Paganizam je filozofija i duhovnost, ne i religija, iako bi se tako uvjetno mogla nazvati, svih drevnih naroda diljem planete. To je prvotna duhovnost čovječanstva sa osnovnom namjerom usklađivanja čovjeka s prirodom, njezinim procesima i ciklusima.

Piše: Robi

Izvor: kontrolauma.org

Paganizam je u svim svojim pojavnim oblicima, slavljenje prirode i svemira.
Paganizam – pagus (lat.), što se prevodi kao okrug, pokrajna, regija, distrikt, selo: iz čega proizlazi da je paganizam seoska duhovnost, duhovnost ljudi koji žive i ovise od zemlje i njezinih plodova, prihvaćajući mjene i utjecaje koje priroda donosi.

Riječ paganizam odnosi se na seosko ili seljačko odnosno pagan je bio naziv za seljaka, seljanku. Sam naziv pagan od samih početaka upotrebe nosi veoma pogrdan prizvuk i izraz je vjerske isključivosti i netrepeljivosti. Međutim, naziv je danas zaživio i prihvaćen je od cjelokupne paganske zajednice.

U hrvatskom jeziku naziv je promijenio oblik u poganizam – vjera protivna kršćanstvu, neznaboštvo, mnogoboštvo, odnosno poganin/poganka – skupni naziv za ne kršćane, krivovjerac, onaj bez karaktera, pokvarenjak, varalica, loš, prljav čovjek, izmet (izvor Riječnih hrvatskog jezika).

Iz navedenog je razumljivo je zašto Paganski krug Hrvatske (Svjetski paganski krug) ne prihvaća uporabu i naziva poganizam, pogan/poganka, već je prihvatio naziv latinski naziv paganizam, odnosno neopaganizam u svojoj suvremeneoj formi.

Paganizam je duhovnost, nije ni vjera ni religija. Ne postoji vođa, neki guru, ideolog ili istaknuti pojedinac ili grupa koju se slijedi, ne postoji hirarhija, svećenstvo, dogme, sveti i zaslužni koje se slavi i kojima se mole i obraćaju u potrebi. Duhovnost je za njih ljubav, radost, ugoda, užitak, radoznalost, ples, pjesma i igra. Privrženost, spolnost, iskrenost, slavlje života i prirode i svih bića u svim svemirima sastavni je dio njihove svakodnevice.

Pagani i paganke ne vjeruju u jednog i jedinog Boga. Nemaju monoteistički koncept oca i zaštitnika, pravednika koji prijeti i kažnjava. Za njih Bog i Bogovi nisu odvojeni entiteti od prirode već njen sastavni dio u svim svojim raznolikostima i pojavnosti. Bog ništa ne traži od njih, ne daje pravila i ograničenja, nije zagonetan i dvosmislen, te svoju volju prepušta tumačenju priviligirane skupine ljudi s otvorenom vrućom linijom preko crvenog telefona. Njihov Bog nije lako uvredljiv, ne može ga se naljutiti, ne zamara se spolnim životom svojih poklonika i općenito je prilično flegmatični lik.
No da budemo još precizniji, pagani uopće ne vjeruju u Boga i ne na način na koji je termin vjerovanje opće prihvaćen u kršćanstvu te je i sam koncept vjere suvišan. Pagani su svjesni Njegovog/Njenog postojanja, odnosno prepoznaju da u prirodi/svemiru postoje dva načela prisutna u svim starim kulturama i osnovna intencija je stvoriti suradnju, međusobno prožimanje i djelovanje, a ne odvajanje i obožavanje. Obično ih nazivamo aktivnim, dinamičkim ili muškim principom (poznat kao yang) i pasivnim, statičkim ili ženskim principom (poznatim kao yin). Svaki princip personificira se kroz lik Boga ili Božice i to je ujedno i najstariji oblik paganske duhovnosti. Kultovi Božice Majke i Rogatog Boga postoje još iz paleolitika (starije kameno doba 2.500.000g-10.000g pne) o čemu svjedoče brojna nalazišta oslikanih zidova pečina i artefakti pronađeni diljem svijeta. Krapinski pračovjek jedno je od takvih nalazišta.

Paganizam je ponajprije slavljenje prirode, odnosno možemo slobodno reći da je paganizam „religija“ prirode. Za njih nema ništa i ničega osim i izvan prirode. Neki obožavaju prirodu kao vlastito božanstvo, a neki daju božanske vrijednosti nekim prirodnim pojavama i oblicima. Čovječanstvo je samo dio te prirode, ne njen odvojeni dio, ne postoji superiornost, već prožimanje, jedinstvo i harmonija. Stoga priroda, odnoso personificirani principi, Bog i Božica nisu izdvojeni izvor stvaranja, već njegov sastavni dio, oni jesu svemir, priroda, ljudi. Nema „svemirskog diktatora“. Ne postoji „natprirodno“, jer sve što postoji u prirodi, jest prirodno bez obzira da li to čovjek može pojmiti ili ne. Samo je čovjek taj koji može učiniti nešto „neprirodno“, stvari koje su u suprotnosti s načelima prirode, samo čovjek može učiniti i stvoriti „pakao“, samim činom odvajanja od prirode svojim mislima, rječima i djelovanjem, odnosno stvaranjem jedne fiktvne, nepostojeće deluzije, koju održava na životu isključivo svojim vjerovanjem. Dokaze naše efikasnosti u stvaranju tog „pakla“ i koliko smo ustvari odvojeni i podvojeni, spomenuo sam u uvodu ovog serijala, ali sami ste ga vrlo svjesni, a i nije da se baš ne da vidjeti.

Paganima je priroda kao takva sveta. Ne traže nedokučivo, mistično, onostrano, daleko, nedostupno jednostavnom poimanju da bi bilo sveto. U paganizmu naglasak je uvijek na onome što je dostupno osjetilima, svemu što je vidljivo, opipljivo, mirisno, čujno i što možemo okusiti. No, to nije materijalizam, već uvažavanje vidljive realnosti bivanja kao dijela sveukupne kreacije, jedinstvo i nedjeljivost duhovnog i materijalnog savršenstva stvorenog svijeta. Bez dominacije ili suprotnosti jednog nad drugim. Ni jedno nije niti bolje ili lošije od drugog. Jednostavno prihvaćanje harmonije oba apekta bivanja i postojanja.

Pagani prihvaćaju ovozemaljski život kakav jest. On nije ni grešan, ni nedovršen, ni nesavršen. Život je i ugoda i patnja; sreća i nesreća. Sastavni dio prirode koja istovremeno konsturktivna i destruktivna. Mjenja se, evoluira, prilagođava i usavršuje. Čovjek nije rođen u grijehu već u ljubavi, zemlja je naš dom, a doma bi trebalo biti najljepše, pa bi se prema prirodi trebali odnositi kao i prema vlastitom domu. Umiranje je dio prirodnih procesa, pa niti nama ne bi trebalo biti patnja. Smrt nije kraj već sastavni dio života i prirodnih procesa. Paganima ne treba sidro, već kao brod plutaju u moru života i prihvaćaju što im on donosi usput skupljajući znanje i mudrost radosno dajući najbolji dio sebe u svakom trenutku svojeg bivanja. Ljudi ne trebaju spasenje i kraljestvo nebesko. Nema apsolutnog ideala, izmišljenog od strane organiziranih religija, koji bi trebalo dostići odricanjem i patnjom i žrtvom. Ne prihvaćaju nedodirljive dogme koje treba braniti, već potiču čovjeka na subjektivno i intuitivno stjecanje spoznaje života, jer to je čovjekova istinska priroda. Duhovno i svjetovno nije proturječno, protuprirodno je odricanje od seksa ili uživanja bilo koje vrste, no smisao nije niti u ekstremnom hedonizmu.

Naizgled, reklo bi se da pagani vode prilično razuzdan život, no iako nemaju Boga koji im govori što se smije, a što ne, pagani žive po izrazito etičkim načelima. Temeljno etičko načelo koje postoji od pamtivijeka i spominje se u mnogobrojnim drevnim kulturama je takozvano „zlatno pravilo“ koje kaže da je sve dozvoljeno dokle god time drugome ne nanosiš štetu. Ili skraćeno „ne naudi drugome“
Time se paganizam dijametralno razlikuje od svih organiziranih monoteističkih religija.
Više o tome u slijedećem nastavku…

Izvor: kontrolauma.org

Objava Istina o paganizmu – Što je paganizam? pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Mnogo toga je izrečeno preko neta, fejsa i drugih internetskih medija, ali sada je konačno vrijeme da se organizira jedan sastanak svih živih ljudi i onih koji se tako osjećaju. Svatko piše i govori iz neke svoje perspektive i siguran sam da je sad vrijeme da se okupimo na jednom mjestu i uz određeni program odredimo nekakav zajednički cilj kako ćemo ostvariti svoju slobodu, a da nikoga pri tome ne oštetimo.

Stoga sam odlučio organizirati prva konvencija slobodnog živog čovjeka, koja će biti ujedno i osnivačka konvencija privatnog društva.

Konvencija će se održati 6-8.4.2018 u Hotelu Adriatic, Omišalj na otoku Krku.

Nadam se da će se skupiti svi ljudi koje ovo zanima, uz neizbježnu želju da i sami postanu dio ove priče ovog u povjesnim razmjerima vrlo bitnog događaja. Događaja u kojem se materijalizira misao o čovjekovoj slobodi i izlasku iz robovlasničkog mentalnog obrazca i njena konkretizacija u stvarnost.

Ova osnivačka konvencija je prvi korak u kojem će svi prisutni biti obavješteni o ovoj ideji i potanko će biti objašnjeno koja je namjera ovog društva i što bi i kako trebalo napraviti da ono postane živo i djelotvorno.

U hotelu u kojem će se održati ova konvencija ljudi će doći da se druže i promišljaju o novom svijetu novog čovjeka. Konvencija počima u petak pozdravnim govorom i druženjem. Nastavlja se u subotu radno. U nedjelju završava posljednjim izjavama i oproštajnim govorom sa određenim zaključkom i smjerom daljnjeg djelovanja.

O deteljima programu vam ne mogu još uvijek govoriti mnogo, ali će zasigurno biti održana prezentacija rada Arbitražnog Suda Pravde, zatim ćemo se u jednom predavanju osvrnuti na Duhovnost kao najveću bitnost novog svijeta. Zatim će sigurno biti predstavljen koncept novog društva živog čovjeka za kojeg se uvelike pripremaju materijali koji će svaki učesnik konvencije dobiti. Postoji i mogućnost dolaska gostiju iz susjedne Italije koji će govoriti o svojim saznanjima i iskustvima na području prava i sistema, i još dosta toga.

VIŠE O KONVENCIJI PROČITAJTE OVDJE

Objava Uskoro prva konvencija slobodnog živog čovjeka pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

U svakoj stanici u ljudskom tijelu (osim crvenim krvnim stanicama) mitohondriji su odgovorni za proizvodnju energije (poznate kao ATP, adenozin trifosfat), koja je potrebna stanicama kako bi funkcionirale. Stanice su sastavni dio tkiva i organa u našem tijelu, na primjer srca i jetre. One se ponašaju poput elektrana u našim tijelima, osiguravajući energiju koja je potrebna svakoj stanici kako bi funkcionirala.

U slučaju nedostatka energije u našim tijelima, tkivo i organi koji su građeni od stanica ne funkcioniraju pravilno. Jednako tako, ukoliko elektrana ne proizvede dovoljno energije, na nekim će područjima doći do gubitka napajanja strujom, zbog čega ta područja neće moći funkcionirati.

Mitohondriji su odgovorni za stvaranje više od 90% energije potrebne tijelu za život i održavanje funkcija organa. Ukoliko dođe do njihovog otkazivanja, u stanicama dolazi do postepenog prestanka stvaranja energije, što može rezultirati oštećenjima stanica, pa čak i njihovim odumiranjem. Takva pojava u čitavom tijelu uzrokovati će otkazivanje organa.

Dijelovi tijela poput srca, mozga, mišića i pluća, kojima je potrebna velika količina energije, najčešće su zahvaćeni tom pojavom.

Mitohondriji i Koenzim Q10

Možda niste čuli za njega, ali koenzim Q10 je jedan od univerzalnih tvari koje se nalaze u ljudskom tijelu. Svaka stanica sadrži određenu razinu enzima, koji su ključni za rast i popravak stanica. Također je antioksidans i pruža zaštitu mišićima i srcu. Postoje dokazi koji upućuju da štiti od prijevremenog starenja, raka, Parkinsonove bolesti, srčanih bolesti i dijabetesa.

Koenzim Q10 je esencijalna tvar topiva u mastima i nalazi se u mitohondrijima koji su stanični energetski pogon našeg organizma. Isto tako ključan je za proizvodnju energije, jaki je antioksidans i pomaže u neutraliziranju slobodnih radikala, djeluje kao katalizator u procesu pretvaranja hrane u energiju, koji se događa u mitohondrijama stanica. Često se primjenjuje u terapiji sindroma kroničnog umora i kod kroničnog popuštanja srca. Pomaže poboljšati parametre srčanog rada, povećava fizičku sposobnost te općenito poboljšava kvalitetu života.

Koenzim Q10 je prirodna tvar koja se nalazi u našem tijelu. Ovaj dodataka prehrani je otkrio 1957. godine profesor Fredrick L. Crane.

Dr. Peter Mithchel objasnio je 1961. godine njegovu ulogu u našem organizmu, za što je dobio Nobelovu nagradu.

Koenzim Q10 je jedna od najmoćnijih tvari u ljudskom tijelu – neophodan je za održavanje svih bioloških procesa u organizmu.

Život bez Koenzima Q10 nije moguć – u nedostatku ovog važnog nutrijenta naš organizam naprosto ne može funkcionirati. Maksimalnu koncentraciju koenzima imamo sa 22-23 godine. Međutim nakon 35-40 godine količine koenzima Q10 u organizmu počinu opadati zbog oslabljene funkcije jetre. Većina ljudi nakon 40. godine ima 30%-tni nedostatak koenzima Q10, koji se s godinama povećava.

Nedostatku ovog nutrijenta mogu doprinijeti i loša prehrana, stres, infekcije, kronične bolesti te neki lijekovi.

Najveću potrebu za Koenzimom Q10 ima naše srce.

Osnovna jedinica energije, koju koriste mitohondriji u našim stanicama je ATP, a koenzim Q10 je jedina tvar koju naše tijelo koristi da bi stvorilo ovo “gorivo”.

U nedostatku Koenzima q10 naši mišići ne funkcioniraju kako treba i proces starenja se ubrzava.

Prirodni izvori u svakodnevnoj prehrani

Kako je ovaj koenzim jedan od osnovnih tjelesnih koenzima, a i vrlo rasprostranjen u prirodi, može se pronaći u mnogim namirnicama.

Koenzim Q10 sadrže namirnice poput crvenog mesa, lososa, srdela, tune, skuše, soje, sojinog ulja, sezamovog ulja, ribljeg ulja, kikirikija, oraha, brokule, špinata i cjelovitih žitarica.

Da biste dobili najbolju korist, izbjegavajte pretjerano kuhanje nekih namirnica koje sadrže koenzim Q10. Toplina mijenja ovaj enzim i čini ga manje učinkovitim.

U hrani kroz dan konzumiramo do 15mg koenzima.

Preporučena dnevna doza iznosi oko 100mg koenzima.

Koenzim Q10 možete unositi i u obliku dodataka prehrani koje možete kupiti u trgovinama zdrave hrane ili ga možete naručiti  putem iHerba po cijeni 50% nižoj nego na našem tržištu – LINK

Objava MITOHONDRIJI – Stanični energetski pogon koje život znači pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Diljem svijeta možemo vidjeti starješine iz raznih plemena kako istupaju da bi podijelili svoju mudrost koja nam je tako očajnički potrebna. Svi mi svjesni smo da je vrijeme za promjena SADA, i da ovaj prozor promjena neće biti otvoren zauvijek.

