoj mjeri da su sateliti očitali takve skokove u magnetskom polju kao nikada do tada.

Masaru Emoto je japanski istraživač poznat po slikama smrznutih kristala vode (Poruke iz vode) koju prethodno izlaže raznim utjecajima kao npr. utjecaju ljudskih riječi kao što su ljubav, zahvalnost, radost, te s druge strane negativnim izrazima kao što su budalo, sotona i druge. Voda izložena pozitivnim riječima i slikama je uvijek oblikovala prekrasne savršene kristale, dok je voda izložena negativnim riječima i emocijama uopće nije stvarala kristale ili je stvarala iskrivljene formacije. Ovo nedvosmisleno dokazuje utjecaj emocija i misli na fizičku stvarnost (kristale vode). S obzirom da je čovjek sastavljen od preko 70% vode, vrlo lako je uočiti značaj afirmacijskih poruka i pozitivnih misli kojima utječemo na naše fizičko tijelo.

Nadalje, Emoto dokumentira nekoliko primjera utjecaja molitve i emocija na fizički svijet: nakon jednosatne molitve šintoistočkog svećenika na obali jezera, voda u jezeru je naočigled promatrača postala bistrija i prozirnija, tako da su se vidjela čak i lišća na dnu jezera koje je prije bilo skriveno mutnom vodom. Emoto je izumio napravu za mjerenje vibracija vode. Jedno poslijepodne je izmjerio neobično veliku aktivnost štetnih vibracija vode iz Tokijskog vodovoda. Tada nije imao objašnjenje za tu pojavu, međutim, kad je sutradan saznao da je počela saveznička ofenziva na Irak u Zaljevskom ratu, uočio je povezanost. Strah i teror rata je bio jasno uočljiv i zamjetan tisućama kilometrima daleko od Bliskog Istoka u samom Tokiju i to instantno. Ovaj primjer još jednom dokazuje međusobnu povezanost ljudi, naših emocija i fizičke stvarnosti, povezanost u kojoj vrijeme i prostor ne igraju nikakvu ulogu.

“Hvala ti” kreira ovaj kristal

Transcendentalna meditacija (TM) omogućava i maloj skupini ljudi da aktivno utječe na tzv. fizički svijet. TM je tehnika meditacije propagirana na Zapadu od strane Maharishi Mahesh Yogija koji je tvrdio da je dovoljno i jedan vrlo mali dio meditanata (drugi korijen od 1% ljudske populacije) da promijeni fizičku stvarnost uvodeći harmoniju i mir u svijest svih ljudi. Ovo nije ostalo samo na tvrdnji već postoje mnogi evidentirani slučajevi u kojima su malobrojni meditanti uspjeli smanjiti stope kriminala u promatranom razdoblju u pojedinim gradovima, a čak se i miroljubivo rušenje Berlinskog Zida 1990.g. i ujedinjenje Njemačke smatra uspjehom 7000 praktikanata TM meditacije.

Postoji bezbroj istraživanja i dokaza kako pojedinci ili skupine svojim mislima i emocijama mogu mijenjati ili utjecati na fizičke pojave, navedeni primjeri su samo kap u moru. Ovo ne spada u sferu vjere ili ‘paranormalnih’ sposobnosti već je posljedica same strukture svemira i čovjeka. Fizika, model holografske prirode stvarnosti i biološka građa čovjeka upućuju na činjenicu da čovjek svojim mislima i emocijama kreira svoju stvarnost. Kao što vidimo to je već dokazana činjenica.

Reference:

• Masaru Emoto – Poruke skrivene u vodi
• Na Rubu Znanosti – Transcedentalna meditacija

Svi smo jedno!

Cijeli ovaj članak je nepotreban. Samo služi kao blijeda skica, crtež malog djeteta kako bi naš logični i razumni dio uma (lijeva polutka mozga) imao dovoljno dokaza da povjeruje ono što svi mi već osjećamo i znamo srcem i dušom, a to je da je smo svi dio jedne cjeline, da svaka naša misao, emocija i akcija imaju posljedice za sve.

Svaki čovjek postoji s točno određenom svrhom, a to je da obogati ovaj svijet sa svojom jedinstvenom percepcijom, svojim uvidom, svojom kreacijom i svojom jedinstvenom energijom. Kao kap vode u vodopadu ili molekula koja čini dugu, iako na prvi pogled beznačajna i neutjecajna, tek mali dio cjeline, ta mala molekula može utjecati na cijelu dugu, davajući joj posebni ‘štih’ i veličanstveni spektar boja. I mi tako utječemo na cijeli svemir.

Svaka naša akcija i misao može biti uvjetovana ili strahom ili ljubavlju. Akcije, misli i osjećaji temeljeni na strahu stvaraju energije mržnje, nasilja, uništenja, bolesti koje se kao valovi nakon udara kamenčića u mirnu površinu vode šire i šire dok se od prve prepreke ne odbiju nazad nama u glavu. S druge strane, sve misli i osjećaji temeljeni na ljubavi, zahvalnosti, suosjećanju, inspiraciji, kreaciji stvaraju energije harmonije, radosti, blagostanja koje se na isti način propagiraju kroz cijeli svemir i opet vračaju nama, ali uvećane 1000 puta. Kad zasijemo sjeme, izraste biljka koja nosi na stotine i tisuće novih sjemenki. Tako je i sa sjemenom ljubavi: jedna dobra riječ, jedna dobra gesta, jedna pozitivna misao je tisuću puta jača od jedne negativne misli.

Ljubav je osnovna kreativna sila ovog svemira. Mi ljudi imamo moć da mijenjamo i stvaramo onu stvarnost koju želimo. Iskoristimo tu moć. Koristimo naš um i srce, odnosno energiju ljubavi. Naučimo voljeti. Nikada nije kasno. Kako pjesma kaže od sada da pa do kraja vremena imamo sve vrijeme na raspolaganju za ljubav. Kreirajmo mir, zdravlje, blagostanje na planeti, u svemiru, te u nama samima.

Kao što sam i u prethodnim tekstovima govorio, osnova bilo kakve promjene je jaki i osviješteni pojedinac. Poruke iz ovog teksta daju ključ za osobnu slobodu i moć pojedinca da promijeni stanje stvari na ovoj planeti ili bar u svojoj domeni (svoje zdravlje i percepciju života). Ovaj tekst dokazuje da je bolest izmišljotina uma i možda smo jedini planet u svemiru koji ima koncept nečega kao što je bolest. Međutim, dok god većina ljudi živi kao robovi, spremno izvršavajući tuđe želje i srljajući u očaj, nemoć i bolest, dok god ima nasilja bilo gdje na planeti, bilo nad čovjekom (rat) ili nad životinjama ili nad prirodom (istrebljenje, zagađenje) nema prosperiteta ni konačne slobode ni za pojedinca.

Teško je zaobići havajsku iscjeliteljsku filozofiju Ho’ponopono koja polazi od postavke da smo odgovorni za sve što se događa oko nas, da svi događaji na planeti, a i šire utječu na nas, ali isto tako imamo mogućnost utjecati na bilo koji događaj ili pojavu u društvu. Razdaljina i vrijeme nisu bitne. Ovaj tekst dokazuje to. Stoga zabijanje glave u pijesak i okretanje leđa problemima koji se događaju nekome drugome ili tamo negdje na drugom kraju planete ili ulice, nije baš mudri put, jer bilo čiji problem je ujedno i naš problem, ali i bilo čije veselje i radost je ujedno i naša. S druge strane naš vlastiti problem postaje problem za svih, stoga iako izgleda nevjerojatno da bi rješavanjem svojih problema i svojim vlastitim uzdizanjem ili otvaranjem srca mogli bilo kome pomoći osim sebi, činjenica je da se to događa, to je utkano u samu strukturu svemira, u svaki naš atom od kojega smo sastavljeni, jer ako do sada niste shvatili iz cijele ove priče, svi smo mi JEDNO.

Jedna stvar koju sam naučio je da smo svi dio jednog velikog, živućeg svemira. Ako mislimo da može­mo povrijediti drugu osobu ili drugo živo biće bez da povrijedimo sami sebe, grdno se varamo. Sada kada pogledam na šumu ili na cvijet ili na pticu, kažem: ‘To sam ja, to je dio mene’. Povezani smo sa svim stvarima, i ako duž tih veza šaljemo ljubav, tada smo sretni.

Ispovijest čovjeka s iskustvom na rubu smrti

„Snovi su kraljevski put prema nesvjesnom“

S. Freud

Spavanje je proces koji nam omogućuje da napunimo baterije baš kao što punimo i baterije na mobitelima. Snovi su pak paralelni svijet (zvat ćemo ga kolektivno nesvjesno kako ga je nazvao C. G. Jung), kamo odlazi podsvijest gdje svojom glumom konačno dobije priliku da logičkom umu ispriča svoje želje, emocije ili ono što bi trebali učiniti u materijalnom svijetu. U ovom životu, bilo svjesno bilo nesvjesno svakodnevno radimo cenzuru, odnosno potiskujemo svoje emocije, želje i potrebe i one se pojavljuju i odražavaju u snovima. U snovima nam se javljaju informacije koje potiskujemo. Poruke koje dobivamo u snovima, su poruke kojima nas sam Svemir pokušava osvijestiti i probuditi o nezavršenim poslovima odnosno zadaćama u ovome svijetu. Snovi su svijet gdje nam sam Svemir šalje poruke i informacije jezikom kojim priča cijeli svemir a to je jezik znakova i simbola. San je stvoren zbog koje kakvih razloga, no u ovdje ćemo se osvrnuti na pitanje-Kako tumačiti i razumjeti snove?

Ako pokušamo odgonetnuti vlastite snove uz pomoć sanjarica na internetu ili u knjigama, kad tad uvidimo da naši snovi ne poprimaju nikakav smisao, dapače, takav način tumačenja dodatno zbunjiva. Zbog ne znanja jezika kojim priča svemir, ljudima snovi nemaju nikakvo značenje i time ih zanemaruju. Prava šteta, jer preko snova stalno primamo poruke o svojim životima i kao što je spomenuto-o nedovršenim poslovima koje moramo obaviti da bi se oslobodili. Stvar je ovakva-to je kao da odete u stranu državu, Francusku a ne pričate francuski i onda ništa ne razumijete i sve vam postaje bezvezno. Ali ako vam ti ljudi počnu pričati znakovnim jezikom, polako ćete se početi razumjeti. Tako su se nekada sporazumijevali strane civilizacije sve dok nisu naučile riječi za određene predmete, radnje itd.

„Nesvjesni sadržaji su nam potrebni radi dopune svjesnih sadržaja“

C. G. Jung

Sigmun Freud je postavio temelje tumačenja snova 1900 godine djelom “Tumačenje snova”.

Njegov učenik C. G. Jung je nastavio njegov rad. Kao što je poznato, kasnije su se razišli u nekim mišljenjima, pa tako je bilo i po pitanju snova. Freud je smatrao da se kod tumačenja snova treba pristupati individualnom nesvjesnom i da u pozadini svih snova leži jedan veliki pokretač a to je seksualni nagon. Jung je smatrao da se kod tumačenja, osim individualnom nesvjesnom, treba poslužiti i kolektivnom nesvjesnom (po čemu se je i proslavio) koje dijelimo sa svim ljudima. U tom kolektivnom polju prebivaju i arhetipovi o kojima ćemo reći nešto više. Freud je pretjerao kad je tvrdio da nama upravlja samo seksualni nagon koji utječe i na snove. Iz iskustva znamo, da često puta sanjamo stvari koje nas muče u ovom životu a nisu seksualne prirode. No u današnje vrijeme, kada je seksualna energija u disharmoniji i rasulu, ne smijemo zanemariti i njen utjecaj na snove a pogotovo ne na ovaj život. Još jedan faktor u njihovom razilaženju je bila tvrdnja Freuda, da su snovi samo jedna fasada koja ima skriveno značenje, dok je Jung tvrdio da je san prirodna pojava i kao sama priroda, nema nikakvu namjeru da obmanjuje već teži da nešto (poruku), izrazi na najbolji mogući način a to su kao što znamo-znakovi i simboli. Jung je smatrao da posebnu pozornost treba obratiti na kraj sna, jer na to nemamo utjecaj (kao niti na cijeli san), ali kraj sna po njemu ukazuje na pravu situaciju. Ukazuje i na to da je neke poruke stvari lakše tumačiti kada povezujemo više snova. Ako nas nešto pritišće, poruka u snovima će se pojaviti. Zato, ako ne možete protumačiti neki san, ne očajavajte. Poruka će ponovno doći. Povezivanje snova olakšava razumijevanje problema što je i navedeno u primjerima.

“Snovi nisu samo ispunjenje želje, već, izvan svega, razumno suočavanje s nama samima”

C. G. Jung

Snovi su previše osobna stvar i zbog toga, sanjarica rijetko kada može pomoći i tu često dolazi do zabluda oko tumačenja. Postavlja se pitanje- dali vam je sanjarica ikad pomogla protumačiti san? Da li ste ikada i koliko često (rijetko) osjetili da je to prava poruka koja je povezana sa vašom situacijom u ovom životu? Postoje neke standardne vrijednosti po pitanju snova koje sanjarica rijetko slijedi i ovdje ćemo pokušati razjasniti neke stvari. Te standardne vrijednosti nazivamo arhetipovi, kako ih je nazvao Jung (arhetip-praoblik, prauzor, iskonski). On je naveo samo četiri arhetipa. U današnje vrijeme, oni su detaljnije obrađeni i definirani. Ovdje će biti navedeni neki arhetipovi. Oni su iznimno bitni jer su oni ekvivalent rječniku stranih riječi. Kada naučite taj „rječnik stranih riječi“, tumačenje snova će vam biti lako kao i govoriti bilo koji strani jezik koji ste učili. Tumačenje snova vam više neće biti misterija i predodređeno samo za one koji su upućeni u neke tajne života. Da se odmah razjasni. Postoji velika razlika između arhetipova u snovima i u ovom materijalnom životu i njih ne smijete miješati i uspoređivati. Dakle, sanjarica se drži nekih standarda a nekih ne (u većinu slučajeva ipak ne). Na primjer: simbol zmije. Njezin arhetip je neka opasnost i sanjarica se toga drži, dok se značenja većina simbola ne drži. Primjer toga su simboli mačke i konja:

Mačka
Vidjeti mačku – imate lažne prijatelje. Crna mačka – nesreća i opasnost. Bijela mačka – ljubav. Šarena mačka – čuvajte se prevelike strasti. Bolesna mačka – odabrali ste pravi put. Mačka s mačićima – veliki dobitak. Ako vas je mačka ogrebla – šteta. Hraniti mačku ili se igrati s njom – učinjeno dobro vratit će vam se zlim. Ubiti mačku – veliki problemi u kući.