Ne tako davno, starosjedioci i šamani Sjeverne i Južne Amerike okupili su se u Južnoj Dakoti kako bi prenijeli temeljnu poruku čovječanstvu:

Svi smo dio kreacije, stoga, ako kršimo zakon kreacije mi uništavamo same sebe. Mi, izvorni čuvari Majke Zemlje nemamo drugog izbora nego slijediti i podržavati izvorne upute koje održavaju kontinuitet Života. Svjesni smo naše veze sa Majkom Zemljom te shvaćamo da je ona izvor života, a ne resurs koji treba iskoristiti. Govorimo u ime i korist svakog stvorenja kako bismo prenijeli ovu hitnu poruku, kako je čovjek otišao predaleko, da dolazimo do točke preživljavanja. Upozoravali smo da jednoga dana nećete moći kontrolirati ono što ste stvorili. Taj dan je stigao. Na putu smo samouništenja. Taj put nas je doveo do nuklearne krize u Fukushimi, do izlijevanja nafte u zaljev, do krčenja prašuma, zagađenja podzemnih voda, izumiranja biljnog i životinjskog svijeta, ratova, bolest… -C hief Looking Horse

Svijet ima veliku potrebu za ovakvom mudrošću. Naše znanje i poštovanje prema prirodi znatno se umanjilo tokom vremena, ali čini se kako se ipak počinjemo kretati u drugom smjeru. Mnogi se ljudi počinju buditi i obraćati pozornost na ono što se događa na našem planetu, te izražavaju želju za promjenom.

Luther Standing Bear (Luther Medvjed Koji Stoji)

Luther Medvjed Koji Stoji bio je u jedinstvenom položaju kao most između indijanske i europske kulture. Bio je poglavica Oglala Lakota Siouxa i jedan je od rijetkih ljudi – kao što su Charles Eastman, Black Elk i Gertrude Bonnin, koji je živio prije i za vrijeme dolaska europskih doseljenika, u vrijeme kada se, prema svemu sudeći, odvijao najveći genocid u ljudskoj povijesti.

Odgojen je u tradiciji svoga naroda, a u dobi od jedanaest godina se počeo školovati na internatu Carlisle Indian Industrial u Pennsylvaniji gdje je naučio engleski jezik.

Do smrti je objavio četiri knjige i postao voditelj progresivnog pokreta s ciljem očuvanje indijanske baštine i suverenosti. Najpoznatiji je ostao kao edukator doseljenika o indijanskom životu i kulturi.

Donosimo neke od citata velikog poglavice

Stari Lakote su bili mudri. Znali su da ljudsko srce, daleko od prirode, postaje tvrdo: bili su svjesni da bez poštovanja prema drugim za rastuća, živa bića je direktno vodilo manjku poštovanja i prema ljudima. Stoga su držali svoju djecu blizu prirode, kako bi osjetila njezin blagi utjecaj.

Dobro je za kožu da dodirne zemlju, stari ljudi su skidali svoje mokasine i hodali golim nogama na svetoj zemlji … stari Indijanci i dalje sjede na zemlji, a ne dižu se visoko iznad nje kako se ne bi odmaknuli od temelja koji im pruža sve što trebaju za život.  Za Indijance sjedenje ili ležanje na zemlji je zapravo sposobnost da duboko promišljaju i da osjete svoju okolinu. Povezivanjem sa zemljom Indijanci jasnije vide i razumiju misterije života te se povezuju sa svojim bližnjima.

Nikada nismo razmišljali o velikim otvorenim ravnicama, prekrasnim valovitim brdima, vijugavim potocima sa zapetljanim tokom, kao ‘divljoj zemlji’. Samo je bijelcu priroda “divljina”, “zaražena” divljim životinjama i “divljim” ljudima. Za nas je ta zemlja bila pitoma. Zemlja je bila bogata i bili smo okruženi blagoslovom Velikog Otajstva.

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Šutnja za indijance ima smisla, a davanje prostora tišini prije razgovora je bila praksa istinske pristojnosti i poštovanja pravila da “misao dolazi prije govora” … i usred tuge, bolesti, smrti ili nesreće bilo kakve vrste, ili u prisustvu bitnih i velikih stvari – tišina je bila znak poštovanja. Strogo poštivanje ovog načela lijepog ponašanja bio je razlog, bez sumnje, zašto ga bijelci nisu poštivali. Smatrali su ga glupim, sporim, ravnodušnim i neugodnim.

Pohvala, laskanje, prenemaganje i prazne riječi nisu bile dio uljudnosti Lakota Indijanaca. Prenemaganje se smatralo neiskrenim, a onaj tko neprestance govori nepristojnim i lakomislenim.

Mi moramo zaštititi šume za našu djecu, unuke i djecu koja će se tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće.

Indijanci vide dva puta s kojima se suočava bijeli čovjek, put tehnologije i put duhovnosti. Mi osjećamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj Zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje, dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su Indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvijek raste.

“Gdje je guštr? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje.”

Objava Mnogi se ljudi počinju buditi i obraćati pozornost na ono što se događa pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Najjači udarac koji možemo zadati totalitarizmu koji se uvodi pod krinkom korporatizma, kapitalizma i demokracije, jest da budemo samodostatni. Neovisni. Da imamo vlastiti komad zemlje, sjeme, da proizvodimo vlastitu hranu, da imamo vlastiti bunar pa i vlastiti izvor energije. U današnja vremena, to je revolucija.

Samodostatnost je ključ. Biti samodostatan znači ne ovisiti ni o kome drugome, a pogotovo ne o korporacijama te o njihovim uslugama i proizvodima. Samodstatni pojedinac, odnosno obitelj, je ono što čini samodostatnu zajednicu, ne obrnuto. Samodostatna zajednica je ona koja može osigurati hranu kao i sve druge potrebe svih svojih članova, bez intervencija sa strane.

Danas, gotovo da i nema zajednice (države) u svijetu koja bi mogla reći da je samodostatna. Ne iz razloga što to ne može biti, već zbog utjecaja i planova korporacija. Korporacije žele prirodne resurse, obnovljive i neobnovljive poput vode, zemlje, nafte, plina, ruda… isključivo za sebe. Samodostatnost je noćna mora korporatizma.

Globalizacija koja je samo druga riječ za korporatizam, podrazumijeva daljnje smanjenje samodostatnosti i povećanje međusobne ovisnosti. Veliki sustavi zahtijevaju masivno upravljanje i evo nas na tragu izvorišta današnje politike i onih koji manipuliraju plitičarima, na tragu korporatista.

Ovisnost o drugima je razlog zašto imamo politiku kakva je danas. Zbog toga bih kao prvi korak prema promjeni društva istaknuo povratak zamisli o samodostatnosti manjih zajednica. A to je neokulturalna zamisao!

I da budem sasvim jasan, pri tom uopće ne mislim na države ili narode. To su prevelike brojke da bi se njima upravljalo demokratski. Manje regije, možda, a zapravo još manje zajednice, naselja, ne gradovi, jer gradovi nisu i ne mogu biti samodostatni po definiciji (ne mogu prozvoditi dovoljno svoje hrane, primjerice).

Ako zamislimo društvo sastavljeno od takvih manjih samodstatnih zajednica (u kojima je upravljanje demokracijom i ljudskim pristupom moguće i izvedivo), odjednom se stvara nova slika međusobne suradnje, zasnovane na zajedničkim interesima za dobro ljudi. Politika, političke stranke, posebice ne one zasnovane na takozvanim “širim interesima” (to je besmisleno, jer nema šireg interesa od onog dobrobiti zajednice koja sada i ovdje živi na tom mjestu), nemaju što tu raditi. Zašto bi se međusobno “politički” razlikovali? Svatko zna što treba učiniti da bi ljudima bilo bolje, pitanje je samo tko je dovoljno sposoban da to napravi, kroz plemensku aktivnost, naravno.

Dakle, da zaključim, samodostatnost manjih zajednica je ključ buduće preobrazbe cijeloga društva, pa i civilizacije. I, koliko mi se u ovom trenutku čini, jedini mogući mirni i bezbolni izlaz iz sadašnje svjetske financijske, moralne, etičke i duhovne krize te trenutnog poretka.

Izvor: sunutarnjestrane, blog

Objava SAMODOSTATNOST JE KLJUČ pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.
Treći mjesec je iza nas, stoga vam donosimo popis najčitanijih postova u tom mjesecu.

1. SAMODOSTATNOST JE KLJUČ

Najjači udarac koji možemo zadati totalitarizmu koji se uvodi pod krinkom korporatizma, kapitalizma i demokracije, jest da budemo samodostatni. Neovisni. Da imamo vlastiti komad zemlje, sjeme, da proizvodimo vlastitu hranu, da imamo vlastiti bunar pa i vlastiti izvor energije. U današnja vremena, to je revolucija. Opširnije…

2. ZNANSTVENICI KOJI SU OTKRILI NEKI OBLIK BESPLATNE ENERGIJE ZAVRŠILI MRTVI

Besplatna energija mogla bi promijeniti svijet više nego svojevremeno parni stroj. Goriva koja ne zagađuju planet, a dostupna su svima, dovela bi do stvaranja prave utopije, vjeruju mnogi. Opširnije…

3. ZAŠTO JE BILJKA KOJA MOŽE INDUSTRIJU UČINITI NEOTROVNOM I BIORAZGRADIVOM ZABRANJENA?

Konoplja (Lat.: Canabis) – jedna je od najkorisnijih svjetskih biljaka koja se koristila i može se koristiti za proizvodnju goriva, papira, odjeće, hrane, boje i lakova, plastike kao i prirodnih lijekova. Pa zašto su onda Sjedinjene Američke Države, a potom i ostale zemlje kriminalizirale proizvodnju ove čudotvorne biljke? Opširnije…

4. BIVŠI VOJNI METEOROLOG PRIZNAO DA VOJNI ZRAKOPLOVI PRSKAJU ALUMINIJ U ATMOSFERU

Geoinženjering podrazumjeva raspršivanje materijala poput aluminija, barija, stroncija pa čak i plastike u atmosferu pod krinkom zaštite planeta od globalnog zatopljenja. Opširnije…

5. U TEKSTU “GMO KUKURUZ JE ZDRAVIJI OD OBIČNOG” INDEX.HR VAM JE ZABORAVIO REĆI OVO

Nedavno je index.hr objavio tekst pod nazivom “GMO kukuruz je zdraviji od običnog“. Ajmo reći da je to istina, da je GMO kukuruz uistinu zdraviji te da nije štetan po zdravlje ljudi i životinja. No, da li je to dovoljno velik i dovoljno dobar razloga da zbog njega prihvatimo vlasništvo nad sjemenom od strane multinacionalnih korporacija? Opširnije…

Objava Top 5 najčitanijih postova u trećem mjesecu pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

U Hrvatskoj je 18 ljudi poslalo državi dokument u kojem stoji da su živi čovjek, a ne osoba te stoga ne priznaju autoritet države.

Objava Ljudi koji su odlučili prestati biti osobe pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Ljudi često izbjegavaju neugodnu istinu o našem svijetu, što je i razumljivo jer je istina uglavnom neugodna. Nije ugodno znati da ekipa zlih manijaka upravlja svime, od toga što ćemo oblačiti, što ćemo jesti, kako ćemo misliti, što ćemo osjećati, što ćemo raditi, do toga za koga ćemo glasati i kako ćemo naše drage ljude ispraćati s ovog svijeta.

Piše: Maja Sačer

Osim toga, čini se da ionako ništa ne možemo promijeniti pa zašto se uopće zamarati i uzbuđivati oko toga. KRIVO! Zapravo, možemo učiniti jako puno. Čak toliko puno da izmijenimo cijeli svijet. Ali to se ne bude dogodilo ako nam je draže držati glave zakopane u pijesak.

Kako ćemo išta promijeniti u svojim navikama i ponašanju ako ne znamo što stoji iza toga? Kako ćemo se obraniti ako ni ne znamo da smo napadnuti? Primjerice, ako ne znamo da je životinja koju jedemo živjela u konc-logoru, mučki ubijena i posljednje što je osjećala bila je čista jeza, koja je sad energetski zarobljena u tome mesu, što u suštini znači da mi jedemo STRAH, odnosno energija straha postaje dio nas, ako to ne znamo, hoćemo li moći promijeniti svoje ponašanje?

Sustav bjesomučno forsira neumjerenu potrošnju, no možda je baš konzumerizam jedno od rijetkih područja života u kojem imamo nešto kontrole, ako osvijestimo naše navike i ponašanja i štetu koju nesvjesno činimo okolini i samima sebi. Jel baš nužno da svake sezone obnavljamo garderobu ili svaki mjesec kupimo neki drek koji nam ne treba? Zašto često kupujemo više hrane nego što možemo pojesti pa onda bacamo? Jel baš moramo imati novi glupofon svake godine ili čim izađe novi model? Jesmo li svjesni koliko je vode i resursa potrebno da bi se uzgojio jedan kilogram hrane? Znamo li da je 90% odjeće plastika, što znači nafta, što znači ogromno zagađenje i devastacija okoliša? Znamo li da su farbe kojima se bojaju tkanine toksične, toliko da radnicima koji stalno golih nogu stoje u toj ofarbanoj vodi otpadaju dlake? Jesmo li uopće svjesni što svaki naš pojedinačni izbor znači za Cjelinu?

Može i drugačije. Ali prvo moramo znati kako se proizvodi koje trošimo zbilja proizvode i pod koju cijenu. Promjene naših potrošačkih navika možda se čine sitnima i nebitnima, ali što bi se dogodilo kad bi milijuni ljudi prestali bezumno kupovati stvari koje im ne trebaju? Naravno, za ovo bi se morao dogoditi dramatični klik u glavi i morali bismo shvatiti zašto zapravo bezumno kupujemo, koje su to praznine koje popunjavamo i na koji način to možemo učini konstruktivno (jer potrošnja je čista destrukcija). Ovo je samo jedan primjer na koji način možemo utjecati na promjenu na bolje.

Ali možemo ići još dalje. Možemo skroz otkazati poslušnost sustavu jer upravo tu se krije ključ za izlazak iz zatvora. Ne možemo pobijediti u igri koja je namještena tako da smo mi, robovi, uvijek gubitnici. Znate kak se veli u Vegasu: ‘Kuća uvijek pobjeđuje’. Sustav uvijek pobjeđuje dok god mi igramo u njihovom kasinu. Mi možemo pobijediti samo ako prestanemo igrati tu pokvarenu igru. Možemo prestati djecu slati u njihove škole, možemo prestati ići njihovim doktorima i farmaceutima, možemo prestati ići u njihove bogomolje, možemo prestati uzimati i plaćati njihove kredite i kamate, možemo prestati ići u njihove ratove, možemo prestati gledati njihovu televiziju i čitati njihove novine, možemo prestati ići u njihove šoping centre, možemo prestati živjeti u njihovim gradovima, možemo prestati koristiti njihovu ‘pametnu’ tehnologiju, svašta možemo. Ali jesmo li zbilja spremni na to? Toliko dugo živimo u ropstvu da ga uglavnom nismo ni svjesni i zapravo ga volimo. Dapače, sloboda nas užasava jer nam je nepoznata, a naš reptilski um boji se nepoznatog. Draži su nam mekani okovi nego neizvjesna sloboda.

Ako smo svjesni mnogih negativnih aspekata našeg svijeta, to nikako ne znači da sad moramo biti depresivni, tjeskobni, ljuti. Ne uopće. Na nama je da nađemo fini balans između znanja o pravoj prirodi ove igre i našeg doživljaja te igre. Možemo znati za sranja, a ne potonuti u očaj. Ključ je zapravo u napuštanju straha i okretanju ljubavi. Dakle, djelovanje ili nedjelovanje iz ljubavi, a ne straha. Ovo je lakše reći nego učiniti, ali možemo poduzeti taj prvi korak. Možemo izvaditi glavu iz pijeska.

Maja Sačer

Izvor: maja-sačer-o-istinama-i-lažima

Objava Maja Sačer – Imamo ključ do slobode. Zašto ga onda ne upotrijebimo? pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

U posljednje su vrijeme medicinski stručnjaci sve više zabrinuti zbog općeg korištenja sve veće količine antidepresiva, unatoč javno poznatoj činjenici da je riječ o lijekovima koji su uglavnom neučinkoviti u liječenju poremećaja i bolesti za koje su namijenjeni. Uz to, njihove su nuspojave obično vrlo ozbiljne dok će neki od takvih lijekova uzrokovati i pojavu nagona za samoubojstvom kao posljedicu abnormalnih misli te anksioznosti i uznemirenosti.

Izvor: Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Nažalost, mnogi antidepresivi izazivaju i ovisnost, poput primjerice Prozaca, pa ako i dođe do poboljšanja i osoba prestane koristiti takav lijek, javljaju se znakovi odvikavanja koji uključuju simptome kao što su tjeskoba, poremećaj spavanja, noćne more, mučnina te loša koncentracija i problemi s pamćenjem.