Bijeli konj – očekuje vas uspješna budućnost na poslu i u obitelji. Crni konj – imate dobre prijatelje. Divlji konj – zaradit ćete novac bez mnogo muke

“Priroda je često nejasna, ali nije, kao čovjek, obmanjiva. Zato moramo razumjeti da je san samo ono što treba da bude – ništa više ili manje. Ako nešto pokazuje u ružnom svjetlu, nema razloga da to smatramo pozitivnim”

C. G. Jung

Prava simbolika mačke i konja su navedeni niže u tekst u kraćem popisu arhetipova. Njihovo tumačenje je vrlo jednostavno, što ćete vidjeti i u primjeru tumačenja jednog sna sa konjem. Prema Freudu, zmija je simbol muškog falusa. Kao što je već spomenuto, prema njemu, sve je manifestacija seksualne energije. Takva tvrdnja je pretjerana, ali se niti ne smije odbaciti. Postoje još mnoge sile koje upravljaju našim životima ali o tome drugom prilikom. Simboli ženske seksualne energije mogu biti pak neki prolazi, tjesnaci, vrata itd. Tumačenje zmije i drugih simbola kao neke seksualne energije ovisi o vašoj životnoj situaciji i (ne)prilikama u kojima se nalazite i zbog toga kod tumačenja dobro promislite koje brige vam se motaju oko glave i u kakvoj se životnoj situaciji nalazite. Kako god, u samoj srži, značenje je isto- bila ona seksualne ili neke druge prirode. Bitno je spoznati samu srž arhetipa i onda neće biti zbunjenosti kakvu nam može omogućiti sanjarica.

„Svaki san je informacijski i kontrolni organ i stoga je najdjelotvornije pomoćno sredstvo pri izgrađivanju osobnosti“

C. G. Jung

Dakle, biti će navedeni i neki primjeri snova koji bi vam mogli olakšati tumačenje vaših. Kao što je spomenuto, snovi su previše osobna i intimna stvar pa bi vas njegovo tumačenje uz pomoć sanjarice moglo zbuniti i navesti na krive zaključke (ako uopće dođete do njih). I upravo zbog te osobnosti snova, najbolja osoba koja vam može protumačiti snove, jeste vi sami ili osoba koja donekle poznaje vaš privatni život. U suprotnome, mogu se zadati samo neke smjernice kao što su arhetipovi. Naša podsvijest i sam svemir se drže arhetipova koje sami stvaramo pa za pravilno tumačenje, bitno je da ih se i vi držite. Vidjet ćete i sami koliko je to jednostavna stvar.

„Jesam li ja čovjek koji je upravo sanjao da je leptir ili sam leptir koji upravo sanja da je čovjek“

Chuang-cu

Arhetipovi su u biti utisnute informacije u kolektivnom polju u obliku znakova i simbola. Oni su univerzalni obrasci ili jednostavnije-standardne, univerzalne vrijednosti utisnute u kolektivno polje. Naša vjerovanja, emocije i misli o nečemu, se utiskuju u kolektivno polje i tako nastaju arhetipovi. Primjer životinje sove. Iako se u nekim narodima smatra glupom životinjom pa čak se može i uvrijediti neka osoba ako se usporedi sa njom, općenito gledajući, sova se smatra mudrom životinjom. U knjigama, raznim pričama, crtanim filmovima itd., sova se prikazuje kao mudra životinja i tu informaciju svi mi upijamo, utiskuje se u našu podsvijest a time i u kolektivno nesvjesno polje. Podsvijest odlazi tokom snova u to polje, uzima taj arhetip i njima nam na znakovnom jeziku, želi nam na primjer poručiti da trebamo biti mudri ako u materijalnom životu moramo donijeti neku odluku. Dakle, kao što možete vidjeti stvari su poprilično jednostavne kad ih počinjete razumjeti. Kao što je slučaj sa sovom, tako je slučaj i sa svim ostalim stvarima koje će biti navedene kasnije u tekstu. Evo još jednog primjera kako se utiskuju arhetipovi koji nema veze sa snovima. Jedna žena koja je imala sposobnost da vidi čakre, na svojoj srčanoj čakri vidjela je neki znak poput jedrilice što ju je zbunjivalo. Njezin sin je počeo istraživati što bi to njegova majka mogla vidjeti, dok nije otkrio da je ta jedrilica zapravo slovo yam, slovo koje su drevni Hindusi viđali u srčanoj čakri. Neki vidovnjaci također mogu vidjeti sanskrtska slova u čakrama dok ih neki ne vide. Fenomen se objašnjava tako da, ljudi koju mogu vidjeti čakre, da se sa vremenom (kako napreduju), usklađuju sa holografskim strukturama što su ih vjerovanja Hindusa utisnula u energetsko polje („Holografski svemir“ M. Talbot). Ili kako se navodi, mi ne otkrivamo stvarnost, nego ju stvaramo. Tako je i sa ovim obrascima u snovima. Prije 200 godina nismo sanjali avione, dok ih danas sanjamo. Sanjamo ih jer smo ih stvorili i utisnuli u polje. Iako je pojam aviona utisnut u kolektivnom polju, gotovo nikakva vjerojatnost ili je uopće nema, da će ga sanjati netko tko živi u džungli i nikad nije vidio avion. Baš kao što i mi nismo prije 200 godina sanjali avione.

Već je navedeno da arhetipovi nemaju veze samo sa snovima. Stvari su puno dublje. Oni se odnose i na naš materijalni svijet. I da ponovim, kad se govori o arhetipovima u ovom materijalnom svijetu, oni poprimaju totalno drugačiji značaj nego ovi u snovima iz razloga jer je riječ arhetip širokog značenja i stoga nemojte nikad miješati arhetipove snova i materijalnog života!!! Arhetipove u ovom životu, su kao (ili jesu) uloge koje preuzima ego i služe da se spoznaju i transcendentiraju. Ali ovdje ćemo se držati arhetipova snova.

„Jedna od najuzbudljivijih stvari koje možemo napraviti je da odemo u krevet, jer nitko ne može dotaknuti naše snove“

E.V. Lucas

Da se razjasne još neke stvari. U sanjaricama često puta, neka stvar ili događaj označavaju da će se nešto dogoditi u budućnosti-da će netko umrijeti, osvojiti neki dobitak ili slično. Snovi se u pravilu odnose na ono što se događa sada, ne uvijek, ali je u pravilu tako. Ako se oni odnose na događaje u budućnosti, u pravilu snovi će biti doslovni ili u velikoj mjeri razumljivi. Ako to doživite onda vam čestitam jer to znači da ste prorok. Dakle, ne možemo reći da prije 200 i više godina nije bilo ljudi koji nisu sanjali avione, ali ako je do toga došlo, onda su to bile vizije, nešto više od snova a i one se ne javljaju bilo kome. Podsvijest u pravilu šalje poruku za ono što vam se događa u sadašnjosti. Bilo da je nešto loše ili dobro. Bilo da trebate nešto poduzeti ili se samo prepustiti i uživati. Ako se usredotočite na sadašnjost i budućnost će biti lijepa.

Najčešće sanjamo ono što u materijalnom životu najviše koristimo, vidimo ili čujemo jer nam se to najviše i utiskuje u naše malo kolektivno polje. Na primjer; ljudi koji žive u Europi vrlo rijetko ili nikada neće sanjati slona ili žirafu. Osobno sam samo jednom sanjalo geparde i žirafe. Ili, ako se nikad niste vozili u tramvaju, ali ste čuli za njega, iznimno rijetko ćete ga i sanjati. Freud je težio individualnom nesvjesnom, Jung je težio individualnom i kolektivnom a dodao bih još da postoji i „lokalno kolektivno“ polje, kako sam ga nazvao. Primjer i dokaz: navedeni su slon i žirafa ili recimo, teško da ćemo mi sanjati ždralove, dok postoji puno veća mogućnost da će ih Japanci sanjati jer ždralovi za njih imaju posebnu simboliku i značaj! Ali oni se nalaze i u kolektivnom polju pa mogu zalutati u vaš san kao što su to meni učinili gepardi i žirafe. To lokalno polje se može spustiti na „obiteljsko lokalno polje“, gdje osobe u obitelji mogu sanjati snove u kojima se može pročitati ista poruka o specifičnom problemu nastalom unutar te porodice. Dodao bih još da postoje i individualni arhetipovi koji naravno dolaze iz kolektivnog polja. Individualni su jer mogu imati razna značenja što ovisi o situaciji koju proživljavate. U sanjaricama, svaki simbol ima mnoga druga značenja kao što je to primjer sa konjem. Ali takvih arhetipova nema mnogo. Primjer je naveden u popisu simbola pod arhetipom crkve.

Evo nekih primjera snova i kako bi se mogli tumačiti

San 1:

Sanjao sam da sam došao do neke staje. Ušao sam unutra, pogledao okolo, bila je drvene građe sa slamom na podu i nekim alatima. Odmah sam zapazio dvije zmije. Jedna se je odmah sakrila ispod sijena, a druga se je počela prijetiti. Htjela me je ujesti. To je bila tzv. zmija ljutica. Sjećam se da je krenula prema meni i ugrizla je miša. Ja sam se polako povlačio van iz staje i tako smo se gledali dok se vrata nisu zatvorila. San se je i dalje odvijao, ali ovaj dio sam najviše zapamtio.

Tumačenje; Staja je bila pokazatelj mojeg unutrašnjeg svijeta (vidi niže pod arhetipove snova). Skromnost, ali i bogatstvo (zlatna boja slame). No u toj skromnosti krila se je velika opasnost. Jednu sam protumačio kao um, koji se je znao uvijek povući na vrijeme (prva zmija), a druga opasnost je bila ego-zmija koja se nije htjela povući, čega sam bio svjestan i u materijalnom svijetu i zbog toga sam lako protumačio san. Mali miš asocira (bar većinu), na nešto simpatično i pozitivno. I tu je ležala opasnost ega da ne uništi ono dobro. Bilo bi ne objektivno odbaciti mogućnost da zmija asocira na seksualnu energiju. No, u to vrijeme, najviše sam se „bavio“ egom, pa sam tome dao prednost. Kako god, i jedno i drugo predstavlja kao neku opasnost (za mene) na duhovnom putu uzdizanja. Poruka; čuvaj se ega i poradi na njemu! Arhetipovi; staja, slama i zmija.

San 2;

Sa prijateljicom sam hodao niz rijeku. Divili smo se prirodi koja je bila čudesna i očaravajuća. Boje su blještale a priroda je bila čista. Došli smo do jezera. Prijateljica se je odmah otišla kupati, dok sam ja ušao u vodu sa sumnjom ali na kraju sam se ipak opustio. Uživali smo kupajući se. Kad smo izašli iz jezera, na obali smo primijetili dio zemlje gdje je nekad bio otpad i bili su ostali samo neki manji komadići smeća. San se je još dalje odvijao, ali i ovo će biti dosta za primjer.

Tumačenje: prijateljica i ja smo bili simbol muško ženskih principa u meni. Oni su hodali rijekom života sretno i radosno kroz život. Kad se je trebalo opustiti, uživati i pročistiti, moj ženski princip, emocije, to su učinile bez poteškoća, dok muški dio, logika, imao je problema da se prepusti životu i čišćenju. Muški princip (ja), prvi sam i zapazio smeće na obali. To je smeće u mojem umu koje je počišćeno ali su ostali još neki otpaci koji se trebaju pročistiti da bi se konačno ujedinili muško-ženski principi u meni a to je bila i poruka. Arhetipovi; rijeka, jezero, smeće, ja i prijateljica, boje.

San 3;

U ovom stvarnom životu, jedna prijateljica mi se nije jako dugo javljala unatoč mojim pokušajima kontaktiranja pa sam u snovima dobio poruku. San je bio ovakav; hodao sam ulicom. Oko mene je bila gomila ljudi i svi smo išli u jednom smjeru. Ta prijateljica je iza mene hodala sa dečkom. Skupa su se držali i smijali se. Svi ljudi, pa tako i ja, došli do mjesta gdje su bili autobusi. Svi ljudi su otišli u autobuse, pa tako i moja prijateljica. Ostao sam sam. Poruka je bila jasna i nedvosmislena.

Tumačenje: Prijateljica je otišla svojim putem, putem kojim ide i velika većina ljudi. Njezinu odluku sam morao poštovati. Arhetipovi: vanjski prostor (ulica), ljudi, autobusi.

San 4:

Ovdje ću navesti dva sna jer sam ih sanjao jedan za drugim, jer se prvog slabo sjećam a i kad se povežu dobivaju još više na značaju i lakše ih je razumjeti. U prvom snu, sanjao sam da igram igru šaha sa čudnim pravilima. Kad sam pokušao shvatiti pravila, sjećam se samo da sam shvatio da se polje na kojem se igra, mora smanjiti. Prije toga sam sa jednom prijateljicom hodao po gradu. Veselili smo se, smijali i bili smo jako radosni. Idući san; bio sam u prirodi i zapazio sam predivan leptir koji je imao prozirna krila a rubovi su bili ljubičaste boje. Izvadio sam fotoaparat da ga fotografiram. Shvatio sam da je leća na objektivu pukla. Pogledao sam aparat malo bolje i vidio sam da su sva stakla na njemu popucala i na okularu i na ekranu. Sjeo sam i bio sam tužan zbog toga iako sam to prihvatio bez problema. Sjećam se i da sam se potpuno poistovjetio sa snom i ulogom u njemu, odnosno neću nikad zaboraviti kako je za mene taj događaj bio stvaran (kao i ovi u materijalnom svijetu).

Tumačenje; oba dva sna su vezana uz logiku. U prvom snu, šah je simbol razmišljanja i uma. Poruka je bila da sam konačno shvatio ovu igru koju igra um odnosno kako se igra i zato su konačno muško ženski principi (moja prijateljica i ja) bili sretni kad su hodali po gradu. Za bolje razumijevanje trebao bi napisati još neke stvari iz mojeg života da se sve poveže i bolje razumije ali to je ovdje nepotrebno jer dajem samo smjernice za vaše samostalno tumačenje. Drugi san; leptir je simbol preobrazbe koji je bio malo teže uočljiv jer je bio proziran sa simbolima bezuvjetne ljubavi (ljubičastom bojom). Želio sam ga uhvatiti fotoaparatom-opet simbolom uma i logike. Želio sam zumirati i fotografirati leptira, odnosno, moj um je želio zumirati preobrazbu i prosvjetljenje ali razbio se je na tom putu. To mu nije pošlo za rukom jer je to i nemoguće. Želio je razumjeti preobrazbu preko filtra (objektiv i staklo). Poruka; shvatio si igru, samo još malo suzi polje djelovanja svojeg uma. Arhetipovi;šah, ljudi, leptir, boje, fotoaparat, staklo.

San 5:

U ovom životu koji zovemo stvarnim, prijateljica je izgubila dečka koji je poginuo na motoru. Više puta sanjala ga je kako joj dolazi u snove. Jedan od snova je bio ovakav:

Dečko joj je došao u kuću. Grlili su se i ljubili. Pitao ju je da li ljubi nekoga. Rekla mu je da samo njega. Na kraju je otišao sa nekom novom djevojkom koja je bila puno starija. Njezina i njegova mama, su mu zbog toga prigovarale.

San sam protumačio ovako: pošto joj voljena osoba koja je poginula dolazi u snove, znači da su i dalje povezani i da postoji osjećaj da među njima nije dovršeno ono što je trebalo, osjećaj kao da si nisu sve rekli (što mi je rekla i sama prijateljica). Vjerojatno je zato i njezin dečko pitao da li ljubi još nekog. Mame od nje i njega, simboliziraju projekcije njezinih dijelova duše i uma koji nisu zadovoljni takvim razvojem situacije i njegovim naglim odlaskom pa su prigovarali. Starija djevojka sa kojem je otišao-bila bi simbol promjene i njegovog ženskog principa s kojim je otišao svojim putem i simbol je da je njegov duh sada zreliji i mudriji (starost žene). Arhetipovi: unutrašnji prostor, ljudi, starost.

San 6:

Poznanica je sanjala ovakav san: sanjala je sobu i u njoj se je nalazila sa konjem koji je bio nemiran i stalno se je dizao na stražnje noge.

Tumačenje: u osobi se nalazi nešto, što želi izaći van, osloboditi se i izraziti jer je potisnuto. Samo tumačenje je odmah potvrdila i sama osoba – da se točno tako i osjeća, kao da se ne može izraziti. Arhetipovi: unutrašnji prostor i konj. Tumačenje na ovom jednostavnom primjeru je vrlo jednostavno, dok tumačenje prema sanjarici samo može zbuniti.

Sada ćemo nabrojati samo neke arhetipove. Oni su kao rječnik stranih riječi. Oni su samo smjernica za vaš daljnji rad. Gotovo za sve stvari se može napisati njihovo značenje, kao i kod sanjarica. Za sada je to nepotrebno raditi jer to obuhvaća mnogo posla a i ovo vam služi samo da vam se daju smjernice. Kod tumačenja, treba samo malo logički razmisliti što koji simbol znači i ne bi ih trebalo izvlačiti iz konteksta i tumačiti same za sebe, nego ih treba povezati sa pričom u snu i onom stvarnom životu. Oprez-neki simboli imaju zrcalno značenje što ćete najviše vidjeti kod simbola unutrašnjeg prostora. Tumačenje ćete sve lakše i lakše raditi kad se uhodate u značenje arhetipova. Čak, dapače, tumačenje će vam konačno postati razumno, tumačenje snova će poprimiti potpuno novo i razumno značenje i u konačnici, tumačenje će vam biti zabavno! Sretno.

Popis arhetipova ili simbola:

Životinje:

Sova-mudrost. Tumačenje kao i za sve arhetipove ovisi o cijeloj radnji. Npr: ako ste pred nekom važnom odlukom, sova znači da trebate biti mudri, ako ste već donijeli odluku onda ona znači da ste donijeli mudru odluku. Ako nemate takvih problema, onda može značiti samo da se osjećate mudrim ili da mudro razmišljate.

Konj-simbol slobode

Pas-vjeran pratitelj i čuvar

Mačka-svojeglavost, trdoglavost ali i jedan vid slobode

Zmija-opasnost, nešto negativno. Iako se kod nekih naroda smatra dobrim znakom (kod starih Egipćana i u Indiji), jer je simbol životne energije (kundalini energije), kod nas je uvriježen stav negativnosti.

Svinja-znači da ste nešto okaljali. Iako je pametna životinja, uvriježen je stav prljave životinje.

Bik-snaga

Ptica-sloboda, kao i konj.

Itd.

Boje:

Crvena-ljubav, ljubomora i ljutnja. Ovisi o intenzitetu boje (žarko crvena-ljubomora i ljutnja) i naravno o situaciji u snu i u materijalnom životu.

Rozna-nježna emocija

Žuta-svjetlost, radost, buđenje. Vrlo jakog intenziteta-zaslijepljenost nečime.

Plava-umirujuća boja, mir

Zelena-neutralna boja, umirujuća ali vas drži budnim

Ljubičasta-bezuvjetna ljubav, ljubav koja ne potječe od čovjeka

Narančasta-harmonija i sklad. Označava i buđenje nekih od emocija koje nastaju crvenom bojom ili pak suprotno-gašenje tih emocija

Crna-boja koja nam nešto skriva i zamagljuje viđenje

Itd…

Ljudi:

Ljudi su (kao i životinje) često puta projekcije nekih vaših unutrašnjih dijelova (vidi san 2 i 5), koji vam šalju poruku koju ne mogu poslati umu u svjesnom stanju ili bolje rečeno-on ju ne zna protumačiti. Ako je poruka usmjerena za neku određenu osobu, onda ćete razumjeti poruku jer će biti nedvosmislena (vidi san br. 3).

Unutarnji prostor:

Unutarnji prostor je simbol vašeg unutrašnjeg, duhovnog i psihičkog prostora;

Staja-skromnost ili pak siromaštvo duha. Naravno, ovisi o radnju u snu i vašoj životnoj situaciji.

Kuća-situacija u kojoj se osjećate mirno i sigurno, kao doma. Ako ste u stranoj kući-mogući znaci nelagode duha.

Vila, hotel-bogatstvo duha ili osjećaj umišljenosti i premalo skromnosti.

Zgrada, neboder-potreba ili ste na putu da se vaš duh penje. Obratiti na detalje-kako se penjete (stube, lift-brzo ili polako), da li se bojite ili se ne penjete-znači da ste stali u napretku ili da trebate pauzu u tome čime se bavite. Ili se možda spuštate. Simbol i seksualne energije (muškog falusa).

Crkva-unutrašnji prostor-duhovnost, mir. Vanjski dio crkve-simbol moralnosti i društveno zadanih normi, muški falus, strah od društvenog osuđivanja-srž je seksualnog karaktera. Npr. kod muškaraca koji imaju problema sa erekcijom, pa ljutnju i frustracije prebace na ono koji im je „najbliže“ odnosno ono što su i prije imali na meti. Crkva ima visok toranj, a njegov „toranj“ je nisko. To može biti smiješno, ali na žalost, ovo se može manifestirati i na ovaj materijalni život, što sam i sam vidio takve probleme kod poznanika i takvi ljudi propadaju u svakom smislu. Takve probleme i snove sa crkvom mogu imati i veliki vjernici koji imaju „zabranjene“ ljubavi. Samo tu treba imati visoku dozu svjesnosti da bi osoba bila dovoljno objektivna da protumači i vidi poruku. Dakle, simbol crkve, može imati potpuno drugačija tumačenja kao i sam izvor pojave tog simbola u snovima.

Itd.

Vanjski prostor:

Vanjski prostori su ujedno i pokazatelji situacije vašeg vanjskog ali i unutrašnjeg svijeta. Obratiti pažnju na arhetipove. Simboli seksualnog karaktera:ženski-uski prolazi a muški-visoki objekti.

Cesta, more, rijeka-životno putovanje

Voda-čistoća ili potreba da se pročistite

Planine- strah od izazova,„penjanje“ u životu, osjećaj da je pred vama veliki životni uspon, osjećaj snage i moći

Zvijezde, nebo-sreća, ispunjenje duha ili potreba (ili je na putu) da se vaš duh popne do zvijezda

Predmeti:

predmeta ima bezbroj pa ću nabrojiti samo neke da dam smjernice kako se tumače:

Stol-simbol okupljanja. Ako ne sjede oko njega, očito da vladaju neke nerazmirice i da je potrebno nešto što će ih ponovno okupiti, spojiti…

Šah-simbol razmišljanja i logike

Staklo-stavljamo ga na prozore za zaštitu-dakle, simbol zaštite, filtar. Značenja mogu biti razna, ovisi o situaciji. Npr-u mojem snu je bio povezan sa fotoaparatom-logikom-razbijen filtar i zaštita uma. Ako je razbijeno na prozoru-razbijen je vaš pogled na svijet

Ogledalo-zrcalo vašeg unutrašnjeg ja

Prozor-pogled van, u svijet

Prevozna sredstva-putovanje. Tumačenja ovise o sredstvu-ugodno, loše, brzo sporo, sami ili imate suputnike itd.

Stolac-odmor

Odjeća-neki unutrašnji dijelovi vas koji vas čine onim što jeste, nešto što želite izraziti

Kosa-simbol vaše osobnosti

Novac-izmjena energije

Hrana-isto energija koju upijate u životu. Npr, ako jedete u snu ono što inače ne bi, možda radite ono što mislite da nije baš ispravno ili vas peče savjest ili ste prisiljeni biti u društvu koje vam ne paše i „konzumirate“ teške vibracije. Opet, tumačenje ovisi o vašoj privatnoj situaciji.

Mobitel, telefon-komunikacija

Čaša-život ili duša. Obratite pozornost koliko je puna, da li je puna, čime je puna

Vrata-prolaz, ulaz u novi „svijet“, simbol ženske seksualne energije.

Vino, alkohol-opijenost nečime

Radnje:

Letenje-sloboda ili potreba za slobodom

Padanje-pad u nekom smislu

Vjenčanje-povezanost bilo pozitivna ili ona negativna koja nas guši. Tumačenje ovisi o situaciji u snu i životu

Sprovod-pokop nečega (emocija, sjećanje, nekih veza itd). Može biti i pozitivan arhetip ako „pokopamo“ npr: „ratne sjekire“ ili teške emocije

Trčanje-bježanje od nečega. Ima i pozitivan arhetip ako trčite prema nečemu (nekomu). To opet ovisi da li to (nekoga) dostižete ili ne.

Vožnja-vožnja našeg sebstva. Vozilo povežite sa simbolom unutrašnjeg prostora.

Igra-potreba za kreacijom ili opuštanjem. Bitno je uočiti sa čime (kime) se igrate

Putovanje-odlazak, potreba za odmorom i promjenom. Može biti kao i trčanje, samo veća promjena

Itd…

Pravila kod tumačenja:

1. Razmislite u kakvoj se situaciji nalazite, što vas muči i zadaje vam probleme. Za to je potrebna povećana doza svjesnosti, jer živimo u društvo koje nas koči, vrši pritiske i potiče nas svjesno ili nesvjesno da radimo cenzuru nad samim sobom.

2. Obratite pažnju na arhetipove. Čim više se sjećate, tumačenje je lakše

3. Obratite pažnju na samu radnju, odnose sa ljudima, njihove reakcije, detalje.

Dodatak:

Ovdje bih želio napraviti kraću usporedbu snova i izvantjelesnih putovanja na temelju iskustva. Sjećanje na osobno izvantjelesno iskustvo je prisutno kao i sjećanje na san. No po nekim stvarima koje ću navesti, može se razlikovati od sna. Spontani izlazak iz tijela i događaji su bili vrlo jednostavni: ležao sam na krevetu i kao da sam se probudio. Otvorio sam oči, par puta sam trepnuo i polako sam ustao. Bila je noć. Bio sam u sobi koja je bila potpuno jednaka kao i u materijalnom životu. U sobu je ušla sestra. Sjećam se da nije hodala, pa je vjerojatno kao lebdjela i sjećam se da je izgledala baš onako kako većina i zamišlja energetsko tijelo-nježne plave boje. Sjela je do mene i razgovarali smo o nekim njezinim problemima. Žalila se je kako joj je teško po pitanju nekih situacija. Ja sam ju savjetovao. Razgovor mi se nije činio dugim. Ona je otišla iz sobe a ja sam legao i zaspao.

U ovom slučaju postoje neki detalji koji nam omogućuju da možemo tvrditi da je ovo izvantjelesno iskustvo.

Kao prvo, početak. Ako malo razmislite, vidjet ćete da se nikad ne sjećamo početak sna i kako smo došli tamo gdje se nalazimo. Jednostavno se nađemo u situaciji koju sanjamo. Ovdje sam se sjećao samog početka ovog događaja pa čak i kako sam ustao iako ne mogu sto posto tvrditi da sam vidio svoje fizičko tijelo. No, već sjećanje na sam početak je dobar temelj da se tvrdi da je ovo izvantjelesno iskustvo. Iduća stvar je poznata okolina. U snovima se znamo naći u poznatim prostorima ali ako bolje razmislite, u pravilu ti poznati prostori gotovo uvijek imaju i neke dodatne izmjene. Prostori u snovima, rijetko su potpuno identični onima u ovom životu. Iduća stvar-situacija je bila odviše normalna. Radnje u snovima, također su često puta „neobične“, drugačije od ovog svijeta, tamo su radnje na neki način drugačije, specifične i prepune su simbolike. Ali budimo još kritičniji i razmislimo još malo dublje, jer se ovdje postavlja pitanje samo po sebi-da li je doista ono što mislim da je početak ovog iskustva, doista i početak? Da li je buđenje bio početak ili je se je radnja odvijala i prije a ja se toga ne sjećam? O ovome bi se dalo diskutirati. No, na kraju, ipak ima više indicija koje ukazuju da je ovo bilo ipak nešto više od običnog sna. Naravno, izvantjelesnim putovanjima možemo posjećivati neke totalno drugačije svjetove koji su i čudniji nego oni u snovima, ali o tome ne mogu pisati jer nemam iskustva o tome ili ga se barem ne sjećam. Još neke od indicija koje ukazuju na izvantjelesno iskustvo je i sam razgovor koji je bio vezan uz ovaj svijet a nije bilo „skrivenih“ arhetipova što je uobičajeno u snovima. Ovdje bi arhetipovi mogli biti unutrašnji prostor i druga osoba, ali naglašavam još jednom, situacija je bila odviše jasna i „normalna“. Kako god, u ovom iskustvu nisam našao nikakve naznake pravog sna. Ili je to bio neki poseban san. Hm, baš kao i ovaj život. U snovima, sve stvari su projekcija naših unutrašnjih dijelova. Čovjek postaje sve više svjestan da i u ovom životu, da je vanjski svijet samo ogledalo našeg unutrašnjeg, da su vanjski dijelovi samo neshvaćeni unutrašnji dijelovi. Za primjer, kad (ne)uređujete sobu, stan, kuću, uređujete ju prema vašim željama i emocijama, na sobu projicirate svoje emocije i misli. I tako na mnoge druge stvari samo u pravilu na nesvjestan način. Baš kao i u snu gdje nismo svjesni bit radnje, a kad se probudimo tumačimo san. Tako je i sa ovim životom. Kad se probudimo, onda ga tumačimo i opet zaspimo. Možda su ta dva svijeta sličnija nego što to možete i pojmiti. Želim vam ugodan san.