Farmaceutske tvrtke i liječnici takve simptome često tumače kao dokaz pogoršanja stanja zbog čega se propisuju novi, obično jači lijekovi. No, ono na što dosadašnja istraživanja upućuju jest to da mozak mjesecima nakon prestanka uzimanja takvih lijekova ne uspijeva dosegnuti normalne razine proizvodnje serotonina dok su za to ponekad potrebne i godine. Pretpostavlja se da je upravo to razlog pojave simptoma odvikavanja pri prestanku uzimanja lijeka zbog čega će njihovo trajanje varirati od osobe do osobe:

„Antidepresivi poput Prozaca, koji su poznati kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, povećavaju razinu signalne molekule zvane serotonin, čini se blokiranjem stvaranja spoja koji tijelo lišava te molekule. No, nakon nekoliko tjedana uzimanja lijeka, mozak reagira tako što stvara manje serotonina, što može biti razlog zbog kojeg se kod ljudi koji ih prestanu uzimati mogu javiti dugotrajni simptomi odvikavanja,“ navodi New Scientist.

Ponekad se rješenje krije u samoj bolesti i procesu njezinog nastanka, no u slučaju depresije nisu poznati njezini uzroci niti kako ona utječe na mozak. Također, iako na tržištu postoji nekoliko vrsta antidepresiva, nije poznato ni kako oni točno „poboljšavaju“ trenutačno stanje. Primjerice, inhibitori ponovne pohrane su oni koji se najčešće propisuju, a djeluju tako da sprječavaju ponovnu apsorpciju neurotransmitera (koji uključuju serotonin, dopamin i norepinefrin) u živčane stanice. Umjesto toga, neurotransmiter se dulje zadržava u sinapsama. Svaka vrsta antidepresiva će drugačije utjecati na ponašanje neurotransmitera.

Ipak, nije sigurno jesu li niske razine razine serotonina ili nekih drugih neurotransmitera doista uzročnici depresije i rješava li se problem njihovim podizanjem. Dapače, kemija i funkcioniranje mozga su toliko još nejasni da ne možemo ni odrediti što za njega znači „uravnoteženo“ ili „neuravnoteženo“. Također, antidepresivi mogu utjecati i na druge procese u tijelu kao primjerice rast i oporavak živaca, pa čak i gena!

Dakle, ako ne znamo što točno uzrokuje depresiju, ne možemo je ni učinkovito liječiti. Antidepresivi su u nekim slučajevima pokazali i svoju učinkovitost, no važno je biti svjestan i procijeniti rizik i nužnost prije početka uzimanja takvog lijeka.

Izvor: Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Objava Antidepresivi mijenjaju kemiju mozga pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Još uvijek nismo pronašli idealno društveno uređenje kojim bi svi ljudi bili zadovoljni. Pagani smatraju da je današnji oblik demokracije samo iluzija slobode. To potkrepljuju činjenicom da unatoč tome što ljudi samostalno izabiru vlast na izborima, na samu vlast puno više utječu drugi čimbenici koji su skriveni od očiju javnosti. Na primjer, rijetko koja politička opcija dobije više od jedne trećine ukupnih glasova na izborima, a od preostale dvije trećine, manji dio zaokružio je drugu opciju, dok najveći broj ljudi uopće nije izašao na izbore i time dao svima do znanja da među ponuđenim opcijama nema ikoga kome bi oni dali svoj glas.

Piše: Robi

kontrolauma.org

Dakle – demokracija je diktatura manjine.

Nadalje, tko odabire one koje se bira? Jesu li izabrani zaista oni najbolji za pojedine društveno odgovorne funkcije ili su oni tek predstavnici interesnih skupina koje nazivamo političkim strankama čije interese provode?

Interes ljudi i zajednice je u ovako postavljenom sustavu demokracije manje bitan, to je sustav koji doslovce legalizira pljačku i nasilje pod krinkom zakona. Nekakvim čudnim postupkom, uvriježenog naziva „demokratski izbori“ kojeg bez ikakve dvojbe možemo nazvati magijskim ritualom, jer kroz taj se ritual, prava koja nitko od ljudi NEMA, najednom stvore u rukama onih ljudi koji su izabrani nedugo po zatvaranju biračkih mjesta. Kako je moguće ikome prenijeti prava koja sami ne posjedujemo? To je moguće jedino u svijetu fikcije – ali ne i u stvarnosti.
Konkretno, ako se vodimo zlatnim pravilom, nitko od nas nema pravo nauditi drugom čovjeku. Ne smijemo mu nanijeti štetu. Kojom se to magijom stvorilo pravo da odabrani na izborima mogu pisati zakone primjenom kojih se ljudima izravno nanosi šteta? Pogađate – govorim o porezima i svim ostalim davanjima koje morate plaćati. Probajte ih ne platiti, i trenutno ćete biti suočeni s nasiljem nad vama i vašom imovinom kroz ovrhe, prekršajne i kaznene prijave, pa čak i prijetnje zatvorskim kaznama.

Država koja bi trebala biti administrativno-politička organizacija u službi ljudi i za ljude, pretvorena je u korporaciju, koja ima vlasnika (možemo samo nagađati tko je on ili oni, ali ne moramo nagađati koja je njezina glavna svrha: stvaranje profita i centraliziranje moći u rukama malog broja ljudi. Svedeni na fiktivne entitete, OSOBE, lišeni smo temeljnih ljudskih prava i sloboda koja su naša od trenutka rođenja, te su nam umjesto njih podmetnute privilegije i dužnost. Odakle ikome mogućnost da prirodna prava i slobode ograničava i da pod prijetnjom primjene nasilja provodi neprirodne zakone koje je sam napisao nije poznato, ali mora da je riječ o nekakvoj magiji, jer zdravorazumsko objašnjenje na to jednostavno pitanje ne postoji.

Dakle dobili smo privilegiju da glasujemo za nekoga, no u stvarnosti, da se glasovanjem/izborima išta može promijeniti, vjerojatno nikada ne bismo dobili takvu moć. To i nije istinska moć – već tek privid da je držimo u našim rukama. Dobili smo i dužnosti, koje moramo izvršavati pod danonoćnom prijetnjom represivnog aparata.

I gdje je tu čovjek? Nema ga. Ovakvo društveno uređenje negira izvornu prirodu čovjeka, jer ga svodi na stvar, ograničava ga na bezbrojne načine i stoga je u potpunosti protuprirodan, degenerativan i samodestruktivan.

Podjela svijeta na države, uspostavljanje granica i uvođenje kontrole putovnica paganistima je potpuno besmisleno i neprirodno. Zemlja nije nastala niti je stvorena političkim odlukama i podjelama te se ovakvim razgraničenjima ometa i prekida normalna ljudska komunikacija. I u davna vremena postojale su društvene zajednice koje su djelovale na pojedinom teritoriju, možemo ih nazvati i državama, ali nisu ni kom slučaju smatrali da posjeduju planetu. Pagani smatraju da država uopće ne bi bila potrebna kada bi ljudi živjeli po etičkim načelima. No ne misle svi pagani isto o državi, jedni je vide kao legaliziranu pljačku ljudi, drugi prihvaćaju državne institucije, dok se neki čak angažiraju unutar sustava ne bi li doprinijeli da svijet postane bolje mjesto. Pagani su u načelu legalisti, ali im više znače prirodni nego državni zakoni.

Pagani smatraju da je rat potpuno bolesno stanje društva i da je postojanje država jedan od uzroka kontinuirane destrukcije i odvojenosti prirode i čovjeka. Ratovi se temelje na lažima, pohlepi, neznanju, strahu, manipulaciji i neprijateljstvu, nasilju i drugom neetičnom ponašanju. Ne postoje sveti ratovi, ne postoje nacionalni interesi, ne postoji ugroženost nacije, niti bilo koji državni interes kojima bi se moglo opravdati nasilje, pljačka, teror, raseljavanje, uništavanje i ubijanje drugog čovjeka.

Svojim rođenjem čovjek dobije tri stvari, od kojih niti jednu nije sam odabrao, a koje ga oblikuju, programiraju i uvjetuju, gotovo cijeli životni vijek. Iako mu roditelji daju samo ime, država, odnosno njezini agenti, obiteljsko ime putem prijave u maticu rođenih/registar pretvore u PREZIME. Tako čovjek preko formulara mijenja svoju formu živog bića degradacijom u mrtvo slovo na papiru i postaje IME i PREZIME, odnosno OSOBA. Tome se dodaje i broj radi lakše evidencije i praćenja (OIB, ranije JMBG), da ne bi došlo do zabune u sistemu, jer neki ljudi mogu imati isto IME i PREZIME.

Time je čovjek zaveden u sistem.

Vlasnik te OSOBE (koja se označava IMENOM i PREZIMENOM te brojem) je država.

Na OSOBU se odmah zakače i druge stvari koje pomažu u daljnoj izgradnji željenog (za kontrolore sustava) identiteta: nacionalnost ili pripadnost određenoj etničkoj skupini koja obitava na nekom teritoriju. Politički gledano, dobiva se državljanstvo, odnosno obveza podaništva političkoj tvorevini koju nazivamo država. Treća stvar koja se dobiva ne vlastitim izborom je vjeroispovijest, prenešena vjera ili vjerovanja roditelja, koja se bezuvjetno prihvaća, baš kao i roditeljska ljubav – od najranijih dana. Ta se vjera ili vjerovanja uvijek baziraju na određenim religijskim dogmama, koja se ne propitkuju, jer postoje stoljećima i nametnuta su od vjerskih autoriteta, već se samo prihvaćaju, za što je potrebno jako mnogo vjere i nimalo kritičkog promišljanja – što ljude opet obilježava za gotovo čitav život. Time je zaokruženo tzv. Sveto trojstvo moći, odnosno tri poluge vlasti koje osiguravaju da nad čovjekom kontrolu ima država. Ime i prezime, nacionalnost i vjeroispovjest. Ako ste kojim slučajem pomislili da su crkva i država odvojene, pogledajte oko sebe i razmislite još jednom.

Kada se nekome predstavljate korištenjem dodijeljenog IMENA i PREZIMENA, u suštini dajete suglasnost da se na vas primjenjuju sva pravila i zakoni koje su njihovi pisci ikada napisali. A to u pravilu znači da im nešto morate platiti. Ipak – da ne bi sve bilo tako crno i da se baš ne osjećate potpuno iskorišteno, dali su vam i prava (privilegije). Možete glasovati, plaćati porez, pa čak i dobiti pravo vlasništva, odnosno korištenja imovine koja u stvarnosti uopće nije vaša – već njihova. Da nije njihova, biste li morali od njih tražiti vlasnički list?

Sve što je registrirano, dakle upisano u neki njihov registar, dobrovoljno ste predali njima i zato plaćate poreze, registracije, cestarine, naknade i sve ostale namete, jer se koristite njihovom imovinom. Dali su vam i pravo, ukoliko baš i niste previše zadovoljni svojom pozicijom, pa ih tražite više prava, pa evo kad već tražite, nešto će vam se i dati. Ili neće.

A tko traži prava?

Onaj koji ih nema.

Za pravni sistem vi ste neposlušni – jer ste se odrekli izvornog Stvoritelja i gledate u imaginarnu ljudsku tvorevinu, državu, kao u boga. Stoga, ste i neuki i nekompemetentni – ne znate tko ste i nesposobni ste brinuti se za sebe, vi ste insolventni – nemate ikakve imovine, morate raditi da biste preživjeli, vi ste delikvent – prijestupnik i kronični griješnik kojeg se stalno mora dovoditi u red. Sveli su vas na roba. Na stvar. To vam je dala vaša država – prodavši vam laž o miru, sigurnosti, pravdi, demokraciji i slobodi.

A kakvo gospodarstvo može biti u ovako uređenemo društvenoj zajednici? Gospodarstvo se temelji na pohlepi, strahu, škrtosti i mržnji. Na sve se gleda kroz novac i sve se može kupiti. Gospodarski rast je ultimativna maksima današnje ekonomije i nema veze s prirodom, jer priroda ne funkcionira na takav način.

Natjecateljski duh, neprestani rast i potrošački mentalitet nametnute su „vrijednosti“ koje vas drže zaokupiranima svakodnevnim preživljavanjem i kupovanjem stvari. To je za opstanak sustava nužno, jer ako biste kojim slučajem imali malo više slobodnog vremena, mogli biste početi razmišljati o smislu svega ovoga, o neprestanoj muci i borbi za navodno oskudne resurse, jer ako nećemo mi bude netko drugi… možda biste pogledali oko sebe i vidjeli da u prirodi vlada obilje i red i da se stvari u prirodi odvijaju drugačije. Čovjek koji se surađujući s prirodom osvještava, prestaje biti radilica koja je motivirana za još više rada i još više trošenja.

Takav se razvoj događaja upraviteljima sustava sigurno ne bi dopao i zato je sustav organiziran na način da morate neprestano raditi. Ako se malo nećkate – ponudit će vam kredit za veći stan, bolji auto, skupu odjeću ili egzotično ljetovanje. Uz to – teško ćete se usuditi ne raditi i ne plaćati rate kredita bankama.

Prema paganskoj filozofiji neprirodno je gomilanje dobara koja nam ne trebaju. Prirodno je iskoristi ono što vam u određenom trenutku treba, a potom otpustiti, podijeliti, ne zadržavati, omogućiti slobodno kretanje stvari, dobara i energije. Postoji li neki drugi model gospodarskog djelovanja osim neprestanog rasta? Osim toga, do kada rasti, imamo li održive resurse koji to mogu podržati? Što kad ih iskoristimo, devastiramo, potrošimo? Kada je dovoljno?

Ovako koncipirani sistem je neodrživ i neprirodan i pitanje je trenutka kada će se raspasti. Paganska alternativa Novom Svjetskom Poretku (popularno NWO – New World Order) je podizanje razine ženske energije (yin) u zajednici ljudi, povratak prirodnim zakonima, stvaranje energetske ravnoteže, raspodjele bogatstva, održivi razvoj temeljen na znanosti i etici koja mora biti u službi čovjeka i prirode.

Sastavni dio gospodarstva, često i dominantni, je novac. To su oni šareni papirići s brojevima i s likovima koji su obilježili povijest. Te iste papiriće, koji imaju zanemarivu vrijednost u odnosu na broj koji na sebi nose, koristimo kako bismo njima platili sve što nam je potrebno za život, a često i puno više nego što nam je potrebno. Novac nema svoj karakter, nije etički obojan, već mu taj karakter i svrhu daje onaj koji ga posjeduje. Što je u stvari novac? Na ovoj planeti postojimo samo mi, ljudi i priroda, sa svim biljnim i životinskim svijetom i mineralnim rasursima i svime što je naknadno stvoreno i proizvedeno. Dovoljno je da pogledamo oko sebe i vidjet ćemo da je sve što nas okružuje djelo ljudskih ruku. Netko je to zamislio, razradio, testirao i na kraju proizveo, koristeći prirodne resurse. Dakle, za svaku tu stvar, od kompjutora, cipela, čaše ili stola, netko je utrošio svoje vrijeme i uložio svoju energiju kako bi to proizveo. Posljedično, možemo reći da je novac vrijeme i energija čovjeka uložena u svaki pojedinačni proizvod, odnosno, drugim riječima, mi razmjenjujemo naše vrijeme i energiju, naše stvaralačke sposobnosti.

S obzirom da smo mi božanska bića, a naše stvaralaštvo izraz božanske prirode utjelovljene u biološkom tijelu, mi razmjenjujemo božansku stvaralačku energiju i po tome novac je i duhovna kategorija. Koliko god ova priča bila logična, nešto s njom ipak ne štima u stvarnom životu. Jer, ako sve crpimo iz božanskog izvora koji bi trebao biti neograničen i neiscrpan i dok je sve iz prirode besplatno, zašto onda mi ljudi ne uživamo u obilju plodova svojeg rada i kreativnosti?

Kažu da je svemir beskonačan, mnogi će se složiti da se isto može reći i za i ljudsku glupost i pohlepu. Ajmo malo o pohlepi i. Pojedinci su se u svojoj zamišljenoj svetoj misiji ovdje na zemlji, samoproglasili gospodarima te zemlje, te je počeli dijeliti svima koji su ih podržavali, uz naravno, „skromnu“ naknadu za novostečeno pravo i privilegije, te doživotnu obvezu obrane dobivenog od onih kojima je to pravo i privilegija uskraćena.

Time je ograničen pristup prirodnim resursima svima ostalima koji su od istih resursa živjeli, te se zbog novonastale situacije suočavaju s problemom vlastite egzistencije i preživljavanja. I tako su, za skromnu naknadu, prisiljeni prodavati svoje vrijeme, energiju i svoje stvaralačke sposobnosti za novog, samoproglašenog posjednika prirodnih i Bogom danih, besplatnih resursa cjelokupne planete.