Čitajte i idući tekst o zabludama današnjeg vremena, gdje ćemo analizirati iduću zabludu a to je bioprognoza.

Ivan

Zanimljivo je da su još 1976. godine u Rusiji zabranjene mikrovalne pećnice jer su mnoge studije pokazale loše utjecaje na zdravlje. Međutim, ta zabrana je ukinuta poslije Perestrojke u ranim 90-tima.

Što su to ruski stručnjaci znali još tada, a mi neznamo? Što se događa sa hranom koju termički obradimo u mikrovalnoj pećnici? Ostaju li na njoj ikakve posljedice, osim činjenice da je zagrijana u vrlo brzom roku? Što se događa kada jedemo takvu hranu?

Proces prisutnosti – Michael Brown

Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno započela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doživio prva tri stvarna iskustva onoga što sada nazivam svjesnošću sadašnjeg trenutka. Gotovo sam deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se očitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova. Proces prisutnosti vođeno je putovanje koje se sastoji od praktičnih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlačenje pažnje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoračiti u sadašnji životni trenutak. Riječ je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.

Kad se vozimo autom i netko nam presječe put i ugura se ispred nas, psovat ćemo mu kroz staklo, gestikulirati, prijeteći ga gledati …To je trenutak kad iz nas djeluje gmazovski mozak koji reagira bez ikakva razmišljanja.

Kako neutralizirati tog impulsivnog gmaza koji stvara kaos u svakodnevnom životu, a na globalnom planu svijet lišen svake humanosti? Zapravo vrlo jednostavno – samo treba pričekati jednu sekundu prije nagonske reakcije. Udahnuti i obuzdati se. To je sekunda koja bi ovaj svijet učinila boljim mjestom za život.

„Obrazovanje“ kao oblik stroja za programiranje od ključne je važnosti za „Sustav“ jer je osmišljeno tako da usađuje percepcije stvarnosti još u najranijoj dobi kako bi, kad odrastu, ljudi upravljali sustavom u skladu s velikim planom ili pak ostatak svog života živjeli kao poslušni maleni robovi koji svo to vrijeme vjeruju da su slobodni. Sve u svemu, vi ste samo još jedna opeka u zidu, kao što to kaže grupa Pink Floyd. Ustvari, oni koji upravljaju sustavom i oni kojima taj sustav upravlja – svi su roblje. Razlika je samo u stupnju, a zajedničko im je to što se ljude zatvara u lijevu polovicu njihova mozga.

Ono što me pokreće u pisanju ovog teksta jest Ljubav.

Ljubav je odlučila da piše o Ljubavi. Ljubav želi da analizira samu sebe jer je vrlo moguće da je ostala uhvaćena u iluziji o sebi samoj. “Želim da otkrijem sama sebe!”- šapnula mi je. “U redu.” rekao sam ja. “Hajde da otkrijemo tko si ti a tko sam ja?”

Tako smo krenuli, zajedno. Još uvijek smo zajedno.

To je put koji nema kraja.

.

.

Top 5. najčitanijih postova u 6. mjesecu

Desetljećima nas bombardiraju reklamame u kojima se govori kako moramo piti mnogo mlijeka i jogurta, te jesti sir kako bi tijelo opskrbili kalcijem, no, je li tome doista tako, ili nas mliječna industrija zajedno sa farmaceutskom industrijom putem sveprisutne propagande o zdravlju i važnosti konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda pretvara u kronične bolesnike (ovisnike). Danas je dobro poznato da su mlijeko i mliječni proizvodi usko povezani sa dijabetesom, artritisom, astmom, osteoporozom… pa čak i rakom.

Zapamtite da milijarde ljudi diljem trećeg svijeta nakon što ih majke prestanu dojiti svojim mlijekom više nikad ne popiju niti kapi mlijeka, pa ipak je kod njih osteoporoza izuzetno rijetka dok se kod za mlijekom pohlepnih zapadnjaka broj oboljelih od osteoporoze neprekidno povećava.

Čovjek je jedina vrsta koja nakon dojenčadske dobi konzumira mlijeko, i to druge vrste!

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je progovoriti o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno gospodarski ‘porobljavaju’ mnoge siromašne i tranzicijske zemlje diljem svijeta koje ‘pomažu’. Članak je izvorno objavljen u  ‘The Observeru’.

Perfidno smišljeni scenarij je sljedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka. Potpuno je svejedno provodi li ih Vlada dotične zemlje sama, prema instrukcijama MMF-a  ili uz izravnu pomić te institucije.

Napomena: Ovo su posljednje Poruke Ratnika Svjetlosti. Ako su ove poruke makar jednoj osobi barem malo otvorile oči, probudile svijest, potaknule bar neke promjene ili možda omogućile da netko doživi neki satoro trenutak, onda su one ispunile svoju svrhu. Želio bih zahvaliti svima koji su vjerovali i sumnjali, svima koji su hvalili i kritizirali. Kritika je uvijek važna jer nam omogućuje da budemo objektivni. Hvala svima koji su prihvaćali informacije, kao i onima koji su ih odbacili, hvala i onima koji su osjetili, znali i prepoznali ove poruke i njihov poziv, kao i onima koji su ih ismijavali i bili cinični. Ispričavam se i što nikad nisam odgovarao na komentare i pitanja ako ih je uopće bilo. Razlog tome je taj da ih gotovo nikad nisam niti čitao. Komentari su stvar čitatelja.

B E S P R I J E K O R N O   K O R I S T I T E   S V O J U  R I J E Č

Prvi sporazum je najvažniji, a također i najzahtjevniji. On je veoma važan jer ćete već samo uz pomoć tog prvog sporazuma biti u stanju da se uzdignete na onaj nivo egzistencije koji ja nazivam rajem na zemlji.
Prvi sporazum glasi – besprijekorno koristite svoju riječ. On zvuči vrlo jednostavno, ali je veoma, veoma moćan. Zašto baš riječ? Vaša riječ predstavlja vašu kreativnu moć. Vaša riječ je dar koji potječe direktno od Boga. Uz pomoć riječi vi izražavate svoju kreativnu snagu. Sve iskazujete riječima. O čemu sanjate, što osjećate, i kakvi ste vi zapravo, sve se to manifestira riječima. Riječ je sila, to je vaša sposobnost izražavanja i komuniciranja, mišljenja, a samim tim i stvaranja događaja u vašem životu. Vi imate moć govora. Koja još životinja na ovoj planeti ima moć govora?

Pred Vama je još jedan dokumenat koji polagano izlazi na vidjelo i u našu svijest unosi nova pitanja – tko stoji iza zavjese i vuče konce događaja na globalnoj razini?

Teško je povjerovati da su to političari. Oni se mijenjaju kao na tekućoj vrpci, nestaju s našeg horizonta kada gospodari lutaka zaključe da mu više ne koriste.

Tada i na njihovim licima možemo vidjeti čuđenje i dramatične promjene u njihovom ponašanju i govoru tijela koje jasno otkriva da su spoznali koliko su zapravo nebitni svojim gospodarima.

Zapitajmo se onda – kako je moguće da nikakve promjene u općem pravcu djelovanja zapravo ne postoje, iako novi ljudi dolaze pred svjetla reflektora i mediji ih serviraju svima nama na pladnju kao nekakve važne ljude koji donose promjene – ako ne postoji netko tko iz tišine upravlja događajima u određenom pravcu?

Koji je to pravac? Kamo nas gospodari lutaka pokušavaju odvesti? Možda ovaj dokumenat daje poneki odgovor na to pitanje.

Recenzijom knjige Jedno, Richarda Bacha, započinjemo preporuke knjiga koje nas oduševljavaju, ispunjuju, daju nam nadu i novu snagu za bolje sutra. Takvih priča ima mnogo pa se nadamo da ćete biti zadovoljni preporukama. To su knjige koje možete posuditi u knjižnici ili od prijatelja, neke skinuti u PDF formatu ili u konačnici, ako ste u mogućnosti, kupiti ju.

„Izlazak sunca je stvarnost, a slika je ono što mi napravimo od njega… Stvarnost je izražena ljubav, čista savršena ljubav, nepročišćena prostorom i vremenom. Da li ste se ikada osjećali tako ujedinjeni sa svijetom, sa svemirom, sa svim što postoji, da vas je nadvladala ljubav? … To je stvarnost. To je istina. Ono što ćemo mi od toga napraviti, ovisi samo o nama, kao što slika izlaska sunca ovisi o umjetniku.“

U kvantnoj fizici postoje teorije o bezbrojnim paralelnim svjetovima u kojima također živimo neki od svojih života. Projekcije nas (a time i mi sami smo projekcija), postoje u drugim svjetovima koji žive svoje živote i idu svojim putevima. Jeste li se zapitali kako bi to bilo kad bi mogli posjetiti svoje ja u nekom od tih svjetova? Jeste li se zapitali kako bi to bilo da vas vaš stariji ja posjeti u ovom svijetu? Kako bi ste reagirali, što bi ste ga upitali o svom životu? Koji savjet bi tražili? Kakav bi bio vaš razgovor?

„Dobro, to je bila tvoja istina, ali hoće li to biti i moja istina? Što bih ja trebala učiniti? Ti si jedina na svijetu koja može dati odgovor na to pitanje. Otkrij što je to što zaista želiš napraviti i napravi tako.“

Richard Bach nas još jednom očarava prekrasnom i čudesnom pričom o onom i ovom svijetu. Bach nas još jednom vodi na čudesno životno putovanje i daje nam mnoge odgovore. U ovoj priči, vodi nas sa svojom suprugom, Leslie Parrish-Bach, sa kojom zaluta u međuprostor sa kojeg imaju mogućnosti posjetiti svoje ja u drugim paralelnim svjetovima. Posjećuju svoje mlađe ili starije ja ili oni posjećuju njih. Posjećuju svjetove na Zemlji i na drugim planetima.

„Ali čak i tvoje buduće ja, materijalizirano iz zraka koje stoji ispred tebe i govori ti riječ po riječ što ćeš otkriti u sljedećih 30 godina, neće promijeniti tvoj način razmišljanja. Jedina stvar koja će se ikada promijeniti je tvoj vlastiti, intimni pogled u vlastitu unutrašnjost.“

Putovanje započinje letom u Bachovom avionu, kad se odjednom uz bljesak svjetlosti, on i njegova supruga nađu u prostoru gdje zapravo nema prostora niti vremena. Ubrzo shvate stvar i zajedno nas vode na neponovljivo putovanje prostranstvima koje ne možemo zamisliti niti u najluđim snovima. R. Bach i L. Bach na samom početku u jednom od svjetova, vide svoje mlađe projekcije koje se ne poznaju. Naši putnici su uvjereni da ih moraju spojiti jer im je sudbina da žive zajedno. No, ubrzo shvaćaju da njihovi ja u drugim paralelnim svjetovima, imaju svoje posebne puteve, i onda više nisu sigurni što je to sudbina. Svaki ljubitelj Bacha, bit će oduševljen ovom pričom, a onaj tko ga još nije čitao, svakako će postati njegov ljubitelj. Ova priča nas očarava jer je ovo putovanje dvoje zaljubljenih. Bach na vrlo jednostavan i pitak način, dočarava čitatelju da je ljubav između njega i Leslie, ljubav za kojom traga većina ljudi. To je ona ljubav kada u partneru osjetite da je dio vas, da je to ta osoba koju tražite, ne cijeli život, nego u više života i onda se konačno nađete i osjetite da ste Jedno. Jedno sa tom osobom i u konačnici Jedno sa cijelim svijetom. Tokom cijelog putovanja, svaki čitatelj će osjetiti koliko su Richard i Leslie povezani. Doista dobijete dojam da su oni jedno, da su nerazdvojni. Ne da su zaljubljeni, nego oni sami su ljubav.

„Ali da li je moguće da mi nismo njihova neizbježna budućnost koja ih čeka, imaju li njih dvoje neki drugi izbor, raskrižje na kojem smo mi skrenuli drugim putem?“

Richard i Leslie posjećuju paralelne svjetove i upoznaju paralelne sebe. Spoznaju da su sve to oni mogli biti i u svom svijetu. Počinju se pojavljivati bezbrojna pitanja koja smo svi mi imali. Što bi bilo kad bi bilo? Što bi se dogodilo da vas netko upozori na opasnost, na ono što vas čeka u budućnosti? Da li bi reagirali ili se prepustili toku sudbine? Kako bi izgledao izlet do paralelnih života svojeg ja? Kako živim u budućnosti? Imamo mnoge izbore pa tolike puteve i tolike sudbine…

Svaki put kad susretnu svoje alternativno ja, iz tog susreta uvijek možemo izvući neku pouku. Tako u jednom od susreta, Richard sreće sebe koji je vojni pilot i koji bi bio spreman za domovinu baciti i bombu i pobiti na stotine tisuća ljudi i time izgubiti ljubav. Richard uči svojeg ja o etici, moralu, odgovornosti i u konačnici o moći izbora… Upoznaje ga sa mogućnošću da može baciti bombu i izgubiti buduću ljubav, Leslie, ili za ljubav odustati od vojne mašinerije. Da li je uspio promijeniti paralelni svijet? Da li je uspio promijeniti samog sebe? Ponekad vide toliko tužne stvari da se i sami počinju pitati kamo vodi patnja, koji je uopće smisao postojanja ako postoje bezbrojni ljudi koji su spremni izbrisati čovječanstvo sa lica zemlje… I da naravno, svi se pitamo, postoji li uopće svijet gdje nema ratova i smišljenih ubojstava. Da li je to utopija? Da li su uspjeli pronaći takav svijet? Odgovore potražite u ovoj čudesnoj priči neponovljivog Richarda Bacha.

Za ljubitelje njegovog galeba Jonathana Livingstona, ovo je obavezno štivo, jer nam Bach daje odgovor kako je došao na ideju o toj priči kada posjećuju tvornicu ideja i misli. Bilo da ste već čitali knjige ovog autora ili se tek susrećete s njim, svakako nećete biti razočarani sa ovom lako čitljivom pričom koja vas opušta i daje nadu ali i koja vas ujedno tjera (kao i sve njegove priče) na duboko promišljanje o svojem životu, o svojim izborima, sudbini i ljubavi…

Za one koji traže, potražite odgovore u još jednoj Bachovoj čudesnoj priči koja nam daje vjeru i snagu u život. Ovakve priče može pisati samo čovjek koji je morao doživjeti susret sa onim svijetom, zato i ubuduće očekujte recenzije njegovih knjiga. R. Bach je tajanstven čovjek o kojem se malo zna, ali čije su priče nadahnule mnoge živote. Neka vam ova priča podari još nade da život ima smisao i da vaše postojanje u ovom svemiru pokreče motor cijelog univerzuma!

„Samo se pitam što joj se dogodilo… Sve joj se dogodilo. Ostala je uz glazbu i nije, otišla je u New York i nije, ona je poznata koncertna pijanistica, ubila se, ona je profesor matematike, ona je filmska zvijezda, politički aktivist, veleposlanica u Argentini. Svaki zaokret u našim životima, svaki put kada donesemo odluku, postanemo roditelji svim našim alternativnim ja koji nas prate. Ti si samo jedna od njenih kćeri.“

Koliko izbora toliko i sudbina…

Glavna tema prosvjeda koji će biti organiziran u nedjelju točno u 12.00 h na glavnom zagrebačkom trgu biti će informiranje javnosti o problemu geoinženjeringa, te poticanje javne rasprave o ovom pitanju. Organizatori prosvjeda Marijana Katalinić, Bernard Bestvina i Mirjana Grujić ističu kako u hrvatskoj javnosti još nije bilo ozbiljne inicijative koja je progovorila o ovom pitanju te kako je napokon vrijeme da hrvatski građani koji su indoktrinirani od strane hrvatskih institucija i medija postanu svjesni problema klimatske manipulacije koja se svakim danom događa iznad njihovih glava.

dnevno.hr

Međunarodni prosvjed protiv chemtrailsa i geoinženjeringa održat će se u nedjelju 25. kolovoza u 28 zemalja diljem svijeta, a jedan od domaćina ove svjetske inicijative je i grad Zagreb. Sve veća zabrinutost oko manipulacije klimom te posljedica koje ljudsko uplitanje ostavlja na čovjekovo zdravlje i čitav okoliš rezultirala je ovom inicijativom koja se prema posljednjim podatcima održava u čak 142 grada diljem svijeta.

Geoinženjering ili klimatski inženjering označava namjerno zahvaćanje i kontroliranje Zemljinog klimatskog sustava pomoću tehnologije kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje. Međutim, do sada nije javno potvrđen niti jedan pozitivan učinak geoinženjerstva; dapače – neprestano se ističu njegovi štetni učinci za ljudsko zdravlje i čitav okoliš. Iako je projekt geoinženjerstva dijelom javan, mnoge svjetske vlade uopće ne govore o njemu, a da stvar bude gora, svatko tko progovara o ovom pitanju okarakteriziran je kao teoretičar zavjere ili pseudoznanstvenik.

Dođite na glavni zagrebački trg podržati inicijativu

Glavna tema prosvjeda koji će biti organiziran u nedjelju točno u 12.00 h na glavnom zagrebačkom trgu biti će informiranje javnosti o problemu geoinženjeringa te poticanje javne rasprave o ovom pitanju. Organizatori prosvjeda Marijana Katalinić, Bernard Bestvina i Mirjana Grujić ističu kako u hrvatskoj javnosti još nije bilo ozbiljne inicijative koja je progovorila o ovom pitanju, te kako je napokon vrijeme da hrvatski građani koji su indoktrinirani od strane hrvatskih institucija i medija postanu svjesni problema klimatske manipulacije koja se svakim danom događa iznad njihovih glava.

Ovaj prosvjedni skup koji organizira grupa pojedinaca podržali su udruga Planeta Zemlja, politička stranka Savez za promjene, kao i udruga Volim Hrvatsku, zajedno s istoimenom političkom strankom.

Facebook događaj: Globalni prosvjed protiv chemtrailsa i geoinženjeringa

Što su chemtrailsi?

Popularan naziv skovan među proučavateljima projekta  geoinženjeringa, a nastao je kao spojenica dva engleska izraza (eng. chemistry i eng. trail) i označava kemijske tragove na nebu. Za razliku od contraila – kondenzacijskih tragova koje inače ispuštaju avioni i koji se vrlo brzo rasplinu, ovi tragovi, popularno nazvani chemtrails ostaju na nebu satima lagano se rasplinjući stvarajući neobičnu paučinastu mrežu. Većina svjetskih i hrvatskih ‘mainstream’ medija u potpunosti ignorira pitanje chemtrailsa, a nadležne institucije ili ne znaju o čemu se radi ili ne žele reći.

Za sada je utvrđeno kako izbačeni chemtrailsi sadrže mnoge vrste bakterija od kojih neke napadaju dišni sustav čovjeka, izazivaju infekcije, upale pluća i mozga; osim toga, pronađene su mnoge vrste gljivica i kvasaca, soli barija i aluminij, dehidrirane crvene i bijele krvne stanice, itd. Sve više ljudi obolijeva od Alzheimera, Parkinsa i mnogih drugih bolesti koje su izravno povezane s povećanim koncentracijama aluminija. Slučajno?

Također, koliko može biti naivna priča o zaštiti Zemlje od globalnog zagrijavanja? Zaista, tko su ti ‘heroji’ koji nas štite od ‘sigurne’ smrti i zašto su toliko samozatajni? Radi li se zaista o nečijem velikom i skromnom srcu koje nas ovakve neuke štiti od moguće katastrofe ili se radi o nečijem hirovitom i nedovoljno promišljenom projektu koji će, ako se nastavi, imati nesagledive posljedice za čitav planet?

dnevno.hr

Vezani postovi:

Bivši premijer Britanske Kolumbije priznao postojanje chemtrailsa

Chemtrails – Čime li nas to prskaju (2012)

Švedske vlasti priznale da su otrovni ‘Chemtrailsi’ stvarni, a ne tek neka divlja teorija zavjere

Metode vođenja ratova i kontrole ljudi pomoću chemtrailova

Chemtrails – Subliminalno Programiranje

Chemtrails i Monsanto – Stvoren novi gen otporan na aluminij. Slučajnost?

Chemtrail – Uništavanje proizvodnje hrane

U velikoj euforiji oko kraja kalendara Maya i očekivanju kraja svijeta većini je ljudi promakla vijest o otkriću novog kometa koji bi krajem ove godine trebao spektakularno i blještavo proći kroz Sunčev sustav.

Iako nisu sigurni kako će sve to izgledati, astronomi kažu da postoje sasvim realne šanse da uz naše Sunce na nebu vidimo i svjetlosnu kuglu novog kometa. Zbog njegove veličine u znanstvenim je krugovima zavladalo prilično uzbuđenje. Neki od inače vrlo suzdržanih astronoma čak su se odlučili ovog nebeskog gosta nazvati „kometom stoljeća“.

Nexus Svjetlost
Komet koji će krajem ove godine projuriti kroz Sunčev sustav otkriven je 21. rujna od strane ruskih astronoma. Dodijeljeno mu je ime C/2012 S1 ISON koje u sebi sadrži klasifikaciju, godinu otkrića i skraćenicu institucije u kojoj su astronomi radili (International Scientific Optical Network). Po objavljivanju vijesti javnost je riječ ISON doživjela kao ime kometa, pa ga se sada u pravilu naziva tim imenom. U zapadnoafričkoj mitologiji Ison je božica oblika kornjače koja se povezuje uz cikluse plodnosti na našem planetu. Povezujući komet s njezinom simbolikom možemo ga doživjeti kao nebesko oplođivanje Zemlje.

Pogledamo li ulogu kornjača u ostalim religijama i mitologijama nije teško zamijetiti da ona najčešće igra ulogu posrednika između neba i zemlje. Njezin oklop reprezentacija je istovremeno i našeg zemaljskog i nebeskog svijeta. Kurma, jedan od Višnuovih avatara u hinduizmu, preuzeo je oblik kornjače i svojim dolaskom pomogao bogovima da dođu do napitka besmrtnosti. Mayanski bog Mjeseca prikazuje se u oklopu od kornjačevine, dok po predaji Munda u Bengalu kornjaču na zemlju šalje Sunce kako bi stvorila kopno usred beskrajnog oceana. U grčkoj mitologiji Hermes koristi kornjačin oklop za stvaranje lire čiji su melodiozni zvuci očarali Apolona, boga Sunca. Prije toga Hermes je upao u neugodnu situaciju jer je uhvaćen u krađi Apolonove stoke. Hermes Apolonu poklanja liru kao nadoknadu za krađu i na taj način elegantno izlazi iz neprilike.

Astrološka karta otkrića kometa ISON u sebi sadrži dramatični egzaktni T-kvadrat Urana, Plutona i Merkura. Ona kao da nam donosi vijesti o velikim pomacima u ljudskoj svijesti koje će nastati kao posljedica velikih promjena u svijetu u kojem živimo. Istovremeno nemojmo zaboraviti grčkog Hermesa (Merkura) koji je kroz kreativnost razmišljanja pronašao rješenje u nimalo ugodnoj situaciji. Možda u tom smislu i komet ISON inicira promjene u smislu pozitivnih pomaka po pitanju dominantno negativnog mentalnog stanja. Sabijski stupanj na kojemu se u astrološkoj karti nalazi Merkur prikazuje ženu koja štiti kokoši od napada jastreba, što samo dodatno naglašava važnost pravilnog korištenja uma u rješavanju problema.

Pojavljivanje priče o novom kometu koji će se na nebu vjerojatno moći vidjeti zajedno sa Suncem pratila su i svjedočanstva ljudi koji su diljem svijeta vidjeli na nebu dva sunca. Velika većina tih ljudi uopće nije bila upoznata sa činjenicom o otkriću ISON-a. Kao da je nadolazeći događaj u psihama ljudi pokrenuo stvaranje slika koje će se vjerojatno dogoditi u budućnosti. U posljednjih nekoliko mjeseci počele su i rasprave koje ISON-a povezuju s legendarnim planetom Nibiruom. Prema nekim teorijama, znanstvenici su izmislili novi komet kako bi ljudima objasnili pojavljivanje novog svijetlog tijela na nebu i izbjegli paniku oko približavajućeg kraja svijeta.

http://www.youtube.com/watch?v=50d4H4hcJLI

Iako je 2012. godina najavljivana kao sudbonosna, možda se u konačnici ova 2013. pokaže mnogo zanimljivijom. Odstupanjem Benedikta XVI došli smo na korak do okončanja Malahijevih proročanstava o papama. Ako je ovaj irski svetac bio u pravu, papa Franjo I trebao bi biti posljednji papa nakon kojeg dolazi do kraja svijeta onakvog kakvog znamo. Uz Malahijevo proročanstvo tu su i poznate Nostradamusove vizije o kraju svijeta koje kao ključni znamen navode dva sunca.

Velika zvijezda na nebu će gorjeti sedam dana. Oblak će uzrokovati pojavu dva sunca. Veliki pas cijelu će noć lajati kad poglavar crkve promjeni zemlje.

U ovom poznatom Nostradamusovom proročanstvu uz dva sunca ne nebu ide i lajanje psa, te odlazak pape iz jedne države u drugu. Veliki pas može biti i zviježđe na nebu sa za ljude izuzetno važnom zvijezdom Sirijus. Nalazimo se, po svemu sudeći, u vrlo zanimljivim vremenima.

Misteriozna snimka kometa ISON, ukoliko je to uopće ISON

Ovaj “čudo-kukuruz” sam stvara otrove koji ubijaju insekte.

Sjeme ovog genetski modificiranog kukuruza američkog biotehnološkog diva Monsanta, koji se navodno povukao iz Europe, već bi se krajem ove godine moglo naći na europskom, a time i na hrvatskom tržištu.

Glasnogovornik europskog povjerenika za zdravlje Toni Borg potvrdio je da bi Europska komisija dopuštenje o uvozu tzv. superkukuruza otpornog na herbicide, mogla donijeti do kraja listopada.

Prema Deutsche Welle, pojedine bi ga zemlje mogle zabraniti samo u slučaju “ugroze nacionalne sigurnosti što je u slučaju superkukuruza teško dokazivo”.

U prilog sve jačem GMO lobiju u EU najbolje govori i nedavna odluka francuskog vrhovnog suda o poništenju zabrane uzgoja Monsantova GM kukuruza MON810 za koju navodno nema legalne osnove jer GMO dopuštaju i zakoni EU.

Nezavisni europski stručnjaci smatraju superkukuruz ozbiljnom prijetnjom potrošačima i okolišu.

Tvrde kako je njegov uzgoj krajnje kontroverzan jer nisu provedena adekvatna testiranja.

– Što o tome misli država koja je preuzela regulative EU, ionako nije bitno – kaže Marijan Jošt, umirovljeni profesor genetike, oplemenjivanja bilja i sjemenarstva. Bitno je da su se sve hrvatske županije izjasnile kao “GMO free”.

No kako RH ima i 17-člano Vijeće za GMO koje savjetuje Vladu te čak dva odbora za uvođenje GMO-a u okoliš i njegovo stavljanje na tržište, to je najbolji pokazatelj da je demokracija u nas na klimavim nogama.

Situacija s GMO-om će se u nas razvijati onako kako u njima budu glasali predstavnici raznih državnih institucija, odnosno kako im se naredi, tvrdi on.