Čovjek je doveden u ovisnu i zavisnu poziciju, jer mora raditi da bi preživio, uz mali ili nikakav utjecaj na nagradu koju dobija. Kako gladan čovjek i nije baš neki radnik, a zemlje nema da bi se prehranio, odlazi u gradove trbuhom za kruhom, te tako biva dodatno odvojen od prirodnih resursa. Kako bi povećali njegovu učinkovitost, daju mu malo životnih radosti i odobravaju mu kredit, odnosno posuđuju mu novac kako bi zadovoljio svoju životnu potrebu za krovom nad glavom, boljim krpicama i bogatijim stolom, da zadovolji potrebu za kretanjem i putovanjima i ostalim sjajnim i blještećim stvarima koje mu zapravo i ne trebaju, ali mu daju osjećaj važnosti.

Čovjek je dobio pravo vlasništva, ali to nije pravo gospodarenja, već samo korištenja, to nije njegovo, jer svu imovinu mora registrirati, vratiti posjedniku i za njeno korištenje opet plaćati „skromnu“ naknadu. Povrh vrijednosti koju je uzeo, čovjek mora vratiti i kamatu, odnosno naknadu za korištenje proizvoda koji se u bankarskom sektoru zove „novac“. Iznos kamate nikada nije stvoren, niti pušten u opticaj. Kredit je dug a kamata ga još povećava. Samo 3% novca u opticaju je cash, sve ostalo je kreditni, čitaj elektronički novac i sve je dug.

Kažu da smo svi zajedno na ovoj planeti dužni preko 72 bilijuna dolara. Bilijun je broj s 12 nula. Nismo samo dužni već smo i robovi tog duga, jer po svojoj prlilici nikada neće biti vraćen. Ako priroda sve daje besplatno, a mi sami smo kreativna i stvaralačka bića, nameće se logičko pitanje, a kome smo onda mi dužni?

Nametnuti koncepti države i gospodarstva u potpunoj su suprotnosti sa svim paganskim etičkim principima i načelima, protivni su čovjeku, prirodi i samom Stvoritelju. Protivni su životu. To je izrabljivački, robovlasnički koncept i svi koji u njemu sudjeluju i podržavaju ga svojim djelovanjem – čine zločin protiv čovjeka, čovječanstva i života.

Preuzeto sa: kontrolauma.org

Objava Istina o paganizmu – država i gospodarstvo pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Rat i veliki vojni objekti su najveći izvori nasilja u svijetu. Bilo da im je svrha obrana ili napad, ove ogromne moćne organizacije postoje samo iz razloga ubijanja ljudi. Pažljivo bismo trebali razmišljati o stvarnosti rata.

Prijevod i izvor: atma.hr

Većina nas smo uvjetovani smatrati vojnu borbu uzbudljivom i glamuroznom – prilikom da ljudi pokažu svoju sposobnost i hrabrost. Budući da su vojske legalne, smatramo da je rat prihvatljiv; općenito, nitko ne osjeća da je rat zločin, ili da je njegovo prihvaćanje kazneno ponašanje.

Ali zapravo, mi smo ispranog mozga. Rat nije glamurozan, ni privlačan. Rat je monstruozan. Njegova priroda je tragedija i patnja.”

Ova je izjava zaista na mjestu. Ako razmislite o tim moćnim organizacijama i vojsci u cjelini one “samo postoje da bi ubili ljude.” Kao što je Dalaj Lama rekao, mi smo uvjetovani da vjerujemo kako je vojna služba nešto na što treba biti ponosan.

Naravno, ti muškarci i žene mogu ući u službu kako bi služili svoju zemlju, uz ogromnu količinu hrabrosti i dobre namjere srca, ali ono što oni ne znaju je da je ovaj globalni rat protiv terorizma potpuna izmišljotina. Izgleda da je neprijatelj od kojeg brane svoju zemlju zapravo produkt njihove vlastite zemlje.

Kao što je dr Michel Choissudovsky, sa Sveučilišta u Ottawi (University of Ottawa’s Emeritus Professor of Economics) rekao, da je globalni rat protiv terorizma potpuno lažan i temelji se na lažnim pretpostavkama. Vojnicima su isprali mozak da razmišljaju kako će obraniti svoju zemlju od neprijatelja, a neprijatelja zapravo u potpunosti podržava i financira zapadni vojni savez, što Dalaj Lama i komentira.

To je upravo razlog zašto “mi smatramo da je rat prihvatljiv”, jer su nas uvjerili da je to neophodna akcija.

“Mi smo tako uvjetovani da rat smatramo uzbudljivim ili govorimo o ovom ili onom prekrasnom oružju kao izvanrednom komadu tehnologije bez da se sjetimo, ako se to oružje upotrijebi, ono će spaliti žive ljude.

Rat je poput vatre u smislu širenja. Ako je neko područje slabo, zapovjednik šalje pojačanje. To je bacanje živih ljudi u vatru. No, budući da smo ispranog mozga ako razmišljamo na ovaj način, nas ne pogađa patnja pojedinih vojnika.

Nema vojnika koji želi biti ranjen ili umrijeti. Nitko od njegovih najmilijih ne želi da ga sustigne nikakva patnja ili smrt. Ako je jedan vojnik poginuo, ili je ostao osakaćen dok kraja života, barem još pet ili deset ljudi – rođaci i prijatelji – također, pate. Trebamo svi biti užasnuti opsegom ove tragedije, ali smo previše zbunjeni.”

Opseg ovog ispiranja mozga je masivan, a ako ćemo zaustaviti ubojstva drugih ljudi i rat općenito, potrebno je da se vojnik “ispranog mozga” probudi. To je ljudsko biće koje povlači okidač, daje naloge i misli da radi nešto dobro.

Mi smo razlog zašto postoji rat u prvom redu, mi ga stvaramo, mi u njemu sudjelujemo i mi ga produžujemo.

Zamislite što bi se dogodilo kad bi svako ljudsko biće na planeti odbilo sudjelovati u ratu?

To je razlog zašto kažemo da promjena mora doći iznutra, a što se više vojnika probudi u pogledu onoga što se stvarno tu događa, biti će više onih koji odbijaju ići u rat.

“Bez obzira koliko su zlonamjerni ili zli mnogi ubojiti diktatori koji trenutno možda tlače svoje narode i uzrokuju međunarodne probleme, očito je da oni ne mogu nauditi drugima ili uništiti bezbroj ljudskih života, ako nemaju vojnu organizaciju koju prihvaća i odobrava društvo.”

Dalaj Lama zatim nastavlja govoriti o tome koliko je rat skup.

Činjenica je da novac uložen u vojske može u potpunosti iskorijeniti siromaštvo i glad na našem planetu. Novac je, također, napravljen ni iz čega, upisana brojka zaslonu računala i tiskana po volji od elite koja ima kontrolu.

Ako koristimo novac kao alat, zašto ga ne koristimo da osiguramo hranu, skloništa i odjeću za svakoga na planeti? Rashodi za obranu svega nekoliko zemalja to mogu napraviti bez problema.

“Trebamo se osjećati zasićenim od nasilja i ubijanja koje se odvija oko nas. Ako čovjeka ubije životinja (ili obratno), to je tužno, ali ako čovjek ubije drugo ljudsko biće to je nezamislivo.

Moramo napraviti poseban napor da ljudi razmišljaju jedni o drugima kao o ljudskim bića, kao o braćama i sestrama. “- Dalaj Lama

Prijevod i izvor: atma.hr

collective-evolution.com / 

Objava Dalai Lama: “Zamislite što bi se dogodilo kad bi svako ljudsko biće na planeti odbilo sudjelovati u ratu?” pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Bez obzira na sve ljudi se ipak većinom bude iz hipnoze, postajući svjesni nakaradnosti sistema u kojem žive. Uviđajući da se čovječanstvo ubrzano budi, vladari iz sjene, oni kojih ima manje od 0.1% svjetske populacije, ali koji drže 90% resursa/novca/poluga moći u svojim rukama, mračne sile kako ih ja zovem, koje imaju itekako koristi držati ljude zagljupljene, uspavane ili u grčevitoj borbi za vlastiti opstanak uviđaju da im kontrolni mehanizmi pomalo pucaju, stoga sav svoj fokus usmjeravaju na ubrzano uvođenje ‘nove’ tehnologije za koju se nadaju da će im pružiti bolju kontrolu nad svakim pojedincem na planeti te jaki propagandni mehanizam i još jednu moćnu polugu kontrole uma nad masama.

Piše: Mandrilo

Izvor: mandrilo.com

Sjedeći na svom omiljenom mjestu za kontemplaciju na malom brdašcu, dijelu Kozjaka, u neposrednom kontaktu s Majkom Zemljom s svojim bosim nogama, pozornost mi je privukla buka, možda više neodređeni šum gradskog života, možebitno tutnjave cestovnog prometa, možebitno stvarni šum velikih strojeva iz Cemexa (bivšeg Dalmacija Cementa). Svaki planinar koji se penjao na Kozjak zna da se taj neugodni šum čuje s skoro svake točke južne strane Kozjaka, a toliko je prezistentan da se skoro svaki Kaštelanin, ali i svaki čovjek koji živi u gradu i navikao na taj ‘bijeli’ pozadinski šum.

Ta pozadinska buka gradskog života koju rijetko tko više zamijećuje me upravo i podsjeća na veliki mlinac koji se uporno i uporno okreće i doslovno isisiva život iz ljudi koji jadni u ispunjavanju svojih ‘obveza’ (kako li to samo stresno zvuči) više i ne primjećuju kako se lagano ‘zakuhava’ voda u kojoj kao ribe plivaju pokušavajući preživiti. Živeći takvim stilom života (besmislenim ili non-sense) većina ljudii više nije senzitivna  za ono što se događa oko njih, pa štoviše ignorira i ono što se događa i u njima samima često se iznenadivši kako ‘najednom’ obole. Učestali, skoro svakodnevni zvuci sirena hitne pomoći i prepuni odjeli u splitskim bolnicama više sliče na neke slike iz rata. Kad bolje promislim, rat se uistini vodi, i to nemilosrdni tihi rat protiv čovjeka, njegovog integriteta, mentalnog i fizičkog zdravlja, samog života. Problem je što većina ljudi nije svjesna ovog ‘tihog’ rata koji nikad nije objavljen i koji se ne prati uživo preko CNN-a ili nekog drugog  televizijskog programa.

Kao što je Andre ispravno primjetio (lik iz filma iz 1981.g) grad predstavlja jedan veliki koncentracioni logor u kojem ljudi ispunjavanju besmislene zadatke, doslovno radeći Sizifov posao, prevrčući jednu gomilu gluposti za drugom. Svaki gradski čovjek je ujedno i stražar logora te čini sve kako bi spriječio ili bar otežao da netko ne odluta iz zacrtanog obrasca razmišljanja i djelovanja koji se možda može svesti na dvije osnovne radnje: zaradi novac, troši novac i opet tako ukrug (kao mali pokusni miš koji se vrti u krug na svom kolutu u svom malom kavezu).

Bez obzira na sve ljudi se ipak većinom bude iz hipnoze, postajući svjesni nakaradnosti sistema u kojem žive. Uviđajući da se čovječanstvo ubrzano budi, vladari iz sjene, oni kojih ima manje od 0.1% svjetske populacije, ali koji drže 90% resursa/novca/poluga moći u svojim rukama, mračne sile kako ih ja zovem, koje imaju itekako koristi držati ljude zagljupljene, uspavane ili u grčevitoj borbi za vlastiti opstanak uviđaju da im kontrolni mehanizmi pomalo pucaju, stoga sav svoj fokus usmjeravaju na ubrzano uvođenje ‘nove’ tehnologije za koju se nadaju da će im pružiti bolju kontrolu nad svakim pojedincem na planeti te jaki propagandni mehanizam i još jednu moćnu polugu kontrole uma nad masama. Internet, Facebook, tzv. ‘pametni’ telefoni i ostali komunikacijski, multimedijalni i tehnološki ‘gadgeti’, naprave i aplikacije toliko okupiraju ljude, tako da i ono malo slobodnog vremena provode fokusirajući svoju energiju na obične gluposti, prepucavanja, tzv. lajkanja i dislajkanja, komentiranja podmetnutih i lažno kreiranih događaja, na seks, nasilje kao što su sport i ratni sukobi i slične stvari koje ljude drže ‘zaključane’ u niskim vibracijama.

Kako bi se obranio od mora gluposti kojima je zatrpan svaki dan preko svih tzv. novih tehnoloških kvazi-informacijskih (bolje rečeno propagandnih) kanala, čovjek prelazi u tzv. obrambeni mod, jednostvano se ‘zatvara’, postaje otuđen, neosjetljiv, bez empatije, brine se uglavnom za sebe, a istovremeno postaje vrlo agresivan i nasilan ako nekoga doživi kao prijetnju, odnosno ako mu netko stane na put. U ovom ‘obrambenom’ modu kad čovjek strahuje za svoju ekonomsku budućnost, kad doživljava druge ljude kao ‘konkurenciju’ i prijetnju u smislu dobivanja posla, novca, statusa (natjecateljsko razmišljanje koje su nam usadili već u školskim klupama s sistemom ocjenjivanja), čovjek nema jasan uvid u ono što se događa, ne može se razvijati bilo duhovno bilo mentalno, te bira najlaški put, a to je da bude još jedna cigla u zidu, odnosno da ostane u svojoj kocki, da nikad ne razmišlja izvan te kocke (out of box thinking) i da poslušno radi ono što i drugi rade, te ono što su radili njegovi roditelji, što radi većina, zato jer je netko nekad rekao da je to jedini ispravni put.

Vidiš, mislim da je veoma moguće da su 60-te, predstavljalje zadnju erupciju ljudskog bića prije nego što je ono ugašeno i da je ovo početak ostatka budućnosti. Od sada će postojati samo roboti koji hodaju unaokolo, koji ništa ne osjećaju i ništa ne misle. I da gotovo nitko neće ostati da ih podsjeti, da je nekada postojala vrsta zvana ljudi…sa osjećajima i mislima. I da se povijest i sjećanja upravo sada brišu i da se uskoro više nitko neće sjećati da je na planeti postojao život.
Vidiš, stalno razmišljam o tome da nam treba novi jezik, jezik srca, kao u poljskoj šumi, gdje jezik nije bio potreban. Neka vrsta jezika među ljudima, kao neka nova vrsta poezije, poezije koje pčele stvaraju kad plešu pokazujući nam gdje je med. Mislim da češ, da bi kreirao taj jezik, morati  naučiti kako proći kroz ogledalo, u jedan novi vid svijesti, gdje osječaš da si jedno s cijelim svijetom oko sebe i odjednom sve razumiješ.Andre – My dinner with Andre

Čovjek vs. Sistem

Ovaj uvodni tekst iako izgleda možda obojan ‘crnim’ ili ‘teškim’ bojama, predstavlja moj pogled na svijet oko mene. Riječi i misli iza ovog teksta nisu nastale slučajno, već su nastale kao plod iskustva običnog čovjeka koji je iskusio život u ljudskom društvu ili ‘sistemu’ iz prve ruke. Smatram da je današnje društveno uređenje destruktivno kako za samog čovjeka, tako i za cijelu planetu i svako živo biće na njoj, zato je ovaj sistem u biti jedno pomahnitalo čudovište koje gazi i guta sve pred sobom, kao pravi Frankenstein, bez ikakve kontrole.

Pažljivo razmatrajući kako se boriti protiv sistema, pa i bilo čega drugoga, došao sam do spoznaje da je najbolji put jednostavno ne-davanje svoje energije sistemu. Ovo ne znači da ignoriram sistem ili bilo što negativno, ali ne želim više davati svoju energiju državnom, političkom, bankarskom, farmaceutskom, ratnom i ostalim ‘sektorima’, odnosno mračnim ekspoziturama sistema koje samo sišu životnu energiju čovjeka i planete. Npr, ne jedenjem mesa, više ne financiram industrijsko uzgajanje stoke koje je u biti masovno nasilje i trovanje životinja, pa i ljudi i planete. Uzgajanjem vlastite hrane prestajem biti ovisan o trgovačkim švercerskim lancima i umjetnoj GMO sintetičkoj hrani. Održavanjem i brigom za vlastito zdravlje, ne financiram farmaceutski sektor. Ne izlaskom na izbore, ne pisanjem peticija, i ne praćenjem dnevne politike, ne podržavam tzv. državnu korumpiranu parazitsku strukturu. Ovi koraci su možda mali, ali za mene osobno su značajni i predstavljaju prve korake prema istinskoj slobodi.