– GM kulture nisu čak ni rodnije. Tko je lud da ih sije, a koštaju i nekoliko puta više?– pita Jošt.

Jagoda Munić iz Zelene akcije, članica Vijeća za GMO, kaže da RH sukladno direktivama EU može odbiti sijanje GMO-a kako je to napravila većina EU članica izuzev Španjolske, Portugala, Češke, dijela Danske i Nizozemske.

Da RH ne treba sjetva GMO-a, slažu se, tvrdi ona, i brojni inozemni stručnjaci s obzirom na mala i rascjepkana polja, ekoturizam, ekopoljoprivredu i brojna zaštićena područja…

Pokazalo se i da nametnici brzo postaju otporni na modifikacije u GMO-u, na što se odavno upozorava.

Izvor: alternativa-za-vas.com

Vezani Postovi:

GMO – Kraj ili početak gladi?

GMO kukuruz je jedno veliko otrovno nutritivno ništa!

Animirani film o GMO hrani

Na tanjurima političke i korporativne elite nema GMO proizvoda

Dokazano: Monsatnov genetski modificiran kukuruz i herbicid Roundup uzrokuju rak!

NAJNOVIJA ISTRAŽIVANJA: Krajnji rezultat genetski modificirane hrane je smrt

Opasnost od GMO-a – Prof. dr. sc. Marijan Jošt, dr. Lidija Gajski i prof.dr. sc. Valerije Vrček

Dokumentarni film “Budućnost hrane”

Ponovo loše vijesti za Monsanto. U lipanjskom izdanju časopisa Organski sustavi objavljeni su rezultati istraživanja o uzgoju svinja hranjenim mješavinom genetski modificiranih kukuruza i soje. Istraživanje je predvodila dr. Judy Carman sa australskog Instituta za zdravlje i istraživanje okoliša, u njemu su sudjelovali 8 znanstvenika iz Australije i SAD-a, a provedeno je na 168 mladih svinja uzgajanih na farmama tijekom razdoblja od 23 tjedna. Svinje su odabrane za pokus zbog sličnosti s probavnim sustavom čovjeka.

hop.hr

Studija je ustanovila kako hranjenje svinja genetski modificiranim kukuruzom i sojom uzrokuje upale sluznice želuca i tankog crijeva, čireve na želucu, stanjenje želučane stijenke i naglo krvarenje crijeva koje dovodi do smrti. Prema rezultatima istraživanja, svinje hranjene mješavinom GM proizvoda imale su 267% više slučajeva teških upala stijenki u odnosu na konvencionalno hranjenu kontrolnu grupu svinja. Stanje je još gore ako se uzmu u obzir isključivo mužjaci svinja – kod njih je zabilježeno 400% povećanje u odnosu na mužjake u kontrolnoj grupi.

Studijom je dodatno utvrđeno kako su maternice ženki prosječno 25% veće nego kod kontrolnih ženki (mužjaci su bili uškopljeni pa nisu proučavani mogući učinci na njihove reproduktivne sustave). Rezultati studije potvrđuju prethodna svjedočanstva farmera koji su se žalili na reproduktivne i probavne probleme svinja koje su hranili GM proizvodima.

Komentirajući studiju, dr. Judy Carman je izjavila kako “nijedno državno regulatorno tijelo u svijetu ne zahtijeva dokaze o sigurnosti korištenja mješavina genetski modificiranih organizama. Naši rezultati pružaju dovoljno dokaza o potrebi daljnjeg reguliranja takvih mješavina GM proizvoda, bez obzira da li se radi o genima u jednoj sorti ili mješavini gena pojedenim u zajedničkom obroku, iako su regulatorna tijela već ocijenila sigurnost korištenja pojedinačnih sorti.”

Ivan Novak / Hop.hr

Dali je GMO riješenje za glad u svijetu kako tvrde njegovi tvorci? Prema nedavno objavljenoj studiji koja dokazuje kako genetski modificirani organizmi izazivaju rak te sterilnost kod muškaraca i neplodonost kod žena, jest, jer tehnički gledano, krajnji rezultat genetski modificirane hrane bio bi kraj gladi u svijetu, iz razloga što više ne bi bilo ljudi.

Još 1995. godine F. William Engdahl u svojoj knjizi “Sjeme uništenje” je napisao: “Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti “zločinom protiv čovječnosti”. U srži toga problema jest pitanje genocida.

Ova je osobito važna za hrvatsko stanovništvo kao i stanovništvo zemalja u okruženju, iz razloga što je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja još uvijek ima relativno zdravu hranu i vodu, pa je upravo zbog toga postala metom onih koji se tih bogatstava žele dokopati pod svaku cijenu.

Nakon što su svjetski centri moći u svoje ruke preuzeli golemu većinu svjetske nafte, banaka, korporacija, tržišta droge, medija itd., na djelu je projekt preuzimanja vode, zemlje a samim time i proizvodnje hrane. Kontrola sjemena i proizvodnje hrane na razini čitave planete, te kontrola i trovanje ljudi, glavni su skriveni aduti GMO-a, tako da moramo biti svjesni kako GMO nije cilj, GMO je sredstvo za postizanje cilja, odnosno preuzimanja kontrole nad sjemenom, proizvodnjom hrane a samim time i čovječanstvom, jer onaj tko kontrolira hranu, kontrolira i ljude.

Nedavno objavljena studija u uglednom znanstvenom žurnalu Food and Chemical Toxicology objavila je rezultate istraživanje koje su provodili istraživači Odbora za istraživanje i neovisne informacije o genetskom inženjeringu (CRIIGEN). Istraživanje koje je trajalo dvije godine tijekom kojih su štakori hranjeni genetski modificiranim kukuruzom, kultiviranim sa ili bez herbicida Roundup, te sa samim navedenim herbicidom u razinama koje se dopušteno nalaze u vodi za piće ili na usjevima u SAD-u je potvrdila ne samo kako genetski modificiran usjev (NK603 kukuruz, koji je odobren u SAD-u za ljudsku prehranu) uzrokuje rast tumora i ubrzanu smrtnost, nego da i herbicid Roundup kojim su biljke tretirane, uzrokuje štetu ljudskom organizmu. GMO biljke zapravo ugrađuju glifosat izravno u sebe, s ostacima herbicida, njihovi metaboliti opstaju, uzrokujući dvojnu izloženost transgenima te sinergističko pojačanje toksičnosti.

Ova studija koja nedvojbeno povezuje pojavu raka s Monsantovim proizvodima i GM kukuruzom je odjeknula širom svijeta, no ona je samo jedna u nizu.

Ruski znanstvenici su tako napravili zajednički eksperiment unutar instituta Ruske akademije znanosti kojim su došli do zaključka da hrčci hranjeni GMO hranom nakon četvrtke reprodukcije potomaka ostaju sterilni. Još je sredinom 90-tih otkriveno da GMO defektno utječe na ljudske gene, a Monsanto je to ocjenio “istinitom, no nebitnom nuspojavom”.

Dr. Aleksej Surkov kaže: “Izdvojili smo nekoliko grupa hrčaka, držali ih u parovima i prvoj davali običnu hranu. Drugu grupu hranili smo sojom koja nema GM sastojke, trećoj smo povremeno davali GM soju, a četvrtoj isključivo GM. Isprva je kod svih sve išlo dobro. No, nove generacije hranjene GM hranom sporije su rasle i seksualno sazrijevale, a u trećoj već nije bilo mladunčadi. Dokazali smo da su ovi parovi izgubili plodnost.”

Uz to, trećoj generaciji hrčaka hranjenima GM hranom u ustima je počela rasti dlaka. Znanstvenicima nije jasno zašto je do toga došlo.

Kako je dr. Aleksej Surkova ironično zaključio: Tehnički gledano, krajnji rezultat genetski modificirane hrane zaista bi bio kraj gladi u svijetu, jer više ne bi bilo ljudi.

Rezultati ruske studije podudaraju se s onima u Francuskoj i Austriji. Naime, kad su znanstvenici otkrili da je GM pšenica štetna za sisavce, Francuska je odmah zabranila uzgoj i prodaju GM hrane.

Dakle, znanost može i dala je odgovor na pitanje : Dali je GMO hrana sigurna? Ali ti odgovori nisu ono što nam industrija i mediji govore, a taj razlog je jednostavan . Da je industrija slušala prave rezultate znanosti, a mediji ih objavljivali, genetsko izmanipulirano sjeme nikad ne bi bilo zasađeno i GMO hrana bi bila zabranjena širom svijeta.

U današnjem globaliziranom svijetu pozicija glomaznih multinacionalih kompanija toliko su jake, da one više ne pružaju podršku vladajućoj političkoj eliti, već su u doslovnom smislu od nje preuzele globalnu vlast i donošenje svih ključnih političkih odluka.

Za sve one koji možda još ne znaju, 29. ožujka 2012. godine, vlada RH je donijela Uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme (NN039/2012). Uredba je donesena gotovo tajno, uzbuna je nastala tek kada je otkrivena u narodnim novinama.

Zar hrvatski narod stvarno nema pravo znati i biti informiran kakvu će, ili bi trebao sutra, hranu jesti? Nije li i pravo na zdravu hranu osnovno ljudsko pravo, te koga zastupa i u čijem interesu radi Vlada Republike Hrvatske?

Poljoprivreda u hrvatskoj kao i u svim zemljama svijeta, namjerno je i sustavno uništavana kako bi se potaknuo rast cijena hrane, stvorila sve veće glad, te kako bi isti oni koji su prouzročili, stvorili problem gladi u svijetu, ponudili GMO u obliku rješenja.

Uz to što izaziva najgore oblike bolesti, GMO sjeme je dizajnirano tako da počini samoubojstvo nakon žetve, što znači da ga nije moguće koristiti za ponovnu sjetvu, odnosno iz godine u godinu na taj ste način prisiljeni kupovati novo sjeme kako bi ostali u igri. Dakle radi se o genetskoj modifikaciji biljaka kojom se njihovo sjeme u drugoj generaciji čini sterilnim. Tisućama godina poljoprivrednici na čitavom svijetu čuvaju sjeme od svake žetve kako bi ga ponovno zasijali dogodine. Uvođenjem GMO sjemena to bi s vremenom postalo nemoguće, te bi postali ovisnima i robovima multinacionalnih korporacija, proizvođača GM sjemena. Slična politika koja vodi upravo ka ovisnosti o sjemenu, vodi se danas u hrvatskoj kao i u drugim zemljama. Svatko tko želi ostvariti poticaj, mora imati potvrdu kako je kupio sjeme, dakle takozvana “tavanuša” ne dolazi u obzir. Na ovaj su se način  gotovo sve stare sorte pšenice, kukuruza, … u potpunosti iskorijenile. Čak se ide i toliko daleko da se ljude koji koriste tavanušu, naziva Indijancima, te tvrdi kako je tavanuša neotporna i da širi bolesti na zdrave kulture.

Primjerice, u Indiji je Monsanto uvjerio poljoprivrednike da kupe skuplje genetski modificirano sjeme pamuka, uvjeravanjem da će imati veće prinose i pamuk bolje kvalitete. Vrijeme je pokazalo da to nije bila istina, što je dovelo do propasti i samoubojstva na tisuće poljoprivrednika. Danas kada se poljoprivrednici žele vratiti tradicionalnom indijskom pamuku, to postaje nemoguće, iz razloga što više nema sjemena.

U Južnoafričkoj Republici, GM kompanije čak besplatno dijele sjeme malim farmerima, koji tradicinalno čuvaju sjeme, tražeći od njih da potpišu ugovor kako ga više neće čuvati, što znači da će ubuduće svake godine morati kupovati sjeme od ovih kompanija.

Umjetno stvorena kriza koja drma skoro pa sve zemlje svijeta, samo je jedan od alata, načina kako se korporacije namjeravaju domoći prirodnih bogatstva, prvenstveno vode, zemlje, šuma, otoka, …  Po meni tri su načina kako doći do obradive zemlje:

1.  proizvodnju hrane, obradu zemlje učiniti ne isplativom (nekontroliranim uvozom, povećanjem cijena repromaterijala, raznim propisima, normam …)

2.  zadužiti proizvođače, porobiti ih dugom tako da su prisiljeni prodati zemlju kako bi vratili dug

3.  uvaliti im GMO sjeme

Ne isplativost obrade zemlje i proizvodnje hrane kao i sve veće zaduživanje poljoprivrednika s nadom kako će uspjeti, na djelu je već dugi niz godina. Da se ne zavaravamo, selo u hrvata je već odavno uništeno, samo što će to većini ovoga naroda postati jasno tek za nekoliko godina. Oni koji opstanu, takozvani “veliki”, koji obrađuju po nekoliko stotina hektara zemlje, u koliko se kao država ne odupremo uvođenju GMO-a, postati će ovisnima, taocima proizvođača sjemena. To je preuzimanje zemlje bez da postanete vlasnikom, jer koje li koristi od zemlje, u koliko nemate sjeme koje čete zasaditi. Onaj tko posjeduje sjeme, posjeduje i zemlju, kontrolira proizvodnju hrane, ljude.

Ne isplativost bavljenja poljoprivredom, porez na ne obrađenu zemlju, okrupnjavanje poljoprivrednoga zemljišta, … samo su neki od načina kojima vlade idu na ruke korporacijama i odrađuje posao za njih. Morate priznati kako je mnogo lakše ucijeniti ili prisiliti jednu osobu koja je u vlasništvu 400 hektara obradive zemlje da zasadi GMO, ili proda zemlju, nego stotinjak ljudi od kojih je svatko u vlasništvu 4ha zemlje.

Što se tiče privatizacije, zemlje u državnom vlasništvu, rasprodaje voda, šuma, … tu će kriza i zaduženost na kojoj možemo zahvaliti marionetama na vlasti, nemogućnost otplaćivanja duga odigrati svoju ulogu. Kako će to izgledati, jasno je vidljivo u Grčkoj. Grčka ovih dana najavljuje najveću privatizaciju (rasprodaju) svih vremena. Kako bi vratili dug, grčka vlast odlučila se na prodaju otoka, kraljevskih palača, ekskluzivnih nekretnina, zračnih luka, marina, državnu naftnu kompaniju, lutriju, poštu …itd. Bilo koja vrsta privatizacije u nekoj državi, jednaka je privatizaciji kupaone, kuhinje, WC-a, sobe, … u vlastitome stanu.