Činjenica je da sistem ovisi i doslovno se hrani našom energijom, energijom ljudi. Ako mu uskratimo ovaj dotok energije, sistem bi se trebao sam od sebe urušiti. Međutim, iz vlastitog iskustva znam da je vrlo teško izaći iz sistema. Pa čak i ‘bijeg’ u neko zabito mjesto ili u šumu nije dovoljan, jer skoro ne postoji više mjesto na planeti gdje smrad i zagađenje ljudske ‘civilizacije’ nije dosegao u obliku niskih vibratornih misaonih obrazaca, kiselih kiša, chemtrailova, pojačane radioaktivnosti, te ekstremnih vremenskih neprilika uzrokovanih neodgovornom manipulacijom klimatskih prilika. Stoga smatram da u konfrontaciji čovjeka s sistemom treba primjeniti osnovnu taktiku Aikido borilačke vještine, koja se sastoji u tome da se energija neprijateljskog poteza transformira na način da pomaže onome tko se brani (čovjeku), odnosno da odmaže napadački nastrojenom protivniku, odnosno u ovom slučaju sistemu. Ovaj proces transformacije negativne energije u pozitivnu je meni osobno dobro poznat jer je ovo princip na kojem svaki orgonit funkcionira.

Ova taktika obuhvaća par koraka. Prvi korak je da svaka energija koju sistem odašilje u smislu pokoravanja i zatiranja čovjeka i prirode u obliku zakona, propisa, nasilja, otrovane hrane, vode, zraka, svaki pokušaj kontrole ume i tijela čovjeka, daje nama ljudima moralno i svako drugo pravo da na sve to kažemo odlučno NE i da se ne obaziremo i da se oglušimo na svaku naredbu koja u konačnici ima za rezultat ugnjetavanje čovjeka i prirode. Pitam se jeli normalno da se provodi nasilno cijepljenje djece s toksičnim supstancama s velikom šansom smrtnog ishoda ili izazivanja teške bolesti (autizam). Pitam se jeli normalno da banke, privatne kompanije imaju pravo stvarati novac iz ničega i pomoću nemilosrdnih kamata uz potporu državnog sudbenog i policijskog nasliničkog aparata doslovno pljačkati imovinu građana (Primjer je ozloglašeni zakon o ovrsi po kojem se za 100Kn duga čovjeku može oduzeti sve što ima). U novije vrijeme, pojavljuje se sve više hrabrih ljudi, tzv. zviždača, ljudi na odgovornim pozicijama unutar sistema, koji su svojim hrabrim istupima razotkrili ove mračne i nehumane aktivnosti sistema otkrivajući svu nemilosrdnost sistema u odnosu prema svakom živom biću na ovoj planeti. (Primjer: Jon Virapen – Nuspojava smrt).

Smatram da se 90% loših stvari na ovoj planeti upravo i događa jer većina ostaje nijema ili daje prešutni pristanak da se zločini i dalje nastave pod utjecajem propagandne mašinerije (Noam Chomski – Manufacturing consent)

Drugi korak u konfontraciji s sistemom je korištenje samih resursa ili alata sistema u svrhu širenja svjetla i dobra na planeti, a koji su bili prvobitno namijenjeni za ugrožavanje slobode i zdravlja ljudi, . Primjer je novac. Ako se novac mudro koristi i usmjerava k ljudima i projektima koje donose slobodu, zdravlje i harmoniju na planeti, onda se energija novca usmjerava na svjetlu stranu odnosno novac biva korišten na dobrobit čovjeka i planete. Drugi primjer je tehnologija koja se danas većinom koristi za praćenje, prisluškivanje i organiziranu masovnu kontrolu uma i doslovno pranje mozga (lobotomija na daljinu). Ova tehnologija se može iskoristiti za povezivanje ljudi s svjetlim namjerama, širenje istinitih informacija, ali i za kreiranje uređaja koje doprinose slobodi i zdravlju čovjeka (npr. zapperi i uređaji za proizvodnju besplatne i čiste energije iz vakuma).

Treći korak je unutarnjo čišćenje, odnosno čišćenje ‘sistemskog’ načina razmišljanja i percipiranja stvarnosti na temeljima ega, nadmoći, mržnje, ljubomore, straha od osude, natjecateljskog načina razmišljanja, te otvaranje mjesta nečemu novome, prostranstvu ljubavi unutar sebe, prostranstvu gdje vlada suosjećenje, prijateljstvo, razumijevanje, dobrota, skromnost, mir i blaženstvo. Ovaj unutarnji rad i čišćenje je uvijek najteži dio priče jer češće i lakše analiziramo i kritiziramo druge, dok svoje ‘sjenke’ izbjegavamo.

Četvrti korak je usmjeravanje svoje energije u ostvarivanju višeg cilja u životu. Ovdje je bitno shvatiti svoju predodređenost, odnosno osjetiti strast, kad radiš nešto iz ljubavi, s željom i voljom, bez obzira koliko to suludo ili uzaludno nekom drugom izgledalo ili koliko je ta aktivnost profitabilna. Kad čovjek ovo jednom shvati, onda je nezaustavljiv, većinu života je u visokim vibrama i jednostavno više nema vremena davati svoju energiju sistemu ili bilo kojem parazitnom obliku života/strukturi koja samo siše tuđu energiju.

Čestim boravcima u prirodi u neposrednom kontaktu s živim i raznolikim čudesnim svijetom naše Majke Zemlje, naše Pache Mame, došao sam do spoznaje da je proces unutarnjeg čišćenja i postizanja sklada i harmonije duha i tijela, najlakše izvesti u neposrednom doticaju i dubljem povezivanje s prirodom, odnosno Majkom Zemljom. Ovo ne znači ići u šumu na neko zabito mjesto i samo meditirati, već osluškivati šum mora, potoka, vjetra, pjev ptice, uživati u razigranom letu bumbara, a možda čak uživati u predivnoj tišini, kako okolice, tako i svog uma.

Nakon nekog vremena, čovjek pomalo shvaća svu dobrotu, razigranost, želju za životom, želju za regeneracijom, veselu i optimističnu narav prirode, te uviđa je naša planeta živi svjesni entitet. Iako sam ovu informaciju i znanje imao i prije, sve dok sam nisam ovo samostalno spoznao, nisam shvaćao dubinu te veze koju svi mi ljudi imamo s Majkom Žemljom. I moram reći da mi je baš drago da ovaj naš planet nije samo beživotna stijena koja se bezveze vrti po svemiru već da je savršena i precizna kreacija stvorena u istom nadahnutom momentu stvaranja i ljubavi našeg primarnog kreatora (ako želiš čitaj: Boga) u kojem smo i mi ljudi stvoreni da živimo kao jedna cijelina.

Ovo nije samo duhovna spoznaja već i fizikalno dokaziva činjenica. Gradivni elementi Zemlje i čovjeka su isti. Oboje imamo veliki udio vode i kristala u našem tijelu. Energetsko polje u obliku torusa je isto i kod čovjeka i same planete. Energetski centri, sistem čakri i energetski meridijani kod čovjeka i Zemlje su slični. U biti čovjek je holografski preslik Zemlje (mikro razina odražava makro razinu), a s njom je čovjek povezan, ne samo zrakom koji udiše, vodom koju pije, hranom koju jede (što je sve dar obilja iz njedara Majke Zemlje) nego je povezan i energetski na način da je svaki čovjek mala neuronska sinapsa, živa stanica Zemlje. Sam čovjek je sastavljen od 50 triljuna stanica, malih svjesnih entiteta koje skladno rade i održavaju naš organizam živim, vitalnim i pokretnim. Mi ljudi i svako živo biće na planeti predstavljamo skup stanica Majke Zemlje, mi smo njen organizam. Ako netko misli da mi možemo živjeti bez Zemlje ili da Zemlja može bez nas ljudi, mislim da se grdno vara. Pitanje ostaje na nama da li ćemo i dalje slušati i pokoravati se sistemu koji nas je cijeli život utrenirao da doslovno uništavamo živi organizam na kojem i od kojega živimo ili ćemo napokon poslušati srce svoje i stati u obranu svog zdravlja, slobode, vlatitog integriteta i svoje planete na koju smo slobodnom voljom odlučili da dođemo, kao ponosno ljudsko biće te kreirati doslovno raj ovdje i sada na planeti, veliko prostranstvo ljubavi u kojem vlada zdravlje, sloboda, sreća, smijeh, uvažavanje u kojem je gušt živiti i napokon biti!

Čvrsto vjerujem, dapače znam svakom ćelijom svog bića da je pravi put izlaska iz sadašnjeg Frankstein sistema povezivanje s prirodom, s Majkom Zemljom, koja nas uvijek čeka otvorenih ruku, u želji da se naša srca napokon povežu. Na ovaj način čovjek dobiva jasniji uvid te se lakše povezuje s svojim višim JA i postaje svjestan svoje osobne snage i moći da promijeni sebe i svijet oko sebe na bolje. Ovo je individualni put koji svaki od nas svojom voljom bira. Ako i dalje gradite i planirate svoju budućnost u sklopu i na temeljima i pravilima sistema onda je to po meni pogrešan izbor jer je urušavanje i samodestrukcija sistema odavno počela (ekonomski, ekološki, moralno, fizički) i pitanje je dana će sve pasti kao kula od karata jer sistem je u svojoj pravoj biti jedna obična fikcija, iluzija i jedan slabašni mađioničarski trik koji je danas u doba snažnog kozmičkog svjetla lako prozreti.

Planetarna katastrofa

Nalazimo se na rubu planetarne katastrofe. Zemlja se sve teže i teže nosi s ogromnim zagađenjem i oblakom negativnih vibracija koje mi ljudi svojim svakodnevnim aktivnostima, načinom razmišljanja i svojim negativnim osjećajima generiramo. Sav bol, ljudsku patnju i nasilje prema njoj (nemilosrdna sječa šuma, vađenje ruda, nafte i ostalih resursa, zagađenje zraka, vode, tla) Majka Zemlja pokušava zatomiti u sebi, pokušavajući dati šansu svojim stanicama, svojoj djeci, nama ljudima da prekinemo s agresivnim aktivnostima i krenemo na put čiščenja, iscjeljivanja, opraštanja. Odnosno svaki dan dobijamo novu šansu da od kancegorene, samodestruktivne i opasne stanice pređemo u stanje svijesti i djelovanja kad smo od pomoći sami sebi te naposljetku i Majci Zemlji.

Po riječima Anastazije planetarna katastrofa je već jednom izbjegnuta i to zahvaljujući isključivo dobrim i plemenitim ljudima koji su svoj život posvetili uzgajanju biljčica u svojim malim vrtovima. Osjećajući svaku ljudsku ruku punu ljubavi i poštovanja, Zemlja je uspila smognuti snage i još izdržati i čekati na nas ostale da se napokon probudimo i svjesno izađemo iz ovog komatoznog sna, iz ovog komatoznog sistema.

Planetarna katastrofa se može pojaviti u obliku potresa, poplava, odrona zemlje, vulkanskih erupcija, ledenog doba, suša, ogromnih požara, okretanja magnetskih polova Zemlje. Ako netko to još nije primjetio, sve ove stvari se na manjoj skali događaju sve učestalije, iz godine u godinu. I to su samo poruke upozorenja Majke Zemlje da se krećemo pogrešnim putem kao ljudsko društvo. Umjetna modifikacija klimatskih prilika i umjetno izazivanje potresa tzv. HAARP sustavima i chemtrail operacijama je odavno izvan svake kontrole i njeni kreatori više ne mogu bitno utjecati na ove stvari već samo unose dodatni kaos u ionako kaotičnu situaciju.

Ljudi trebaju vodu. Vodu za život. Zemlja je ista. Bila je savršena, sad je slaba i bolesna. Životinje umiru. Stabla se suše. Postaju bolesni. Mnoge nove bolesti će se pojaviti, a neće biti lijeka za njih. A razlog je taj što mlađi brat (mi, pripadnici ‘zapadne’ civilizacije) krši temeljne principe kontinuirano i totalno. Bušenje, rudaranje, crpljenje nafte, minerala, pustošeći Zemlju. Ovo uništava sav red i uništava svijet. Recite mlađoj braći: OTVORITE OČI!

Riječi pripadnika Kogi plemena

Kao mjerilo koliko smo daleko od ruba katastrofe je stupanj zagađenosti voda (rijeka, potoka, mora). Kad više ne budemo imali dovoljno izvora pitke vode, pitam se kakva li nas budućnost očekuje? Nedavno (ožujak. 2018.g.) splitska rijeka Jadro, nekoć splitski ponos i simbol čistoće pitke vode, se opet zamutila do te mjere da je proglašena neupotrebljivom za piće. Ovo se događalo i prošle, 2017.g. Ove jasne znakove upozorenja rijetko ili nitko ne shvaća ozbiljno.

U prosincu 2016.g. područje Splita je pogodio jak potres s epicentrom kraj Čiova. Po mom osobnom iskustvu, taj potres sam doživio kao jecaj, kao drhtaj suzdržavanja od plača Majke Zemlje. Vrlo je malo trebalo da taj potres bude katastrofalan za šire splitsko područje. Sve su češće bolesti koje pogađaju stabla, naše glavne opskrbljivače kisikom te ujedno i hranom. Bolesti i nametnici koji napadaju masline, palme, te sad u novije vrijeme i zimzelena stabla na splitskom Marjanu (potkornjak) nisu samo niz slučajnosti, već jasne poruke prirode da nešto krivo radimo.

Hvata me tuga dok gledam ogroman kamenolom Cemexa i slušam skoro svakodnevno miniranje stijena. Kamenolon je doslovno uništio vizuru Kozjaka, poremetio i onečistio prirodne tokove podzemnih voda, uništio stanište za razne životinje, te uništenjem površinskog zelenog sloja dodatno oslabio stabilnost zemlje i njen kapacitet generiranja kisika. Ovdje moram spomenuti ogroman trud i uspjeh udruge Sunce koja je spriječila Cemex da koristi otpad kao gorivo za svoje peći te tako dodatno pojača zagađenje zraka iz njenih dimnjaka.

Mislim da svatko s svojim očima, ma gdje god živio može uočiti negativne stvari koje se događaju s okolišem. Problem je što rijetko tko shvaća ozbiljnost situacije i činjenicu je da smo na rubu globalne prirodne katastrofe. U pokušaju spašavanja vlastitog života Zemlja će biti prisiljena eliminirati svoje bolesne stanice, odnosno drugim riječima, nažalost većinu ljudske populacije. Međutim, nikad nije kasno za promjenu. Svakim novim danom nam je ponuđena šansa da uzmemo konce sudbine u vlastite ruke i da promijenimo tok budućnosti planete, svoj vlastiti i cijelog čovječanstva.

Projekt Tirkizna Šuma

Plan, ideju, možda više san i viziju iz budućnosti (nadam se ne daleke) ovdje izlažem jer za to imam želju, volju i energiju i svjestan sam da je više ljudi moćnije nego pojedinac. Sretan sam i zahvalan sam ako mi se netko pridruži, pa bar i s jednom mišlju podrške.

Ideja o Tirkiznoj Šumi je nastala kad sam ugledao jedno malo stablo usred Cemex-ova kamenoloma na Kozjaku. Sve oko njega su bile ogromne rupe nastale nemilosrdnim vađenjem tupine za proizvodnju cementa, ispunjene kišnicom koje su kreirale ogromne kiše ovh zadnjih mjeseci. Boja tog jezera ima nevjerovatno zelenkasto-plavu odnosno tirkiznu nijansu. Tirkizna boja je boja orgonskog biona kojega je Wilhelm Reich našao kao najmanju česticu koja je nositelj orgonske energije. Tirkizna boja je boja radiantne iskre, nove vrste čiste energije koju je John Bedini pronašao u svom laboratoriju dok je izrađivao uređaje za korištenje električne energije iz vakuma. Tirkizna boja je boja života, boja orgonske energije.