Kako za ribe crv na udici ribiča predstavlja samo sočan zalogaj, tako i gledano kroz oči neinformiranih poljoprivrenika, zaslijepljenih propagandom, GMO predstavlja veći prinos, manja ulaganja a samim time i veću dobit. No, istina je bitno drugačija. Osim što GMO ima velikih posljedica po zdravlje stoke i ljudi, kako ističe dr. Marijan Jošt; genetičko inženjerstvo je loša znanost u službi velikih korporacija.

Genetičko inženjerstvo nema zdrave znanstvene temelje. Postavka: 1 gen = 1 protein je netočna. (Ljudski genom se sastoji od oko 30 tisuća gena, a tijelo od oko 250 tisuća proteina!)

U poredbi s konvencionalnim usjevima niti jedan GM usjev ne daje više urode, a RR-soja čak i do 40% niže.

Rodnost je kvantitativno genetsko svojstvo – kontrolirano je s većim brojem gena i mala je vjerojatnost da bi se moglo popraviti metodama genetičkog inženjerstva.

Niti jedan GM usjev ne daje urode veće kakvoće – naprotiv njihova je hranidbena vrijednost manja (siromašni na mikroelementima).

Sjeme GM usjeva je skuplje, a GM proizvod jeftiniji i teško se plasira na tržištu. (Kome će ih Hrvatska prodavati?)

RR soja koja se uvozi u EU iz Argentine sadrži velike doze rezidua glifosata (17 mg/kg). Pokusi su pokazali degenerativne promjene u embrija pileta i žabe tretiranih s 2.03 mg/kg glifosata – 20 puta manje doze od one koja se koristi pri prskanju u poljima.

Roundup (glifosat) ima vijek poluraspada oko 20 godina (ovisno o vanjskim faktorima).

GM usjevi uzročnici su pojave otpornih korova, otpornih štetnika i novih biljnih bolesti.

GMO nije cilj, GMO je sredstvo za postizanje cilja, porobljavanja, odnosno preuzimanja kontrole nad proizvodnjom hrane a samim time i čovječanstvom, jer onaj tko kontrolira hranu, kontrolira ljude.

Sloboda podrazumijeva neovisnost, a mi smo ovog trenutka i svakim trenutkom, sve više i više gurani u poziciju ovisnika, na svim razinama.

Dovoljan je i kratak san da se probudimo u svijetu u kojemu je ta tehnologija preplavila naša polja i supermarkete, pa sada imamo možda posljednju priliku izboriti se za budućnost drugačiju od one koju nam pripremaju proizvođači GMO i s njima povezani centri moći.

Ivan Šamija

MYSTIC 4 koji se sve više bliži i na rasporedu je za tjedan dana polako definira raspored predavanja, a ključni dio programa je i tradicionalno subotnje popodne ‘Na rubu znanosti’.

Emisija s prikazivanjem počinje od 1. listopada na HRT 3, a uvod u novu sezonu bit će četvrto poslijepodne vezano uz teme koje su obilježile prethodno razdoblje. Tako će voditelj kao i uvijek biti Krešimir Mišak, a znatiželjni gledatelji imat će priliku vidjeti četiri zanimljiva predavanja u terminu od 15:00 do 20:00.

Još nije poznata točna satnica i raspored pojedinih predavanja, no sugovornici su javno predstavljeni, kao i njihove teme:

‘Subliminalne poruke’ >> Ratko Martinović (NRZ i Krešimir Mišak)

Posluh: osmi smrtni grijeh >> Natalija Princi (NRZ i Krešimir Mišak)

Tajna Dioklecijanove palače >> Domagoj Nikolić (NRZ i Krešimir Mišak)

Ho’oponopono-drevna havajska vještina rješavanja problema >> Mabel Katz (NRZ i Krešimir Mišak)

Na sam event možete se prijaviti preko Facebook događaja OVDJE

Mystic 4 >> Pogledajte raspored predavanja na sajmu i K(r)onoplja Live satnicu!

Povratak prirodnoj ravnoteži i zdravom življenju te snaga različitosti i sloboda javnog govora, projektni su okvir sajma MYSTIC, središnjeg mjesta nekonvencionalnog izričaja na ovim prostorima.

Pored poznatih područja: nekonvencionalna medicina, prirodni stil života i granična područja znanosti, ove godine pod nazivom ORGANICA organizator posebno ističe područje proizvodnje, pripreme i distribucije zdrave hrane te raznih organskih proizvoda.

Ukupna ponuda sajma Mystic obuhvaća razne nekonvencionalne metode i terapije – prirodne, energetske i duhovne, zdravu hranu, organski uzgoj hrane, ljekovito bilje i pripravke od ljekovitog bilja, apiterapiju, dodatke prehrani, prirodnu kozmetiku, masažu, feng shui, kristale, stručnu literaturu i još puno toga. Od prostornih atrakcija izdvajamo predstavljanje raznih tematskih kuhinja, eko-tržnicu s certificiranim ekološkim proizvodima, postav mudrih poruka, tematske izložbe te niz drugih sadržaja jedinstvenih za ovaj sajam.

Četvrtak, 19. rujna:

16:00 (11A) // Koliko ste zadovoljni? >> Barbara Grgurić

17:00 (11D) // Predavanje o flaški >> Maks Vrečko

17:00 (11A) // Energetski face lifting – stanično pomlađivanje >> Tomislav Zich

18:00 (11D) // Zagrli bolest – kako do potpunog iscjeljenja >> Goran Kojić

20:00 (KD) // Ekstravaganza planetarnih gongova >> Koncert

Petak, 20. rujna:

12:00 (11A) // Kako prepoznati iluzije o Stresu >> Lidia Černi

12:00 (9) // Meditacija – Koliko ste zadovoljni >> Barbara Grgurić

12:00 (9) // Kako biti sretna i sretan >> Adela Francišković

13:00 (11A) // Moć mantre >> Centar za vedske studije

14:00 (11A) // Vitalnost i naše tijelo >> Međunarodna škola Corte Energetics

14:30 (11D) // Kako sirova prehrana pomaže u oporavku >> Siniša Pavičić

15:00 (11A) // Kako se osloboditi tereta prošlosti >> Dr. Vlasta Rajković

15:30 (11D) // Starobalkanski megalitni objekti >> Domagoj Nikolić

16:00 (11A) // Numerologija: 12 glavnih životnih lekcija >> Nikola Đorđević

17:00 (11D) // Prapovijesni opservatorij Kokino (Makedonija) >> Jovica Stankovski

17:00 (11A) // Sirova hrana kao način ishrane >> Mihaela Devescovi

18:00 (11A) // Pristup svijesti >> Vladica Đorđević

18:00 (9) // Cjelovit pristup zdravlju – Tehnika disanja >> Katarina Bolfek

18:30 (11D) // Energija piramida >> Dr. Semir Osmanagić

19:00 (11A) // Kyani-Superfood >> Saša Momić & Nina Antunović

Subota, 21. rujna:

10:00 (TP) // Tajna mladosti – Himalajska yoga >> Snježana Nišević

10:30 (11D) // 10. kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine – u organizaciji HUPED-a:

Paralelni medicinski sustavi u EU – ‘Što očekuje domaće iscjelitelje i terapeute’

11:00 (11A) // Relaksacija smijehom >> Danijela Biondić-Vidaković

11:30 (11A) // Samoniklo ljekovito bilje i plodine u proizvodima >> Dubravko Divjak

11:30 (TP) // Ashtanga Yoga >> Divya Yoga Centar

11:30 (9) // Živjeti na sirovoj hrani >> Siniša Pavičić

12:00 (11A) // Su Jok terapija >> Vera Đorđević

12:45 (TP) // Purna Yoga >> Umijeće življenja Hrvatska

13:00 (11A) // Quantec >> Jasminka Premeri

14:00 (11A) // Stanična medicina Dr. Ratha – pomoć iz prirode >> Vedrana Nucak

14:00 (TP) // Kundalini Yoga >> Emina Kurtagić

14:00 (9) // Samospoznaja i inicijacija k vlastitom duhovnom vodiču >> Boženka Vendiger

14:30 (11A) // Holistički pristup prirodi >> Karmela Kiš & Miroslav Kiš

15:00 (11D) // ‘Subliminalne poruke’ >> Ratko Martinović (NRZ i Krešimir Mišak)

15:30 (11A) // Prezentacija >> Flatz Leon

16:00 (11D) // Posluh: osmi smrtni grijeh >> Natalija Princi (NRZ i Krešimir Mišak)

16:00 (9) // Kako biti sretna i sretan >> Adela Francišković

16:30 (11A) // Detoksikacija hidrokolon terapijom >> Ivana Pavičić

17:00 (11A) // Tajna sadašnjeg trenutka >> Robert Goreta

17:15 (11D) // Tajna Dioklecijanove palače >> Domagoj Nikolić (NRZ i Krešimir Mišak)

18:00 (11A) // Vježba zračenja ljubavi >> Anja Petrović

18:00 (9) // Udahni život – izdahni stres >> Katarina Bolfek

18:30 (11D) // Ho’oponopono-drevna havajska vještina rješavanja problema >> Mabel Katz (NRZ i Krešimir Mišak)

18:30 (TP) // Ashtanga Vinyasa >> Sandra Đidara Bianco

19:00 (11A) // Sariji – predavanje i modna revija

19:45 (TP) // Zen Yoga >> Danijela Biondić-Vidaković

20:00 (11D) // Osnove duhovnosti – kako uravnotežiti svoj duhovni i materijalni aspekt >> Bruno Šimleša

20:00 (11A) // Ženski nos u organskim vinima >> Udruga WOW-WOWice & BIO vina

Nedjelja, 22. rujna, K(r)onoplja LIVE

Blok 1 – Industrijska konoplja

Saznat ćete sva  bitna teoretska i praktična iskustva iz uzgoja biljke te  strateške mogućnosti vezane uz proizvodnju i buduću primjenu enormnih blagodati konoplje  i stvarni potencijal u oporavku gospodarstva RH . Načini uporabe konoplje su zbilja raznoliki i potencijal velik, od sanacije tla, korištenja u industrijskim proizvodima  različite namjene (graditeljstvo, tekstil…) , svakako u prehrani i kozmetici. Tisuće godina stara tradicija uzgoja industrijske (prehrambene) konoplje s niskim udjelom THC-a rasprostranjena je diljem svijeta. Ustav SAD-a načinjen je na papiru od ove biljke, a očevi i osnivači te države bili su pokretači biznisa povezanog s konopljom na novom kontinentu.  Jugoslavija  je bila među svjetskim gigantima u uzgoju i plasmanu konoplje na svjetsko tržište. Hrvatska ima prostora za pokretanje proizvodnje i  prerade konoplje i otvorena vrata za izvoz.

10.30 // Sanacija tla nasadima konoplje >> Prof. Dr. Ivica Kisić
11.00 // Uporaba konoplje u fito-aroma terapiji >> Mag. Pharm. Stribor Marković
11.30 // Povijest uzgoja i prerade konoplje >> Dipl. Ing. Zdravko Stanić
12.00 // Panel ‘Iskustva iz prakse’ >> Zuzana Finta (Agramog, Mađarska), Dean Rengeo (Slovenija), Ivo Bačlija

Blok 2 – Medicinska konoplja

Medijski prostor je u posljednje vrijeme sve ispunjeniji vijestima o čudesnim medicinskim učincima konoplje putem široke lepeze kanabinoida. Od liječenja dermatitisa, pa do iskustava s povlačenjem karcinoma, postoje brojna svjedočanstva i dokazi o terapeutskim učincima konoplje, a u tom smjeru svjetska zvijezda je definitivno i glavni gost KrONOPLJA live , Kanađanin Rick Simpson. Nizozemska je  „obećana zemlja“, zemlja provjerene prakse -  iz prve ruke čut ćemo to od Nizozemaca, Čeha i Izraelaca, odnosno pionira novog/starog smjera medicine. Blok će otvoriti Ratko Martinović temom ‘Kanabis: zabranjeni lijek’ uz premijeru trailera  ‘Kanabis-Biljka za sva vremena’ (dokumentarnog filma autora) u kojem ćemo vidjeti sve aspekte i blagodati ove čudesne biljke.

13.00 // ‘Kanabis – zabranjeni lijek’ i premijera trailera ‘Kanabis – Biljka za sva vremena’ >> Ratko Martinović
14.00 // Iskustva iz Bedrocana, Nizozemska >> g. Tjalling Erkelens & Marta Gold , mag. ing. agr.
14.30 // Iskustva iz Češke i Izraela >> Dr. Sc. Lumír Ondřej Hanuš (Češka)

Blok 3 – Zakonska regulativa

No, ako je biljka ovoliko upotrebljiva u različitim smjerovima, što nas onda sprječava da koristimo sve njene mogućnosti? Nažalost, kao i u brojnim drugim aspektima života, zakonodavstvo utemeljeno na političkim stavovima bez komparacije s inozemnim i EU iskustvima donosi brojne probleme, kako u industrijskoj, tako naročito i u medicinskoj praksi. Problem će nam pokušati obrazložiti i rasvijetliti Jure Zubak, jedan od boraca za legislativne promjene, koji će na  javnoj tribini ugostiti ključne osobe zadužene za zakonsku regulativu  i nužne promjene u odnosu prema konoplji. Konačni rezultat će, nadamo se, biti korak naprijed na korist zajednice!

15.30 // Okrugli stol: Zakonska praksa u RH, Moderator: Krešimir Mišak >> Sudionici: Jure Zubak, predstavnici Ministarstava RH

nexus-svjetlost

Prostor možemo očistiti na fizički način ali može se čistiti i na energetskoj razini. Možemo čistiti unutrašnji i vanjski prostor. Ako uredite prostor prema svojim željama, ali i dalje ne osjećate da je to tô, i dalje se ne osjećate svoji na tom mjesto u kojem često boravite (stambeni ili poslovni prostor), možda bi trebali razmisliti o energetskom čišćenju i energetskom punjenju prostora.

Postavlja se pitanje kako to napraviti i kako krenuti s time. Sam proces u biti predstavlja jednu igru a u konačnici, može vam prerasti i u jedno predivno iskustvo(a) i na kraju krajeva, u jednu dobru zabavu! Proces možete raditi individualno ili u grupi. Može se raditi u unutrašnjim prostorijama ili na vanjskom prostoru. Postoje mnogobrojni razlozi zašto se u nekim prostorijama osjećamo kao da nam manjka energije. Za održavanje energetskog prostora, zadužena su elementarna bića. Kada krenete u proces čišćenja, vi ne samo da donosite energiju prostoru, nego i pomažete elementarnim bićima da ponovno ožive i da se probude iz sna. Krenimo prvo od vanjskih prostora.

Fizička i energetska razina vanjskog prostora, najčešće je narušena destrukcijom čovjeka. Rijetko kad je zbog same prirode – požar, poplava, potres… Kod prirodnih destrukcija (destrukcija samo iz našeg kuta gledanja, iz višeg kuta gledanja, to je samo prelazak jednog oblika energije u drugi), sam prostor se brzo obnovi, a energetska razina je rijetko kad poremećena. Suprotno tome, djelovanje čovjeka ostavlja puno dublje ožiljke, i to na svim razinama. Već se je odavno probudila ekološka svijest kod čovjeka- važnost očuvanja prirode. No, moramo početi buditi i spoznavati da postoje i energetske razine i da se i njih može očistiti ili izliječiti! Da bi smo potpuno očistili neki prostor, nije dovoljno raditi na samo jednom od tih nivoa. Potrebno je temeljito čišćenje svih razina. Vanjski prostor se najčešće onečišćuje raznim otpadom, smećem ali i građevinama koje su trajno izmijenile prvobitni izgled. Takve energetske nestabilnosti ili energetsku prazninu, moguće je osjetiti kod napuštenih građevina koje su izgubile svoju svrhu. Prostor se energetski može spontano, ponovno napuniti, čestim dolaskom ili boravkom živih bića. Primjer toga su iskopine šljunka u kojoj su se nakupile vode, u kojoj žive ribe i dolaze ljudi na kupanje.

Kako se radi u praksi: kada  započinjemo čišćenje (liječenje) prostora, moramo poznavati neke osnovne stvari:

1. Svi smo čuli od bioenergetičara da neki nakon davanja tretmana mogu osjećati umor iz jednostavnog razloga-davali su energiju. To je potpuno točno, no ima jedna bita stvar. Osjećaj manjka energiju nakon tretmana ovisi o vašem nivou svijesti!!! Imajte spoznaju da se nalazite u prostoru nulte točke u kojem postoji neiscrpan izvor energije! Već sama ta spoznaja odvodi vas na višu razinu svjesnosti. Sad znate da nema potrebe da osjećate umor kad nekome ili nečemu dajete energiju iz razloga jer ste vi samo kanal preko kojeg ide energija iz svemira. Postavlja se pitanje, zašto onda elementarna bića, koja su energetska, to ne mogu učinit? Odgovor leži u tome, da im netko treba transformirati, konvertirati, odnosno preoblikovati energiju. Kao što čovjek ne može iskoristiti energiju iz ugljikohidrata u određenom oblik, nego se oni u nama u kemijskim procesima mora prevesti u iskoristivi oblik, tako i mi prostoru i elementarnim bićima moramo dati iskoristivi oblik energije. Mi smo njihovi transformatori.

2.Vi ništa ne mijenjate u prostoru, vi samo transformirate i donosite energiju. Donosite svijetlost i informacije. Neka se proces čišćenja odvija sam po sebi. Bitno je da to shvatite iz razloga jer nismo još na dovoljno visokoj razini svijesti da bi znali kako nešto treba biti i izgledati. Naši životi imaju određenu svrhu. Jedna od njih je davanje. Ovo je proces davanja. A što će svemir, prostor i elementarna bića učiniti sa energijom, to je na njima. Mi još nismo svjesni savršenstva. Često puta smo uvjereni da znamo kako bi nešto trebalo izgledati a u biti ne mora biti tako. Na primjer, mi bi htjeli da odmah očistimo neki prostor (na svim razinama), ali iz višeg kuta gledanja, možda je potrebno da taj prostor još neko vrijeme doživljava tu lekciju. Imamo slobodu izbora. Ako smo odlučili čistiti, neka tako bude, to je već veliki napredak za taj prostor, a kako će se odvijati proces, to je na samom svemiru.

3. Ovaj proces mogu raditi svi. Možda je lakše onima koji se već bave nekom energetskom tehnikom, čisto stoga jer možda mogu lakše na fizičkoj razini osjetiti energiju. Ali ovaj proces je idealan i za početnike iz razloga jer nema one napetosti zbog rezultata i iščekivanja-što li će reći druga strana, da li će nešto osjetiti, itd.. Ovdje se „čistač prostora“, (kako ću nazvati osobu koja radi ovaj proces), oslobađa tih misli. To je jako bitno za početnika. Ovdje se osjećate puno više slobodniji i opušteniji! Stara uvjerenja da za ovakve stvari morate proći tečajeve, učiti razne tehnike, biti majstor, pedesetog stupnja, biti osjetljivi na energije, odavno su zastarjela i više ne vrijede u današnjem dobu jer čovjek evoluira ili:

danas nismo ono što smo bili jučer

4. Prepustite se intuiciji. Kao što znamo, energiju možemo osjećati i na fizičkoj razini. Na primjer, u dlanovima, hladnoću, toplinu, trnce, strujanje energije po tijelu, viđenja ili fizičke dodire duša ili pak elementarnih bića. Ako nikad niste osjetili ništa od navedenog, došla je prilika i pravo vrijeme za to! Um, nam služi samo na početku procesa, kada počinjemo zamišljati boje, svjetlost ili energiju a zatim se postepeno prepuštate samoj energiji, svemiru, ljubavi (kako želite), da vas vodi. To je kao kada ste u čamcu na obali. Da bi se prepustili vodi da vas nosi, prvo se morate odgurati od obale (upotreba uma), a kad ste dovoljno daleko od obale, prepuštate se struji rijeke (energiji, intuiciji, svemiru…) da vas vodi. Jednostavnije ne može biti. Tokom vježbanja ovog procesa, pojačavat će se i fizički osjećaj. To je predivna stvar, kad počnete na fizičkoj razini, kad svojim tijelom počnete osjećati višedimenzionalni prostor koji je  oko vas.

5. Prostor čistite imaginacijom boja, energije, svijetla ili (i), može se raznim napjevima ili mantrama. Zvuk je oblik energije koji svi možemo svjesno i na jednostavan način stvarati i oblikovati. Možemo ga stvarati sami (organima) ili uz pomoć instrumenata. Tu bi najbolje došli neki drevniji instrumenti kao što su tibetanska zdjela, gong, bubnjevi ali naravno mogu i noviji. Bitna je vibracija, bitno je da se energija kreće i oblikuje iz srca!

6. Vrijeme trajanja procesa. Opet, intuicija. Može trajati minutu ili nekoliko sati. Nebitno. Ako osjetite da je dosta, onda je dosta. Tako je isto i sa ponavljanjem procesa. Negdje će biti dovoljno samo jednom a negdje i više puta obaviti čišćenje. Dozvolite da se intuicija probudi kod vas, naučite ju slušati.

Primjena u praksi

Kako to izgleda u praksi, prikazat ću na temelju iskustva, na dva primjera. Jedan je primjer zatvorenog, a drugi je primjer otvorenog prostora.

Zatvoreni prostor:

Prijateljica me je molila da očistimo njezinu kuću u koju će se useliti. Kuća je bila stara. Proces smo započeli u prostoriji pred ulaznim vratima ili na verandi. Udobno smo se smjestili i zatvorili oči. Zamišljao sam energiju, čistu svjetlost, čistu Istinu, čistu životnu energiju, kako ide iz mene i širi se prvo po prostoriji u kojoj smo bili a zatim se polako kreće od prostorije do prostorije. Ili bolje da se izrazim, pošto nisam znao točno raspored prostorija, što naravno i nije bitno, samo sam pustio energiju da teče. Energija se je širila po cijeloj kući. Na svojem licu, osjetio sam blagi osmjeh. Osjetio sam radost. Proces je trajao nekih desetak minuta. Otvaranjem očiju, osjetio sam se ispunjeniji, snažniji. To je bila radost darivanja. Davao sam, a nisam se iscrpio, nego upravo obratno, bio sam pun energije. Davao sam a nisam davao. Bio sam samo „provodna cijev“ energije iz nulte točke, iz svemira, da se pretvori u iskoristivu energiju za prostor. Radost ovoga iskustva je bila velika. Proces smo nastavili u drugoj prostoriji jer smo osjetili i htjeli nastaviti čišćenje u drugoj prostoriji.

Otvoreni prostor:

Proces se je odvijao na lokaciji malog potoka, na mjestu gdje je bila stara, oronula brana. Pored te brane, ostaci su nekadašnjeg mlina. Naravno, bilo je i smeća koje je donijela voda tokom bujica. Iako je mjesto naoko izgledalo zapušteno, ipak je imalo i ima svoju draž i neku posebnu čaroliju zbog spoja prirode i povijesno kulturne ostavštine čovjeka. Već se naoko vidjelo da ovaj prostor treba čišćenje u svakom smislu. Po pitanju energije, kao da se je osjećala neka tuga i manjak energije. Kasnije sam saznao da je davno na tom mjestu u mlinu poginuo jedan dječak. Proces čišćenja radio sam u više navrata, prema osjećaju, odnosno intuiciji. To je izgledalo ovako. Smjestio sam se pored potoka, bilo sjedeći ili sam se jednostavno naslonio na drvo i počeo sam čišćenje imaginacijom boja. Zamišljao sam predivnu ljubičastu boju kako se širi prostorom. Ljubičasta boja je simbol bezuvjetne ljubavi. Ona je bila simbol energije koja je ispunjavala prostor i čistila ga. Zamišljao sam boju na sredini potoka i od te točke kako se širi u prostoru. Tretmani su trajali po nekih 10 – 15 min u nekoliko navrata u duljem vremenskom razdoblju. Tokom imaginacije boja, znao sam osjećati strujanje energije po tijelo ili izbijanje energije iz dlanova. Nakon zamišljanja boja, koristio bih se nekim jednostavnim melodijama, napjevima kojima bih još malo očistio prostor. Neću nikada zaboraviti kako sam nekoliko puta, baš na toj lokaciji osjetio neizmjerno ispunjenje i radost! To je bila radost darivanja. I ono što neću nikada zaboraviti, je da sam u sebi osjetio određene riječi: Hvala ti, hvala ti. Imao sam osjećaj kao da su mi elementarna bića koja su zadužena za vodu, a to su vile, zahvalile na ovoj pomoći. Tad, a ni sada mi nije bitno da li sam si to umisli ili ne, ali taj osjećaj radosti darivanja, ispunjenje i onda na kraju osjećaj kao da netko zahvaljuje je neprocjenjiv i nemoguće ga je dočarati. Ali možete sami pokušati! Kasnije, taj prostor je bio i fizički očišćen. Ovdje bih napomenuo da čak niti ne morate zamišljati neke boje u prostoru, jer je prostor projekcija unutrašnjeg svijeta, dakle, može biti dovoljno i da u sebi i svojoj glavi (umu), zamišljate boju ili energiju kako vas čisti. Ali radite onako kako vam je lakše. Sretno vam bilo!

Ivan

Postoje tri nivoa u čovjeku: fiziološki – tijelo, psihološki – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sva tri nivoa, ali njena kvaliteta može varirati. Na nivou fiziologije tijela, to je samo seks. Možeš to zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99% ljudi seks zove ljubavlju. Seks je biološki, fizički. Tvoja kemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.

.

.

.

U veljači 1992. Donald Neale Walsch doživio je mistično iskustvo koje je preokrenulo čitav njegov život. To iskustvo priskrbilo mu je i novu karijeru, onoga koji pomaže i inspirira milijune ljudi širom svijeta. Njegova knjiga «Razgovora s Bogom» stekla je ogromnu popularnost i pri tome ostala čak dvije i pol godine na listi non-fiction bestselera New York Timesa. Uz pisanje serije knjiga o svojim kontaktima s Bogom Walsch je još našao dovoljno vremena za osnivanje neprofitne organizacije ReCreation koja sponzorira predavanja, programe, seminare i radionice za sve osobe koje su zainteresirane za duhovni i osobni rast.

.

.

.

Svatko od nas posjeduje čudesnu moć koja, u većini slučajeva, neprepoznata leži u nama, dostupna u svakom trenutku našeg života a opet tako rijetko korištena. To je moć promatranja, svjedočenja i sagledavanja. Iako se na prvi pogled čini kao da je riječ o potpuno pasivnoj i neučinkovitoj aktivnosti, s obzirom na činjenicu da se promatranjem ne postiže nikakva značajna vidljiva promjena ili pomak u onome što se promatra, zbog čega ju ujedno mnogi tako olako odbacuju i zanemaruju, pogledamo li malo dublje, vidjet ćemo da je promatranje jedna od naših najneposrednijih moći.

„Snovi su kraljevski put prema nesvjesnom“

S. Freud

Spavanje je proces koji nam omogućuje da napunimo baterije baš kao što punimo i baterije na mobitelima. Snovi su pak paralelni svijet (zvat ćemo ga kolektivno nesvjesno kako ga je nazvao C. G. Jung), kamo odlazi podsvijest gdje svojom glumom konačno dobije priliku da logičkom umu ispriča svoje želje, emocije ili ono što bi trebali učiniti u materijalnom svijetu. U ovom životu, bilo svjesno bilo nesvjesno svakodnevno radimo cenzuru, odnosno potiskujemo svoje emocije, želje i potrebe i one se pojavljuju i odražavaju u snovima. U snovima nam se javljaju informacije koje potiskujemo. Poruke koje dobivamo u snovima, su poruke kojima nas sam Svemir pokušava osvijestiti i probuditi o nezavršenim poslovima odnosno zadaćama u ovome svijetu. Snovi su svijet gdje nam sam Svemir šalje poruke i informacije jezikom kojim priča cijeli svemir a to je jezik znakova i simbola. San je stvoren zbog koje kakvih razloga, no u ovdje ćemo se osvrnuti na pitanje-Kako tumačiti i razumjeti snove?

Orvelovski rat u Hrvatskoj traje još od 1985. g. prije raspada Jugoslavije i pažljivo se pripremao, jer su tajne službe pomoću svojih ubačenih agencija i udruga kao i Sorošovog društva izdašno financirali sve novostvorene udruge građanskog društva, pod izlikom razvoja demokracije i demokratskih snaga u Hrvatskoj.