Razmišljajući što je najbolje rješenje za kamenolom i spas tog malog stabla, došao sam do ideje i vizije da se na mjestu kamenoloma kreira šuma, a da se dijelovi kamenoloma pretvore u prekrasna jezera koja bi se napajala s vodom iz prirodnih tokova Kozjaka. U pošumljavanju kamenoloma bi mogao sudjelovati svaki čovjek s svojim stablom o kojem bi se kasnije i sam brinuo. Ljudi koji imaju smisla za uređenje okoliša ili obični kreativci bi mogli svoje vizije o uređenju okoliša i prirode slobodno prakticirati na tom području. Preduvjet za projekt bi bilo zatvaranje svih tvornica Cemexa, uključujući i pogone koje se nalaze u neposrednoj blizini izvora Jadra, te svih kamenoloma na Kozjaku te onih koji se nalaze blizu izvora Jadra. Umjesto tih ružnih pogona, možda glavnih zagađivača zraka, tla i vode na području Splita, mogle bi se zasaditi šume i to posebne šume tzv. šume hrane koje bi sastojale od jestivih biljaka, voćaka i sličnih stabala. Kako je cement i dalje glavni građevinski materijal, na području bivših pogona Cemexa bi se mogle zasaditi testna polja konoplje od koje bi se mogao izrađivati cement ili opeke od konoplje te ostali produkti od konoplje. Proizvodnja konoplje je višestruko ekološki prihvatljivija, a zgrade od konoplje su zdravije za stanovanje.  Bivši radnici Cemexa bi se mogli organizirati i voditi ovu novu vrstu proizvodnje.

To je ideja, vizija i projekt o Tirkiznoj Šumi. Intencija je da se zacijele rane koje smo nanijeli Zemlji, da se pošumljavanjem stvore nove zelene oaze, nova pluća grada, da se uključi što više ljudi, djece, mladih, starih koji bi se osobno brinuli o svojim stablima koje su sami posadili. Da se zaštite podzemni i nadzemni tokovi voda. Da se uklone teški zagađivači iz okoline i da se ponudi alternativa štetnom cementu u obliku konoplje. A kao vrhunac bi bio sađenje šume hrane u kojem bi svatko tko je sudjelovao u ovom projektu imao svoj mali izvor ekološki uzgojene hrane.

Ova ideja i vizija nije moja, ja sam je samo primio iz našeg zajedničkog polja svjesnosti, polja koje činimo svi mi ljudi. Ja je ovdje dijelim s svakim tko je smatra vrijednom pažnje, da je sam dalje gradi, usavršava ili da kreira slične, manje ili veće projekte, vizije na svom području. Vjerujem da svi u sebi imamo jaku želja da pomognemo sebi i Zemlji, da poboljšamo kvalitetu života, svoju vlastitu, svoje zajednice pa i cijele planete u konačnici. Stoga poziv i poruka svima koji su se u ovom trenutku našli s ogromnom količinom energije u obliku novca u svojim rukama i koji pomalo shvaćaju da je gomilanje materijalnog bogatstva put koji vodi dalje od istinske biti i svrhe čovjeka: uložite svoj novac i energiju u otkup i zatvaranje svih pogona koji nanose štetu Zemlji i ljudima. Počevši od tvornica cementa, pa sve do tvornica oružja. Istovremeno kreirajući infrastrukturu koje nude alternativna rješenja, zasnovane ne čistoj i ekološkoj proizvodnji i s intencijom edukacije, osposobljavanja i uključivanja zajednice u nove projekte, koji bi osim neposredne ekološke koristi (čista hrana i voda) donijeli i druge koristi (zdravlje, materijalnu sigurnost).

Svjestan sam da je ideja o Tirkiznoj Šumi kao sjeme koje je posađeno u Zemlju. Očekivati da će ovo sjeme niknuti već sutra je preoptimistično, ali sam uvjeren sam da će ova ideja kao i mnogobrojne slične ideje koje već rastu kako u našim srcima, mislima, konkretnim planovima ugledati svjetlo dana, odnosno da će se manifestirati ili se već manifestiraju, jer misao i ideja je bila u početku svega materijalnog što vidimo oko sebe.

Kodeks ponašanja

U međuvremenu, dok Tirkizna Šuma pomalo raste u tom vibracijskom/eteričnom polju stvarnosti još nevidljivom ljudskim očima (samo u srcu), ovdje ću izložiti svoj osobni plan, kodeks ponašanja, razmišljanja i djelovanja, usmjeren da na svakodnevnoj bazi donesem više svjetla i dobrote i pomoći Majci Zemlji, sebi, ostalim ljudima, ali i svim živim i svjesnim bićima koji obitavaju na Zemlji.  Ako netko smatra korisnim (ili već primjenjuje) neke od metoda/ideja koje ću opisati to je odlično, jer je svaka mala intencija, misao, radnja u širenju svjetla od ogromne pomoći.

Evo par koraka kako ostati povezan s svojim višim JA te s Majkom Zemljom, te biti od pomoći sebi i silama svjetla:

Vibracija i misao

Svaka naša misao ili vibracija se instantno širi svemirom. Naša je odgovornost da u svakom trenutku budemo svjesni naših misli i vibracija koje odašiljemo u prostor. Kako mislimo i kako se osjećamo, tako zacrtavamo svoju vlastitu budućnost, ali i planete na kojoj živimo. U ovom suludom i izopačenom sistemu u kojem živimo gdje vlada stres, nasilje i strah, teško je sresti čovjeka koji može ostati 100% svoj tijekom cijelog dana i misliti pozitivno većinu dana. Ali ništa zato, svaki put počinje malim koracima, dapače veći je izazov. Evo par ideja:

Svaku priliku tijekom dana koristim da zahvalim Majci Zemlji: kad popijem čašu vode, znam da je to njezin dar. Kad perem zube s pastom na bazi praha stabla Neem, zahvalim se tom stablu. Kad se ujutro umivam, zahvalan sam na obilju vode te svojim rukama čistim i donosim svjetlo u svaku molekulu vode od one koju držim u ruci i s kojom se prskam po licu pa sve do zadnje molekule vode do izvora. Kad izađem na trijem i osjetim hladni zrak na svom licu, svim svojim tijelom, udahnem ga punim plućima i zahvalim svakom stablu na tom poklonu te Majci Zemlji na obilju zraka.

Ovo su mali, sitni, na prvi pogled beznačajni primjeri, svatko će za sebe moći naći i bolje primjere u kojem postaje svjestan nevjerovatne dobrote i obilja u kojem uživamo svaki dan, a koji nam nesebično poklanja naša Majka Zemlja. Ako čovjek tokom dana promisli miljun misli, ne košta ništa ako bar jednu misao uputimo s zahvalnošću Majci Zemlji. Ovo možemo raditi u uredu, na poslu, kod kuće, uvijek i svugdje, jer ako malo bolje primjetimo sve oko nas je dar Majke Zemlje, svaki dio namještaja, drvo koje ložimo u pečici, opeka u zidu. Ove male misli mogu postati dio rutine, dio svakodnevnice, mogu zamijeniti loše misli i navike, a tokom vremena mogu imati prevagu nad lošim mislima i na kraju možemo većinu dana emitirati dobre vibre. Dobro ćemo se osjećati, bit ćemo povezaniji s sobom, s Zemljom, bit ćemo i fizički zdraviji, veseliji, imat ćemo neke nove ideje (win-win situacija).

Držanje kristalne špice oko vrata je dobar način povezivanja s Mjakom Zemljom. Zašto ne bismo 24 sata na dan ostali u vezi s Zemljom, u zaštiti njene aure, sigurni da nećemo odlutati s zacrtanog puta.

Važno je raditi na sebi u smislu podizanja svojih vibracija, izgradnje i obrane svog svetog prostora unutar sebe u kojem ste u potpunosti u skladu s svojim višim JA. Ove prethodno pisane jednostavne i svakodnevne misli zahvalnosti, te meditacija, boravak u prirodi, gledanje u sunce (sungajzing), uzemljivanje (bosonog po zemlji ili dodiravanje/grljenje stabala), pa i bavljenje nečim u čemu ste vi glavni kreator, nešto u čemu uživate (muzika, crtanje, ples, druženje s svojim kućnim ljubimcem), su sve vrlo korisne vježbe i praksa dobrih vibracija. Bitno je razumijeti da smo mi bića nevjerovatne snage, snage koja se krije u našim mislima i osjećajima, odnosno vibracijama. Fizički svijet, ono eksterno koji nažalost doživljavamo kao glavni svijet ili kao glavno mjesto radnje je samo kopija i preslika vibracija i energija koje stoje iza svega. Fokusiranjem svoje pažnje na svoje vlastite vibracije, možemo više toga napraviti nego samo pukom akcijom i djelovanjem.

Čovjek s svjetlim mislima šalje zrake svjetla u Kozmos, do zvijezda i planeta koje se u tom trenutku nalaze iznad njega te se ponovno vraćaju nazad na Zemlju u vidu blagotvornog zračenja i daju život svemu postojećem. Čovjek koji je pod utjecajem zlih osjećaja širi tamno zračenje koje dospijeva u dubinu Zemlje, odakle se vraća na površinu u vidu vulkanskih erupcija, potresa, ratova..

Anastazijin djed

Akcija

Postoji bezbroj načina na koji se može očuvati okoliš, zaustaviti zagađenje, očistiti i obnoviti biljni svijet. Živimo u vremenu kad je ekološka svijest došla do visoke razine, ali bitno je biti osobno odgovoran i sam poduzeti neke korake, ma koliko se oni na prvi pogled beznačajni činili. Kad bi svi ili bar većina svoje dnevne aktivnosti ili pak cijeli život fokusirala na radnje koje ne čine štetu okolišu pa ni drugom čovjeku (do not harm) mislim da bi ovo bilo bolje mjesto za život. Evo par ideja:

Odvajajte bio-razgradivi otpad korištenjem kompostera ili jednostavno kreirajte humusna brdašca negdje u svom vrtu, okučnici tako da u iskopanu rupu stavite sav biorazgradivi otpad (kore kumpira, banana, itd..) i pokrijete zemljom. Na ovaj način se produkcija smeća koja ide na obližnji deponij (Karepovac) može smanjiti i za 50%, a naročito ako ste vegeterijanci pa imate dosta bio otpada. S druge strane stvarate jedan sloj humusa, mineralima bogate zemlje koja je od koristi biljnom svijetu.

Koristite iste vreće za kupnju, nemojte non stop uzimati nove plastične vrećice i poticati proizvodnju istih.

Svojim umom i ponašanjem u prometu možete znatno utjecati na potrošnju goriva svog automobila. Naš um i misao je naše najmoćniji alat i eksperimentalno je dokazano da ljudski um može utjecati na rad stroja. Ja osobno imam specijalni orgonit koji ima funkciju da me sjeti da koncentriram um na smanjene potrošnje. Upalim putno računalo da mi pokazuje trenutnu potrošnju i gledam i zamišljam kako se brojke koje označuju potrošnju benzine smanjuju. Za ovo možete koristiti i kristal ili kamen ili samo ugodnu muziku. Bitno je da se fokusirate na taj cilj. Vožnja postaje ugodnija. Manje goriva se troši: moj Clio s 55Kw snage motora guta oko 5.8lit/100km u nekoj miješanoj gradskoj vožnji. Ono što je najvažnije, a to je da je manje zagađenje, pa sad to bio jedan decilitar benzine.

Čuvajmo izvore vode. Svaki izvor je neprocjenjivo bogatstvo i sveto mjesto. Odnedavno, otkad se bavim planinarenjem, ugodno sam se iznenadio koliko postoji izvora vode na planinama u okolici Splita. Zaštite i očistite izvore vode za koje znate. Posvetite ih kristalom, orgonitom ili možda samo svojom mišlju i dobrom vibrom.

Zasadite stabla ili ostale biljke na javnim površinama ili na požarom opustošenim područjima. Umjesto da čekamo nekoga ili nešto, zašto ne bi uzeli stvar u svoje ruke i u skladu s svojim mogućnostima kupili i zasadili bar jedno novo stablo tamo gdje je ostala pustoš (npr. stablo pinjole). Na ovaj način imamo razlog pobjeći negdje u prirodu, u brdo, te se usput brinuti o svom stablu ili biljci. Svako stablo je neprocjenjivo bogatstvo, daje kisk koji udišemo, koristi ugljični dioksid koji izdišemo, daje hranu, uljepšava vizuru, zadržava vodu i spriječava eroziju tla, te kao kozmička antena komunicira i prima informacije iz svemira i ako smo spremni i ako zaista dobro slušamo, možemo ih i mi primiti preko tog našeg stabla. Dobra tehnika takozvanog giftanja prirode s biljem/novim sjemenkama/novim životom je metoda Fukokinih loptica s sjemenom.

Posvetite se uzgajanju biljaka. Izvor zdrave i ekološki uzgojene hrane u vlastitoj režiji je neprocjenjivo bogatstvo. Uživanje u ljepoti i mirisu svojih biljčica te u produbljivanju svog znanja i razumijevanja živog svijeta oko sebe je vibracijski ‘dobitak na lotu’. Ako nemate mogućnosti za svoj osobni vrt, probajte bar imati kućne biljke čistače zagušljivog zraka unutar stambenog prostora (sabljarka, fikus, slične). Vidi zašto je korisno postati vrtlar.

Izgradite svoje rodno imanje. Rodno imanje je nešto što bi svaki čovjek ili obitelj na Zemlji trebala imati. To je mali dio zemlje (hektar) na kojem jedna obitelj može samodostatno živjeti od plodova koje sama uzgaja. Osim ove samodostatnosti, ovo je mjesto gdje čovjek uzgajajući vlastite biljke ostvaruje vezu s Majkom Zemljom, s svemirom te naposljetku s samim sobom napokon shvaćajući tko je i zašto je došao na ovu planetu (shvaća svoju predodređenost). Rodno imanje je mjesto gdje je čovjek može sam istraživati i kreirati te uređivati prirodu i okoliš, oslobodoviši  svoju misao od ikakve osude, kritike, konvencija društva ili bilo kojeg utega. Osim hrane rodno imanje pruža i zaštitu čovjeku, mjesto koje kao majčina utroba pruža auru sigurnosti i ljubavi, dva osnovna preduvjeta za duhovni i mentalni razvoj. Rodno imanje je ‘sidro’ koje čovjek svjesno kreira i ostavlja iza sebe kako bi se jednog dana mogao vratiti nazad na Zemlju, odnosno rodno imanje pruža šansu čovjeku da se ponovno reinkarnira na planeti Zemlji u potpunoj svjesnosti i znanju prošlih života, pruža mu mogućnost vječnog života ili bolje rečeno kontinuiranog i svjesnog razvoja. U rodnom imanju sve se odvija po želji i u skladu s mišlju čovjeka, svaki njegov dio je pod konstantnom pažnjom i brigom čovjeka, čuvara (guardiana) tog komada zemlje.  Rodno imanje je u biti pravi rajski kutak na Zemlji jer ga čovjek kreira u skladu s svojim najsvjetlijim osjećajima i u skladu s Majkom Zemljom, dozivajući najljepše vibracije, biljke i životnije iz njenih dubina. Zamislite kad bi svaki čovjek i svaka obitelj kreirala svoje rodno imanje, Zemlja bi bila puna malih rajskih kutaka, postala bi jedan veliki raj. Mjesta za zagađenje, pa ni sama misao o zagađenju prirode ne bi ni postojala. Vladmir Megre je u seriji od 10-ak knjiga prepričao, upute i priče Anastazije iz ruske tajge kako i po kojim principima zasnovati i izgraditi svoje rodno imanje.

Blagostanje je nemoguće ostvariti bez života u prirodi, bez kreiranja svog raja na zemlji na svom obiteljskom imanju.

Anastazija

Energetsko čišćenje

U ovom prijelaznom razdoblju, k životu u novoj budućnosti Zemlje, mislim da se dosta treba fokusirati na čišćenje i iscjeljivanje Zemlje. Cilj je olakšati Majci Zemlji svu bol i jad koju joj nanosimo ili smo joj nanijeli svojim štetnim akcijama i navikama, ali i omogućiti još vremena za buđenje svijesti i pokretanje ‘uspavanih’ ljudi koji su još hipnotizirani mađionačarskim trikovima sistema u kojem trenutno živimo. Ideje:

Najlakši oblik energetskog čišćenja Zemlje ili prostora koji svatko može napraviti je usmjerena meditacija kojom šaljemo svjetlo i ljubav svim živim bićima na Zemlji te samoj Zemlji. Primjer jedne takve meditacije je dan u video uratku Alaje s Plejada. Već duže vremena pratim aktivnosti Alaje s Plejada i divim se njegovom predanom radu u širenju svjetla, svjesnosti i znanja na planeti. Znam da on nije usamljen već da postoji određena skupina ljudi, tzv. svjetlo-radnika koji ovaj poziv shvaćaju ozbiljno i koji su puno doprinijeli da se Zemlja očisti od niskih vibracija ili entiteta s niže astralne razine.

Od 2011.g. giftam orgonite, odnosno bacam ih u okoliš u smislu smanjivanja energetskog zagađenja i to ponajviše od posljedica mikrovalnog zračenja mobitelskih tornjeva smrti, trafostanica i ostalih izvora elektrosmoga, te umanjivanje zagađenja zraka kao posljedica chemtrail akcija. Kad sam se u napadu ega pohvalio svom svjetlosnom prijatelju da sam možda napravio i bacio tisuće orgonita u okoliš, on je na to jednostavno odmahnio rukom i rekao da bi trebalo još par stotina tisuća komada. Shvatio sam da koliko god napravio, to je možda kap vode u odnosu na organiziranu mašineriju mračnih sila koji sijaju svoje odašiljače smrti (emitere kontrole uma) na svaki kvadrat Zemlje. Svatko tko zna i ima volje raditi orgonite neka ne posustaje ili uživa u lovorikama ‘minulog’ rada. Nije problem napraviti određenu količinu orgonita mjesečno i pobacati ih tamo gdje su najpotrebniji. Ma i samo jedan orgonit znači prevagu, a i ako nemate dovoljno resursa za izradu orgonita, ne morate ih bacati, dovoljno da ih imate u svojem domu i već ste doprinjeli vibracijskom čišćenju svog stambenog prostora i svoje okolice. Sve o orgonitima je ovdje.

Nedavno sam postao svjestan još jednostavnije tehnike energetskog čišćenja koje se temelji na programiranju kristala s vibracijama ljubavi i intencijom čišćenja, odnosno brisanja zagađenja (kao npr. radijacije) te bacanja kristala u vodu, rijeku, potok, more. Stvar je jednostavna, a znanstveno je i dokazana (Kristali u vodi Masara Emota). Temelji se na jednostavnoj činjenici da kristali vode mogu apsorbirati i prenijeti informaciju na skoro svaku molekulu vode, izazivajući skoro pa lančanu reakciju širenja svjetla i dobra. Keisha Crowfter ili Mala Baka je ovu tehniku uspješno primjenila kad je 2013.g ‘giftala’ rijeku s kristalima koja prolazi kroz razrušenu nuklearnu elektranu Fukushima u Japanu koja ispušta ogromne količine radijacije u more i atmosferu. Poruka Male Bake je da svi koji imaju viška kristala da ih vrate Majci Zemlji, programirajući ih ljubavlju i s intencijom čišćenja zagađenja, te da ih potom bace u obližnju rijeku, potok ili more. Mislim da je ovo jednostavna i efikasna tehnika energetskog čišćenja naših voda. Svi kristali koje trenutno imate kod sebe su došli k vama kao dar Majke Zemlje. Možda je vrijeme da ih joj vratimo, ali obogaćene s našom zajedničkom željom i intencijom za čistiji i ljepši svijet u kojem želimo živjeti.

2017.g. sam ‘giftao’ more na Žnjanu i kraj Instituta na Marjanu s kristalima i orgonitima obogaćenima mojom intencijom u smislu čišćenja zagađenja i ponovnog uspostavljanja sklada, harmonije i svjetla. To je bila moja reakcija na potres iz 2016.g. Ove 2018 godine, nakon vijesti o ponovnom zamućenju pitke vode s Jadra sam to isto napravio i na izvoru Jadra u Solinu. Izvor rijeke Jadro je facinantan. Moćni huk vode otkriva pravu snagu prirode. Mislim da bi svatko tko pije ili koristi vodu iz Jadra bar jednom godišnje ili bar jednom u životu, trebao otići na izvor Jadra i možda izraziti zahvalnost toj moćnoj rijeci. Ja to radim na način da držim ruke u vodi i izrazim zahvalnost za svaku kap vode, te se zatim napijem malkice te svete vode. Svatko može imati svoj jedinstveni način. Osjećaj nakon čina je skoro pa ekstatičan, a dan nakon giftanja izvora Jadra, izašavši ispred svoje kuće, dobio sam nagradu u obliku dvostruke duge (vidi dole zadnje dvije slike). Ah, srce moje, puno radosti…

Mislim da Splićani nedovoljno shvaćaju vrijednost i blagoslov Jadra. Fascinantni su službeni podaci Vodovoda i Kanalizacije da sliv Jadra obuhvaća područje od skoro 300km2, odnosno graniči sa slivovima izvora Pantana na zapadu, rijeke Čikole na sjeveru, i rijeke Cetine na istoku. Dioklecijanov akvadukt je za mene jedno od svjetskih čuda. Radi se o iznimnom građevinskom poduhvatu kada uzmemo u obzir da je vodovod, sa crpilištem na rijeci Jadro, dugačak preko 9 kilometara, te da kontinuirano prati nagib od 3%, bez obzira na teren kojim prolazi. Visinska razlika između početka i kraja je 33 metra. Možda je vrijeme da malo promislimo s koliko smo obilja okruženi i darivani i da malo bolje pripazimo na to bogatstvo koje imamo. Zapamtite, sve počinje s jednom mišlju, jednom vibracijom, jednim osjećajem, pa neka to bude zahvalnost, zahvalnost našem Jadru, zahvalnost našoj Majci Zemlji na svom obilju, na svakoj kapi visoko vrijedne vode koja život nosi.

Slike s izvora Jadra:

Probudite se!

Mislim da je sva moć u rukama čovjeka. Moć da promijeni ovaj svijet nabolje je u rukama svakog pojedinca. To je odgovornost, dužnost, ali i radost za sve koje žive u ovom veličanstvenom trenutku globalnog buđenja iz tisuću godina hipnoze i komatoznog sna. Spore promjene unutar ovog korumpiranog i arhaičnog trulog robovlasničkog režima/sistema koji je trenutno na vlasti više nisu zadovoljavajuće.

Smatram da se treba fokusirati na izgradnju nove budućnosti čovječanstva temeljene na principu ne-nanošenja štete bilo kome, sebi, drugome živome biću te samoj prirodi. Društvo u kojoj su sloboda i integritet pojedinca glavni temelj društva te život u skladu s prirodom gdje više neće biti ni primisli o zagađenju već samo misli o obogaćivanju prirode jedinstvenim i neobičnim kreacijama mnoštva ljudskih ruku.

Hrabra pripadnica plemena prvobitnih ljudi, Vedrusa, ljudi koji su živili u tzv. zlatnom dobu ljudske civilizacije, Anastazija iz Sibira je preko Vladimira Megrea svima jasno prenijela poruku, lijek ili recept kako prijeći iz sadašnjeg načina razmišljanja, iz sadašnjeg destruktivnog načina života u život koji jamči slobodu, nezavisnost, mir i blagostanje svake obitelji, nužne preduvjete za razvoj pojedinca, obitelji, šire zajednice i cijele planete, a to je vračanje k prirodi, život od zemlje i na zemlji u smislu osnivanja svog rodnog imanja, svoje domovine. Ovo nije bijeg iz civilizacije ili bijeg na selo, već gradnja svog svetog prostora u kojem je rad s biljkama, kreacija u skladu s prirodom uvod u više znanstvene i duhovne razine, može se reći jedna vrsta visoke škole. Dokaz za ovo su brojni filozofi, znanstvenici, pisci koji su svoju mudrost i znanje stekli baveći se zemljoradnjom i prirodom (npr. Paul Gautschi, Viktor Schauberger).

Vizija svijeta bez novca koji se temelji na kontribucionizmu južnoafričkog aktiviste Micheala Tellingera počiva na sličnim temeljima kao i projekt rodnih imanja (Ubuntu Pokret).

U ovom procesu tranzicije prema novom, organskom, životno i duhovno poticajnom načinu životu bitno je ne zaboraviti na osnovne korake, a to je unutarnji rad na sebi, na čišćenju svog uma i tijela, ali ujedno i na čišćenju i iscjeljivanju svakog pedlja ove prekrasne planete, te otvaranje prostora za nešto novo, uzbudljivo, lijepo i svrsishodno. Ovdje nije bitno tko je što kada i kome napravio. Jedna od velikih lekcija moje Majke Zemlje koju sam naučio je bezuslovno opraštanje, ako je ona smogla snage da nama ljudima oprosti za sve ono što smo joj napravili kroz sve ove godine u smislu nemilosrdnog zagađenja, uništavanja i izazivanja općeg kaosa u cijeloj biosferi planete, onda mislim da i svaki čovjek može oprostiti sve i svom najgorem ‘neprijatelju’, otpustiti agresivne misli i fokusirati se kako ići dalje, kako očistiti i zacijeliti rane, kako izgraditi bolju budućnost.

Po riječima Male Bake, sva urođenička plemena na raznim krajevima svijeta su sačuvala proračanstva o dolasku duginih ratnika, pripadnicima plemena mnogih boja koji će preuzeti odgovornost i poduzeti sve kako bi očistili i zacijelili rane, rane nanešene ljudima, životinjama, svemu živome, te našoj planeti. To smo mi, ja koji pišem ovaj tekst, vi koji ovaj tekst čitate, ostali koji razmišljaju i djeluju na sličan način. Duga se sastoji od brojnih fotona svjetlosti, raznih boja, tako se i mi, svaki ponaosob istićemo svojim jedinstvenim sposobnostima, različitim uvidom u stvarnost, različitim sklonostima kojima možemo doprinijeti našem zajedničkom cilju, a to je kreiranje boljeg svijeta sutrašnjice za ljudski rod.

Cijeli život su nas odgajali da budemo slabi i ovisni. Da odgovornost za svoje zdravlje, svoje ponašanje i sve ostalo stavljamo u ruke nekome drugome (čak su i izumili i pravne fikcije koje imaju naslov društva s ograničenom odgovornošću – d.o.o.). Učili su nas da budemo uniformirani, da se uklopimo u sredinu, među sivilo mase. Da prihvatimo da netko može bolje razmišljati od nas te da ništa ne propitkujemo (političari, vođe, popovi, profesori). Da su današnja računala i tehnologija umjetne inteligencije superirornija od nas ljudi i da je možda najbolje da krenemo putem transhumanizma, odnosno da prihvatimo razne implantante (mikročipove, umjetne organe i ostalo) te postanemo doslovno mali kiborzi ili bolje rečeno robotske radilice kontrolirane na daljinu (Borgove radilice iz Star Treka). Učili su nas da je osjećajnost opasna, biti dobar, brižljiv, suosjećajan i pažljiv je nešto što ne vodi uspjehu u ovom društvu, rekli su nam.

Međutim, ja mislim da su naše emocije, zov našeg srca nešto najjače što mi kao ljudi imamo. To nije naša slabost, to je naša najveća snaga. Kao što je Andre rekao, treba samo vjerovati sebi i proći kroz tu koprenu, ogledalo i promatrati svijet kroz svoje srce i nova prostranstva, nove vizije, novi polet i novi jezik postaje dio svakodnevnice, dio života. To je prelazak iz ovog fiktivnog i besmislenog svijeta u istinski, organski i životopoticajni svijet.

Svaka umjetna kreacija je blijeda kopija savršene organske prirodne kreacije. Dok Umjetna Inteligencija (AI) smatra da može besmislene formule izvoditi brže od čovjeka, nikad neće moći kopirati ljudsku kreativnost i inteligenciju da shvati da je npr. 1+1=3 (majka + otac = dijete), jer računalna kantica ne poznaje smisao ove organske i dinamičke matematike, samo barata statičnim i suhoparnim brojkama, mrtvim slovima na papiru (kao što je i cijelo današnje društvo, svi zakoni i sve države u biti jedno mrtvo slovo na papiru).

Stoga nikad nemojte ni na tren posumnjati u sebe. Svoju veličanstvenost, svoju nevjerovatnu moć koju kao ljudsko biće posjedujete svojim rođenjem. Ne trebate nikoga pitati za ovu snagu, niti se ikome trebate dodvoravati, niti svidjeti. Jednom kad budete svjesni samo jednog dijelića svoje unutarnje snage, kad spoznate svoj cilj, svoju predodređenost, sve osude, kritike, sva programiranja okoline, svi pokušaji kontrole ume, svi lanci, pa i oni samodestruktivni obrasci zakopani duboko u vama, će vam se činiti kao samo lagano šuštanje lišća na vjetru, pozadinski šum koji lagano ostaje iza vas..

Nemojte misliti da ste sami u svojoj misiji, iza nas stoje svjetlosne divizije, nevjerovatna snaga i podrška koju imamo od naših predaka, naše Majke Zemlje, dobrih duhova i elementala prirode, zvjezdanih prijatelja iz drugih galaksija, naših prijatelja iz unutrašnjosti Zemlje, podršku iz drugih dimenzija.

Ne dopustite da budem usamljen u stvaranju raja na Zemlji. Pridružite mi se, ovdje i sada. Svaka misao, osjećaj, radnja u smislu širenja svjetla te pomoći našoj Pachi Mami, ma koliko se činili beznačajni i mali, čine prevagu jer su brojke na našoj strani, zato nas se i plaše…

Piše: Mandrilo

Izvor: mandrilo.com

Objava Projekt Tirkizna Šuma pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Marinko Ogorec gostujući jučer u emisiji “Izdvojeno” osvrnuo se na tvrdnje pojedinih političara i medija a vezano uz kemijske napade u Siriji rekavši kako uporaba kemijskog oružja nije dokazana, a da su same snimke, najblaže rečeno vrlo naivne. Isto tako Ogorec ističe kako zabrinjava pojava koja se događa na zapadu, a to je pojava da praktički vi više nemate potrebe dokazivati da se nešto dogodilo, što je argumentirao nedavnim ubojstvom ruskog dvostrukog špijuna. Za taj čin je optužena Rusija bez da je predočen ijedan dokaz.

Objava Marinko Ogorec: Uporaba kemijskog oružja nije dokazana, a snimke su najblaže rečeno vrlo naivne pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Psihopate ne spavaju. Noćas je imperijalistička Amerika sa svojim saveznicima napala Siriju.

VIDEO: raketni udarac u Damasku

U trenutku kada je Donald Trump iz Bijele kuće potvrdio napad na Siriju rakete su već padale na Damask. U svom obraćanju poručio je kako je spreman održati napade sve dok “Assadov režim ne prestane koristiti kemijsko oružje”, kemijsko oružje za koje nema dokaza da je korišteno.

Prva reakcija Moskve: “Napad na Damask dolazi upravo u trenutku kada je Sirija imala šansu za mirnom budućnosti”.

Izvor: advance.hr

RECIMO NE PSIHOPATAMA NA VLASTI, RECIMO NE PSIHOPATAMA U MEDIJIMA KOJE PODRŽAVAJU RAZARANJE I KRVOPROLIČE!!!

SVI NA ULICE!!!

Objava Amerikanci koji su počinili genocid nad Indijancima, Englezi nad Aboriđinima te Francuzi koji su masakrirali Afriku noćas su započeli udruženi napad na Siriju pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

AMERIKA NE ZNA ŠTO JE TO MIR

Sjedinjene Američke Države su od svojeg osnutka do danas, provele većinu vremena u ratu. Od 1776. do 2015. – u 239 godina postojanja – SAD su bile u ratu čak 222 godine. Ukupno je samo 17 godina američke povijesti prošlo bez većih ratova.

Niti jedan predsjednik SAD-a nije bio mirnodopski predsjednik, svaki od 44 dosadašnja predsjednika barem je dio svoje vladavine proveo kao ratni predsjednik.

Od 1776. do danas nije prošla niti jedna cijela dekada da Amerika nije bila u ratu. Štoviše, najduže što je SAD bila u miru bile su izolacijske godine za vrijeme velike depresije, između 1935. i 1940.

Ova činjenica možda i objašnjava zašto je SAD kontinuirano država s najvećim vojnim proračunom na svijetu. Godišnje potroši čak 1.747 milijardi dolara – 4,3 bilijuna kuna – na svoje vojne snage. Taj je iznos jednak onom koji zajedno potroše ostalih devet na listi deset država koje najviše troše na proračun za obranu.

SAD je također i ponosni vlasnik pola svjetske flote nosača zrakoplova, s time da je i svaki od njenih 10 nosača s nuklearnim reaktorima dvostruko veći od najvećeg nosača bilo koje druge države.

Više od dva stoljeća rata

Ako odaberete bilo koju nasumičnu godinu između 1776. i danas, šanse su 93% da je Amerika te godine bila u ratu.

Od svojeg osnutka, SAD je ratovala za nezavisnost protiv Velike Britanije i protiv Indijanaca. Potom sa Francuskom i Španjolskom, pa s Berberima. Ratovala je i s piratima na Antilima, sve u prvih 50 godina svojeg postojanja.

Potom je uslijedila serija ratova, dugi rat protiv Meksika, građanski rat, serija invazija Meksika između 1880. i 1896., pa španjolsko-američki rat, rat na Filipinima, serija ‘Banana ratova’ na Karibima, koji su trajali do 1934. godine, a ne smijemo zaboraviti ni američko sudjelovanje u prvom svjetskom ratu.

Potom je uslijedio najduži period mira u američkoj povijesti, šest godina bez rata između 1935. i 1940., nakon čega se SAD uključio u drugi svjetski rat.

Nakon 1945. počinje hladni rat, a SAD okupiraju Filipine, pa Južnu Koreju, pa počinje korejski rat, pa rat u Gvatemali, pa vijetnamski rat, koji je završio 1975., nakon čega je SAD imala tri godine mira. Potom je CIA vodila neizravni rat u Afganistanu, od 1979. godine, Zaljevu Sidre, sukob u Libanonu, sukobi u Nikaragvi, sukob u Perzijskom zaljevu, okupacija Paname, prvi zaljevski rat 1990., pa sukob u Iraku, pa bombardiranje Bosne i Hercegovine, Srbije, sve do 1997. godine koja je protekla mirno.

Već 1998. počinje bombardiranje Iraka i raketiranje Afganistana i Sudana, 1999. SAD sudjeluje u ratu na Kosovu, a 2011. godine napada Libiju.

Od tada je počeo rat protiv terorizma u Afganistanu, Jemenu, Iraku, Pakistanu, Somaliji, koji se 2012. proširio i na Siriju. Na listu dolazi i građanski rat u Ukrajini.

Izvor: jutarnji

SVJETSKA TURNEJA AMERIČKE VOJSKE

1950 – KOREJA

1954 – GUATAMALA

1958 – INDONESIA

1959 – KUBA

1965 – KONGO

1961 – VIETNAM

1964 – LAOS

1967 – GUATAMALA

1969 – KAMBOĐA

1980 – IRAN

1981 – NIKARAGUA

1983 – GRENADA

1986 – LIBIJA

1989 – PANAMA

1991 – IRAK

1995 – BOSNA

1998 – SUDAN

1999 – SRBIJA

2001 – AFGANISTAN

2003 – IRAK

2004 – HAITI

2011 – LIBIJA

2014 – SIRIJA

2017 – SIRIJA

2018 – SIRIJA

Objava Od genocida nad Indijancima pa sve do bombardiranja Sirije, Amerika je odgovorna za smrt stotina miliona ljudi pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

Dragi nadzorniče Rob Jones.

Zovem se Richie Allen i radim kao novinar u Manchesteru. Pitao sam se da li ste svjesni (vjerojatno i niste) kako je po pitanju međunarodnog prava prijetnja silom ili upotreba iste protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke suverenosti druge države nezakonito. Međunarodni zakoni naređuju kako se sila može upotrijebiti samo u svrhu samoobrane i to unutar granica nužnosti. Zabrana upotrebe sile je jedno od pravila koje pravnici nazivaju „jus cogens“ (zapovjedničko pravilo) i ono je šifrirano u članku 2(4) Povelje UN-a. Međunarodno pravo također brani državama stjecanje teritorija uz pomoć agresije ili priznavanje pripojenog teritorija drugoj državi. Molim Vas, ne uzimajte me za riječ, pitajte bilo kojeg profesora međunarodnog prava za pomoć. Ipak ste Vi tamo okruženi sveučilištima.

Hitno Vam pišem, jer se nedugo prije 9:30 ovog jutra pojavila žena na mom televizoru. Ono što je nevjerojatno je to da je pred domaćim i stranim novinarima priznala da je prekršila zakone koje sam gore naveo. Taj čin me šokirao jer nisam navikao da oni koji čine zločine iste priznaju tako otvoreno, pogotovo pred milijunskom televizijskom publikom. Ukratko, gospodine, želio bih prijaviti ovaj zločin i nadam se da ćete hitno reagirati jer, ne samo što je priznala zločin, ona je i indirektno spomenula da bi ga počinila ponovno. Odnosim se, naravno, na premijerku Theresu May koja je jutros priznala da je uputila RAF (kraljevske zračne snage) da pokrenu zračne napade protiv Sirije, zemlje koja nikada nije napala, niti prijetila napadom na Ujedinjeno Kraljevstvo. Ne trebam ni naglasiti ozbiljnost ove povrede međunarodnog prava i njegove implikacije za unutarnju sigurnost. Tražim da odmah započnete istragu, zabilježite moju tvrdnju da je počinjeno kazneno djelo i obavijestite me o broju kriminalnog djela što prije.

Iskreni pozdrav,

Richie Allen

Preveo i uredio: Marko Tabak

Objava Novinar Richie Allen poslao otvoreno pismo glavnom nadzorniku westministarske policije: Međunarodni zakoni naređuju kako se sila može upotrijebiti samo u svrhu samoobrane i to unutar granica nužnosti pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.
Od 1945. godine Američka je politika pokušala svrguni više od 50 vlada diljem planete, mnoge od njih i same demokratske. U tom prosecu napadnuto je preko trideset zemalja i njihovo stanovništvo.   Rezultati, zastrašujući. Milijuni mrtvih i osakaćenih. Zemlje u potpunom kaosu, širenja terorizma, milijunski valovi izbjeglica, građanski ratovi…. Da li je ovo demokracija???

Međunarodni zakoni naređuju kako se sila može upotrijebiti samo u svrhu samoobrane i to unutar granica nužnosti. Zabrana upotrebe sile je jedno od pravila koje pravnici nazivaju „jus cogens“ (zapovjedničko pravilo) i ono je šifrirano u članku 2(4) Povelje UN-a. Međunarodno pravo također brani državama stjecanje teritorija uz pomoć agresije ili priznavanje pripojenog teritorija drugoj državi.

Objava Da li je ovo demokracija te širenje mira o kojem Amerika govori??? VIDEO pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

“Uništili smo mnoge zemlje. Mi smo mučili, ubijali, silovali i osakatili ljude diljem planete. Stoga, koja normalna osoba može vjerovati da SAD ili zapad ima pravo bilo koga kazniti???”

Kenneth O’keefe za vrijeme Obamina mandata

Objava Bivši Američki marinac Kenneth O’keefe: Uništili smo mnoge zemlje, mučili, ubijali i osakatili ljude diljem planete, odakle nam pravo bilo koga kritizirati pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.

Veleposlaniče Kohorst, vidim da niste odgovorili na moje prvo otvoreno pismo pa vam pišem drugo kako bi vam ukazao na očit problem.

Ne tako davno američka vlada optužila je Irak da posjeduje kemijsko oružje, pa čak i da ima veze s napadom 11. Rujna i veze s bin Ladenom.

Danas znamo da te optužbe nisu bile istinite, ali bez obzira na njihovu neosnovanost vaša vlada je izvršila invaziju na tu zemlju bez suglasnosti UN-a.

Objava Pernarovo otvoreno pismo veleposlaniku SAD-a Robertu Kohorstu pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.

.
Sociologinja i politička znanstvenica Colin Crouch je okarakterizirala postdemokraciju kao smanjivanje povjerenja u političke stranke i distanciranje građana od političkih događanja. To stanje istovremeno ide u korist političke elite u cilju manipulacije javnog mijenja u službi svojih interesa. Iz javnog diskurza se izbacuju važne teme i zamjenjuju se onim nevažnim, ali uvijek potencijalno emocionalnim. One se onda medijalno napuhuju sa ciljem da se kod stanovništva izazove strah, nesigurnost i bijes. Čim je to postignuto, političke stranke se pojavljuju kao spasioci. Cilj te strategije nije iznošenje činjenica, već smišljeno manipuliranje javnog mijenja ponavljanjem insinuacija i neistina. Jedna od tipičnih „važnih“ tema iz postdemokratskog svijeta je poziv na linč „nezaposlenih koji varaju državu i voze limuzune“ ili postrožavanje kaznenog zakona za seksualne delikte. Karikaturalan je primjer ministrice jedne evropske države, koja kao smjernice za donošenje novih zakona ne uzima mišljenja eksperata, već trendove sa Facebook-a. Ako se kao opravdanje za uvođenje novih zakona pozivamo na „prirodni osjećaj za pravdu“, onda to vrlo lako može skliznuti u onaj ozloglašeni „zdravo-narodni osjećaj za pravdu“(korišten tokom fašističkih diktatura). I retorika i sama atmosfera postdemokracije jako podsjeća na onu predfašističku. Na jednoj se strani pumpa samovažnost nacije njenom glorifikacjom, dok se po drugoj strani kopaju grobovi živim ljudima.

Ideologija i njeni ideali „žive vječno“, upravo iz razloga jer se nikad nisu rodili u stvarnom svijetu.
I Bog (religijski-izmišljeni) i Hajduk žive vječno u svom umjetnom, energetski mrtvom svijetu, koji je potpuno stran živom čovjeku okrenut prirodi i Majci Zemlji.

Hoćemo li razdoblje postdemokracije nazvati povratkom u feudalizam ili razvojni skok u autoritativnu diktaturu kapitalizma zapravo je svejedno. Ako primijetimo da zapravo nema kvalitativne razlike između američkog i kineskog neoliberalnog imperijalizma, onda ćemo primijetiti njihovu zapanjujuću sličnost u opsjednutosti za kontrolom i stražarenjem nad vlastitim stanovništvom. Krenemo li dalje u analizu političkog sistema obje vodeće ekonomske sile svijeta, primijetit ćemo iznenađujuće, ali nepobitne sličnosti. U obje zemlje stabilnost garantira jednostranački sistem i ogromna vojno-represivna sila kojom upravlja političko-ekonomska elita. Iako naizgled različita, oba sistema su vrlo slična u svojoj neodrživosti, jer se baziraju na izrabljivanju radne snage i prirodnih resursa.

Pravo pitanje glasi, kako taj trend od postdemokracije ka neofeudalizmu zaokrenuti u smjeru jednog održivog demokratskog sistema kojeg podržava priroda samog živog čovjeka. Da bi sistem bio podržan od Čovjeka, znači da on mora biti direktno integriran u proces odlučivanja i upravljanja. Politička šizofrenija, tako karakteristična za postdemokratsko društvo sa svojim raskolom između političke elite i apolitičnog pučanstva, mora biti prevaziđena. To je moguće samo strategijom disperzije moći. Koncept „samoupravnog socijalizma“ u bivšoj Jugoslaviji, koji je bio toliko neshvaćen i ismijan od puka zatrovanog ideologijom klera, postaje jedan od najnaprednijih trendova u politici. I ne samo u politici. Čak i u ekonomiji (ili točnije u facility managent-u zdravstva i brodske trgovine) nastaju nove strategije optimizacije rada, koje nedvojbeno podsjećaju na ideje samoupravnog socijalizma, tj. preuzimanje odgovornosti i disperzije sistema odlučivanja.

Nespojivost kapitalizma i istinske demokracije okrenute općem dobru i dobru svih bića na zemlji i zemlje same, očigledna je svakom iole iskrenom građaninu, koji samostalno promatra i razmišlja. Sve više zriju vizije i potrebe za društvom u kojem će svatko raditi što hoće sa punom svješću i odgovornošću. Anarhija kao društveno uređenje postaje punopravna alternativa za samoubilačku postdemokraciju ili neofeudalizam. Moderno postdemokratsko društvo na primjeru USA nije u sposobnosti premostiti jaz između zaštite prirodnog okoliša, ekonomije i politike, a kamoli riješiti sve veće društvene probleme.

Upravo sada smo svjedoci kako samoupravni modeli uređenja društva savršeno funkcioniraju kod naroda Kurda u sjevernoj Siriji i kako se taj isti narod sistematski uništava od strane Turske vojske, te druge po snazi vojne velesile u NATO-u. Nije tajna da Tursku opskrbljuje Njemačka sa svojim najmodernijim oružjem. Time „miroljubiva“ i „demokratska“ Evropa biva direktno uključena ne samo u stvaranje izbjegličke krize, već je i upletena u genocidno uništenje jednog alternativnog društvenog sistema. Nije tajna da neoliberalni fake-demokratski svijet ne dopušta ni stvaranje, a kamoli postojanje alternativa samome sebi, pa se ne trebamo čuditi ni šutnji medija o tom zločinu. Upravo na primjeru politike prema Kurdima, kvalitativno se izjednačuju postdemokracije tipa USA i Njemačke sa policijskom diktaturom koja vlada u Turskoj.

Pogledajmo pobliže naš društveni model, kao alternativu postdemokraciji, naš „samoupravni socijalizam reloaded“. On je po karakteru najbliži onom sistemu koji zovemo anarhija. Anarhija pak nije bezvlašće koje implicira kaos. To je populistička definicija koju propagira ideologija političke desnice, a koja se sama temelji na dogmi da je čovjek u svojoj srži zli kriminalac. Svi smo mi zapravo potencijalni teroristi i stoga je ne samo bolje već neophodno investirati ogromne svote novca u kontrolu i nadgledavanje stanovništa, nego u infrastrukturu, zdravstvo ili školstvo. Stanje koje nam postdemokratska ideologija etiketira kao „kaos i anarhija“ je zapravo stanje zvano Anomija.

Pravo značenje Anarhije je zapravo izostanak sistema vlasti i autoritativnog upravljanja. „no God and no master!“ je legendarna anarhijska parola. Politička filozofija definira anarhiju kao društveneo uređenje koji se bazira na izostanku aparata države i represije od strane njenih institucija. Anarhija je kao društveni sistem antipod sistemu Monarhije i njenog unuka Demokracije. Danas u vrijeme postdemokracije ili ranog neofeudalizma, anarhija nije politička utopija već neophodnost za spriječavanje inercija ka samouništenju, kamo nas autoritativni modeli vode.
Psihološki gledano je svaki autoritativni sistem konzervativan, regresivan i direktno suprostavljen napredno-evolutivnim trendovima i silama.

Svaki istinski „živi Čovjek“ je anarhist. Svaki istinski umjetnik je anarhist. Svaki humanist je anarhist. Svaki slobodoljubivi čovjek je anarhist. Svaki iole malo iskreno biće prema samom sebi, prema svojoj inteligenciji srca, instinktivno osjeća da sistem vladanja i podčinjavanja nije prirodan sistem uređenja zajednice. Hijerarhija i njoj pripadajući sistem vlasništva i važnosti je koncept stranog porijekla. To je program ili virus koji se prvo udomaćio, a onda i zavladao sistemom, natjeravši nas da zaboravimo iskustvo života u humanoj i ravnopravnoj zajednici živih pojedinaca.

Svaka religija je u svojoj srži anti-anarhistična. Svaka religija se bazira na dogmi da je Bog važniji od čovjeka. Ta dogma je izvorni trik kojim se kastrira čovjekov duh. Stvara se izvorni raskol, podjela, osjećaj manje vrijednosti, pokornosti, frustracija i šizofrenija. To strateški smišljeno rušenje čovjekove energetsko-svjesne strukture ima za posljedicu stvaranje vakuuma u njemu. On počinje očajniki tražiti ispunjenje, smisao, identifikaciju. Stanje nezadovoljstva, kao posljedica tog pada i ranjavanja, polako pretvara čovjeka u agresivnu zvijer koju treba staviti pod kontrolu, njom zapovjedati i usmjeravati je u društveno poželjne eskalacije bijesa.

Svaki vjernik automatski vidi u anarhisti antikrista, jer mu nedostaje trezvenost neophodna za razumijevanje razlike ta dva pojma. Strah automatski aktivira limbični dio mozga zadužen za stresne reakcije na opasnost, što automatski isključuje sposobnost trezvenog rasuđivanja. Svaki vjernik je automatski neživi čovjek jer je ovisan o uputama izvana tipa moral, dogma, zakon itd. Svaki vjernik je automatski i neodgovorna osoba, jer se tješi da će mu ioanako sve biti oprošteno, ako se pokaje i plati. Svaki vjernik je automaski romantičar, koji je ugovorno razmjenio svoju svijest živog čovjeka za svijest mrtve osobe.

Iz tog hipnotičkog đavoljeg kruga svatko sam mora izaći, raskinuvši ugovore i nade sa organizacijama masovne manipulacije. Buđenje u živog čovjeka nije sudski ili pravni čin, več je to samo dodatni podsjetnik da smo probudili u sebi svoju autohtonu svijest, izbacivši prethodno onu ideološko-društvenu-romantičnu.

Bog ili Čovjek? Religija ili Anarhija? Autoritarna represija ili samosvjesna sloboda? To su pitanja koja svako od nas ponaosob mora sebi postaviti, odgovoriti i sprovesti u život.

Izvor: kontrolauma.org
.

Objava Od Postdemokracije prema Anarhiji pojavila se prvi puta na Transformacija Svijesti.